Arhiva oznaka: Zlatko Pinter

OPERA NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI – BLISTAVI DRAGULJ IZ HRVATSKE GLAZBENE RIZNICE

nsz1140 godina od praizvedbe opere Nikola Šubić Zrinski

Piše: Zlatko Pinter

Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!

Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

(iz opere Nikola Šubić Zrinski)

 

Ne nalazimo dosta rieči, da javimo svoju radost, što je to novo glasbeno djelo domaćega skladatelja po jednoglasnom sudu kritike i obćinstva sretno uspielo. Zajc je doživio na taj dan liepu slavu, i to neka mu bude zadovoljština za one neprilike, za gdjekoju neprijazan, koju je možda od gdjekoga doživiti imao. Obćinstvo pozdravljalo ga je pravom burom.  

Ovako je oduševljenje praizvedbom opere Nikola Šubić Zrinski u svojoj kritici izrazio jedan od  hrvatskih književnih velikana August Šenoa.1 Od te daleke 1876. godine do danas, ovaj blistavi dragulj hrvatske glazbene riznice u jednakoj mjeri plijeni, oduševljava, očarava i budi emocije, dokazujući tako da postoje bezvremenska i svevremenska umjetnička djela čija univerzalna vrijednost protokom vremena ne gubi ništa od svoga sjaja i veličine .

Postoje opere i postoji Zrinski– rekao je jednom prigodom slavni hrvatski skladatelj i dirigent, maestro Boris Papandopulo.2

nsz3

I doista, postoji li bolji način da se izrazi pozitivan stav prema jednom umjetničkom djelu i njegovoj vrijednosti? U nekoliko prostih i jednostavnih riječi maestro Papandopulo je rekao sve; ili točnije, na jedan lucidan način potvrdio ono što se već više od jednog stoljeća znalo i osjećalo: da opera Nikola Šubić Zrinski čak i u zemlji tako genijalnih opernih skladatelja kao što su Vatroslav Lisinski i Jakov Gotovac ima sasvim posebno i povlašteno mjesto u srcima ljudi. Ova grandiozna glazbeno-scenska predstava izuzetne snage i imaginacije, punih je 140 godina simbolom hrabrosti, odlučnosti i neugasle želje hrvatskoga naroda za slobodom i jedno od rijetkih djela Ivana pl. Zajca 3 koje se kroz sve to vrijeme zadržalo na repertoaru naših nacionalnih opernih kuća (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split).

Ova 2016. godina, od strane je Hrvatskoga sabora proglašena godinom Nikole Šubića Zrinskog, u čast  450-e obljetnice obrane Sigeta i njegove junačke smrti. Nastavi čitati OPERA NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI – BLISTAVI DRAGULJ IZ HRVATSKE GLAZBENE RIZNICE

„BUŠIĆI“ – PONOS HRVATSKOGA NARODA

U vrijeme raspada SFRJ, Hrvati iz Bosne i Hercegovine našli su se  u vrlo teškom, gotovo bezizlaznom položaju. S jedne strane izloženi brutalnim udarima srpsko-crnogorskog agresora i „JNA“, a s druge suočeni s neshvatljivom reakcijom muslimanskog političkog vodstva i predsjednika SDA Alije Izetbegovića (koji su dugo smatrali pa čak i izjavljivali kako to nije njihov rat i ustrajavali na „neutralnosti“) bili su primorani samoorganizirati se za obranu.

I učinili su to na jedini mogući način: okupljajući dragovoljce koji su bili pripravni suprotstaviti se neusporedivo jačoj, tehnički opremljenijoj i brojnijoj vojnoj sili. No, da bi se uopće moglo započeti s pripremama za obranu, nužno je bilo najprije stvoriti političko-institucionalni okvir u kojemu bi se te i sve druge odluke donosile zakonito, a aktivnosti odvijale legitimno i u skladu s voljom naroda.

Krajem veljače 1992. godine, nekolicina pripadnika bojne  „Zrinski“ (elitne postrojbe Hrvatske vojske), dolazi na područje zapadne Hercegovine i već početkom ožujka iste godine pristupa se osnivanju bojne „Knez Branimir“ koja je predstavljala preteču „Bušića“.  Bila je ustrojena od ukupno 4 satnije (u Posušju, Širokom Brijegu, Uskoplju i Ljubuškom) i njome je zapovijedao Slavko Grubišić. Instruktori za obuku satnija bili su veterani bojne „Zrinski“, koji su za vrlo kratko vrijeme od običnih mladića – dragovoljaca uspjeli stvoriti discipliniranu i vrhunski obučenu postrojbu.

Već početkom travnja 1992. godine, širokobriješka satnija odlazi na borbenu zadaću obrane sela Kruševa (kod Mostara) i time započinje ratni put onih koji će se nešto kasnije nazvati „Bušići“.

Opširnije o ratnom putu ove postrojbe čitajte u tekstu kojeg potpisuje naš suradnik Zlatko Pinter.

Zahvaljujemo uredništvu portala Hrvatsko nebo koje je također objavilo ovaj rad. Tekst je također objavljen i na Braniteljskom portalu.

IDEALIST, SANJAR, REVOLUCIONAR I HRVATSKI MUČENIK ANTE BRUNO BUŠIĆ

Ubijen od ruke komunističkih krvnika u Parizu prije 38 godina

Piše: Zlatko Pinter

Hrvatski revolucionar u Parizu, kraj omiljene Seine
Hrvatski revolucionar u Parizu, kraj omiljene Seine

 

Jedan od najpoznatijih i najznačajnijih poratnih hrvatskih emigranata – humanist, intelektualac, revolucionar, novinar i književnik Ante Bruno Bušić ubijen je od strane plaćenika jugoslavenskog komunističkog režima, u kasnim večernjim satima, 16. listopada 1978. godine, podmuklo, s leđa, iz zasjede. Njegovo srce prestalo je kucati istoga dana kada je na stolicu Svetoga Petra sjeo jedan drugi veliki borac za svoj narod, slobodu i ljudsko dostojanstvo, Poljak Karol Jozef Woytila, za vrijeme čijega pontifikata će zločinački komunistički sustav u Europi doživjeti svoj konačni krah –

Tog ponedjeljka, 16. listopada 1978. godine, nešto iza 23 sata, u poznatoj pariškoj četvrti Belleville, ulazu zgrade na broju 57 u Rue de Belleville, približavao se hrvatski emigrant Ante Bruno Bušić. Nepoznata osoba koja ga je pratila, pritrčala mu je iz sjene i iz neposredne blizine, iz pištolja marke „Astra“ (kalibar 7,65) ispalila 5 hitaca, od čega su dva pogodila žrtvu – u glavu i lijevu stranu grudi. Bušić je odmah podlegao ranama, a ubojica nestao bez traga. Nitko od očevidaca nije dao nikakve podrobnije informacije o izvršitelju.

Ovo je približno opis mučkoga ubojstva revolucionara i karizmatičnog hrvatskog emigranta, točnije, to su nepobitne činjenice koje su utvrđene i oko kojih dvojbi nema – sve drugo obavijeno je velom tajne i nerasvjetljeno do danas.

Nastavi čitati IDEALIST, SANJAR, REVOLUCIONAR I HRVATSKI MUČENIK ANTE BRUNO BUŠIĆ

SVIM HRVATSKIM GRAĐANIMA ČESTITAMO DAN NEOVISNOSTI: GDJE SMO I KUDA IDEMO?

Na današnji dan prije 25 godina Hrvatski sabor je donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Tih turbulentnih  dana i izazova s kojima se Republika Hrvatska u posljednjih 25 godina suočavala prisjeća se naš suradnik Zlatko Pinter. Uz jednu od najpopularnijih budnica Domovinskog rata svim građanima čestitamo Dan neovisnosti.

Nastavi čitati SVIM HRVATSKIM GRAĐANIMA ČESTITAMO DAN NEOVISNOSTI: GDJE SMO I KUDA IDEMO?

7. rujna – Sjećanje na hrvatskog junaka Nikolu Šubića Zrinskog

Piše: Zlatko Pinter

POD SIGETOM SU HRVATSKI RATNICI  OBRANILI  EUROPU

Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.
Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.

 

 „Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!“

                                                              (Iz opere Nikola Šubić Zrinski)

 Od 6. kolovoza do 8. rujna 1566. godine odigrala se jedna od najznačajnijih bitaka u hrvatskoj povijesti. Nakon silovitih turskih ataka, svjestan da njegova malobrojna posada nije u stanju dalje braniti i obraniti utvrdu Siget, hrvatski vojskovođa Nikola Šubić Zrinski poveo je svoje junake u posljednji juriš i sigurnu smrt – ali i u besmrtnu slavu koja i danas, 450 godina poslije tog događaja, u svakome od nas budi ponos…

    U pismu hrvatskome banu Petru Berislaviću 1519. godine papa Lav X. Hrvatskoj daje časni naslov Antemurale Cristianitatis (Predziđe kršćanstva) čime želi naglasiti važnost borbe za očuvanje kršćanske vjere u ovom dijelu Europe i odati priznanje hrabrim hrvatskim ratnicima koji su bili jedna od najozbiljnijih prepreka na osmanlijskom putu pokoravanja kršćanskih naroda. Kroz punih 400 godina borbe protiv Turaka ginuli su deseci tisuća znanih i neznanih hrvatskih sinova, a Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja na jugu Europe koja nikad nije u cijelosti osvojena niti je bila u vazalnom odnosu prema Turskoj. Nastavi čitati 7. rujna – Sjećanje na hrvatskog junaka Nikolu Šubića Zrinskog

