SLOVENSKA GROBIŠTA: RUDNIK PEČOVNIK KOD CELJA

Piše: Blanka Matković

(Objavio portal Dragovoljac i Kamenjar)

Pretpostavlja se da je u likvidacijama na području Republike Slovenije nakon II. svjetskog rata ubijeno je oko 14 tisuća Slovenaca,  nekoliko tisuća pripadnika njemačke nacionalne manjine, nekoliko tisuća srpskih i crnogorskih četnika, vjerojatno oko 10 000 njemačkih vojnika[1] i oko 190 000 Hrvata [2], zarobljenih prilikom povlačenja na celjskom području ili vraćenih s Bleiburga.

Spomen-park Teharje (Celje), snimila: Blanka Matković, 7.6.2008.
Spomen-park Teharje (Celje), snimila: Blanka Matković, 7.6.2008.

Najveći broj žrtava ubijen je na području od  Bleiburga odnosno Dravograda preko Maribora i Ptuja do hrvatske granice. Drugi epicentar bilo je područje od Celja do Brežica s okolicom, odnosno do hrvatske granice. Pretpostavlja se da je na tom području ubijeno najmanje 20 000 osoba,[3] a veći dio lokacija grobišta odnosi se na nekadašnje protutenkovske rovove i rudarska okna.[4] Prema nekim hrvatskim izvorima, na području od Celja do Brežica ubijeno je preko 100 tisuća ljudi.[5] Treće područje masovnih ubojstava je područje Gorenjske, Ljubljane, Dolenjske i Kočevsko, gdje je ubijeno minimalno 15 000 ljudi. [6]

Rudnik Barbarin rov (Huda jama), snimio: Stipo Pilić, 7.6.2008.
Rudnik Barbarin rov (Huda jama), snimio: Stipo Pilić, 7.6.2008.

Na širem području Celja najveću pažnju privuklo je grobište Barbarin rov (Huda Jama), no nedaleko Celja nalazi se još jedan rudnik u kojemu je 1945. možda stradao i veći broj žrtava od onog u Hudoj Jami. Pojedini hrvatski izvori navode da je u rudniku Pečovnik ubijeno 7 do 8 tisuća Hrvata i Slovenaca, nakon čega je rudnik zatrpan.[7]

Dječji logor na Petričku (Celje), snimila: Blanka Matković, 7.6.2008.
Dječji logor na Petričku (Celje), snimila: Blanka Matković, 7.6.2008.

No, istraživač Dragutin Šafarić iz Velenja, koji se istraživanjem slovenskih grobišta bavi preko 30 godina, objavio je podatak o 12 000 žrtava Pečovnika, o čemu mu je govorio župnik i kroničar Štefan Kušer.[8] O Šafarićevim istraživanjima više se može pročitati na njegovoj web stranici Pieteta na kojoj Šafarić već 15 godina objavljuje zemljovide, fotografije i druge podatke o slovenskim i hrvatskim grobištima te njihovim žrtvama.

Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.
Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.

Između 2008. i 2011. Blanka Matković i Stipo Pilić u više su navrata odlazili u Zgodovinski arhiv u Celju te obilazili grobišta na tom području u čemu im je pomogao upravo Dragutin Šafarić. Tijekom tog razdoblja u celjskom arhivu pronađeno je tek nekoliko dokumenata zahvaljujući kojima se da naslutiti da se kod rudnika Pečovnik doista „nešto“ događalo.[9]

Zarobljenička kolona kod Celja
Zarobljenička kolona kod Celja

Upravitelj rudnika Pečovnik Jakob Draksler zatražio je 15. svibnja 1945. od Komande mjesta Celje (Prometni odsjek) dozvolu za nošenje oružja i uporabu motornih vozila za „službene“ potrebe rudnika, što je Komanda i odobrila. Istog dana upravitelj rudnika zatražio je i dozvolu za nošenje oružja za zaposlenika Viktora Bajeca, rođenog 27.8.1910. u Ljubljani, što je također odobreno.

Nije poznato zbog čega je zaposlenicima rudnika bilo potrebno spomenuto oružje, no drugi dokument od 27. lipnja 1945. otkriva da su istu dozvolu posjedovali i pripadnici „straže rudnika“. Ovdje objavljujemo prijepis pronađenog popisa kojeg potpisuje Jakob Draksler:

Seznam rudniške straže in orožja

Tek. št. Ime Datum Kraj Bivališče Naziv in što. orožja

rojstva

1. Arnuš Anton POVELNIK straže 28.1.1892. Dornova, Ptuj Pečovnik /rudnik/ Brzostrelka št. 3847 s 300 naboji in samokres št. 289196 kal. 7.65 10 naboj
2. Draksler Jakob začasni upravnik rudnika 17.7.1904. Dol pri Hrastniku Celje, Polule 8 Brzostrelka št. 6625 2 300 naboji in samokres št. 374153 K z 12 naboji kal 7.65
3. Svet Ivan stražar 17.12.1904. Petrovče pri Celju Celje, Zagrad 114 Brzostrelka št. 191 s 300 naboji
4. Zaveršek Ivan stražar 21.12.1908. Zagrad, Celje Celje, Zagrad 2 Puška Mauzer št. 3175 s 100 naboji
5. Ramšak Franc stražar 1.8.1914. Petrovče Celje, Zagrad 4 Puška Mauzer št. 9984 s 100 naboji
6. Osolnik Martin 10.9.1908. Dragoše pri Litiji Teharje, Pečovnik Puška Mauzer št. 14491 s 100 naboji

Istog dana, dakle 27. lipnja 1945., upravitelj rudnika Pečovnik potpisao je potvrdu da je „drug Radeljak Petar, rođen 25.6.1917. u Siveriću, općina Drniš, kotar Knin, zaposlen u našem rudniku“ kao „nadpaznik“ u službi od 6 do 14 sati i “po potrebi vrši noćni nadzor nad jamom“, te je zatraženo da se spomenutom Radeljku također izda dozvola za nošenje oružja.

Hrvatski zarobljenici kod Celja, Politički zatvorenik, br. 186, rujan 2007.
Hrvatski zarobljenici kod Celja, Politički zatvorenik, br. 186, rujan 2007.

Unatoč navodima u medijima da je rudnik Pečovnik prestao s radom u svibnju 1945. kada su ondje izvršene likvidacije, dokumenti u celjskom arhivu svjedoče da je rudnik još uvijek radio u siječnju 1946. Iz tog razdoblja datira Zapisnik o primo-predaje poslov delegata Ministarstva za industrijo in rudarstvo v Ljubljani pri Rudarski zdrušni „Bohemija“, premogovnik Pečovnik, tov. ing. Hohnjec Milivoja tov. ing. Lipušiču Matiji, novemu upravitelji premogovnika Pečovnik od 21. siječnja 1946.[10] Potvrda Ministarstva za industriju i rudarstvo Vlade Narodne Republike Slovenije od 28. lipnja 1946. dokazuje da je Rudarska združba Bohemija, a tako i rudnik Pečovnik, prešla u državno vlasništvo 13. studenog 1945. U istom fondu nalazi se i veći broj nacrta rudnika Pečovnik koji su nastali između 1940. i 1951., a na onome iz kolovoza 1947. upisano je i skladište streljiva. Na kasnijem nacrtu upisana je količina iskopanog materijala izražena u tonama i to po godinama (1947., 1948., 1949., 1950. i 1951.) u različitim dijelovima rudnika. Sačuvan je i nacrt u kojemu su ucrtani dijelovi rudnika u kojima su iskapanja vršena 1944., 1945. i 1946. Svi ovi podaci ukazuju na to da je barem u jednom dijelu rudnika rad nastavljen najmanje do početka 1950-ih, a zahvaljujući sačuvanim nacrtima i njihovom međusobnom usporedbom budućim istraživanjima moglo bi se ustanoviti koji dijelovi rudnika su zatvoreni 1945. i gdje bi točno trebalo vršiti iskapanja ne bi li se pronašli posmrtni ostaci žrtava likvidiranih u svibnju 1945.

BILJEŠKE:

[1] Poročilo Komisije Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj priktritih grobišč 2005.-2008., Ljubljana, 2009., str. 411-412

[2] Branimir Kovačević: Suza za Bleiburg, Zagreb, 2003., str. 20-21.  Kovačević navodi da je na križnom putu od Dravograda do hrvatske granice ubijeno oko 145 000 ljudi, u Kočevskom rogu 41 000, u Zasavskim bregima 24 000, u Brežičkom polju – Moste 6 000, u Krakovskom gozdu otkriveno je 11 grobišta sa 5 000 ubijenih te još  1 500 na drugim mjestima.

[3] Poročilo, 412

[4] Ivan pl. Jelačić-Kajbuš navodi slijedeće podatke o broju stradalih osoba na području koje obuhvaća ovaj elaborat:  Celje – 10 000, Huda jama – 5 000, Laško – 3 000, Hrastnik – 7 000, Teharje – 10 000, Zidani Most – 3 000, Sevnica – 5 000, Krško – 5 000, KOstanjevica – 2000, odnosno ukupno 50 000 ubijenih Hrvata. Ivan pl. Jelačić – Kajbuš: Neispunjena čežnja, Kalvarija Hrvatske, Zagreb-Ottawa, 2001., str. 188

[5] Spomen-obilježja podignuta u čast i slavu poginulim i ubijenim pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga i civilima žrtvama II. svjetskog rata, poraća i zajedničkih spomen-obilježja s poginulim u Domovinskom ratu u 1991.-1995.g., Hrvatski domobran, Zagreb, 2006., str. 42

[6] Poročilo, str. 412

[7] Spomen-obilježja podignuta u čast i slavu poginulim i ubijenim pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga i civilima žrtvama II. svjetskog rata, poraća i zajedničkih spomen-obilježja s poginulim u Domovinskom ratu u 1991.-1995.g., 43

[8] http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/content/view/1904/2/

[9] Zgodovinski arhiv Celje, Okrajni in Okrožni odbor v Celju, 1945., kut. 1, Sig. 8

[10] Zgodovinski arhiv Celje, Rudnik Pečovnik, kutija 11.

Please follow and like us:
RSS
EMAIL
Youtube
Youtube
Twitter
Visit Us
Follow Me