Arhiva kategorije: Obljetnice

KRVAVI PIR U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI

Na današnji dan, prije 88 godina velikosrpski zločinci ubili su hrvatske zastupnike u Beogradu, u vrijeme zasjedanja Skupštine i usred rasprave koja se vodila. Učinili su to po nalogu kralja  „ujedinitelja“, koji je nemilice tlačio „ljubljeni svoj narod“, s krajnjom nakanom da se država pretvori u „Veliku Srbiju“ – vjekovnu opsesiju zanesenjaka i nacionalista čiji je san o obnovi Dušanovog carstva predstavljao vrhunac onoga što su nazivali „nacionalnom misijom“ srpskog naroda.

O atentatu na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini piše naš član Zlatko Pinter čiji rad možete pročitati ovdje.

OBLJETNICA STRADANJA VRGORČANA LIKVIDIRANIH 15. LIPNJA 1942.

lipanjske_zrtveGeografski položaj Vrgorske krajine, stiješnjene na uskom prostoru između planina Biokova i Rilića s južne strane i granice sa Hercegovinom sa sjeverne strane te smještene na raskrižju puteva između Imotskog, Ljubuškog i Makarskog primorja, učinio je ovaj prostor poprištem izuzetno dinamičnih vojno-političkih događaja u Drugom svjetskom ratu, odnosno do veljače 1945. i zauzimanja Hercegovine od strane 8. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije NOV-e. Među brojnim ratnim zbivanjima tog vremena naročito je važno izdvojiti razdoblje od travnja do kolovoza 1942. koje je obilježeno rasplamsavanjem partizanskih operacija i petodnevnim boravkom Crne legije na tom području te najvećim ratnim stradanjem vrgoračkog stanovništva koje je uslijedilo. 15. lipnja navedene godine partizani su na 15 sati zauzeli naselje Vrgorac, izvršili pljačku i ubili preko trideset Vrgorčana, a potkraj kolovoza pripadnici talijanske vojske i četničkih odreda iz Hercegovine izvršili su pokolj mještana sela zapadnog dijela Vrgorske krajine.  No, za razliku od četničko-talijanskih zločina kojima je u jugoslavenskoj historiografiji posvećena određena pažnja, likvidacija tridesetdvoje Vrgorčana u lipnju 1942. spominjana je usputno i sramežljivo. O tim je zbivanjima ostao sačuvan dovoljan broj dokumenata, svjedočanstava i zapisa pomoću kojih je moguće precizno ustanoviti slijed događaja, usprkos činjenici da uloga pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi u ovom zločinu nije do kraja rasvijetljena.

U rubrici Iz povijesti – Drugi svjetski rat i poraće u nastavcima objavljujemo rad Blanke Matković o zločinima bataljuna “Josip Jurčević” počinjenima u Vrgorcu u lipnju 1942. Rad je prethodno objavljen 2011. u časopisu Politički zatvorenik, br. 234-237.

UZ 143. OBLJETNICU ROĐENJA HRVATSKOG VELIKANA ANTUNA GUSTAVA MATOŠA

“Jedino što ga nikad nije napuštalo, bio je osjećaj neizmjerne ljubavi prema svom rodu i Domovini. I prema njima je, doduše, znao ponekad biti grub – žesteći se i ropteći zbog slabosti i mana koje nije mogao prešutjeti i ne vidjeti, ali njegov puk mu nikad to nije uzimao za zlo. Bilo je to nalik na grdnju oca ili starijeg brata, nekoga tko svoju gorčinu i žuč prosipa samo zato što se njegov štićenik ponekad otme kontroli i zastrani, i kojega on već u slijedećem trenutku, poput pokajnika, obasipa nježnošću, pažnjom i ljubavlju kakvom se može ljubiti samo majka, dijete ili Domovina…”, piše o Antunu Gustavu Matošu naš suradnik Zlatko Pinter povodom 143. obljetnice rođenja ovog hrvatskog velikana.

Zlatkov tekst možete pročitati ovdje.

OBLJETNICA ROĐENJA ANTUNA MIHANOVIĆA

Na današnji dan 1796. rodio se u Zagrebu Antun Mihanović, autor pjesme Horvatska domovina. Pjesma je prvi put objavljena 14. ožujka 1835. i to u desetom broju Gajeve Danice. Iako je navodno uglazbio Josip Runjanin, pouzdano se zna samo to da je 1861. ukajdio učitelj pjevanja Vatroslav Lichtenegger. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. Službeno je proglašena hrvatskom himnom tek 29. veljače 1972.

 

SJEĆANJE NA UBIJENE U MACELJSKOJ ŠUMI, ŽUMBERKU I ZAGREBAČKIM STRATIŠTIMA

JazovkaNa današnji dan prisjećamo se svih ubijenih u Maceljskoj šumi u proljeće 1945., no želimo se također prisjetiti i hrvatskih ranjenika odvedenih iz zagrebačkih bolnica i ubijenih na različitim stratištima.

Na današnji dan prije 71 godinu upućen je dopis Nervne vojne bolnice Jugoslavenske armije u Zagrebu upravi Bolnice sestara milosrdnica u kojemu se ističe da “u vezi poslednjih dogadjaja u vašoj bolnici sa hapšenjem ustaša, koji su bili zatajeni, obavešćujemo vas, da ste vi odgovorni za svakog neprijateljskog vojnika i oficira, koji se nalazi na lečenju u vašoj bolnici. Za svaki slučaj, molimo da obavjestite Upravu Nervne vojne bolnice kako bi ista mogla podneti potrebne korake. Naglašujemo, da se neće moći uzimati u obzir razne isprike radi nemanja, jer Uprava mora znati za svakog ko je liječen u bolnici. Dajemo na znanje, da se domobranski vojnici smatraju pripadnicima Jugoslovenske armije, ali do daljnjeg ostaju na liječenju kod vas. To ne znači da se oni mogu otpustiti iz vaše bolnice bez znanja ove Uprave. Domobranski oficiri i podoficiri ne smatraju se još pripadnicima Jugoslavenske Armije.“ Ovim dopisom potvrđeno je da su odvođenja hrvatskih ranjenika bila provedena organizirano od strane JA čime se isključuje mogućnost da su kasnija ubijanja istih bila slučajni i pojedinačni incidenti.

Više o odvođenjima i likvidacijama ranjenih pripadnika HOS-a u svibnju i lipnju 1945. te zagrebačkim logorima i ubijanjima kod jame Jazovka na Žumberku možete pročitati ovdje.