Arhiva oznaka: Hrvatska družba povjesničara

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U BERNU (11.3.2017.)

(Objavili portali Garevac i Posavina)

Dana 11. ožujka o. g. u Hrvatskom katoličkom centru u Bernu održano je predavanje mr. sc. Blanke Matković kojemu je nazočio i predsjednik Nadzornog odbora naše udruge Drago Štokić. Narednog dana, 12. ožujka, održana su kraća izlaganja nakon mise u Bernu i Thunu s napomenom da je izlaganje u Langenthalu moralo biti otkazano zbog Blankine bolesti.

Koristimo ovu priliku još jednom zahvaliti  fra Gojku Zovku i g. Frani Vugdeliji koji su organizirali ova predavanja i pomogli rad naše udruge.  Također pozivamo sve one koji su nakon predavanja u Bernu i mise u Bernu i Thunu razgovarali s Blankom i zanimali se za rad naše udruge te ponudili suradnju i pomoć da nam se jave emailom na adresu udruge info@croatiarediviva.com ili Blankinu adresu B.Matkovic@warwick.ac.uk na čemu im unaprijed zahvaljujemo.

Osim na našoj web stranici, duže predavanje iz Berna možete pogledati u pdf formatu zajedno s prezentacijom u PowerPointu. Sažetak predavanja dostupan je ovdje te na portalima Garevac i Posavina. Članak o Blankinom i Draginom gostovanju u Bernu objavio je portal Moja domovina čiji je tekst prenio portal Dragovoljac. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U BERNU (11.3.2017.)

9. ROĐENDAN NAŠE UDRUGE: DR. RUDOLF HORVAT – život u službi povijesti

Povodom 144 godine rođenja i 70 godina smrti

piše Stipo Pilić, prof. povijesti i suosnivač HDP “Dr. Rudolf Horvat”

 (objavio portal Dragovoljac)

Podrijetlo, rođenje i školovanje Rudolfa Horvata

Rudolf Horvat
Rudolf Horvat

Rudolf Horvat rodio se 14. ožujka 1873. u Koprivnici, od oca Andrije, tekstilnog obrtnika i gradskog zastupnika i majke Marije, rođene Hedl. Otac je pripadao tzv. šljivarskim plemićkim obiteljima (obitelji koje su bile slobodne, ali su imale zemljišni posjed u veličini od svega jednog selišta-sesije, odnosno plemići jednoselci) iz sela Potok na planini Kalniku kod Križevaca. Obitelj je živjela u istočnom dijelu Koprivnice koje se zove Lenišće, tada na broju 538. Pučku školu je od 1879. do 1883 polazio u zgradi današnjeg Gradskog poglavarstva u Koprivnici, a kamen temeljac za tu je školu postavio 1856. ban Josip Jelačić prigodom 500-obljetnice slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice. Tu mu je učitelj bio poznati hrvatski književnik, komediograf i pedagoški teoretičar Gjuro Ester, koji je vjerojatno najviše utjecao na poseban pripovjedački jednostavan i popularan stil pisanja povijesnih radova Rudolfa Horvata, kojim se među hrvatskim povjesničarima, osobito u međuratnom razdoblju, posebno izdvajao. Svjetovnom i crkvenom pjevanju ga je poučavao gradski kapelnik, glazbeni pedagog, skladatelj, pokretač i suosnivač „Hrvatskog pjevačkog društva Podravac“ Tomo Šestak, inače prijatelj glazbenog povjesničara Franje Xavera Kuhača. Nastavi čitati 9. ROĐENDAN NAŠE UDRUGE: DR. RUDOLF HORVAT – život u službi povijesti

NAJAVE

U nadolazećim danima predsjednica udruge Blanka Matković i predsjednik Nadzornog odbora udruge Drago Štokić boravit će u Švicarskoj. Raspored predavanja je slijedeći:

  • subota, 11. 03. 2017, u 19:00 sati, Bern, Zähringerstrasse 40, Hrvatski katolički centar (duže predavanja i rasprava)
  • nedjelja, 12. 03. 2017, u 8:30 sati, Langenthal, crkva Sv. Marije (Marienkirche), Schulhausstrasse 11 A (kratko predavanje)
  • nedjelja, 12. 03. 2017, u 11:00 sati, Bern, Heiligkreuzkirche, Kastelweg 7 (kratko predavanje)
  • nedjelja, 12. 03. 2017, u 13:30, Thun, crkva sv. Marije (Marienkriche), Kapellenweg 9 (kratko predavanje)

Domovinski dio ekipe marljivo će raditi na pripremi novih tekstova. 14. ožujka slavimo 9 godina postojanja udruge povodom čega ćemo objaviti prilog Stipe Pilića o dr. Rudolfu Horvatu. Nakon toga slijede novi radovi o ratnom logoru Jasenovac te prilog o Pavlu Ritteru Vitezoviću i neki drugi tekstovi.

Krajem travnja ili početkom svibnja u Splitu će se održati promocija knjige o splitskim zarobljeničkim logorima 1944.-1945. autorice Blanke Matković, a točno mjesto i vrijeme objavit ćemo naknadno.

“SMITHSONIAN” ODBIO OBJAVITI REAGIRANJE NAŠE UDRUGE NA TEKST ERIN BLAKEMORE O JASENOVCU

(Objavio portal Dragovoljac)

27. siječnja ove godine online časopis američkog muzeja i istraživačkog centra Smithsonian je objavio tekst američke novinarke Erin Blakemore pod naslovom “Why Croatian Jews Boycotted This Year’s Holocaust Remembrance Day” u kojemu je iznesen čitav niz iskrivljenih i lažnih povijesnih podataka. U spomenutom tekstu autorica je također navela veći broj netočnih podataka koje je s lakoćom mogla provjeriti pretragom na Internetu, uključujući i pogrešan spol predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović koja je u navedenom tekst postala muško.

S obzirom da od strane hrvatske diplomacije, prvenstveno Ministarstva vanjskih poslova i hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu, ali i Ureda predsjednice, nitko nije reagirao, naša udruga poslala je 6. veljače uredništvu časopisa Smithsonian reagiranje sa zahtjevom da ono bude objavljeno. Uredništvo tog časopisa kontaktirao je na naš zahtjev i američki odvjetnik hrvatskog podrijetla, ujedno i član naše udruge. Uredništvo Smithsoniana objavilo je 10. veljače dva ispravka u tekstu, među kojima i onaj vezan uz spol predsjednice RH, no ignoriralo je ostale netočne podatke na koje smo ih upozorili. 23. veljače Cynthia Williams obavijestila nas je emailom da “Smithsonian podržava rad u prepravljenom obliku” implicirajući time da naše reagiranje neće biti objavljeno. S obzirom na činjenicu da hrvatska diplomacija i dalje šuti naše reagiranje na engleskom jeziku objavljujemo ovdje, a poslali smo ga emailom i Ministarstvu vanjskih poslova RH, hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu i Uredu predsjednice RH. Prijevod našeg reagiranja na hrvatski jezik dostupan je ovdje.

Nastavi čitati “SMITHSONIAN” ODBIO OBJAVITI REAGIRANJE NAŠE UDRUGE NA TEKST ERIN BLAKEMORE O JASENOVCU

ANTE STARČEVIĆ: ČIST POSAO NE BOJI SE SVJETLOSTI!

Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!

Silvije Strahimir Kranjčević

Grob Ante Starčevića u Šestinama
Grob Ante Starčevića u Šestinama

Sutra, 28. veljače, navršava se 121 godina od smrti dr. Ante Starčevića. Već za života nazivan je Ocem domovine i za mnoge među nama ostao je to do danas. Ante Starčević živio je u stoljeću koje je hrvatskom narodu podarilo nevjerojatan broj velikana u različitim područjima društvenog života koji su znatno pridonijeli kulturnom i političkom napretku našeg naroda. Stoljeće je to koje je ustvari završilo tek 1914. kada započinje Prvi svjetski rat, ujedno i završna etapa propasti Austro-Ugarske. Događaj je to koji je hrvatski narod uveo u mračno 20. stoljeće obilježeno velikosrpskom hegemonijom, komunističkim totalitarizmom i masovnim stradanjima. Nagovještaj onoga što će uslijediti dao je već 1907. u svom pismu Franu Galoviću znameniti hrvatski pjesnik i novelist Antun Gustav Matoš razočarano rekavši:

