ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“ U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (5)

Piše: mr. sc. Blanka Matković, MPhilI

IZVJEŠĆA VLASTI NDH O PADU VRGORCA

O napadu na Vrgorac sačuvano je nekoliko izvješća državnih službi NDH od kojih prvi datira od 17. lipnja 1942.

Velika župa Cetina dopisom taj.br.1427/42 od 17. lipnja dostavila je podatke o ovom događaju Općem upravnom Povjereništvu kod Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga Slovenija-Dalmacija na Sušaku, Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost, Ustaškoj nadzornoj službi i Stožeru pješačke divizije u Mostaru:

„Dne 15. lipnja t.g. komunističke bande iz Biokova u jačini od 700 ljudi napale su Vrgorac i razoružale oružnike, poklali i ubili vidjenije Hrvate i njihove žene. – Zatim su se dali u pljačku i palež, te su uništili i zapalili veliku odkupnu duhansku postaju, poštu, obćinu i uništili sve spise kod kotarskog suda i drugih državnih ustanova. Poslie Vrgorca napali su i upali u selo Kozicu i razoružali oružnike i zarobili. Za sudbinu naših ljudi nezna se, pošto su sve brzoglasne veze kao i putevi prekinuti. Sutradan dne 16. lipnja t.g. napali su selo Župu Biokovsku oko 40 partizana i napali selo, ali su oružnici i narod pružali odpor svim raspoloživim sredstvima, ali se konac borbe nezna.-

U isto vrieme napali su i selo Dusinu pokraj Vrgorca, ali tu je narod na čelu sa svojim župnikom don Ivanom Sumićem davao odpor, sa lovačkim puškama, ali se za sudbinu naših ljudi nezna.

Ovom napadu prethodilo je kidanje brzoglasnih stupova i  rušenje putova sa tri strane, koje vode preko prirodnog raskršća Vrgorac, te je tom prilikom t.j. 14.lipnja na cesti Šestanovac-Vrgorac na mjestu ‘Turija? Uništen i zapaljen tal. poštanski samovoz i ubijeno 5 vojnika i jedan oficir, koji su bili oružana pratnja.

Potanje i službene viesti ne dostaju pošto ih nema tko dati.-Tako je čitav pojas od Lovreća kotar Imotski pa do Zadvarja kotar Omiš i Makarska i Gradca kotar Makarska pa sve do Metkovića Velika župa Hum podpuno slobodan za komunističko haranje i u njihovoj je vlasti, pa se mogu očekivati još teže posljedice iz područja djelovanja komunističkih banda iz Biokova.

Ovaj pojas znači bit i život obstojanja Velike župe Cetina preko kojega idu svi putevi na druga veća mjesta i naselja, pa je svako djelovanje onemogućeno.

Ova je Župa učinila sve moguće i učinila ljudstvo da se žrtvuje do skrajnjih granica u svrhu da se prodiranju komunistia stane na kraj, ali to male snage oružnika i milicionera nisu bile u stanju, da jačim snagama odolijevaju.-

Podpisani se je više puta, a i prije dva dana obraćao najvećim funkcionerima talijanske oružane sile u Splitu, ali rezultat je gornji, a razlog ovakvog stanja istakao sam svakodnevnim izvještajima, čemu smatram nije više ni potrebno govoriti.-

Ovaj posljednji dogadjaj djelovao je porazno kod naroda, te se stanje duhova kod naroda ocrtava, da se nalazimo pred podpunim rasulom.-

Molim, da se obzirom na stanje mjesta Makarska i Gradca odmah i svakako nešto učini, kako se ne bi dogodilo isto što i u Vrgorcu.

Za Dom spremni!

Veliki župan:

M.P.[1]                                                     [v.r.]“[2]

  1. lipnja 1942. pod br. 1435/42 Velika župa Cetina šalje detaljnije izvješće o zbivanjima u Vrgorcu slijedećeg sadržaja:

„Savezno amoš. Izvještaju Taj.br.1427/42 od 17. lipnja t.g. podnosi se izvještaj o pojedinostima komunističkog haranja, kako ga je podnio obć. Načelnik obćine Vrgorac, koji se spasio pukim slučajem od komunističke ruke, a glasi:

‘Dana 15. lipnja 1942.g. oko 3 sata ujutro sa svih strana dobro naoružani puškama, bombama, strojnicama oko 500-600 partizana napali su na mjesto Vrgorac, kot. Makarska, Velika župa Cetina – Omiš. Budući je u mjestu bila samo oruž. postaja sa vrlo malim brojem oružnika, domobrana i 2 ustaše, te isti na ovoliko veliki broj  dobro naoružanih partizana niesu mogli dati znatan odpor, da iste odbiju. Civili pučanstvo, koje je zadnje doba po noći obdržavalo stražu obično se je povlačilo svojim kućama izmedju 2 i 4 sata na odmor.

