Dana 3. listopada 2021. Glas Koncila je objavio razgovor s dopredsjednikom naše udruge Stipom Pilićem. Razgovor je od 9. listopada o.g. dostupan i na ovoj poveznici. U međuvremenu je kolega Pilić uredništvu Glasa Koncila uputio dopis kojim se osvrnuo na neetično objavljivanje neautoriziranog i drastično skraćenog razgovora. Autorizirani intervju možete pročitati ovdje. Do ovog trenutka uredništvo Glasa Koncila se još nije očitovalo o ovom slučaju iako se kolegi Piliću na ovom propustu ispričao novinar Tomislav Vuković.
Poštovana redakcijo i g-dine Tomislave Vukoviću!
Iako je prošlo dosta vremena od intervjua objavljenog u Vašem Glasu Koncila (GK broj 40. od 3. listopada 2021., str.19) razni privatni i javni poslovi i obveze nisu mi omogućili raniji osvrt na intervju koji je list objavio, a intervju je od 9. listopada 2021. dostupan i na Vašoj web stranici na poveznici: https://www.glas-koncila.hr/povjesnicar-stipo-pilic-u-samom-jasenovcu-postojao-je-u-kontinuitetu-od-1945-do-1963-najmanje-jedan-logor-zatvor/.
O Vašem objavljivanju intervjua saznao sam od čovjeka koji je kao Vaš novinar radio cijeli svoj radni vijek i po meni jedan je od najboljih (ako ne najbolji) poznavatelj jasenovačke problematike u Republici Hrvatskoj, g-dina Tomislava Vukovića s kojim sam i radio na intervjuu. G-din Tomislav Vuković može Vam iznijeti svoj doživljaj poslije objavljivanja intervjua, a ja ću Vam ovdje iznijeti i svoje viđenje sa što manje osjećaja, ali i s otvorenim viđenjem načina kako Vaša redakcija radi i objavljuje ovakve intervjue. Iako sam mogao ići i prema nekim drugim instancama i forumima, od toga sam odustao jer Vaš list vidim kao katolički. Budući da sam katolik nije mi do raslojavanja ionako već raslojenog i rastočenog hrvatskog katoličkog tijela. Ovim putem želim Vam samo dati na znanje da „perušanje kokoši“ (intervjua) bez znanja intervjuiranog nije ni korektno ni profesionalno, a ni bratski prema bratu katoliku. To je zapravo perušanje intervjuiranog, ali i onoga tko vodi intervju, a u ovom slučaju to je čovjek koji je više od četiri desetljeća Vaš djelatnik, vrlo stručan u tom dijelu i korektan prema intervjuiranima. Na žalost prema onom što i koliko ja znam u ovom slučaju Vaša redakcija zaobišla ga je i ni njemu ni meni nisu javili vrijeme objave intervjua.
Kako sam intervju radio s g-dinom Vukovićem red je da Vam ovdje navedem kako je do toga uopće došlo. Intervju nije uopće bio moja želja niti htijenje, to je bila želja g-dina Tomislava Vukovića. Možda i još nekih ljudi iz Vašeg glasila, ali o tome mogu samo špekulirati. Od početka sam prema istome bio rezerviran i to ostao do kraja, što se na žalost pokazalo točnim. S druge strane g-din Vuković uvjeravao me u suprotno. Na kraju poslije mjesečnog čekanja dogodio se i taj dan objave intervjua koji je „autoriziran“ već početkom rujna ove godine. Prvo me je o objavi intervjua vidno razočaran obavijestio g-din Vuković, a potom sam intervju i sam pročitao na Vašoj gornjoj poveznici. Šok je zaista bio veliki i trebalo mi je vremena da dođem k sebi i odlučim se što učiniti.
Pa da Vam ipak navedem što me to šokiralo i čime sam razočaran. Od 11 pitanja koja mi je g-din Vukovića dao u prvoj verziji na 11. stranica teksta za autorizaciju smo sve to sveli na 8 pitanja na 5 stranica što je dovoljno za jedan ozbiljan intervju. Vi ste sve t u Vašoj objavi sveli na 2 pitanja i nešto više od jedne stranice, bez ikakvog upita o tome kakvu štetu bi mogao donijeti takav intervju. Osobno pak, intervjuu kao i svakom drugom poslu pristupam ozbiljno i to je u biti posve novo autorsko djelo javnosti. Vašim pristupom i objavom Vi ste bagatelizirali i moj rad i rad Vašeg dugogodišnjeg marljivog djelatnika, a javnost ostavili uskraćenom onim dijelom knjige koji donosi nove do sada nepoznate rezultate, a to je ono što je jadno i za Vaš list , a posebno za vjernike katolike, ali i sve druge koji čitaju i prate Vaš list.
Želim Vam i moram ovdje navesti što ste ispustili i to ne vidim nimalo slučajnim. Vidim to kao oblik asimetričnog rata prema istini za koju se borim i kojoj sam posvetio svoj dosadašnji rad. Pa idemo redom što ste ispustili. Ispustili ste odgovor na pitanje o revizionizmu i našem pogledu na taj problem u hrvatsko historiografiji, kao i naš odnos prema onima koji nas žele ukloniti iz historiografije i javnosti. Kako je u to vrijeme bio aktuelan nastup i istup dr. Ive Goldsteina u svezi napisa Davida Goldmana na portalu Jerusalem posta, osvrnuo sam se i na neke od njegovih novih tvrdnji. Ne čudi nas ni ispuštanje dijela intervjua u kojem navodim kako je znanost, posebno povijest nastajala u konspiraciji za što sam dao primjer koji ima i te kakve veze s Jasenovcem. Naravno trebalo je zaštiti i druga Miroslava Krležu i još neke „fine“ besmrtnike. Izbacili ste i dio u kojem se ističe važnost rada dr.sc. Nevena Elezovića i Nikole Baniće o današnjem falsificiranju povijesti i stradalnika web popisa JUSP Jasenovac, čime ste zaštitili i tu instituciju koja nastavlja svoju velikosrpsku misiju o čemu također pišemo u knjizi i intervjuu. Na kraju kroz čitanje Vašeg objavljenog intervjua mnogi čitatelji i moji prijatelji nisu mogli shvatiti radi li se o ratnom ili o poslijeratnom logoru Jasenovac i žrtvama, a ne radi se o običnim ljudima, pa si postavljam pitanje kako to čitaju i razumiju i obični ljudi.
S obzirom to i sve ostalo u budućnosti ćete biti oslobođeni mojih bilo kakvih izjava, a nekmoli intervjua kako se ne biste mučili i bili pod pritiskom što i kako objaviti. U svemu mi je najviše žao g-dina Tomislava Vukovića kojemu je takav pristup Vaše redakcije više šamar nego možda neki honorar i možebitna pripomoć njegovim umirovljeničkim danima.
Ovaj dopis, prvu verziju intervjua i autorizirani intervju ipak ću staviti na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ kao primjer kako profesionalno rade hrvatski novinari i listovi i kako će proći povjesničari, njihovi intervjui i prikazi radova, pa čak i u Glasu Koncila. Vama želim sreću u Vašim misijama, a meni je ići u traženju istine kakva jeste, ali i ne dopustiti bilo kojim medijima (pa i GK) da kokošare povijesnom istinom.
U Zagrebu, 21. studenoga 2021.
Stipo Pilić