„…Mi rapidno padamo u svakom pogledu, političkom, materijalnom i kulturnom, pa bi se gotovo matematičkom točnošću dalo dokazati, da smo intelektualno i literarno prije 20 god. mnogo bolje stajali no danas. Naš narod je na ivici propasti i mi možemo još doživjeti, kako će ga vlastiti sinovi gurnuti u nedodjiju. I to sve samo zato, jer je Hrvat najveća hulja, najveći poltron i najveći rob u Europi, stideći se svoga imena i nemajući narodnog obraza i narodnog ponosa. Biti književnik, biti branilac takvog kukavnog naroda je mučno, gorko i Vi ste to već u svom početku iskusili. (…) Za taj užasni zanat treba neobično energije, a energije u siromašnim našim prilikama nema bez ideala. Taj ideal je politička i kulturna emancipacija Hrvatske i Vama služi na čast, što ste pristali uz jedina načela, koja pod današnjim prilikama može i smije akceptirati jedan pošten mlad Hrvat. Ostanite na velikom putu Starčevića, Kumičića i Kovačića! Ako i ne dospijemo do cilja, umrijet ćemo sa zadovoljstvom, da ne bijasmo kukavice, slavosrbi.“

Pad o kojemu je govorio Matoš – politički, materijalni i kulturni – ubrzan je nakon završetka Drugog svjetskog rata i nastavljen do danas. S Prvim svjetskim ratom nestalo je i izvorno pravaštvo. Nestala je dvostruka sjena – Beč i Pešta, no došlo je i do drastičnih političkih preokreta i demografskih promjena. Pravaštvo se pokušalo prilagoditi borbi protiv nove sjene, one beogradske, no borba, iako načelno slična, više nije bila ista. Godinu 1918. dočekali smo u uređenoj državi. Imali smo uhodane institucije i zakone, a ljudi su držali do riječi i morala. Propustili smo priliku da postanemo nezavisni i umjesto toga, odvojivši se od Zapada, postali smo plijen Istoka čime je poremećen prirodan tijek događaja te pomaknuta starovjekovna granica između Istoka i Zapada na Drini. Hrvatski narod istrgnut je iz svog prirodnog tisućgodišnjeg okruženja i gurnut na Balkan gdje se susreo s mentalitetom koji nam je isprva bio stran, no kasnije je uzeo maha. Mentalitet je to nereda, bezakonja i „javašluka“. U jugoslavenskoj državi hrvatski narod suočio se s progonima, šikaniranjem, raseljavanjem i brojnim drugim problemima koje su ostavile dubokog traga. Među njima je bio i znatan porast nepismenosti kojeg primjećujemo u arhivskom gradivu kojeg koristimo u radu na temama iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Posljednjih nekoliko generacija Hrvata nisu sudjelovale u realnoj politici ni u upravi, a oni posljednji koji u tome jesu imali iskustvo uglavnom su poubijani. Svakodnevno trpimo strahovite posljedice onoga što je prije 110 godina detektirao Matoš.

Upravo je iz svih ovih razloga potrebno podsjećati hrvatski narod na Starčevićev nauk. Činjenica da nas je Starčević učio životu i životnim vrijednostima ključna je za razumijevanje fleksibilnosti pravaštva u odnosu na vrijeme i prostor u kojemu se sad nalazimo. Iako se suočavamo s drugačijim izazovima u drugačijim okolnostima, ono što je pisao Ante Starčević podjednako je aktualno i danas. U stanje u kakvome se nalazimo doveli su nas oportunisti – Slavoserbi i mađarolci, oni koji su podložni svemu i okreću se kako im u određenom trenutku odgovara.

