Arhiva kategorije: Obljetnice

U POVODU 77. OBLJETNICE SMRTI SLIKARA OTONA IVEKOVIĆA

Dolazak Hrvata na Jadran
Dolazak Hrvata na Jadran

Oton Iveković najveći je i najplodniji hrvatski slikar iz razdoblja historicizma; no, on je i mnogo više od toga: svestrana i višestruko nadarena ličnost izuzetne stvaralačke i životne snage, istinski velikan Hrvatskog narodnog preporoda koji je svu svoju energiju, znanje i talente nesebično i bez ostatka  darovao svome narodu. Od trenutka kad se kao golobradi 18-godišnjak zaputio pješice u Beč (1887.), kako bi se upisao na tamošnju Likovnu akademiju (gdje kao prijemni rad predaje prvu verziju svoje najpoznatije slike Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine), pa sve do smrti 1939. godine u rodnom Klanjcu, vođen je idejom nacionalnog oslobođenja, duboko svjestan da se do tog cilja dolazi samo preko narodnog jedinstva,  a koje nije moguće bez samosvijesti i spoznaje da nas Hrvate osim zajedničkog životnog prostora, podrijetla, vjere, kulture, jezika, tradicije i običaja, čvrsto veže i zajednička sudbina  što smo je proživljavali kroz duga stoljeća burne, krvave i patnjom ispunjene povijesti, u nastojanju da opstanemo i na vjetrometini jugoistoka Europe dosegnemo taj toliko željeni ideal slobode…

Opširnije o radu Otona Ivekovića piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Hrvatska u 19. stoljeću.

UZ 155. OBLJETNICU GLASOVITOG GOVORA DR. ANTE STARČEVIĆA

Ante_Starčević_cropDr Ante Starčević – filozof, spisatelj, povjesničar, publicist, književni kritičar, prevoditelj, pjesnik, filolog, poliglot, ali i velikan hrvatske političke misli, jedinstvena je i neponovljiva pojava u našoj povijesti. Ono što je za života činio prepoznato je od naroda koji mu je u znak zahvalnosti uzvratio nazivajući ga Ocem Domovine. Glasoviti  govor  koji je održao u Saboru  prije točno 155 godine (26. lipnja 1861.), dragulj je u bogatoj riznici hrvatske političke misli, i on po mnogo čemu nadilazi značaj i okvire uobičajenog saborskog izlaganja.

O Anti Starčeviću, hrvatskom svjetioniku u vremenima iskušenja i beznađa, čitajte u tekstu našeg suradnika Zlatka Pintera.

72. OBLJETNICA LIKVIDACIJE VOJKA KRSTULOVIĆA

  Vojko_KrstulovićNa današnji dan prije 72 godine ubijen je istaknuti splitski domoljub Vojko Krstulović. Vojko je rođen u Splitu 22. prosinca 1918. Već sa 16 godina postao je pripadnikom Hrvatske seljačke stranke.  Godine 1939. pokrenuo je list “Za slobodu i stare pravice” u kojemu se osvrnuo i na komunističku ideologiju istaknuvši da se “uvriježilo među našim radnicima naskroz krivo mišljenje izraženo u riječima: radnik mora biti komunist” kojim “ovako osvojeno radništvo guraju ovi plaćenici u klasnu borbu protiv svoje braće, protiv ljudi koje tišti jednako stanje nevolje i bijede – protiv seljaka”, te zaključuje da nam “slučaj Španjolske najjače ilustrira tegobe i štetnost ovakovih pojava u životu jednog naroda”. Nastavi čitati 72. OBLJETNICA LIKVIDACIJE VOJKA KRSTULOVIĆA

POSLJEDNJI NASTAVAK RADA O STRADANJIMA VRGORČANA 1942.

U rubrici Iz povijesti – Drugi svjetski rat i poraće  objavljujemo posljednji nastavak rada Blanke Matković o zločinima bataljuna “Josip Jurčević” počinjenima u Vrgorcu u lipnju 1942. Rad je prethodno objavljen 2011. u časopisu Politički zatvorenik, br. 234-237.

Kompletan rad možete pronaći ovdje.

Molimo da se prilikom korištenja ovaj rad uredno citira i time poštuju autorska prava.

KRVAVI PIR U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI

Na današnji dan, prije 88 godina velikosrpski zločinci ubili su hrvatske zastupnike u Beogradu, u vrijeme zasjedanja Skupštine i usred rasprave koja se vodila. Učinili su to po nalogu kralja  „ujedinitelja“, koji je nemilice tlačio „ljubljeni svoj narod“, s krajnjom nakanom da se država pretvori u „Veliku Srbiju“ – vjekovnu opsesiju zanesenjaka i nacionalista čiji je san o obnovi Dušanovog carstva predstavljao vrhunac onoga što su nazivali „nacionalnom misijom“ srpskog naroda.

O atentatu na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini piše naš član Zlatko Pinter čiji rad možete pročitati ovdje.