Odmah po ulasku u mjesto partizani su po svom rasporedu nastupili sa hapšenjem pojedinih muških i ženskih osoba, pljačkanja svih ureda, trg. Radnji i pojedinih privatnih stanova, obitelji istaknutih Ustaškom pokretu, kao i razoružavanju i sakupljanju oružja od oružnika, domobrana i td.

  1. DRŽAVNA I SAMOUPRAVNA NADLEŠTVA:

Obćina: Partizani su oduzeli iz glavne obć. Blagajne oko 28.500:-Kn, iz depozitne blagajne 31.840.-Kuna i blagajne Prehr, odbora oko 260.000.-Kn., ukupno Kuna 320.340:.Sve spise blagajničke, vojničke, kao i čitavu drugu pismohranu iznieli su pred ured i upalili. Isto su odnieli 2 pisaće mašine, sav kancelarijski materijal, službene obć. Pečate sa priborom, te ključeve od kase i od obć. Ureda, a ostali namještaj polupali.

Vanjske ključeve od obć. Kase držao je Ante Domandžić, obć. Bilježnik i poslovodja Perhram. Odbora, a nutarnji ključ držao je Ivan Erceg, obć. Blagajnik. Partizani su došli u stan po Ivana Ercega, te mu naredili, da odmah podje u Obćinu i preda nutarnji ključ od kase i novac, sa kojim je isti rukovao. Kad je blagajnik Ivan Erceg došao u Obćinu, našao je Antu Domandžića obć. Bilježnika naoružana sa još nekoliko partizana. Sav novac iz obć. Kase oduzet je po Anti Šutiću. Zgrada je vlasničtvo gdje Marte Franić, žene Antine. SKLADIŠTE PREHRAMBENOG ODBORA: Iz skladišta oduzeto je oko 5.000 kg. šećera, 5000 kg.brašna /narodnog/, 10.000 kg. kukuruza, a koja je hrana u zadnje vrieme primljena i počela su dieliti pučanstvu. Gotovina novca koja se je nalazila u kasi skladišta ne može se označiti s razloga, pošto je skladišnik strijeljan.

USTAŠKI TABOR: Sva glazbala koja su se nalazili u prostorijama tabora oduzeli su, a spise i ostali namještaj uništili.

POREZNI URED: Iz kase sav je novac oduzet, a sve spise, blagajničke knjige i vriednosne papire iznieli su pred ured i upalili. Zgrada je vlasničtvo Dr. Dušana Franića.

DUHANSKI URED: Sav novac su iz kase oduzeli. Platno i konope koje se je nalazilo u magacinima razdielili pučanstvu, kao djelomično i duhan. Magacine u kojima se je nalazila velika količina duhana, kao i sve spise upalili su, a koji magacini još i dan danas gore.

POŠTA BRZOJAV I BRZOGLAS: Iz kase novac oduzeli. Brzojavne i brzoglasne aparate polupali, a krugovalnike oduzeli, a koji su krugovalnici bili zapljenjeni i pohranjeni u pošti. Zgrada je vlasničtvo Marte Franić.

ORUŽNIČKA POSTAJA: Razoružanje oružnika, oduzimanje oružja i municije. Zapaljena je zgrada i tom prigodom izgorio je čitav namještaj g.Špiri Pelicariću, financ.podpregledniku. Zgrada je vlasničtvo Martinac Ante i Joze pk. Mate.

KOTARSKI SUD: Oduzeli pisaće mašine, te nešto spisa poništili.

RAZDJEL FINANCIJALNE STRAŽE: Poništili službene spise.

GRADJANSKA ŠKOLA: Pociepali slike Poglavnika.

OSNOVNA ŠKOLA: Pociepali slike Poglavnika.

Ujedno se napominje, da su u svim drugim urednima i privatnim stanovima poništene slike Poglavnika.

  1. TRGOVAČKE RADNJE:

1/. Franić Marte, žene Antine, 2/.Hrstić Braća pk. Marka /Jerkušić Kata ud.Ivana, 3/

Sinovi Josipa Jelavića, 4/ Jeličić Renato, ljekarnik, 5/Dr. Marko Radić, obć. Liečnik, 6/Rakić Ante „Buffet“ i 7/Hrstić Ante pk. Marka, obučar, 8/Radić Ivan pk. Petra, 9/Radić Anti, pk. Andrije, partizani su oduzeli iz radnje robu, a namještaj djelomično poništili. Ljekarniku Jeličiću oduzeli su liekove. Dr. Marku Radiću , obć. Liečniku sav liečnički pribor.

