Članak je izvorno objavljen 15.5.2019. na https://velyka.wordpress.com/

Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika  poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.

Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji.

Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi.  U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.

Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i  arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.

Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com 

---

Tijekom cijelog Drugog svjetskog rata, na području Požeške kotline, bilo je vrlo „živo“. Već 1941. godine počele su djelovati prve partizanske jedinice na području Požeštine protiv vojske i organa novoustrojene NDH. Od 1942. godine partizanske jedinice su ojačale i počinju izvoditi značajnije akcije. Od 1942. pa do kraja rata, većina mjesta u Požeškoj kotlini mijenjala je nekoliko puta „gospodara“. Sama Požega je ukupno tri puta prelazila iz ruku snaga NDH u ruke partizana. Prvi puta, 12. rujna 1944., partizani su unišli u Požegu bez borbe jer su snage NDH napustile Požegu. Nakon 67 dana, točnije 17. studenog 1944. Požegu su opet nakratko zauzele snage NDH i zadržale se u njoj do noći sa 5. na 6. prosinca 1944.. Zadnji put snage NDH zauzele su Požegu 14. siječnja 1945. Zadnja bitka za Požegu zbila se 21. travnja 1945.. Od svih borbi za Požegu, ova zadnja je bila najkrvavija, uz velike gubitke na strani snaga NDH. Uz same gubitke tijekom borbe, dosta je vojnika NDH ubijeno i nakon zarobljavanja. Posebno poglavlje u povijesti Požege u II. svj. ratu i poraću predstavlja logor Glates. U  tom logoru boravili su zarobljenici sa Križnog puta, pripadnici oružanih snaga NDH, ali i zarobljenici drugih poraženih vojski.

Drškovci – mjesno groblje

Na mjesnom groblju u Drškovcima u zajedničku grobnicu pokopano je oko 50 hrvatskih vojnika ubijenih 21.4.1945., nakon ulaska partizana u Požegu. Ubijeni su prvotno bili zakopani u polju između Požege i Drškovaca, da bi nakon toga, u zimi sa 1945. na 1946., njihovi posmrtni ostatci bili preneseni na ovo groblje.

Bora Mitrovski u knjizi „Petnaesti (Makedonski) udarni korpus“ navodi da su cesta od Požege prema Brestovcu i okolni tereni bili tako prekriveni leševima, da je bilo teško za proći. Veliki broj ubijenih hrvatskih vojnika u Požegi vjerojatno je posljedica želje pripadnika XV. udarnog korpusa da osvete svoje suborce koji su kao zarobljenici ubijeni kod Vrpolja.

Na obljetnicu stradanja hrvatskih vojnika, 21.4.1990. na ovom mjestu podignut je drveni križ, a ispod križa metalna ploča sa natpisom. 2001. godine drveni križ je zbog dotrajalosti zamijenjen metalnim križem na uzvišenom betonskom postolju.

Dervišaga – spomen križ na masovnoj grobnici

Na mjesnom groblju sv. Martina u Dervišagi pokopan je veći broj hrvatskih vojnika koji su ubijeni u blizini sela i tamo bili zakopani. Kasnije su seljaci  iz Dervišage, po nalogu lokalne vlasti, tijela ubijenih iskopali i prenijeli u zajedničku grobnicu na ovom groblju. Ubijeni su bili zatočenici logora Glates.

Prema iskazu Antuna Maljkovića, koji sudjelovao pri premještaju posmrtnih ostataka, u grobnici je sahranjeno 47 ubijenih. Prema njegovom iskazu ova pogubljenja su izvršena krajem svibnja ili početkom lipnja 1945. godine i to na mjestu koje se zove Franjin dol.

Na groblju je 2000. godine podignut spomen križ sa natpisnom pločom.

Novi Štitnjak – šuma Jasikovac, spomenik kod ceste

U šumi Jasikovac nalazi se grobište sa 15 do 20 ubijenih hrvatskih vojnika u lipnju 1945. Prema izjavama svjedoka vojnici su ubijeni tupim predmetima jer se nije čula pucnjava. Godinama nakon toga seljani su nalazi kosti i lubanje koje je izrovala voda.