OBLJETNICA STRADANJA VRGORČANA LIKVIDIRANIH 15. LIPNJA 1942.

lipanjske_zrtveGeografski položaj Vrgorske krajine, stiješnjene na uskom prostoru između planina Biokova i Rilića s južne strane i granice sa Hercegovinom sa sjeverne strane te smještene na raskrižju puteva između Imotskog, Ljubuškog i Makarskog primorja, učinio je ovaj prostor poprištem izuzetno dinamičnih vojno-političkih događaja u Drugom svjetskom ratu, odnosno do veljače 1945. i zauzimanja Hercegovine od strane 8. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije NOV-e. Među brojnim ratnim zbivanjima tog vremena naročito je važno izdvojiti razdoblje od travnja do kolovoza 1942. koje je obilježeno rasplamsavanjem partizanskih operacija i petodnevnim boravkom Crne legije na tom području te najvećim ratnim stradanjem vrgoračkog stanovništva koje je uslijedilo. 15. lipnja navedene godine partizani su na 15 sati zauzeli naselje Vrgorac, izvršili pljačku i ubili preko trideset Vrgorčana, a potkraj kolovoza pripadnici talijanske vojske i četničkih odreda iz Hercegovine izvršili su pokolj mještana sela zapadnog dijela Vrgorske krajine.  No, za razliku od četničko-talijanskih zločina kojima je u jugoslavenskoj historiografiji posvećena određena pažnja, likvidacija tridesetdvoje Vrgorčana u lipnju 1942. spominjana je usputno i sramežljivo. O tim je zbivanjima ostao sačuvan dovoljan broj dokumenata, svjedočanstava i zapisa pomoću kojih je moguće precizno ustanoviti slijed događaja, usprkos činjenici da uloga pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi u ovom zločinu nije do kraja rasvijetljena.

U rubrici Iz povijesti – Drugi svjetski rat i poraće u nastavcima objavljujemo rad Blanke Matković o zločinima bataljuna “Josip Jurčević” počinjenima u Vrgorcu u lipnju 1942. Rad je prethodno objavljen 2011. u časopisu Politički zatvorenik, br. 234-237.

UZ 143. OBLJETNICU ROĐENJA HRVATSKOG VELIKANA ANTUNA GUSTAVA MATOŠA

“Jedino što ga nikad nije napuštalo, bio je osjećaj neizmjerne ljubavi prema svom rodu i Domovini. I prema njima je, doduše, znao ponekad biti grub – žesteći se i ropteći zbog slabosti i mana koje nije mogao prešutjeti i ne vidjeti, ali njegov puk mu nikad to nije uzimao za zlo. Bilo je to nalik na grdnju oca ili starijeg brata, nekoga tko svoju gorčinu i žuč prosipa samo zato što se njegov štićenik ponekad otme kontroli i zastrani, i kojega on već u slijedećem trenutku, poput pokajnika, obasipa nježnošću, pažnjom i ljubavlju kakvom se može ljubiti samo majka, dijete ili Domovina…”, piše o Antunu Gustavu Matošu naš suradnik Zlatko Pinter povodom 143. obljetnice rođenja ovog hrvatskog velikana.

Zlatkov tekst možete pročitati ovdje.

OBLJETNICA ROĐENJA ANTUNA MIHANOVIĆA

Na današnji dan 1796. rodio se u Zagrebu Antun Mihanović, autor pjesme Horvatska domovina. Pjesma je prvi put objavljena 14. ožujka 1835. i to u desetom broju Gajeve Danice. Iako je navodno uglazbio Josip Runjanin, pouzdano se zna samo to da je 1861. ukajdio učitelj pjevanja Vatroslav Lichtenegger. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. Službeno je proglašena hrvatskom himnom tek 29. veljače 1972.

 

SJEĆANJE NA UBIJENE U MACELJSKOJ ŠUMI, ŽUMBERKU I ZAGREBAČKIM STRATIŠTIMA

JazovkaNa današnji dan prisjećamo se svih ubijenih u Maceljskoj šumi u proljeće 1945., no želimo se također prisjetiti i hrvatskih ranjenika odvedenih iz zagrebačkih bolnica i ubijenih na različitim stratištima.

Na današnji dan prije 71 godinu upućen je dopis Nervne vojne bolnice Jugoslavenske armije u Zagrebu upravi Bolnice sestara milosrdnica u kojemu se ističe da “u vezi poslednjih dogadjaja u vašoj bolnici sa hapšenjem ustaša, koji su bili zatajeni, obavešćujemo vas, da ste vi odgovorni za svakog neprijateljskog vojnika i oficira, koji se nalazi na lečenju u vašoj bolnici. Za svaki slučaj, molimo da obavjestite Upravu Nervne vojne bolnice kako bi ista mogla podneti potrebne korake. Naglašujemo, da se neće moći uzimati u obzir razne isprike radi nemanja, jer Uprava mora znati za svakog ko je liječen u bolnici. Dajemo na znanje, da se domobranski vojnici smatraju pripadnicima Jugoslovenske armije, ali do daljnjeg ostaju na liječenju kod vas. To ne znači da se oni mogu otpustiti iz vaše bolnice bez znanja ove Uprave. Domobranski oficiri i podoficiri ne smatraju se još pripadnicima Jugoslavenske Armije.“ Ovim dopisom potvrđeno je da su odvođenja hrvatskih ranjenika bila provedena organizirano od strane JA čime se isključuje mogućnost da su kasnija ubijanja istih bila slučajni i pojedinačni incidenti.

Više o odvođenjima i likvidacijama ranjenih pripadnika HOS-a u svibnju i lipnju 1945. te zagrebačkim logorima i ubijanjima kod jame Jazovka na Žumberku možete pročitati ovdje.