Istaknuti je, da je najgore poništena radnja Hrstić Braće pk. Marka, Sinova Josipa Jelavića, Radić Ivana pk. Petra, Radić Ante pk. Andrija, Jeličić Renata, ljekarnika, Dr.Marka Radića, obć. Liečnika, te Hrstić Ante pk. Marka obučara.

Prodavaonica „Bata“: sve cipele, opanke, čarape i t d. oduzete su. Izlog i namještaj raznešeni i polupano.[3]

III.PRIVATNI STANOVI:

1/Vučko Ivana, obć. Načelnika, 2/Hrstić Braće pok. Marka, 3/Pivac Ivana pk. Mate, 4/Fra Frane Rakić, 5/Hrstić Mate pk. Petra, 6/Katavić Mate pk. Ivana, 7/ Dr. Iva Jelavića,

8/Jeličić Renata, 9/ Markotić Ante Jakova pk. Josipa, 10/ Martinac Petra pk. Tome i t d. Oduzeli robu i namještaj djelomično polupali.

Kod Vučko Ivana, obć. Načelnika i Braće Hrstić pk. Marka sav namještaj i robu odnieli i polupali, a kod drugi djelomično odnieli i polupali. Takodjer je kod Vučko Ivana polupana su vrata i prozori od kuće.

Isto vrieme dok je ovo sve gornje vršeno dotle su isto i jaki odredi partizana izvršili hapšenje oko 70-80 muških i ženskih lica.

Odo ovog broja uhapšenih lica odvojili su 31, kojima su vezali konopcem ruke nazad, te bose odveli preko mjesta, do groblja i iste oko 15 časa strijeljali, i to:

1/Hrstić Petar Matin,2/ Hrstić Joka žena Ivanova, domaćica, 3/Hrstić Fila, žena Antina, domaćica, 4/Jerkušić Kata ud. Ivana, domaćica, 5/Martinac Iva žena Petrova, domaćica, 6/Matić Iva, žena Mailina, domaćica, 7/Horvat Filka ud. Karla, domaćica, 8/Pavičić Vjeroslava, žena Milina, domaćica, 9/Jerkušić Iva, žena Ivanova, 10/Erceg Vid pk. Ivana, težak, 11/Erceg Ivan pk. Mate, težak, 12/ Erceg Josipa pk. Šimuna, 13/Pivac Ivan pk. Mate, skladištar Prehr. Odbora, 14/ Lopin Ilija, čin. Duhanskog ureda, 15/Gregorić Marijan, čin. Duhanskog ureda, 16/Erceg Ivan pk. Petra, trgovac, 17/Markotić Mate pk. Josipa / „Musin“, težak, 18/Markotić Ivan Matin, težak, 9/Hrstić Lovre pk. Ivana, krčmar, 20/Čurčić Jure, oružnik, 21/Šabić Frano, oružnik, 22/Kapović Marko pk. Ante, stražar duhanskog ureda, 23/Belić[4] Niko pk. Luke, radnik, 24/Valdanji Albin, nastavnik gradj. Škole, 25/Majstorović Vojmir, nadstojnik Por. Ureda, 26/Paker Manda, radnica, 27/Markotić Ante Jakov pk. Josipa, mesar, 28/Granić Petar pk. Jure, 29/Šimunović Jakov, tabornik ustaške mladeži, 30/Rakić Mate Ilijin, težak i 31/Jerkušić Mate pk.

Andrije, oružnik, koji je poslije 4 sata nadjen medju strieljanim još u životu, te je upućen u bolnicu. Isti se je u Vrgorcu nalazio na bolovanju. Poslie izvršenog strieljana partizani su sa nekih koji su imali bolju odjeću oduzeli.

Ujedno se napominje, da je prigodom napada od partizana u svojoj vlastitoj kući ubijen Matić Mije pk. Ivana, činov. Duhanskog ureda, a dok su u borbi ubijeni Kovač Petar, ustaša i jedan domobranac. Svi stieljani su pripadali Ustaškom pokretu. Dakle, koliko se moglo do danas saznati ukupno je od partizana strieljano 34 osobe.

Dok su se partizani prevažali samovozom medjusobno su bili napadnuti, i tom prigodom ubijeno je 5 partizana i 3 ranjena.

