OPERA NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI – BLISTAVI DRAGULJ IZ HRVATSKE GLAZBENE RIZNICE

nsz1140 godina od praizvedbe opere Nikola Šubić Zrinski

Piše: Zlatko Pinter

Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!

Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

(iz opere Nikola Šubić Zrinski)

 

Ne nalazimo dosta rieči, da javimo svoju radost, što je to novo glasbeno djelo domaćega skladatelja po jednoglasnom sudu kritike i obćinstva sretno uspielo. Zajc je doživio na taj dan liepu slavu, i to neka mu bude zadovoljština za one neprilike, za gdjekoju neprijazan, koju je možda od gdjekoga doživiti imao. Obćinstvo pozdravljalo ga je pravom burom.  

Ovako je oduševljenje praizvedbom opere Nikola Šubić Zrinski u svojoj kritici izrazio jedan od  hrvatskih književnih velikana August Šenoa.1 Od te daleke 1876. godine do danas, ovaj blistavi dragulj hrvatske glazbene riznice u jednakoj mjeri plijeni, oduševljava, očarava i budi emocije, dokazujući tako da postoje bezvremenska i svevremenska umjetnička djela čija univerzalna vrijednost protokom vremena ne gubi ništa od svoga sjaja i veličine .

Postoje opere i postoji Zrinski– rekao je jednom prigodom slavni hrvatski skladatelj i dirigent, maestro Boris Papandopulo.2

nsz3

I doista, postoji li bolji način da se izrazi pozitivan stav prema jednom umjetničkom djelu i njegovoj vrijednosti? U nekoliko prostih i jednostavnih riječi maestro Papandopulo je rekao sve; ili točnije, na jedan lucidan način potvrdio ono što se već više od jednog stoljeća znalo i osjećalo: da opera Nikola Šubić Zrinski čak i u zemlji tako genijalnih opernih skladatelja kao što su Vatroslav Lisinski i Jakov Gotovac ima sasvim posebno i povlašteno mjesto u srcima ljudi. Ova grandiozna glazbeno-scenska predstava izuzetne snage i imaginacije, punih je 140 godina simbolom hrabrosti, odlučnosti i neugasle želje hrvatskoga naroda za slobodom i jedno od rijetkih djela Ivana pl. Zajca 3 koje se kroz sve to vrijeme zadržalo na repertoaru naših nacionalnih opernih kuća (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split).

Ova 2016. godina, od strane je Hrvatskoga sabora proglašena godinom Nikole Šubića Zrinskog, u čast  450-e obljetnice obrane Sigeta i njegove junačke smrti.

Tim povodom je (18. rujna) Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka izvelo operu Nikola Šubić Zrinski u Nacionalnoj operi u Budimpešti. Predstava je nagrađena ovacijama publike, a intendant osječkog HNK Božidar Šnajder poslije predstave izjavio je: „Ovo će biti nešto što će ostati za pamćenje…Ovo su zvjezdani trenuci osječkog kazališta…“ Mađari ne zaboravljaju Siget i našeg Zrinskog ne bez razloga smatraju i svojim nacionalnim junakom.

Naravno, mora se napomenuti da je samo postavljanje ove opere na scenu vrlo skup, složen i zahtjevan posao koji iziskuje golemi angažman velikog broja ljudi, raskošnu scenografiju i vrhunske umjetnike. A to mogu samo velike operne kuće.