Stoga sutrašnji dan nećemo obilježiti samo ovim kratkim uvodnikom. U posljednjih nekoliko tjedana članovi naše udruge mukotrpno su radili na pripremi knjižice o životu i djelu Oca domovine, a tekstovi su popraćeni citatima, govorima, poezijom i slikarstvom iz tog razdoblja. Cilj ove knjižice (pdf) je istaknuti sve ono pozitivno što baštinimo iz tog vremena, sve ono što doista jesmo i sve ono čemu doista pripadamo. Knjižica je popraćena i petominutnim filmom u kojemu je korišten audio zapis kojeg su snimili Blanka Matković i Stipo Pilić u Spomen-domu dr. Ante Starčevića u Žitniku 4. srpnja 2008. te brojne fotografije. Ovom prilikom još jednom zahvaljujemo redatelju Vanji Vinkoviću i njegovom suradniku Karlu Markoviću koji su nesebično pomogli pripremu ovog kratkog filma.

U naš rad o Starčeviću uloženo je puno ljubavi i truda pa se nadamo da ćete našu knjižicu pročitati, ponešto naučiti i upamtiti te je proslijediti poznanicima i prijateljima jer Matoš je bio u pravu: za ovakav zanat potrebno je neobično mnogo energije koje u našim prilikama nema bez ideala, a ako i ne dospijemo do cilja, umrijet ćemo sa zadovoljstvom da ne bijasmo kukavice.

PREDAVANJA U ŠVICARSKOJ

Na Hrvatskom internet portalu u Švicarskoj Hrvati.ch i Hrvatske katoličke misije u Bernu objavljeni su podaci o gostovanju članova naše udruge u toj zemlji. Predavanja će održati predsjednica udruge Blanka Matković, a predavanju u Bernu 11. ožujka nazočit će naš dugogodišnji član i predsjednik Nadzornog odbora Drago Štokić.

RASPORED:

Subota, 11. ožujka 2017., u 19 sati u prostorijama Hrvatskog katoličkog centra, Zähringerstrasse 40, 3012 Bern

Nedjelja, 12. ožujka 2017., nakon svete mise:

  • Langenthal, crkva sv.Marije, Schulhausstrasse 11 A, u 8.30 sati
  • Bern, Heiligkreuzkirche, Kastelweg 7, uz Tiefenauspital, u 11.00 sati
  • Thun, crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, u 13.30 sati

Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” ovim putem zahvaljuje organizatorima i svim Hrvatima u Švicarskoj koji su dosada podržali naš rad.

NAJAVA: GODIŠNJICA SMRTI DR. ANTE STARČEVIĆA

U nedjelju, 19. veljače o. g., objavili smo prilog Stipe Pilića o likvidaciji istaknutog hrvatskog povjesničara Milana pl. Šufflaya, a dan kasnije, 20. veljače, i tekst našeg vjernog čitatelja Želimira Marića o mučeničkoj smrti Feliksa Niedzielskog. Ovaj niz nastavljamo u utorak 28. veljače na 121. godišnjicu smrti Oca Domovine dr. Ante Starčevića. U pripremi je knjižica u pdf formatu na kojoj su posljednjih tjedana radili članovi udruge I.P., B.M., R.M. i D.B., a uz nju ćemo također objaviti petominutni video o Starčevićem životu. Ovim putem zahvaljujemo redatelju Vanji Vinkoviću i njegovom suradniku Karlu Markoviću koji su s naše kaotične video snimke uspjeli izvući audio zapis i obogatiti ga fotografijama.

U naredna dva tjedna također ćemo objaviti tri teksta s dosad neobjavljenim popisima žrtava Drugog svjetskog rata, a od sutra, 22. veljače, naša web stranica bit će djelomično reorganizirana i ondje će biti objavljeni podaci na kojima je protekli mjesec dana mukotrpno radio naš član M.K.

