Dana 26. kolovoza, portal Index je objavio podužio intervju s nesuđenim akademikom HAZU Ivom Goldsteinom u kojemu se dotični još jednom osvrnuo na članak Jerusalem Posta koji je prije nekoliko dana uzburkao duhove i okrznuo Goldsteinovu nježnu dušu. S obzirom da je u istom članku Ivo Goldstein oklevetao članove naše udruge, u skladu sa stavkom 1. članka 40. Zakona o medijima zahtjevamo od portala Index da objavi ovaj demantij.

U svom intervju, Goldstein je tako naveo da „postoje snažne indicije da se radi o krugu koji je povezan s povjesničarkom Blankom Matković.“ Nadalje, Ivo također kaže: „Nitko nikad tog čovjeka nije vidio ni uživo niti na internetu (u ovih posljednjih godinu i pol dana, od početka pandemije). Uostalom, ta stranica s Goldmanom postoji tek od proljeća 2020. godine. Dakle, 99.9 posto je izmišljen profil. Igor Vukić i Blanka Matković su očigledno naslutili da će taj profil biti raskrinkan te su u svojim izjavama prošli tjedan sugerirali da se radi o lažnjaku.“

Oba navoda su u potpunosti netočna i stoga najobičnija kleveta. Prvo, netočno je da „tog čovjeka“ nitko nije vidio na internetu jer dotični je u prošlosti objavljivao svoje tekstove na nekim drugim stranicama, poput npr. American Thinker. Možda je to Goldsteinu prošlo ispod radara jer njegova malenkost tada nije spomenuta. Kad bi Goldstein više čitao općenito, a manje se fokusirao samo na one tekstove koje diraju njegov ego, možda bi o tim radovima ipak nešto znao. Nadalje, svojom izjavom Ivo Goldstein implicira nekakvu povezanost, pa čak i možebitnu urotu između Blanke Matković i Igora Vukića. Radi se o dvoje ljudi koji se nikada nisu upoznali, nikada se uživo nisu vidjeli, nikada se nisu zajedno našli u istoj prostoriji. Štoviše, niti jedan član Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ niti jednom jedinom rječju se nije osvrnuo na tekst Davida Goldmana sve dok se na društvenim mrežama (a mreže su doista nezahvalan medij za znanstvene rasprave) nije poveo razgovor o njegovom identitetu. Nakon stotina komentara, naš odgovor je bio da imamo saznanja o kojoj osobi iz Australije je riječ jer je „poznanik“. Goldstein bi možda trebao u rječniku provjeriti što „poznanik“ jest. Naime, radi se o riječi koja ja drastično drugačijeg značenja od riječi „prijatelj“ ili „suradnik“. Ipak, Goldstein – nesuđeni akademik preveo je to onako kako je on to htio pa ćemo stoga reći ovako.

O stručnosti i metodologiji rada Ive Goldsteina ponajviše su rekli oni koji su ga dobro poznavali. Tako je njegov mentor profesor Miroslav Brandt u svojoj knjizi „Život sa suvremenicima“ na stranicama 190 i 191 o Ivi napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.” Goldsteinov kolega s Filozofskog fakulteta profesor Neven Budak u članku O knjizi Ive Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), na tridesetak stranica govori o faktografskim pogrješkama, metodičkim grješkama pa tako ističe: “Veliki broj metodičkih grješaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.”

Ima još suvremenika Ive Goldsteina koji su se osvrnuli na kvalitetu njegovog znanstvenog rada, pardon, znanstvene fantastike. Ivo nije primljen u HAZU, no Ivo također ne bi bio primljen ni u našu udrugu jednostavno zato jer ne udovoljava visokim etičkim i znanstvenim kriterijima kojima se vodimo u svome radu. Ivo je tip koji prema navodima vlastitog mentora citira nepostojeće autore, ali Ivo je također tip koji u intervju na jednom portalu kleveće ljude ne navodeći nikakve dokaze za svoje klevete. S druge strane, članovi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ pristupaju svom poslu transparentno, koristeći sve raspoložive izvore i obilato ih citirajući. U svome radu potpisujemo se isključivo vlastitim imenima te ne surađujemo s niti jednom osobom koja se ne želi držati tog principa. Stoga David Goldman ne može biti pripadnik našeg kruga baš kao što to ne može biti ni Ivo Goldstein. Uostalom, Goldman je amater koji je u prvom dijelu svog teksta naveo čitav niz netočnih podataka pa bi se Brandt sada možda zapitao jesu li Goldman i Goldstein učili od istih. Što se naše udruge tiče, nemamo razloga zamarati se napadima amatera na dragog Ivu. Ono što mu je uradio Goldman ionako nije ništa u usporedbi s onim što što smo mu mi napisali nebrojeno puta. Goldstein je stoga old news, dépasse. No, čini se da žarko želi vjerovati da je toliko važan da će netko gubiti život baveći se potajice baš njime.

Portal koji je Goldsteinu ustupio prostor pogazio je sva načela dobre novinarske prakse jer prozvanim i oklevetanim osobama nije pružio mogućnost da odgovore na izmišljotine Ive Goldsteina. O samim razlozima takvog intervjua koji čak i nije intervju nego sjednica prijekog suda dovoljno govori to da je prostor posvećen identitetu jedne osobe i napadima na druge pojedince. Da je bila riječ o razgovoru s ciljem znanstvenog dijaloga, tada bi Ivinu pažnju privuklo ono što je privuklo našu pažnju, a to su drugi autori koje Goldman citira u „spornom“ tekstu kao i u nekim prijašnjim tekstovima. Dobar znanstvenik potrudio bi se naći te radove i temeljito ih prostudirati. Dobar tiskovni medij  učinio bi to isto. No, klevete su ipak najlakši clickbait. Stoga ćemo na kraju ćemo reći ovako. Da ste više čitali i pitali, a manje skitali možda biste imali odgovore koje tražite. Ovako ste se uhvatili za udicu i sad vas imamo tamo gdje smo vas htjeli. Prepuštamo vašoj bogatoj mašti da sami zaključite što time želimo reći.

HDP „Dr. Rudolf Horvat“