Sadržaj opere tematizira dobro poznati događaj iz naše nacionalne povijesti – junačku pogibiju hrvatskoga plemenitaša Nikole Šubića Zrinskog u obrani Sigeta od Turaka 1566. godine. Riječ je o glazbenoj tragediji u tri čina za koju je libreto napisao hrvatski pjesnik Hugo Badalić (i ostao trajno zapamćen upravo zahvaljujući tomu).
Prema podacima hrvatskog redatelja, teatrologa, dramaturga i sveučilišnog profesora Vladana Švacova (koje navodi u svome eseju Operni libreto u Hrvata) i onih iz Repertoara hrvatskih kazališta, do 1990. godine, opera Nikola Šubić Zrinski izvedena je 1317 puta, dok je do veljače 1992. godine, samo u Zagrebu izvedena 609 puta. Najupečatljiviji i kod publike najomiljeniji dio opere horska je pjesma U boj, u boj! Nju je također uglazbio Ivan pl. Zajc, a stihove napisao Franjo Marković (1866. godine) i nije od samoga početka bila dijelom opere nego je u nju uklopljena kasnije. Izvodi je muški zbor i odlikuje se snažnim i upečatljivim glazbeno-scenskim izričajem koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Opera je svoje poklonike stekla diljem svijeta, pa čak i u Japanu, gdje je 26. veljače 2006. godine pjesmu U boj, u boj u dvorani Kokugion u Tokiju, pod ravnanjem maestra Katsukija Kozaija izveo japanski muški zbor od 1000 članova.

Hrabra i časna smrt, nalik onoj kakvom su nekad umirali samuraji, učinila je Nikolu Šubića Zrinskog jednom od najpopularnijih povijesnih ličnosti izvan japanske kulturno-civilizacijske tradicije. I danas je rado izvode mnogi pjevački klubovi u ovoj dalekoistočnoj zemlji u kojoj opera i glazbena kultura imaju posebno mjesto i značenje u javnom životu.

Opera Nikola Šubić Zrinski doživjela je svoju praizvedbu 4. studenoga 1876. godine u tadašnjem Narodnom kazalištu u Zagrebu i bila je izuzetno važan i zapažen kulturološki događaj. Dirigirao je sam autor Ivan pl. Zajc koji je ovim djelom potvrdio svoju reputaciju i uvrstio se među najznačajnije glazbene umjetnike u našem narodu. Tekst libreta objavljen je iste godine u listu Hrvatski dom.

nsz2

Četiri dana nakon praizvedbe, riječke dnevne novine La bilancia pisale su:

Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja.“

nsz6

Slavna epopeja sigetske bitke već je četiri i pol stoljeća urezana u kolektivnu svijest Hrvata i simbol je nepokornosti, prkosa i riješenosti da budemo i ostanemo svoji na svome, pa stoga ne čudi da i opera koja na tako grandiozan i veličanstven način prikazuje ključne trenutke ovog događaja u našem narodu od svoje praizvedbe do danas zauzima sasvim posebno i jedinstveno mjesto. Nacionalna sloboda, vjera, obitelj, dom i Domovina ono je za što su stoljećima ginuli najbolji hrvatski sinovi. Dio je to neizbježne sudbe koja nam je dodijeljena na ovom razmeđu civilizacija i različitih, suprotstavljenih svjetova…nešto što moramo prihvatiti kao vlastiti Križ i nositi ga…bez roptanja i očajavanja…poput Zrinskih, Frankopana i tolikih drugih…

nsz7

U boj, u boj!
Mač iz toka, bane,
nek dušman zna kako mremo mi!

Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!

K’o požar taj grudi naše plamte,
utiša rik mača naših zvek! 

K’o bratac brata
Zrinskog poljub’te svi!
Za njim na vrata,
vjerni junaci vi!

Sad, braćo!
Pun’mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!

Brus’mo ljute naše mače,
neka sijeku jače, jače!
Pun’mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!

Sad zbogom bud’,
dome naš zauvijek,
oj, zbogom,
od svud i svud
na te dušman ide prijek.

I već u grob
sveti trup sklada tvoj,
al’ neće!
Za te sin svak u boj se kreće!
Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd’ u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena mnoš
na nj diže svoj nož;
Hajd’ u boj!
Nas mal, al’ hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt’?
Smrt vragu, smrt!

Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!

Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

 

Bilješke:

1. August Šenoa, Kritika opere Nikola Šubić Zrinski I. Zajca, Vijenac, VIII, 1876, 4. 11.(preuzeto iz: http://www.nsk.hr/postoje-opere-i-postoji-zrinski-u-spomen-na-operu-nikola-subic-zrinski/; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 31.10.2016.).

