HRVATSKA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA


Obilježavanje 9. rođendana naše udruge

DR. RUDOLF HORVAT – ŽIVOT U SLUŽBI POVIJESTI

Povodom 144 godine rođenja i 70 godina smrti

piše Stipo Pilić,

prof. povijesti i suosnivač HDP “Dr. Rudolf Horvat”

Rudolf Horvat
Rudolf Horvat

Rudolf Horvat rodio se 14. ožujka 1873. u Koprivnici, od oca Andrije, tekstilnog obrtnika i gradskog zastupnika i majke Marije, rođene Hedl. Otac je pripadao tzv. šljivarskim plemićkim obiteljima (obitelji koje su bile slobodne, ali su imale zemljišni posjed u veličini od svega jednog selišta-sesije, odnosno plemići jednoselci) iz sela Potok na planini Kalniku kod Križevaca. Obitelj je živjela u istočnom dijelu Koprivnice koje se zove Lenišće, tada na broju 538. Pučku školu je od 1879. do 1883 polazio u zgradi današnjeg Gradskog poglavarstva u Koprivnici, a kamen temeljac za tu je školu postavio 1856. ban Josip Jelačić prigodom 500-obljetnice slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice. Tu mu je učitelj bio poznati hrvatski književnik, komediograf i pedagoški teoretičar Gjuro Ester, koji je vjerojatno najviše utjecao na poseban pripovjedački jednostavan i popularan stil pisanja povijesnih radova Rudolfa Horvata, kojim se među hrvatskim povjesničarima, osobito u međuratnom razdoblju, posebno izdvajao. Svjetovnom i crkvenom pjevanju ga je poučavao gradski kapelnik, glazbeni pedagog, skladatelj, pokretač i suosnivač „Hrvatskog pjevačkog društva Podravac“ Tomo Šestak, inače prijatelj glazbenog povjesničara Franje Xavera Kuhača.

Poveznica na cijeli članak


Povodom 86. obljetnice smrti Milana pl. Šufflaya

MILAN pl. ŠUFFLAY – “PLEMENITI” KOJI JE OPLEMENIO SEBE KROZ RAD U POVIJESTI I ZA POVIJEST, ZEMLJU HRVATSKU I HRVATE

Piše: Stipo Pilić, prof. povijesti

Milan Šufflay
Milan Šufflay

Iako se poslije nastanka suvremene hrvatske države Republike Hrvatske znatno povećao broj i količina radova o njemu, Šufflay je i danas nedovoljno poznat i hrvatskim povjesničarima, a da ne govorimo o intelektualcima. Uz to često ga se i dalje promatra kroz naočale „pravaštva“ i „frankovštine“ u negativnom smislu i podrugljivo. Šufflay to ni jednim svojim radom ne zaslužuje. Pisati o čovjeku tako širokih i velikih obzora, svestranih pogleda, ogromne erudicije, poliglotu i istovremeno običnoj i pristupačnoj osobi svakom hrvatskom čovjeku nije lako. To je tim teže što njegov opus i rad nije još u potpunosti obrađen i odrađen, a za nešto takvo bio bi potreban jedan ozbiljan timski projekt. Ipak, obljetnica i način njegova stradanja ne daju mogućnost uzmicanju i nastavak šutnje. Sjetiti se tog hrvatskog velikana barem jednom godišnje čast je i obveza.

Poveznica na cijeli članak


U slavu Stjepanu Radiću – velikome učitelju i besmrtnom vođi hrvatskoga naroda

IDEALIST KOJI SE SVJESNO  ŽRTVOVAO ZA HRVATSKU

  Piše: Zlatko Pinter

Danas se navršava 88 godina od mučeničke smrti jednoga od najvećih sinova našeg naroda, čovjeka koji se tijekom četvrt stoljeća svoga aktivnog političkog rada svrstao među besmrtnike i tako postao nadahnućem brojnih naraštaja, nepresušnim izvorom iz kojega smo se u vremenima mraka i kušnji napajali vjerom, nadom …i osjećajem da ni jedna žrtva nije prevelika kad je u pitanju sloboda

radic

O Stjepanu Radiću može se pisati na razne načine.

Moguće je faktografski nabrajati događaje iz njegovog bogatog i burnog života, analizirati političke poruke ili spise, tragati za nepoznatim detaljima iz obiteljskog miljea, pod povećalo stavljati odnos koji je imao prema drugim velikim povijesnim ličnostima čiji je suvremenik bio, osvrtati se na ovaj ili onaj način na stavove koje je imao prema vjeri, svijetu u kojem je živio, političkim idejama i koncepcijama, i, dakako, promatrati to na različite načine – ovisno o vlastitom svjetonazoru i shvaćanjima, ili kutu iz kojega prilazimo bilo kojoj od tema što ih obrađujemo.

Poveznica na cijeli članak


KRVAVI PIR U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI

Piše: Zlatko Pinter

Stjepan Radić na odru
Stjepan Radić na odru

Na današnji dan, prije 88 godina velikosrpski zločinci ubili su hrvatske zastupnike u Beogradu, u vrijeme zasjedanja Skupštine i usred rasprave koja se vodila. Učinili su to po nalogu kralja  „ujedinitelja“, koji je nemilice tlačio „ljubljeni svoj narod“, s krajnjom nakanom da se država pretvori u „Veliku Srbiju“ – vjekovnu opsesiju zanesjenjaka i nacionalista čiji je san o obnovi Dušanovog carstva predstavljao vrhunac onoga što su nazivali „nacionalnom misijom“ srpskog naroda.

Poveznica na cijeli članak

 

Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat