Dana 17. travnja o.g. održat će se prva promocija naših novih izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“. U hrvatskom medijskom prostoru često možemo čuti razmišljanja nekih kako je Bleiburg bio “samo” odgovor na Jasenovac. S obzirom da nam je jasno da hrvatska povijest nije počela tek 10.4.1941., volimo se vratiti u prošlost i pogledati što je bilo prije ratnog Jasenovca. Pa pogledajmo:
“Sjećajući se Veleizdajničkog procesa dvije godine poslije, Kosta Dragosavac, jedan od uhićenika i osuđenika, navodi da je Lazar Bačić bio 41. po redu među uhićenima, a na 26. mjestu po optužnici. Optužen je radi prekršaja suprotnog poštivanju sigurnosti, a do tada je presuđen jednom na globu radi uvrede poštenja. Tu se također navodi kako je pismeni trgovac i posjednik iz Jasenovca. Optužnica ga je teretila da je od 1906. tvrdio i radio na tome da je sav jasenovački narod grkoistočne vjere, kako je to dio Srbije, da je to srpska vojvodina i Srbija, kako je kralj Petar bolji vladar nego Franjo Josip I., te da će u slučaju rata Srbije i Austro-Ugarske svi žitelji Jasenovca stati na stranu Srbije. Svjedočili su žitelji Jasenovca, rimokatolici i Hrvati, kao i grkoistočni i Srbi. Za tu će optužbu Lazar biti osuđen na pet godina teške tamnice.
U dijelu teksta u kojemu se govori o Jasenovcu istaknut je presudan utjecaj dolaska Karađorđevića na vlast 1903., a od 1906. srpstvo se slavi otvoreno, uz srpske zastave i pjesme. Pored toga, otvoreno se iskazuje i širi mržnja prema Hrvatima. Tamošnji Srbi rade na obnovi Dušanovog Carstva. Dok su do 1903. djeci davali čak i katolička imena, od tada daju samo srpska. Zauzeli su vlast i u općini i u školskom odboru. Sastanci Srba, što radikala, što samostalaca, održavaju se navodno u posebnoj sobi Bačićeve gostionice „Port Artur“, odakle se najviše širi mržnja na sve druge i drugačije. Kao najveći pomagači Lazara Bačića navode se lugari Pavle Desić, Vaso Rokić i Tihomir Kostić, te njegov gostioničar Janko Radovanović. U Jasenovcu se priređuju i tzv. Svetosavske besjede koje se opet oslanjaju na Srbiju i srpstvo, a sve to pomaže i potiče Lazar Bačić. Po njemu je ustrojena i športska organizacija „Srpski Sokol“, koji se više ističe kao vojna organizacija, nego športska i natjecateljska. Optužen je i za velikosrpsku propagandu. Surađivao je s Mojom (Moćom) i Dušanom Hrvaćaninom iz Dubice, navodno najvećim mrziteljima hrvatstva i protom Josom Jovanovićem iz Rajića.”