Prigodom napada na Vrgorac partizani su bili predvodjeni od nekih vrgorčana, koji su se već odavna odmetnuli u šumu i to:

1/Hrstić Mate Antin, brijač, 2/Dragičević Ivan pk. Frane, šofer, 3/Tolić Dinko pk. Ante, krojač, 4/Raos Zvonimir pk. Mate, djak, 5/Bajalo Petar pk. Ilije, postolar, 6/Bajalo Maksim pk. Frane, bez zanimanja, 7/Martinac Jozo Grgin, privatni činovnik, 8/Martinac Mijo pk. Jure priv. čin., 9/Martinac Stojanka žena Milina, domaćica, 10/Martinac Branko pk. Slavomira, 11/Martinac Ante Grgin, težak, 12/Raos Ante pk. Mate, svršeni djak niže gospodarske škole, 13/Klaričić Dragutin pk. Josipa, šofer, 14/Musanić Krunoslav pk. Ljubomira, težak, kao i drugi iz okolnih sela.

Ujedno pri dolasku partizana u Vrgorac sa gore spomenutim vrgorčanima pridružili su se istima za borbu – za koje se je bilo već prije sumnjalo i to:

1/ Domandžić Ante, obć. Bilježnik, 2/Radalj Ante Lukin, drvodjelac, 3/Markotić Milenko Antin, drvodjelac, 4/Markotić Vinko Antin postolar, 5/Delipetar Zdenka kći Antina, bivša činovnica, 6/Martinac Pupa Matina, 7/ Domandžić Marija kći Jozina, pošt. činovnica /sestra obć. Bilježnika/, 8/Martinac Ante pok. Ante postolar, kao i mnogi drugi muški i ženske. Svi ovi otvoreno su stupili sa ostalim u borbu, t.j. pljačkanju i ubijanju.

Svu hranu i robu koju su oduzeli sami su prevozili sa samovozom, Rade Miletić, koji su samovoz silom oduzeli i sa istim je upravljao odmetnik Vlade Klaričić pk. Josipa te sa konjima i mazgama, koje je dovelo pučanstvo – kako se računa – iz Primorja, Baćine, Pasičine kao i iz nekih sela obćine Vrgorac.[5] Mazaga i konja za prevoz robe bilo je oko 700 komada.

Medju većim djelom – pored onih čiji su članovi strieljani – pučanstva od časa upada partizana u Vrgorac pa i još dan danas vlada užasna panika, strah i trepet od ponovnog napadaja, a ujedno većina pučanstva izgubila je prisutnost te lutaju, a ni sami neznaju kuda.

Partizani su preko cielog dana ubijali i pljačkali te su oko 20-24 časa napustili Vrgorac i povukli se prema planinin „Rilić“ i „Biokovo“. Kad su se napadači – partizani povlačili sa istima je dobrovoljno izbjeglo oko 50 muških i ženskih osoba. Prisilno nisu nikoga odveli.[6]

Sutradan po izvršenom upadu t.j.16.o.mj.došla je u Vrgorac italijanska vojska /oko 700 vojnika/. Da li će i koliko ostati u Vrgorcu nije poznato, ali se već pogovara, da će mjesto napustiti.

Budući da je pučanstvo obćine Vrgorac ostalo bez ikakve hrane kao i robe za odjeću i obuću, jer je sva hrana i roba od strane partizana oduzeta, to bi bilo neopohodno potrebno, da se nadje neki izlaz i što žurnije nastradalo pučanstvo podpomogne, a naročito one obitelji čiji su pojedini članovi strieljani, kao i one, koje su siromašne i opljačkane.’

Dostavlja se radi znanja i raspoložbe, da se ovom boljševičkom zvjerstvu jedamput stane na kraj.

Za Dom spremni!

M.P.[7]                                                          Veliki župan:

[v.r.]„[8]

Kotarsko oružničko zapovjedništvo Makarska obavijestilo je spisom taj.br.2/42 od 19. lipnja 1942. Veliku župu Cetina o napadima partizana na oružničke postaje Vrgorac i Kozica:

„15. lipnja 1942.g. oko 5 sati ujutro napala je grupa oko 600 naoružanih partizana na mjesto Vrgorac kotar Makarska na koje su sa svih strana otvorili puščanu i strojnopuščanu vatru sa bacanjem bombi. Napad je izvršen na oružničku postaju. Oružnici, koji su se zatekli u vojarni pružili su otpor otvorivši vatru, ali su obasuti puščanom i strojnopuščanom vatrom i bacanjem bombi od brojno jačeg napadača, te budući su partizani srušili krov vojarne sa bombama, kao i prozore zgrade što im je omogućilo slobodno bacanje bombi u vojarnu oružnici su bili prisiljeni na predaju.

U borbi sa partizanima poginuo je domobran Ibrahim Delić i ustaša Pero Kovač.

Partizani su ovom prilikom odnijeli iz oružničke postaje sav materijal i stvari, posteljinu i drugo…Od oružja i streljiva odnijeli su 29 pušaka, oko 2.500 naboja, 10 bombi, gotovog novca i posteljine menaže 13.800 kuna, 2.133 kuna beriva pričuvnika.    Iz duvanske postaje pored drugih stvari, namještaja materijala i duvana odnijeli su prema neprovjerenim podacima gotovog novca 1,200.000 kuna.