August Šenoa  (1838 – 1881.) najplodniji je i najutjecajniji hrvatski pisac 19. stoljeća i jedan od najvećih koji se ikad pojavio u našoj literaturi. On je ustvari prvi romanopisac u hrvatskoj književnosti. Iako češko-slovačkog podrijetla, bio je posve prožet hrvatskim duhom i očaran kulturom i poviješću našeg naroda kojega je prigrlio s istim žarom kakvim je od njega prihvaćen. Stvorio je izuzetno vrijedna antologijska književna remek-djela (Zlatarovo zlato, Kletva, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Prosjak Luka, Ljubica) i u isto vrijeme bio dragocjeni kroničar svoga doba, romantičarski zanesen i zaljubljen u Zagreb, Hrvatsku, njezinu povijest i velikane iz prošlosti. Šenoa je bio Hrvat, veći i značajniji od mnogih drugih koji su se dičili ovim imenom i to je dokazao svojim životom i djelom koji ostaju zauvijek zapisani zlatnim slovima u povijesti i sjećanju našeg naroda – kao trajni znamen koji s protokom vremena ne blijedi, nego, naprotiv, postaje još sjajnijim. Zar nije čast imati u svojim redovima one koji su iako po krvi ne pripadaju nama, po svemu drugome postali dijelom naše baštine, kulture i nacionalnog ponosa u punom smislu te riječi? I ne govori li to nešto i o širini duha hrvatskoga puka koji je uvijek prihvaćao i osjećao svojima sve one koji su željeli biti njegovim dijelom, neovisno od toga tko su, otkuda potječu i kakvo im je rasno, nacionalno ili biološko podrijetlo?

2. Boris Papandopulo (1906-1991.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih skladatelja i čuveni dirigent koji se bavio glazbenom kritikom i publicistikom, bio ravnatelj zagrebačkog HNK i opere u Rijeci, zborovođa Kola u Šibeniku, dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskog radija itd. Po svome opusu spada u red najplodnijih autora u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi uopće (skladao je tridesetak orkestralnih, pedesetak koncertantnih, tridesetak glazbenoscenskih i četrdesetak komornih djela, petnaestak svjetovnih kantata, desetak crkvenih skladbi, te niz popijevki, zborova, obradbi narodnih napjeva kao i filmsku i scensku glazbu).

3. Ivan pl. Zajc (1832-1914.) rođeni je rječanin češkog podrijetla i jedan od svakako najznačajnijih glazbenih umjetnika u našoj povijesti. O njegovoj veličini govori i to što je čitavo jedno razdoblje u hrvatskoj glazbenoj umjetnosti (1870 – 1916.) nazvano njegovim imenom. Bio je osnivač i organizator zagrebačkog opernog kazališta, pedagog i vrlo plodan stvaratelj. Već u petoj godini uči klavir i violinu, a u dvanaestoj počinje javno nastupati i sklada malu operu Maria Teresa). Bio je učenik znamenitih talijanskih skladatelja (L. Rossija, A. Mazzucata, S. Ronchetti-Montevitija) i vrlo marljiv student. Za sobom je ostavio vrlo bogat i vrijedan opus (oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar, komorne sastave i klavir, 19 opera, 26 opereta, 50 kantata, 19 misa, 200 zborova, 14 Ave Maria, 170 solo pjesama, scensku glazbu), a veliki doprinos hrvatskoj glazbenoj umjetnosti dao je i kao pedagog. Jedan je od rijetkih dirigenata s ovih prostora kojemu je nuđen angažman u milanskoj Scali, ali se zbog smrti roditelja vraća u Hrvatsku i ostatak života provodi u Rijeci i Zagrebu. Bio je pobožan, samozatajan i skroman, a u hrvatskoj kulturi ostavio je trajan i neizbrisiv pečat. (Opširnije: http://hnk-zajc.hr/o-kazalistu/ivan-pl-zajc/)

Please follow and like us:
RSS
Follow by Email
Facebook
Facebook
Youtube
Youtube
Google+
http://croatiarediviva.com/2016/11/04/opera-nikola-subic-zrinski-blistavi-dragulj-iz-hrvatske-glazbene-riznice/