7. rujna – Sjećanje na hrvatskog junaka Nikolu Šubića Zrinskog

Piše: Zlatko Pinter

POD SIGETOM SU HRVATSKI RATNICI  OBRANILI  EUROPU

Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.
Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.

 

 „Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!“

                                                              (Iz opere Nikola Šubić Zrinski)

 Od 6. kolovoza do 8. rujna 1566. godine odigrala se jedna od najznačajnijih bitaka u hrvatskoj povijesti. Nakon silovitih turskih ataka, svjestan da njegova malobrojna posada nije u stanju dalje braniti i obraniti utvrdu Siget, hrvatski vojskovođa Nikola Šubić Zrinski poveo je svoje junake u posljednji juriš i sigurnu smrt – ali i u besmrtnu slavu koja i danas, 450 godina poslije tog događaja, u svakome od nas budi ponos…

    U pismu hrvatskome banu Petru Berislaviću 1519. godine papa Lav X. Hrvatskoj daje časni naslov Antemurale Cristianitatis (Predziđe kršćanstva) čime želi naglasiti važnost borbe za očuvanje kršćanske vjere u ovom dijelu Europe i odati priznanje hrabrim hrvatskim ratnicima koji su bili jedna od najozbiljnijih prepreka na osmanlijskom putu pokoravanja kršćanskih naroda. Kroz punih 400 godina borbe protiv Turaka ginuli su deseci tisuća znanih i neznanih hrvatskih sinova, a Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja na jugu Europe koja nikad nije u cijelosti osvojena niti je bila u vazalnom odnosu prema Turskoj.

Poznata i opjevana bitka za Siget započela je opsadom ove utvrde od strane Turaka koji su tamo stigli 5. kolovoza 1566. godine s više od 100.000 vojnika i 300 topova, dok su branitelji raspolagali sa samo 2.500 ljudi, većinom Hrvata.

Cilj vojnog pohoda sultana Sulejmana I.  bio je osvajanje Beča što mu nije pošlo za rukom 1529. godine. Turski vođa smatrao je kako je Siget samo jedna usputna zaprjeka koju će vrlo lako i brzo riješiti.

No, prevario se u računu.

Pokazalo se da je upravo pod Sigetom odlučena bitka za Beč jer se Turci nakon nje nisu više oporavili niti je njihova udarna snaga bila tako ubojita kao prije pa su od daljnjeg pohoda na zapad odustali (za sljedećih 117 godina).                     

 “Bog je visoko, a kralj daleko

Nakon što je opskrbio Siget i pripremio ga za obranu, Zrinski je tražio od svojih ratnika da prisegnu na vjernost što je i sam učinio izrekavši riječi:

“Ja Miklouš Zrinski prisežem naiprvo gospodinu Bogu, potom cesaru svitlom vsih nas gospodinu premilostivomu i vam vitezom ki ste sada ovdi. Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti, Sveto Trojstvo i jedini Bog da vas ja neću ostaviti nego da oću trpiti s vami zlo i dobro i da oću ovdi s vami živiti i umriti.”

O početka je bio svjestan kako nema izgleda na pobjedu niti da je u stanju s tako malo vojske dulje vrijeme držati utvrdu. No, u njegovoj naravi i karakteru nije bilo mjesta za kolebanje.

Turci su započeli s razaranjem Sigeta neprestanim udarima iz topova i pješačkim napadima koristeći zapaljive strjelice kao jedno od moćnih oružja – jer one su izazivale požare unutar zidina. Budući da su hrabri branitelji nanosili velike gubitke Turcima, ovi su pokušali potkupiti Šubića obećanjima o tomu kako će mu na upravu darovati čitavu Hrvatsku ako preda Siget (ponuda je stigla od tadašnjeg velikog vezira Mehmed Paše Sokolovića). Potom su mu poslali dokaz kako je njegov najstariji sin Juraj zarobljen u Međimurju i tražili da se preda ako hoće da mu se poštedi život. Sve to, međutim, kao i brojni turski pokušaji da se uz pomoć pisama na hrvatskom i mađarskom jeziku u Sigetu stvori raskol među braniteljima ostalo je bez ikakvoga odjeka.

Legenda kaže da je na pitanje svojih vojnika hoće li stići pomoć i kako će sve to završiti zapovjednik odgovorio: Bog je visoko, a kralj daleko“ čime je jasno dao do znanja da su prepušteni sami sebi. U razorenom Sigetu u kojemu su neprestano plamtjeli novi požari, a hrane ponestajalo Šubić i njegova vojska morali su se postupno povlačiti prema središtu utvrde, ali su i dalje odbijali sve osmanlijske napade.

„Za dom sad u boj!“ – „Spremni umrijeti!“

siget2

Utvrda Siget danas

 Kad je ostao sa samo 300 ljudi, Šubić je poveo svoje ratnike u posljednji juriš iz ruševina grada uz poklik: Za dom sad u boj!, a oni su mu odgovorili: Spremni umrijeti!

Izmučeni, gladni i premoreni nanijeli su osvajačima nove gubitke pružajući otpor posljednjima snagama i svjesno žrtvujući svoje živote.

Ovaj podvig Nikole Šubića Zrinskog i sigetske posade odjeknuo je u cijeloj Europi pa su Šubića prozvali novim Leonidom (uspoređujući ga sa slavnim spartanskim vojskovođom koji je sa samo 300 ratnika zaustavio i razbio neprijatelja). Šubić i njegovi vojnici ubili su oko 30.000 Turaka i time znatno oslabili neprijateljsku vojsku. Bio je to podvig bez premca u dotadašnjoj borbi s turskim osvajačima. Zadnjih dana bitke (između 4. i 6. rujna) umro je sultan Sulejman Veličanstveni koji je osobno zapovijedao trupama, ali je njegovu smrt zatajio veliki vezir Mehmed Paša Sokolović kako ne bi nepovoljno utjecala na moral turske vojske.

U hrvatskome narodu lik ovoga junaka i slavna junačka epopeja Sigeta stoljećima su bili nadahnuće mnogim naraštajima i primjer ratničke hrabrosti, časti i dostojanstva. Taj svijetli primjer iz hrvatske povijesti uvijek je iznova snažio duh slobode i gorio poput žiška nade i u razdobljima najtežih iskušenja i najvećeg mraka budeći ponos i poštovanje prema svima koji su se kroz duga stoljeća žrtvovali za svoj narod.

Grofa Nikolu Šubića Zrinskog i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom, a to je doista rijedak primjer na ovim prostorima.

Među besmrtne hrvatske velikane uvrstio se 7. rujna 1566. godine u svojoj 59. godini života, na čast i slavu svih nas.

siget3

Scena iz opere N.Š.Zrinski

Please follow and like us:
RSS
Facebook
Facebook
Youtube
Youtube
Google+
http://croatiarediviva.com/2016/09/07/7-kolovoza-sjecanje-hrvatskog-junaka-nikolu-subica-zrinskog/
SHARE