Iz poreske uprave i pošte nije se moglo dobiti podatke koliko je novca odnešeno, dok iz obćine Vrgorac odnijeli su zatečenu količinu živežnih namirnica i sav novac, ali koliko ne zna se.

Iz navedenih privatnih trgovačkih radnja, odnijeli su sve što se je u dućanu našlo, novac, stvari, robu itd., ali koliko i čega nije se moglo ustanoviti.

Partizani su prije odlaska zapalili skladišta dvije zgrade duvanske postaje sa cjelokupnom količinom u njima zatečenog duvana, kojeg je navodno bilo 50 vagona, te zgradu oružničke postaje, koje su zgrade sa svim stvarima i namještajem potpuno izgorjele.

Partizani su napustili Vrgorac oko 20 sati i sa njima su otišli svi komunistički orijentirani, kao i mnogo drugih osoba, netko kao njihov pristalica, a drugi iz straha. 90% građana napustili su Vrgorac otišavši po obližnjim mjestima i šumama bojeći se represalija od talijanske vojske i vlasti.

16. lipnja ov.g. oko 8 sati stigla je u Vrgorac italijanska vojska iz Metkovića, sa oko 12 tenkova, oko 15 samovoza, sa oko 400 vojnika.

Talijani su po okolnim mjestima u Staševici i Draževitićima i Umčanima izvršili pretres sela u okolini, te u Staševici zapalili nekoliko kuća u kojima nisu našli stanovnika.[9]

Istoga ovoga dana partizani su napali oružničku postaju Kozica istu opljačkali i zapalili zarobivši 4 oružnika i to: narednika Stjepana Bobić Vukića, oružnika Danu Zrnu, Martina Čule i Matu Krešića koje su odveli sa sobom i za čiju se sudbinu nezna. Oružnik pokusni Stjepan Kamber pobjegao je i javio se postaji Tihaljina.

13 pričuvnika koji su ovoga dana bili pošli samovozom iz Kozice za Omiš preko Vrgorca sačekali su ih partizani 3 km udaljeno od Kozice razoružali i prema nepotvrđenim vijestima zarobili i odveli sa sobom, te se za njihovu sudbinu nezna, ali se pogovara da su ih pustili.

Ovom pljačkom sa postaje Kozica partizani su pored cijelog namještaja, stvari, materijala i od 13 pričuvnika odnijeli oko 18 pušaka oko 3.000 naboja i oko 15 bombi.

Šteta kod ove postaje nije se mogla ustanoviti jer nije još izvršen očevid na licu mjesta.

Prema vijestima partizani su u Kozici opljačkali trgovačku radnju Jujinovića.    Očevid na licu mjesta u Vrgorcu izvršen je od strane zapovjednika. Dostavlja se savezno tamošnjem izvještaju Taj.br.1435/42“.[10]

21. lipnja 1942. Velika župa Cetina pod. Brojem V.T.37/42 šalje Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH nedjeljno izvješćše za razdoblje od 14. do 20. lipnja u kojemu se navodi da se „razmjer pobune povećao tokom ove nedjelje u kotaru Makarska, što dokazuje masovni napadaj partizana na Vrgorac… Partizani nesmetano žare, pale i ubijaju muškarce i žene, pljačkaju, odvode u brda i napadaju oržničke postaje…Ne zna se za sudbinu mnogih oružnika, pričuvnih oružnika i privatnih osoba, koje su partizani doveli u brda. Narod zahvaća sve veća panika; u mnogim selima seljaci se ne usuđuju spavati kod kuće; iz mnogih mjesta narod bježi, jer se boji krvoločtva partizana, koje se u sve većoj mjeri očituje. Sigurno je da će nakon uspješnog napadaja na Vrgorac sliediti slični napadaji i na druga slabo branjena mjesta, ako se sili partizana ne stane na kraj jednom žurnom kaznenom ekspedicijom.