24. kolovoza – Sjećanje na mučeničku smrt Sluge Božjega, blaženog Miroslava Bulešića

Piše: Zlatko Pinter

MUČENIK KOJI JE OPROSTIO KRVNICIMA

miroslav_bulesic

Mladi istarski svećenik Miroslav Bulešić okrutno je ubijen u dobi od samo 27 godina. Jedina njegova „krivnja“ bila je što se ni po cijenu života nije htio odreći svoje Crkve, vjere i puka kojemu je do zadnjeg trena odano služio. Rulja opijena mržnjom i željna krvi, bez ikakvoga povoda i razloga upala je tog 24. kolovoza 1947. godine u prostorije župnog dvora u Lanišću, izubijala ga i potom zaklala ga na očigled „narodne milicije“ te teško pretukla delegata Svete Stolice monsinjora Jakoba Ukmara. Nevina krv pravednika Bulešića trajno je svjedočanstvo nesebične ljubavi prema bližnjima i sjeme iz kojega rastu novi izdanci Kristove vjere… vjere koja pobjeđuje smrt i prašta svako zlo i nepravdu…

Nastavi čitati 24. kolovoza – Sjećanje na mučeničku smrt Sluge Božjega, blaženog Miroslava Bulešića

23. KOLOVOZA – EUROPSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARISTIČKIH REŽIMA

PROŠLOST KOJA OPOMINJE

Piše: Zlatko Pinter

Nacističko-komunistički savez – potpisivanje sporazuma
Nacističko-komunistički savez – potpisivanje sporazuma

Dan kada su komunistički SSSR i nacistička Njemačka (23 kolovoza 1939. godine) potpisali (javni) sporazum o nenapadanju i (tajni) o međusobnoj podjeli interesnih sfera u istočnoj Europi, u današnjem se demokratskom zapadnoeuropskom svijetu trajno obilježava kao Spomendan svim žrtvama totalitarističkih i diktatorskih sustava i režima. Rezolucija Vijeća Europe br. 1481 (iz 2006.) kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima, Praška deklaracija (od 3. lipnja 2008.) i Rezolucija Europskog parlamenta (od 23. rujna iste godine), podsjećaju nas na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile XX stoljeće. I dok su nacizam i fašizam desetljećima unatrag s pravom svrstani u najveća zla koja su u novijoj povijesti zadesila ljudsku civilizaciju, komunizam je još uvijek uglavnom pošteđen osude. Zašto? Pitanje je utoliko logičnije uzme li se u obzir da je broj žrtava komunizma višestruko veći nego onaj uzrokovan od strane nacizma i fašizma. Je li dovoljno to što je Sabor u tom smislu (2006.) donio svoju Deklaraciju koja je ostala mrtvo slovo na papiru? Nastavi čitati 23. KOLOVOZA – EUROPSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARISTIČKIH REŽIMA

UZ 88. OBLJETNICU MUČENIČKE SMRTI STJEPANA RADIĆA

Radic-sprovodDanas se navršava 88 godina od mučeničke smrti jednoga od najvećih sinova našeg naroda, čovjeka koji se tijekom četvrt stoljeća svoga aktivnog političkog rada svrstao među besmrtnike i tako postao nadahnućem brojnih naraštaja, nepresušnim izvorom iz kojega smo se u vremenima mraka i kušnji napajali vjerom, nadom … i osjećajem da ni jedna žrtva nije prevelika kad je u pitanju sloboda.

O Stjepanu Radiću i njegovom životnom putu opširnije piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Iz povijest – Hrvatska između dva svjetska rata.

PRAVDA NA KOJU SE ČEKALO PUNE 33 GODINE

 979998-stjepanKad već Hrvatska nema snage suočiti se s vlastitim crnim mrljama iz komunističkog razdoblja, ovoga puta nam je u tomu pomoglo njemačko pravosuđe. Zdravko Mustać i Josip Perković, osuđeni su (za sada prvostupanjskom, nepravomoćnom presudom) na doživotne kazne zatvora zbog organiziranja i sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Je li ovo gruda koja će konačno zavaljati lavinu i hoćemo li u dogledno vrijeme doznati tko su nalogodavci i organizatori ubojstava brojnih drugih emigranata koje se poput divljih zvijeri progonilo po svijetu samo zato što su bili oponenti jugoslavenskom totalitarnom poretku – ili ćemo i dalje tavoriti u ovoj neo-komunističkoj žabokrečini, u nedogled slušati laži o jugoslavenskom socijalizmu kao sustavu „s ljudskim licem“, gledati na televiziji četničke derneke u Srbu i trpjeti teror crvenih fašista koji sve one izvan vlastitog čopora prokazuju kao „naciste“ i „ustaše“, svojski upirući u istu rudu s Vučićem, Nikolićem i Dačićem?

O zločinačkoj naravi jugoslavenskog režima i Udbe piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Hrvatska u FNRJ/SFRJ.