DR. SC. DON JOSIP DUKIĆ PREUZEO DUŽNOST DOPREDSJEDNIKA HDP “DR. RUDOLF HORVAT”

Don Josip Dukić (Photo: Rade Popadić, Dalmacija News)
Don Josip Dukić (Photo: Rade Popadić, Dalmacija News)

Dana 17. veljače o. g. dr. sc. don Josip Dukić, profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, povjerenik Splitsko-makarske nadbiskupije za Hrvatski martirologij, naš dugogodišnji suradnik i vrstan stručnjak, preuzeo je dužnost dopredsjednika HDP “Dr. Rudolf Horvat”.

Don Josip  je rođen u Košutama u župi Trilj 19. ožujka 1968. godine. Osmogodišnju školu završio je Košutama i Trilju. Kao sjemeništarac Splitsko-makarske nadbiskupije završio je klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskome sjemeništu u Splitu, od 1982. do 1986. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Za svećenika zaredio ga je nadbiskup metropolit Ante Jurić u konkatedralnoj crkvi Sv. Petra u Splitu 28. lipnja 1992. Obnašao je službu župnika u župi Žedno – Arbanija na otoku Čiovu od 1992. do 1998. godine. Od 1998. do 2004. godine boravio je u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Studirao je crkvenu povijest na sveučilištu Gregoriana. Diplomirao je također na Vatikanskoj školi za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku godine 2004. (IKA)

Doktorirao je 2008. na Fakultetu povijesti i kulturnih dobara Crkve pri Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom “Život i vjera salonitanskih kršćana prema natpisima. Katalog natpisa i komentari“.

Nakon povratka u domovinu preuzeo je službu knjižničara u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (Paštrićeva knjižnica). Od ak. god. 2005./2006. počeo je predavati crkvenu povijest na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Na istom učilištu zaposlen je 2006. i izabran u suradničko zvanje asistenta, potom 2010. u suradničko zvanje višeg asistenta, a 2012. u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Sada je u postupku izbor u zvanje izvanrednog profesora.

2006. osnovao je udrugu Kulturno društvo Trilj čiji je predsjednik i mukotrpnim radom potaknuo “kulturni preporod” triljskog kraja. Tijekom svog dugogodišnjeg rada našao se na meti Jurice Pavičića i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Cetinske krajine Sinj. Don Josipov odgovor spomenutoj udruzi možete pročitati ovdje.

Don Josip je autor, suautor i priređivač dvadesetak knjiga, a veći broj je trenutno u pripremi. Objavio je 25 znanstvenih radova iz antičke povijesti i suvremene hrvatske povijesti, uključujući i one o partizanskim likvidacijama u Drugom svjetskom ratu. Također je objavio brojne druge tekstove i feljtone, pripremio dva nosača zvuka te bio stručni suradnik na dokumentarnom filmu HTV-a Cetinom do Trilja redatelja Bogdana Žižića.

S Blankom Matković koautor je knjige „Dugopoljski žrtvoslov“ (2011.) o kojoj je dao dva intervjua objavljena u Slobodnoj Dalmaciji (8.3.2011. i 29.6.2011.). U pripremi je knjiga „Solinski žrtvoslov“, također u suautorstvu s Blankom Matković, a don Josip sudjeluje u pripremi knjige Blanke Matković o zarobljeničkim logorima u Splitu 1944.-1945. koja bi trebala biti objavljena krajem travnja o. g.

OBJEKTIVNA I NEPRISTRANA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA ZNAK SU ZRELOSTI JEDNOG DRUŠTVA: ODGOVOR ZVONIMIRU ŠEPAROVIĆU

U posljednja dva tjedana, odnosno od objave teksta M. Koića, Blanke Matković i Nikole Banića pod naslovom “Optužnica protiv Ante Pavelića” u Hrvatskom tjedniku 2. veljače o. g. i odgovora Blanke Matković Zvonimiru Šeparoviću u Hrvatskom tjedniku objavljenom 9. veljače o. g., zaprimili smo nekoliko upita o našem odnosu prema spomenutom Zvonimiru Šeparoviću koji se u svom intervju, objavljenom u Hrvatskom tjedniku 12. siječnja o. g., osvrnuo na naš feljton o suđenju Dinku Šakiću (pdf). Stoga ćemo ovdje istaknuti da dotičnog osobno ne poznajemo i u našem radu on je samo još jedna u nizu osoba čije se ime pojavljuje u dokumentima koje koristimo u istraživanju. Osobno bi nam bilo drago kada bi on kao svjedok određenih i to veoma važnih događaja svjedočio o onome što zna.