Udruga Hrvatski Domobran, ogranak Požega, pored ceste na izlazu iz Novog Štitnjaka u pravcu Marindvora, sa desne strane ceste, podigla je spomen obilježje, križ.

Gornji Emovci – groblje

Na groblju u Gornjim Emovcima nalazi se grobnica sa više od 200 umrlih pripadnika Hrvatske vojske.

Na Varelovcu se nalazio logor u koji su dopremani zarobljenici oboljeli od tifusa iz logora na Glisu (Glates). Logoraši nisu liječeni ili ta njega nije bila dostatna, a ishrana je bila vrlo oskudna i loša. Svaki dan je umiralo nekoliko zatvorenika. Mještani Gornjih Emovaca imali su obavezu prevoziti kolima umrle do groblja, a tamo bi ih zakapali drugi zarobljenici koji su bili to još u stanju. Prema izjavi svjedoka, koji je tada imao 15 godina, samo on je prevezao oko 120 umrlih.

Na navedenom groblju je udruga Hrvatski domobran iz Požege 2001. godine podigla spomen obilježje s križem.

Požega – Kalvarija, Sokolovac

Na brdu Sokolovac nalazila se jedna od ključnih točaka obrane Požege od partizana. Na lokacijama koje se nalaze otprilike iza križeva križnog puta na Kalvariji, nalazili su se rovovi i bunkeri. Nakon ulaska partizana u Požegu 21.4.1945. u te rovove zatrpani su poginuli hrvatski vojnici. Također su partizani ranjene hrvatske vojnike koje su pronašli u blizini, ubijali i zatrpavali u te rovove.

1993. godine, Matica Hrvatska, Požega i udruga Hrvatski domobran, ogranak Požega, podignuli su 12m visok križ na vrhu Sokolovca u spomen na sve poginule za Hrvatsku.

Gradski Vrhovci (na putu od Požege) – jarak Odorovac

Na cesti Požega – Nova Kapela, nešto prije mjesta Gradski Vrhovci, sa desne strane ceste (gledano iz smjera Požege) u jarku Odorovac (na karti je tu lokaciju moguće pronaći još pod nazivom Jankovića jarak ili potok Basamac), nalazi se mjesto gdje je ubijen nepoznati broj hrvatskih vojnika (pretpostavlja se više od stotinu). Ovi vojnici su prije toga bili zatočeni u logoru Glates (Glis). Ubijeni su bili plitko zatrpani, pa je voda odnosila zemlju i tako bi kosti postajale vidljive. Kasnije je u jarku izgrađena brana pa je mjesto naplavljeno većom količinom zemlje i kamenja.  Pretpostavlja se da su ubijeni bili iz Novogradiškog kraja.

Udruga Hrvatski domobran, ogranak Požega, 2012. godine podigla je spomen križ na ovoj lokaciji. Otkrivanju ovoga spomen križa prisustvovali su i tadašnji gradonačelnik Požege Zdravko Ronko i ministar zdravlja Marijan Cesarik, a posvetu križa izvršio je Zlatko Papac. Okupljenima, ispred udruge HD, obratio se Dragan Franić, predsjednik ogranka Požega.

Požega – Domobranski križ u Domobranskoj ulici

U neposrednoj blizini Domobranskog križa u Domobranskoj ulici te uz staro korito Orljave nalazili su se rovovi Hrvatske vojske. Nakon ulaska partizana u Požegu, 21.4. 1943. godine i nakon dolaska zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske sa Križnog puta, partizani su prema izjavama svjedoka vršili egzekucije hrvatskih vojnika uz rovove i potom ih u njih zatrpavali. Prema svjedocima ubijeno je minimalno 190 vojnika. Također svjedoci navode kako su neki od tih vojnika prije toga bili zatočeni u požeškom vatrogasnom domu. Prilikom vršenja iskopa za polaganje kanalizacijskih cijevi početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, na lokaciji na kojoj se sada nalazi Domobranski križ, pronađena su ostatci šest vojnika kojima su ruke bile vezane žicom. O nalazu je obaviještena tadašnja vlast koja nije ništa poduzela, pa su radnici posmrtne ostatke pospremili u plastične vreće i položili uz kanalizacijske cijevi. Dio ovih rovova (grobišta) uništen je izgradnjom nasipa na Orljavi, a preko dijela su izgrađeni stambeni ili objekti druge namjene.