Ova Velika župa je redovito izvještavala mjerodavne o svim događajima, a mnoge događaje je i nagovještavala, ali sve molbe, priedlozi i vapaji za pomoć ostali su do sada glas vapijućega u pustinji…

b) Dne 15. lipnja 1942. na brdu „Turija“ kod sela Župa Biokovska (kot. Imotski) jedna grupa naoružanih partizana nepoznate jačine napala je jedan tal. vojni poštanski samovoz u kojem je bilo 5 vojnika. Vojnici su pobijeni a samovoz opljačkan i zapaljen….

h) Dne 15. lipnja 1942. oko 600 partizana naoružanih puškama, bombama i strojnicama napalo je mjesto Vrgorac (kot. Makarska) te su zauzeli oruž. Postaju, sve državne urede opljačkali kao i privatne dućane i zapalili duhansko skladište; i u obćini, pošti i poreznom uredu uništili sve spise. U borbi je poginuo jedan Ustaša i dva domobrana. Partizani su zatim pohvatali i postrieljali 2 oružnika i 30 mještana, među kojima i 9 ženskih. Haračenje, palenje i ubijanje trajalo je nesmetano čitav dan. Pučanstvo izbezumljeno i u panici pobjeglo je iz Vrgorca, mjesto daje izgled pustoši. Saveznici u Metkoviću bili su tokom dana obaviešteni o događaju, te su odmah uputili u Vrgorac vojsku i tenkove, ali se se u Velikom Prologu 5 km daleko do Vrgorca zaustavili, jer je na tom mjestu cesta bila razrušena. Tek sutradan su saveznici prosliedili za Vrgorac, kojega su partizani već davno bili napustili.

i) U noći od 15. na 16. lipnja 1942. partizani su u dva navrata napali oruž. Postaju u selu Župi (kod. Imotski) ali su napadaji odbiveni.

j) Dne 16. lipnja 1942. partizani su u većem broju napali selo Kozicu (kot. Makarska), te su nakon borbe zauzeli oruž. Postaju. Za sudbinu oružnika se nezna. Selo je opljačkano…. ad III) Povodom događaja u Vrgorcu i uobće u kotaru Makarska izgleda da talijanske vojne vlasti pripremaju neku akciju proti partizana u kotaru Makarska…“[11]

O zauzeću Vrgorca izvjestila je i Kotarska oblast Makarska izvješćem taj.br.412/42 od 23. lipnja 1942. u kojemu piše:

„15. lipnja 1942 oko 5 sati u jutro napala je grupa oko 600 partizana naoružanih na mjesto Vrgorac, kotar Makarska, na koje su sa svih strana otvorili Pušćanu i strojo pušćanu vatru sa bacanjem bombi. Napad je najprije izvršen na oružničku postaju. Oružnici koji su se zatekli u vojarni pružili su otpor otvorivši vatru, ali su obasuti pušćanom i strojopušćanom vatrom i bacanjem bombi od brojno jačeg napadača te budući su partizani srušili krov vojarne sa bombama, kao i prozore od zgrade što im je omogućilo slobodno bacanje bombi u vojarnu oružnici su bili prisiljeni na predaju. – Poslije razoružanja oružnika i zauzeća postaje partizani su 18 domobrana i pričuvnika pošto su ih razoružali pustili i naredili da svaki ide kud znade, dok 5 oružnika su stavili u zatvor u zgradu kotarskog suda. Poslije ovoda partizani su nastavili sa uhićenjima poznatih Hrvata te ih oko 50 osoba stavili zajedno sa oružnicima u zatvor. Nakon ovoga partizani su opljačkali oružničku postaju, duvansku postaju, poresku upravu, obćinu Vrgorac, poštu, prehrambeni odbor obćine Vrgorac te 7 privatnih dućanskih radnja i to: manifakturne radnje Ante Franić, Mate Jelavić, Ivan Radić, Ante Radić i mješovite radnje Ante Pervan i Ike Erceg prodavaonicu Batinih cipela i mjesnu apoteku Jeličić. Ove opljačkane stvari i materijal partizani su vozili cijeli dan sa dva teretna samovoza vlasničtvo Rade Miletića iz Vrgorca i Jerkušić iz Metkovića i sve je odneseno u pravcu Saranča i Staze, a odavde na konjima u planinu Biokovo.

Po završenoj pljački oko 14 sati došao je vodja partizana Ante Šutić iz Gradca u zgradu gdje su bili pritvoreni oružnici i gradjani te im saopćio da on nema suda, niti sudija, koji bi trebali da ovima sude, ali će svakome suditi njegova djela, a potom otišao. Iza ovoga odmah došla je Zdenka Delipetar sa pratnjom u zatvor izvršila popis uhićenih potom otišla. Odmah iza Delipetrove doša je jedan mladić-partizan i po popisu odvojio ih u tri grupe tj. u grupu za strijeljanje, za ocjenu i one za pustiti. Medju grupom za streljanje zadržali su 31 gradjansku osobu i dva oružnika Juru Čurčića i Franu Babića[12], dok su grupu od 20 gradjanskih osoba i tri oružnika narednika Franju Matoli i Tomu Franića, prvi zapovjednik postaje, a drugi zamjenik i oružnika začasnog vodnika Šime Čondić pustili na slobodu. ! Jedno su zadržali i odredili za streljanje narednika Matu Jerkušića krilnog oružničkog zapovjedničtva Gospić, 2  oružničke pukovnije. Sve ove izveli su iz zatvora oko 16 sati i vezano ih odveli na mjesno groblje i tamo streljali iz puške. Prije streljanja izrekao je presudu navedeni Šutić Ante, a pročitala ju je imenovana partizanka Delipetar Zdenka iz Vrgorca, koja je prije dva mjeseca odbjegla i pridružila partizanima. Svi streljani ostali su na mjestu mrtvi, osim narednika Mate Jerkušića, koji je ranjen u ruku pao sa ostalim mrtvima na zemlju i ostao u nepomičnom stanju kao da je mrtav, sve dok partizani nijesu napustili Vrgorac kada je isti ustao i pobjegao u pravcu Mostara i navodno se javio u bolnicu u Mostar..

Medju ubivenima nalaze se i to: oružnik začasni narednik Jure Čurčić, oružnik začasni vodnik Frano Šabić, te gradjani Hrstić Jaka žena Ivanova, Hrstić Fila žena Antina, Hrstić Kata pok. Ivana, Horvat Filka pok. Karla, Jerkušić Ivana žena Ivanova, Matić Iva pok. Mije, Martinac Iva žena Petrova, Paka Manda kći Andje, Pavičić Mira žena Milana financa, Majstorović Ivan šef poreske uprave, Pivac Ivan pok. Mate, Delić Niko pok. Luke, Kapović Marko pok. Ante, Erceg Ivan pok. Petra, Hrstić Pero Matin, Valdani Aldbin profesor gradjanske škole, Rakić Mate pok. Mije, Markotić Mate pok. Josipa, Markotić Ivan pok. Mate, Matić Mijo pok. Ivana činovnik duvanske postaje, Lopin Ilija činovnik duvanske stanice, Gregović Marijan činovnik duvanske stanice, Erceg Josip pok. Šimuna, Hrstić Lovre pok. Ivana, Markotić Ante po.k Josipa, Mićo Šimunović, Granić Petar i Jerkušić Kata udova Petra.-

U brobi sa partizanima poginuo je Delić Ibrahim i ustaša Kovač Petar.

Partizani su ovom prilikom odnijeli iz oružničke postaje sav materijal i stvari posteljinu i drugo. Od oružja i streljiva odnieli su 29 pušaka, oko 2.500 naboja, 10 bombi, gotovog novca postajne menze 13.800 kuna, 2.133 kuna beriva pričuvnika.-

Iz duvanske postaje pored drugih stvari, namještaja, materijala i duvana odnieli su prema nepovjererenim podatcima gotovog novca oko 1,200.000 kuna.

Iz poreske uprave nije se moglo dobiti podatke koliko je novca odnešeno, dok iz obćine Vrgorac odnieli su 100.000 kuna, a iz prehrambenog odbora obćine Vrgorac odnieli su zatečenu količinu živežnih namirnica i sav novac, ali koliko nezna se.-

Iz navedeni privatnih trgovačkih radnja odnieli su sve što se je u dućanu našlo novac, stvari, roba i td. Ali koliko i čega nije se moglo ustanoviti.

Partizani su prije odlaska zapalili skladišta dvije zgrade duvanske postaje sa cjelokupnom količinom u njima zatečenog duvana kojeg je navodno bilo oko 50 vagona, te zgradu oružničke postaje, koje su zgrade sa svim stvarima i namještajem potpuno izgorjele.-

Partizani su takodjer opljačkali privatne stanove braće Hrstića, Dr. Jelavića i šefa Duvanske postaje Koštenjak Koste, koje su odštetili oko 500.000.-kuna.-

Partizani su napustili Vrgorac oko 20 sati i sa njima su otišli svi komunistički orijentisani, kao i mnogo drugih osoba netko kao njihov pristalica, a drugi iz straha. 90 % gradjana napustili su Vrgorac otišavši po obližnjim mjestima i šumama bojeći se represalija od italijanske vojske i vlasti.-

16. lipnja og. Oko 8 sati stigla je u Vrgorac italijanska vojska iz Metkovića sa oko 12 tenkova, oko 15 samovoza sa oko 400 vojnika.