Pojedini čitatelji istaknuli su svoje razmišljanje da “preobraćenike” ne treba dirati zbog zasluga koje u društvu imaju danas.  Nas kao povjesničare ne zanima što oni čine danas jer o tome će jednog dana suditi neki novi povjesničari. Ono što nas zanima jest ono što su “preobraćenici” radili nekoć jer njihova djela ostavila su određene posljedice s kojima se naše društvo mora nositi i te posljedice neće nestati samo zato jer se netko “preobratio”. Upravo iz tog razloga odrasli ljudi pred zakonom moraju preuzeti odgovornost za svoja (ne)djela i upravo iz tog razloga u demokratskim društvima svi su jednaki pred zakonom, a izuzimanje “svetih krava” je neprihvatljivo. Stoga je naš stav da su hrvatskom društvu i znanosti potrebni “preobraćenici” koji će svojim spoznajama pomoći rasvjetljavanje problematičnih događaja iz naše prošlosti koji još uvijek opterećuju naše društvo. Lustracija dolazi od latinske riječi lustratio što znači upravo ono što smo ovdje istaknuti – rasvjetljavanje.

U jednom od prošlogodišnji intervjua napomenuli smo da se čini da se u zemljama istočne Europe komunistička prošlost ipak nešto lakše istražuje, možda zato jer su te države prošle kroz tranziciju neopterećene nekim novim ratovima, za razliku od zemalja na prostoru bivše Jugoslavije. Također smo istaknuli da je bivša Jugoslavija bila jedina država u komunističkoj Europi u kojoj je „oslobođenje“ znatno manje ovisilo o Crvenoj Armiji i u kojoj je sovjetski utjecaj bio veoma brzo ograničen. Zbog toga je „oslobođenje“ i ono što je slijedilo bila zasluga „domaćih sinova“ zbog čega je teže suočiti se s tim događajima. Krivnju ne možemo prebaciti na neke tamo strance u Moskvi i drugdje. Krivci su među nama – naša rodbina, naši susjedi, ljudi s kojima dijelimo život, tajne i nade. Vjerojatno je zbog toga u mnogim državama istočne Europe već odavno izglasan zakon o lustraciji dok je u Hrvatskoj on tek predizborni spin. Nikome zasigurno nije lako lustrirati vlastitog oca ili čak samog sebe, naročito u zemlji u kojoj toliki broj onih koji su karijere počeli graditi u bivšem sustavu još uvijek upravljaju ovim današnjim.

Objektivna i nepristrana znanstvena istraživanja znak su zrelosti jednog društva. Suočavanje sa samim sobom je znak zrelosti pojedinca te prvi i najteži korak prema potpunoj katarzi hrvatskog društva. Stoga ćemo se u našem radu i dalje fokusirati na rasvjetljavanje događaja iz novije hrvatske povijesti oslanjajući se pritom na znanstvenu metodologiju u kojoj nema mjesta za privilegirane i nedodirljive i bez obzira na eventualne pritiske.

PREDAVANJE ČLANA NAŠEG UPRAVNOG ODBORA DON JOSIPA DUKIĆA O BL. ALOJZIJU STEPINCU U SPLITU

Povodom spomendana blaženog Alojzija Stepinca Hrvatska udruga Benedikt organizira svetu misu koja će se održati 10. veljače 2017., petak, s početkom u 18 sati u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Zrinsko-frankopanska 19, a predvodit će je dr. sc. don Mladen Parlov.

Po završetku svete mise, u 19 sati u dvorani sjemenišne biblioteke, predavanje pod nazivom „Alojzije Stepinac: između mita i stvarnosti“ održat će dr. sc. don Josip Dukić, docent crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.