Domobranski križ u Domobranskoj ulici svečano je otkriven 16. svibnja 1992. godine. Tom prilikom u ime hrvatskog sabora i vlade govorili su fra Tomislav Duka i Stjepan Sulimanac a ispred Hrvatskog Domobrana, ogranak Požega govorili su tadašnji predsjednik i dopredsjednik dr. Tomislav Sablek i Dragan Franić. Sam spomenik je otkrio predsjednik Općinske skupštine Tomislav Jelić.

Požega – Grgin Dol, Ponor

Na lokaciji Ponor, koja se nalazi iznad ulice Točak, zakopano je 20-30 pitomaca neke vojne škole Hrvatske vojske u NDH. Prema kazivanju svjedoka pitomci su ubijeni hladnim oružjem jer su gotovo svi imali smrskane lubanje.

Nedaleko ovoga mjesta 2015. godine podignut je spomenik stradalima. Uz predstavnike udruga Hrvatskog domobrana iz cijele slavonije prisutni su bili i , požeško-slavonski župan Alojz Tomašević i njegov zamjenik Ferdinand Troha, požeški gradonačelnik Vedran Neferović i njegov zamjenik Darko Puljašić, predsjednik UDVDR-a Krešimir Pavelić, pukovnik Hrvatske vojske Damir Grgurić te načelnik PU Požega Goran Matijević. Spomenik je blagoslovio župnik vlč. Ivica Žuljević.

Na spomeniku je upisano da su na tom mjestu ubijena 32 učenika Domobranske zastavničke škole iz Zagreba i oko 50 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga.

Požega – spomen ploča u Gimnaziji (u novoj gimnazijskoj zgradi)

U novoj zgradi gimnazije u Požegi (ulica Dr. Franje Tuđmana k.br. 4/A)  u prostoru muzeja, postavljena je 2011. godine spomen ploča u spomen na 35 učenika ove škole i tri profesora koji su izgubili živote kao hrvatski vojnici ili domoljubi u II. svjetskom ratu i poraću. Spomen ploču su zajedno otkrili Dragan Franić, tadašnji predsjednik Hrvatskog domobrana, ogranak Požega, i dr. Vilim Hell, u to vrijeme najstariji požeški živući pripadnik hrvatskog domobranstva. Na spomen ploči su poimence nabrojani svi poginuli učenici i profesori.

Imena dvojice ubijenih gimnazijalaca nalaze se u popisu  likvidiranih domobranskih časnika i ostalih u razdoblju 15. IX. 1944. do 1.1. 1945. :

Begović, Djuro. rodjen 1924. Drškovci, Požega, Hrvat, srednjoškolac, stupio u NOV 17. X. 1944. te se nalazio u Dopunskom bataljonu divizije. Isti prije pohadjaokurs ustaških jurišnika u Zagrebu, te ustaški dužnostnički kurs u Borovu. Istoga Požežani optužuju daje noću 28.129. IX. 1944. kidao parole NOV u Požegi. Na priredbi Omladinske udarne brigade u Požegi ometao je program lupanjem stolica i galamomvskupa sa nekim biv. ustašama. Za vrijeme napada XII. proleterske udarne brigade na Slav. Požegu, zajedno sa ostalim ustašama branio je istu sa puškom u ruci. U samoj jedinici pokušavao je da ometa političke sastanke i ismijavao ih.

 Madjar, Ivica, rodjen 1921. Požega, Hrvat, stud, prava i priv. namješt., bio nadužnosti u kasarni Slav. Požega. Isti je bio aktivni ustaša u Požegi i kao tabornik ustaške mladeži prokazivao naše drugove, te je neke i hapsio.

U dokumentu „Presude Divizijskog vojnog suda JA u Bjelovaru od početka svibnja dokraja kolovoza 1945.“ nalazi se ime Ivana Petričevića, koji je streljan 4.8.1945. u Koprivnici, ali zbog nedostataka drugih podataka teško je utvrditi da li se radi o učitelju požeške gimnazije ili neke druge osobe sa istim imenom i prezimenom.

U staroj gimnazijskoj zgradi, sadašnjoj Katoličkoj gimnaziji (ulica Pape Ivana Pavla II. k.br. 6) 1947. godine postavljena je ploča u spomen na 6 učenika požeške gimnazije koji su živote dali kao pripadnici Narodno oslobodilačke vojske. Tako je sveukupno u II. svjetskom ratu poginuo 41 učenik i tri profesora požeške gimnazije.

 Požega – Logor Glates, spomen ploča

Logor Glates (u raznim izvorima nalazimo ga i pod drugim imenima: logor na Glisu, Glis, Glotež) osnovan je nakon ulaska partizana u Požegu 21.4.1945. Kada je točno logor počeo sa radom, nije poznato, ali prema svjedočanstvima iz knjige Hrvatski Holokaust, logor je sigurno radio već nakon nekoliko dana od dana predaje Hrvatske vojske na Bleiburgu. Također iz meni trenutno dostupne literature nije poznato do kada je radio.

Kroz sam logor prošlo je nekoliko tisuća zarobljenika, koliko točno teško je utvrditi. U pojedinim trenutcima u logoru je boravilo između 11000 i 40000 tisuća zarobljenika. Izvješće javnog tužitelja II. JA od dana 11.7.1945. spominje da je u logoru bilo 30000 zarobljenika. U izvješću, Dimitrije Georgijević, opunomoćenik OZNA-e za Jugoslaviju, upućenom 12.7.1945 Aleksandru Rankoviću, navodi da se u tom trenutku u logoru u Požegi, nalaze  473 njemačka vojnika. Ostali zarobljenici se ne spominju. Iz svjedočanstava je vidljivo da se u logoru zarobljenici nisu zadržavali predugo, već su upućivani u druga mjesta, puštani na slobodu, novačeni u jedinice JA, a neki su umrli od ozljeda, gladi ili tifusa, dok su neki ubijeni. U gore navedenom izvješću javnog tužitelja JA, navodi se kako je iz Požege prema Novoj Gradišci praćeno 3000 zarobljenika (17.6.1945.)  koji su išli na likvidaciju „jer su to sve bili ustaše koljači, žandari i policajci“. Zdravko Dizdar i Martina Grahek Ravančić u svojim radovima navode da je ta skupina od 3000 zarobljenika  likvidirana na Kozari, kao odmazda za Gornje Podgarce.

Uvjeti u logoru bili su vrlo loši i dosta zarobljenika je obolijevalo od tifusa, a vladala je oskudica u hrani i vodi, pa su zarobljenici trpjeli veliku glad i žeđ. Lakše oboljeli zarobljenici su prebacivani u grad kod časnih sestara na liječenje, a oboljeli od tifusa odvođeni su i u logor na Varelovcu. Unutar logora nije bilo dosta zgrada, tj. natkrivenog prostora, pa su zarobljenici većinu vremena provodili na otvorenom. Hranu zarobljenicima su većinom donosili ljudi iz okolice, a prema naređenju komande mjesta Slavonska Požega, Uprava logora je trebala hranu primati i dijeliti među zarobljenicima. Kako donosioci hrane nisu istu htjeli predavati vojnicima, nego su prilazili ogradi logora i davali hranu kako i kome su htjeli, došlo je do uporabe oružja od strane vojske pri čemu je ubijen jedan ustaša-domobran, a jedan lakše ranjen. Nakon toga je potpukovnik Roc iz štaba X. divizije zabranio Upravi logora primanje hrane od civila.

Ovaj logor svakako zaslužuje pomnije istraživanje kako bi se što točnije utvrdile činjenice o njegovom postojanju i radu. Najvjerojatnije, ako postoje, korisne informacije o ovom logoru se nalaze u vojnim arhivskim izvorima i arhivskoj građi vezanoj uz rad OZNA-e. Nažalost, u ovom trenutku navedena građa meni nije dostupna.

Požega – dvorište crkve sv. Lovre

Prilikom arheoloških iskapanja koje je vršio Gradski muzej u Požegi 1993. godine pronađena je masovna grobnica sa ostatcima 25-30 odraslih muških osoba. Osobe nisu bile sahranjene nego nabacane jedna preko druge. Na lubanjama ubijenih bile su vidljive prostrijelne rane (rupe na lubanjama). Prema izjavama svjedoka na tom mjestu su pobijeni pripadnici Hrvatske vojske koji su zarobljeni nakon ulaska partizanskih jedinica u Požegu 21.4. 1945. godine.

Ovaj pronalazak je bio prijavljen Policiji koja je obavila i očevid, a obaviješteno je i Okružno javno odvjetništvo koje nije bilo zainteresirano za ovaj pronalazak i nije poduzelo daljnje korake prema pronalaženju počinitelja.

Posmrtni ostatci ubijenih, pronađenih u ovoj grobnici, sahranjeni su na groblju sv. Ilije u Požegi.

Požega – Židovsko groblje

Prema izjavi svjedoka na Židovskom groblju u Požegi nalazi se grobnica sa pedesetak pripadnika hrvatske vojske koji su ubijeni prilikom povlačenja iz Požege 1945. godine ili su ih ranjene ubili pripadnici partizanskih jedinica.

Između 2004. i 2006. godine vršena su konzervatorska istraživanja, obnova i rekonstrukcija groblja. U znanstvenom radu „Groblje izraelitičke bogoštovne općine u Požegi“ Marine Bender Maringer opisana je detaljno povijest i zbivanja na ovom groblju, ali autorica ne navodi podatak o mogućem postajanju masovne grobnice sa ukopanim Hrvatskim vojnicima.

Požega –  Glis, uz potok Veličanku

Tijekom velike poplave 1971. godine i nakon toga regulacije toka Veličanke otkriveno je grobište sa mnogo kostura, a uz njih su pronađene vojničke cipele i opasači. Prema navodima svjedoka ubijeni su bili zarobljenici iz logora Glates (Glis). Također je zanimljiv podatak da je tadašnji požeški učitelj Tin Kolumbić sa đacima skupljao kosti koje je voda nosila Veličankom i da je nakon toga vreće sa kostima preuzela Milicija. Tadašnja vlast zataškala je ovaj nalaz, a izgradnjom nasipa dio grobišta je uništen.

Drškovci – Salaš

Na dvije lokacije, na predjelu koji se zove Tabašnica, u dva groba pokopana su osmorica domobrana (po četvorica u svakom grobu). Domobrani su ubijeni 21.4.1945. u borbama sa partizanima na zapadnom dijelu grada.

Požega – Babukićeva ulica

Ispod južnog krila sadašnjeg doma umirovljenika u Požegi, prema iskazima svjedoka, nalazi se grobnica u kojoj je zakopano između 10 i 20 domobrana. Na tom mjestu se u vrijeme rata nalazio voćnjak. Ubijeni domobrani bili su ranjenici koji su se nalazili na rehabilitaciji, bili su smješteni u prizemnici u Babukićevoj ulici na kućnom broju 2. Ubijeni su nakon ulaska partizana u Požegu, 21.4.1945.

Požega  – Električna brana

Lokacija grobišta se nalazi između sadašnjeg korita rijeke Orljave i zatrpanog kanala koji je vodio prema hidrocentrali u Kuzmici.

Na ovom mjestu su poubijani i zatrpani hrvatski vojnici koji su dovedeni nakon ulaska partizana u Požegu 21.4.1945., iz „nove“ bolnice (lokacija sadašnje OŽB Požega). Broj pogubljenih nije poznat.

Drago Štokić