Talijani su po okolnim mjestima u Staševici, Draževitićima i Umčanima izvršili pretres sela i okline te u Staševici zapalili nekoliko  kuća u kojima nisu našli stanovnika.-    Istoga ovoga dana partizani su napali oružničku postaju Kozica, istu opljačkali i zapalili zarobivši 4 oružnika i to: narednika Bobić-Vukića Stjepana i oružnika Danu Zrnu, Martina Čule i Matu Krešića, koje su odveli sa sobom i za čiju se sudbinu nezna. Oružnik pokusni Stjepan Kombar pobjegao je i javio se postaji Tihaljina. 13 pričuvnika koji su ovoga dana bili pošli sa teretnim samovozom iz Kozice za Omiš preko Vrgorca sačekali su partizani 3 km. udaljeno od Kozice razoružali i prema nepotvrdjenim vjestima zarobili i odveli sa sobom te se i za njihovu sudbinu nezna, ali se pogovara da su ih pustili.    Ovom pljačkom sa postaje Kozica partizani su pored cijelog namještaja, stvari i materijala i od 13 pričuvnika odnijeli oko 18 pušaka, oko 3.000 naboja i oko 15 bombi.-    Šteta kod ove postaje nije se mogla ustanoviti, jer nije još izvšen očevid na licu mjesta.

Prema vjestima partizani su u Kozici opljačkali trgovačku radnju Jujinovića.-

Očevid na licu mjesta u Vrgorcu izvršen je od strane kotar.oruž.zapovjednika.

Za Dom spremni!

M.P.[13]                           Kotarski predstojnik:

[v.r.]“[14]  

(Nastavak slijedi…)

BILJEŠKE: 

[1] Pečat Velike župe Cetina

[2] Hrvatski državni arhiv, f.491, Opće upravno povjereništvo NDH kod II. armate talijanske vojske Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“-Rijeka/Sušak (1941.-1943.), kut. 21, br. 6940/42 (6728/42); Hrvatski državni arhiv, f.1204, Zapovjedništvo 6. pješačke divizije – Mostar,  kut. 6, Inv.br. 32928

[3] Presudom Okružnog suda u Osijeku od 27. studenog 1945. konfiscirana je imovina tvrtke „Bata“(Državni arhiv u Splitu, f. 51, Kotarski sud Vrgorac, kut. 1158, Posl.br.R. 58/46)

[4] Ispravno bi bilo Delić.

[5] Gizdić navodi da se radilo o stotinjak mještana Baćine i susjednih sela predvođenih Mijom  Bogunovićem Burdeljom, članom Okružnog komiteta KPH Makarska. (Dalmacija 1942., 311)

[6] Štabu IV. operativne zone upućeno je 22. lipnja 1942. izvješće u kojem između ostalog piše: „Kuriri Južno-Dalmatinskog bataljona još nisu stigli. Doznali smo o njihovoj akciji u Vrgorcu, kada su streljali na mjestu 30 ustaša, a nekoliko su ih odveli u zarobljeništvo. Upalili su sudsku zgradu i duhansku stanicu.“ (Državni arhiv u Splitu, f.262, IHRPD, kut. 76, br.92/42)

[7] Pečat Velike župe Cetina

[8] Hrvatski državni arhiv, f.491, Opće upravno povjereništvo NDH kod II. armate talijanske vojske Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“-Rijeka/Sušak (1941.-1943.), kut. 21, br. 6940/42 (6728/42); Hrvatski državni arhiv, f.1204, Zapovjedništvo 6. pješačke divizije – Mostar,  kut. 6, Inv.br. 32938; Zbornik Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.-1945., Knjiga 2, 1032-1034

[9] Prema izvješću Oružničke postaje Vrgorac Kotarskoj oblasti Makarska br. 131/taj. od 5. svibnja 1944. Talijani su po dolasku u Vrgorac 16. lipnja 1942. uhitili oko 400 muškaraca i žena, među kojima i one koji nisu održavali vezu s partizanima. Isti izvor navodi da je 125 osoba odvedeno u internaciju, a šest je strijeljano. (Državni arhiv u Splitu, Kotarska oblast Makarska, KOM-1/IVa).  Uhićene osobe bile su zatočene u Vrgorcu i Metkoviću, gdje su saslušavane i postupno puštane kućama. (Dokumenti iz doba Narodnooslobodilačkog rata, Knjiga I, Općinski odbor SUBNOR-a Metković, Izvješće Zapovjedništva oružničkog voda, br. 437/taj/42, Makarska, 2. srpnja 1942., 166-167)

[10] Prvo oslobođenje Vrgorca 15. lipnja 1942. godine, zbornik Biokovo u Narodnooslobodilačkoj borbi …, 450-451; Zbornik Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.-1945., Knjiga 2, 1057-1058

[11] Zbornik Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.-1945., Knjiga 2, 1047-1049

[12] Ispravno bi bilo Šabić.

[13] Pečat Kotarske oblasti Makarska

[14] Hrvatski državni arhiv, f.491, Opće upravno povjereništvo NDH kod II. armate talijanske vojske Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“-Rijeka/Sušak (1941.-1943.), kut. 21, br. 6943/42

Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat