Arhiva oznaka: Jasenovac

Spomen područje Jasenovac navodi četiri puta više židovskih žrtava od Yad Vashema

Pišu: M. Koić i Nikola Banić

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 15. veljače 2018.  (pdf

Do sada je u objavljenim tekstovima argumentirano pokazano da se oko 10.000 imena navodnih žrtava ne bi smjelo nalaziti na jasenovačkom popis. U ovom tekstu problematizirat će se još 10.000 jasenovačkih žrtava. Usporedbom broja žrtava iz mrežnog popisa Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i podatka o žrtvama iz digitalnog arhiva Yad Vashema moglo bi se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema. JUSP Jasenovac bolji od Yad Vashema i ostatka svijeta! To je fenomenalan uspjeh i nevjerojatan doprinos istini i stabilnosti u ovom vremenu lažnih vijesti i nekontroliranih revizionista. Nije lako postati najbolji na svijetu. Jusp über alles!

Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno 19.396. zapisa za oba logora. Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista tj. kad se uzmu u obzir samo podatci kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, tzv. Page of Testimony (PoT), krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio je 4.061 zapis tj. bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony. Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili da je bio na prisilnom radu i sl. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu tj. redundanata u digitalnom arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a za Staru Gradišku 87 tj. 1.056 oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484 zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa dobije se 3.249 potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirna brojka jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete podataka. Neki zapisi su vrlo oskudni s identifikacijiskim podatcima, a dodatni problem mogu biti pogreške u digitalnim obrascima. Primjerice zatipci nastali tijekom prijepisa obrazaca iz pisanog oblika u digitalni format te prijevodi s različitih jezika pri čemu je dodatni problem kod translacije iz različitih alfabeta. Takve se greške akumuliraju i otežavaju pretragu. Uz to jedan od manjih problema kod usporedbe podataka su alteracije imena primjerice Petar – Pinkas, Regina – Rivka,, Resa – Roza – Reizl, Tereza – Reizl, Šlomo – Mirko, Gina – Yenta – Jeanette ili prezimena Adler – Abler, a veći problem za automatiziranu pretragu su potpuno različita višestruka imena kod nekih žrtava primjerice Irena Rivka Eidel Khaia ili Elza Yehudit. Ta imena u različitim zapisima tj. prema različitim izvorima mogu biti pojedinačna ili u različitim kombinacijama. To se može riješiti pomoću imena roditelja, supružnika i tome sličnog, naravno, samo u slučajevima kada su ti podatci navedeni u obrascu. Kako je već prije navedeno, nakon što se makne višak i manjkavi podatci, u digitalnom arhivu Yad Vashema ostaje oko 3.249 potencijalnih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To još uvijek nije konačna brojka jer se još moraju verificirati svi preostali zapisi, a među njima ima i onih kojima tamo nije mjesto. Primjerice, kad se tih 3.249 zapisa usporedi s imenima židovskih žrtava u do sada publiciranim tekstovima za koje je pokazano da ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu i kad se makne podudarne, ostaje 3.146 potencijalnih žrtava. To je otprilike najveći mogući broj potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Naravno, može se ići još dalje pa ako se usporede navedeni podatci sa zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema primjerice sa žrtvama iz logora Đakovo kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, može se naći stotinjak usporedivih žrtava, a tako se može napraviti i s ostalim mjestima smrti kao što su Auschwitz pa srpski logori Sajmište, Banjica, Topovske šupe, Šabac, Crveni krst itd.

Blam ili Blum

Digitalni arhiv Yad Vashema je ogromna baza podataka u kojoj ima iskaza o pojedinačnim žrtvama, ali i raznih popisa žrtava. Izvori tih podataka su različiti, a vjerodostojnost podataka ovisi o samim izvorima tj. o autorima tih podataka. Primjerice uvjerljiviji su iskazi bliske rodbine iz 1950-ih dok su sjećanja još bila svježa, a svjedoci vremena još bili vitalni nego iskazi poznanika iz 1990-ih koji nisu iz prve ruke i mogu biti kontaminirani utjecajem dugodišnje propagande. Ekstreman primjer nepouzdanih podataka je često spominjani Spiska žrtava rata. Ustvari to je srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64) publicirana tijekom Domovinskog rata. Takav uradak može poslužiti samo kao kontrolni izvor podataka ili dokaz pomoću negacije.

Dobar primjer kako se dodatnom provjerom podataka može još smanjiti broj potencijalnih jasenovačkih žrtava u arhivu Yad Vashema je Emerik Blum. Prema jednom zapisu iz Yad Vashema u Jasenovcu je ubijen Emerik Blum, star 30 godina, rodom iz Sarajeva. Kao izvor podataka navodi se Community Yugoslavia, ali iz toga nije jasno radi li se o nekoj židovskoj općini ili o nekom udruženju preživjelih Židova s područja nekadašnje Jugoslavije. Prema navedenoj starosti od 30 godina možemo pretpostaviti da je taj Emerik Blum rođen vjerojatno između 1911. i 1915. godine, a to odgovara Emeriku Blumu iz Sarajeva rođenom 1911. godine. On je bio gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1984. godine. Blum je 1941. godine interniran u logor Jasenovac gdje je taj po struci inženjer elektrotehnike bio zadužen za održavanje logorske električne centrale sve do svog bijega iz logora 1944. godine.[1] U Yad Yashemu je još jedan zapis u kojem se spominje inženjer Emerih Blum, ali kao logoraš koji je u ožujku 1943. godine u logoru Stara Gradiška dobio paket od Židovske općine Zagreb. Važno je spomenuti i da je Blum bio osnivač i direktor sarajevskog Energoinvesta. Ta tvrtka izdala je jednu monografiju s imenima navodnih jasenovačkih žrtava. Kakva je vjerodostojnost tih podataka najbolje svjedoči to da su djelatnici JUSP Jasenovac u zadnjoj reviziji s popisa maknuli neka imena kojima je izvor podataka bila baš ta gore spomenuta tvornička monografija. O tome je opširnije već pisano u jednom od prethodnih tekstova.

Alat istine

Bez obzira na svoju nesavršenost arhiv Yad Vashema je moćan alat za istraživanje istine jer omogućuje istraživačima usporedbu i provjeru podataka, a sve ostalo ovisi samo od njihovih sposobnosti. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i osobe opisane u nastavku. Sarika Heršković rođena 1923. godine, iz Vinkovaca, otac Izidor, prema podatcima iz knjiga M. Švob i A. Miletića stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Sara Beck rođena 1922. godine, također iz Vinkovaca, očevo ime nije navedeno, prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) i knjige M. Švob i ona je stradala 1942. godine u Jasenovcu. Treća je Sara Heršković, rođena 1922., iz Debeljače u općini Kovačica u južnom Banatu, otac Izidor, a prema SZSJ64 stradala je 1942. godine u Staroj Gradiški. Kao što to obično biva u jasenovačkom popisu, slučajnosti ne postoje i vrag se uvijek krije u detalju, a tako je i u ovim slučajevima. U digitalnom arhivu Yad Vashema je prijepis iskaza ujaka prema kojem je Sara Lea Heršković, roditelji Izidor i Tereza, rođena 1922. godine u Debeljači, sa stalnim boravkom u Vinkovcima stradala u Staroj Gradiški 1942. godine. Prema drugom zapisu temeljenom na popisu Židova određenih za deportaciju Sara Beck rođ. Heršković, rođena 1922. godine, sa stalnim boravkom u Vinkovcima, roditelji Izidor i Terezija, poslana je na prinudni rad. U svim navedenim slučajevima uočljive su podudarnosti imena i prezimena ne samo žrtava već i njihovih roditelja, a isti je slučaj s godinama i mjestima rođenja tj. stalnog boravka. Znači tri navodne jasenovačke žrtve mogu se svesti na jednu, a sve ostalo spada pod kreativnost i imaginaciju autora popisa. Tri su izvora ovih podataka SZSJ64, te knjige M. Švob i A. Miletića, a to pokazuje da je blago rečeno upitna ne samo vjerodostojnost tih izvora već i autora popisa. Kada bi se s popisa maknula sva imena žrtava prema ta tri navedena izvora, od popisa bi malo toga preostalo.

10.000 pitanja

Prema gore prikazanim podatcima iz Yad Vashema prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židovskih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema trenutnom stanju krajem siječnja 2018. godine u mrežnom jasenovačkom popisu ima 13.147 židovskih žrtava u ta dva logora međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz nesuvislo objašnjenje da se radi o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000 žrtava. Ako se nije uspjelo sastaviti taj popis, ipak se je uspjelo postići da u JUSP-ovom popisu ima četiri puta više židovskih žrtava nego što se to može zaključiti na temelju referentnih podataka iz Yad Vashema. To bi se moglo tumačiti kao da su stručnjaci iz JUSP Jasenovac četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema pa im u tom slučaju sigurno neće biti problem objasniti kako to da oni imaju oko 10.000 više židovskih žrtava na popisu nego što je to moguće prema podatcima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji se mogu naći u digitalnom arhivu Yad Vashema.

BILJEŠKE: 

[1] https://bs.wikipedia.org/wiki/Emerik_Blum

OBJAVLJUJEMO SADRŽAJ KNJIGE “JASENOVAC I POSLIJERATNI JASENOVAČKI LOGORI”

Sredinom travnja iz tiska izlazi naše novo izdanje pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori” autora Stipe Pilića i Blanke Matković. Nekoliko tjedan prije prve promocije objavit ćemo jedan ili dva teksta sa zanimljivijim dijelovima ove knjige, a zasad objavljujemo njezin sadržaj.

  1. Uvod (Jasenovac – geostrateška točka srpske osvajačke politike na zapadu)
  2. Jasenovačka Posavina do Prvog svjetskog rata
  3. Jasenovačka Posavina između dva svjetska rata
  4. Obitelj Bačić – gospodari Jasenovca između dva svjetska rata
  5. Jasenovac i jasenovački logori u Drugom svjetskom ratu
  6. Jasenovac i jasenovački logori poslije Drugog svjetskog rata
  7. Poslijeratna grobišta na jasenovačkom području i počinitelji zločina
  8. Poslijeratna istraživanja ratnih žrtava Jasenovca
  9. Jasenovac u službi velikosrpske propagande i agresije na Republiku Hrvatsku
  10. Zaključak

ZANIMLJIVOSTI IZ KNJIGE “JASENOVAC I POSLIJERATNI JASENOVAČKI LOGORI”

Dana 17. travnja o.g. održat će se prva promocija naših novih izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“. U hrvatskom medijskom prostoru često možemo čuti razmišljanja nekih kako je Bleiburg bio “samo” odgovor na Jasenovac. S obzirom da nam je jasno da hrvatska povijest nije počela tek 10.4.1941., volimo se vratiti u prošlost i pogledati što je bilo prije ratnog Jasenovca. Pa pogledajmo:

“Sjećajući se Veleizdajničkog procesa dvije godine poslije, Kosta Dragosavac, jedan od uhićenika i osuđenika, navodi da je Lazar Bačić bio 41. po redu među uhićenima, a na 26. mjestu po optužnici. Optužen je radi prekršaja suprotnog poštivanju sigurnosti, a do tada je presuđen jednom na globu radi uvrede poštenja. Tu se također navodi kako je pismeni trgovac i posjednik iz Jasenovca. Optužnica ga je teretila da je od 1906. tvrdio i radio na tome da je sav jasenovački narod grkoistočne vjere, kako je to dio Srbije, da je to srpska vojvodina i Srbija, kako je kralj Petar bolji vladar nego Franjo Josip I., te da će u slučaju rata Srbije i Austro-Ugarske svi žitelji Jasenovca stati na stranu Srbije. Svjedočili su žitelji Jasenovca, rimokatolici i Hrvati, kao i grkoistočni i Srbi. Za tu će optužbu Lazar biti osuđen na pet godina teške tamnice.
U dijelu teksta u kojemu se govori o Jasenovcu istaknut je presudan utjecaj dolaska Karađorđevića na vlast 1903., a od 1906. srpstvo se slavi otvoreno, uz srpske zastave i pjesme. Pored toga, otvoreno se iskazuje i širi mržnja prema Hrvatima. Tamošnji Srbi rade na obnovi Dušanovog Carstva. Dok su do 1903. djeci davali čak i katolička imena, od tada daju samo srpska. Zauzeli su vlast i u općini i u školskom odboru. Sastanci Srba, što radikala, što samostalaca, održavaju se navodno u posebnoj sobi Bačićeve gostionice „Port Artur“, odakle se najviše širi mržnja na sve druge i drugačije. Kao najveći pomagači Lazara Bačića navode se lugari Pavle Desić, Vaso Rokić i Tihomir Kostić, te njegov gostioničar Janko Radovanović. U Jasenovcu se priređuju i tzv. Svetosavske besjede koje se opet oslanjaju na Srbiju i srpstvo, a sve to pomaže i potiče Lazar Bačić. Po njemu je ustrojena i športska organizacija „Srpski Sokol“, koji se više ističe kao vojna organizacija, nego športska i natjecateljska. Optužen je i za velikosrpsku propagandu. Surađivao je s Mojom (Moćom) i Dušanom Hrvaćaninom iz Dubice, navodno najvećim mrziteljima hrvatstva i protom Josom Jovanovićem iz Rajića.”

Prenosimo objavu Croatian Heritage Association

Please join us as we welcome historian Blanka M. Matkovic from the HDP Dr. Rudolf Horvat Society to Canada this March.

Blanka’s work has been covered by numerous publications including Hrvatski Tjednik. She is fluent in Croatian and English so we encourage young people to attend. The events are free but donations are welcome.

Please see some of her exceptional work in destroying the #agitprop and misinformation perpetrated about Croatia’s history at: http://croatiarediviva.com/

Her latest book may be found here: https://www.amazon.com/Croatia-Slovenia-After-Second-1944-1945/dp/1627346910 

PREDSTAVLJANJA NOVIH IZDANJA DILJEM HRVATSKE – DALMACIJA, SLAVONIJA, ZAGREB, GOSPIĆ I RIJEKA

Sredinom ožujka Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ slavi svoj 10. rođendan koji ćemo provesti radno u Kanadi. Povodom ove velike obljetnice, sredinom travnja iz tiska izlaze dva naša nova izdanja i to zbirka dokumenata „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i nerevanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni„ priređivača Blanke Matković, Magdalene Vuković i Stjepana Štimca te knjiga „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“ koautora Stipe Pilića i Blanke Matković.

Predstavljanja ovih izdanja održat će se prema ovom rasporedu:

17.4., 19 hSplit, Zrinsko-frankopanska 19 (Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

18.4., 19 hZagreb, Kaptol 27 (Tribina grada Zagreba, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

19.4., 19 hRijeka, Park Nikole Hosta 2 (Državni arhiv u Rijeci, organizatori Državni arhiv u Rijeci i Matica hrvatska – ogranak Rijeka

20.4., 19 hGospić, Budačka 12 (dvorana KIC-a, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

24.4., 19 hVrgorac, Tina Ujevića 8 (Višenamjenska dvorana Grada Vrgorca, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

25.4., 19 hMakarska, Ante Starčevića 99 (suorganizatori HDP „Dr. Rudolf Horvat“ i Matica hrvatska – ogranak Makarska)

26.4., 19 hMetković, Stjepana Radića 1 (Gradsko kulturno središte Metković, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

2.5., 19 hOsijek, Trg Ante Starčevića 4  (Knjižara Nova, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

3.5., 19 hVinkovci, Jurja Dalmatinca 2 (organizator Matica hrvatska – ogranak Vinkovci)

4.5., 19 hVukovar, Ul. Josipa Jurja Strossmayera 25 (Ružičkina kuća, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

5.5., 11 hĐakovo, Josipa Juraja Strossmayera 1 (Dvorana Župe Svih Svetih, organizator Hrvatski obredni zdrug – krilo Đakovo)

5.5., 17 hSlavonski Brod,  Stjepana Marjanovića 2 (Dom HVIDR-e, organizator HVIDR-a Sl. Brod)

8.5.Kaštela, vrijeme i lokacija naknadno (organizator Dragovoljačko-braniteljska udruga “Stina pradidova” Kaštela)

9.5., 19 hDugopolje, Trg Franje Tuđmana 1

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli u organizaciji ovih promocija uz “srdačne pozdrave” onima koji su nas bezuspješno opstruirali.

GOSTOVANJE ČLANOVA HDP “DR. RUDOLF HORVAT” U KANADI

Na poziv hrvatskog iseljeništva, članovi Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” boravit će u razdoblju od 7. do 17. ožujka 2018. u Kanadi gdje će održati niz predavanja na kojima će biti predstavljen dosadašnji rad naše udruge i promovirana knjiga Blanke Matković koja je pod naslovom Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime nedavno objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama.  Na ovim predavanjima ukratko će biti riječi i o našim najnovijim izdanjima koja će tijekom travnja i svibnja biti predstavljena u većem broju gradova diljem Hrvatske.

Friday, March 9 (petak, 9.3.2018., 19 h) – Holy Cross Parish in Hamilton, Ontario at 7:00 p.m.
Saturday, March 10 (subota, 10.3.2018., 19 h) – Croatian Martyrs Parish in Mississauga, Ontario at 7:00 p.m.
Sunday, March 11 (nedjelja, 11.3.2018., 12.30 h)- Queen of Peace Parish in Norval, Ontario at 12:30 p.m.
Sunday, March 11 (nedjelja, 11.3.2018., 18 h)- Holy Trinity Parish in Oakville, Ontario at 6:00 p.m.
Raspored ostalih predavanja u Kanadi objavit ćemo uskoro.

OSVRT STJEPANA ŠTIMCA NA ODNOS GRABAR KITAROVIĆ – VUČIĆ: “Govore nam da ostavimo povijest, da se okrenemo budućnosti, a stalno nas drže u lancima tom istom povijesti”

Na portalu Kamenjar objavljen je osvrt našeg člana Stjepana Štimac o trenutnim hrvatsko-srpskim odnosima i poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću da posjeti Hrvatsku. Članak možete pročitati na ovoj poveznici, a ovdje izdvajamo najzanimljivije dijelove:


Istina je temelj svakog zdravog odnosa dvije osobe, dvije obitelji, dva naroda, dvije države. Istina jedina oslobađa od patnje i nema alternativu, alternativa istini uvijek je licemjerje, prezir, mržnja, patnja i smrt, zar je malo bilo smrti i ne želimo prekinuti ovaj začarani krug mržnje i smrti? Tko ne želi istinu, zašto je ne želi? (…)

Prisiljavaju nas da se pokorimo i odbacimo svoju povijest te da prihvatimo kao istinu ono što su nam oni propisali kao istinu. Naravno, ta njihova istina raspada se gdje god zagrebeš. (…)

Oni su nam složili stvarnost u kojoj moramo prihvatiti da nemamo pravo na život prema njihovoj propisanoj istini i nemamo pravo na život ako im dokažemo da je njihova propisana istina uglavnom laž, kamuflirana pod deklaracijom antifašizma koji su silom prisvojili. Također su nam propisali da nemamo pravo na treći put, a taj bi put bio razmontiravanje antifašističke kamuflaže i otkrivanje sadržaja koji nema veze sa deklaracijom. Taj sadržaj njihov je smrtni neprijatelj, zato su propisali da se ne smije otvarati. (…)

Tko su oni? Oni su u krvi ogrezla velikosrpska organizacija koja djeluje globalno kroz svoje apologete u liku jugoslavena koji se bore za imaginarnu nadnacionalnu zajednicu koja je uvijek samo jedan korak do velike Srbije, toga su čak i svjesni no smatraju da se mogu s tim nositi, a ne mogu i nikad nisu mogli; deklarativnih antifašista također grezlih u krvi nevinih, koji sa antifašizmom imaju veze koliko i Hitler; povjesničara odgojenih u duhu lažnog zajedništva na temeljima laži i krvi nevinih, povjesničara kojima je istina zadnja rupa na svirali i koji svako otkriće utemeljeno na dokumentima ili kostima stotina tisuća nevinih nazivaju povijesnim revizionizom fašističkih apologeta; razne civilne udruge i organizacije utemeljene na etničkim, vjerskim, kriptokomunističkim i kriptofašističkim principima. Svima njima je zajedničko borba i otpor prema istini, te apsolutna mržnja prema svemu što ide u prilog hrvatskoj Hrvatskoj. (…)

Za početak i za kraj, za suočavanja nas Hrvata sa svojom poviješću potreban je povratak kompletne arhive NDH iz Srbije! Govore nam da ostavimo povijest, da se okrenemo budućnosti, a stalno nas drže u lancima tom istom povijesti i svako malo kao pritisak u svim mogućim odnosima (pa i ekonomskim) vraćamo se na Jasenovac i NDH? Od nas uvijek i u svakoj prigodi traže da se odredimo prema NDH i Jasenovcu? No nikad ih nećete čuti da se oni određuju prema Srbu (taj genocid čak i slave) Sajmištu, Banjici, Srebrenici, Vukovaru, genocidu nad Albancima, pokolju Židova u ww2, nikad, ali baš nikad. Nikad ih nećete čuti da se negativno određuju prema zastavi i grbu današnje Srbije koji su identični kao i za vrijeme drugog svjetskog rata kad su bili prva država koja je pobila sve svoje Židove i stotine tisuća nesrba, ali kod nas preslaguju kockice na grbu na dnevnoj bazi i jako se brinu da mi ne bismo skrenuli u fašizam dok oni rehabilitiraju sve četnike koljače redom. (…)

Oni dežurni bacači magle sa pričom “ostavite to, okrenimo se budućnosti” nek se ne zamaraju, ekonomija ide svojim putem i neće ratari, stočari, brodograditelji, policajci, sudci, konobari, liječnici, fizičari i djelatnici svih vrsta, kao ni ekonomisti ili političari,  morati ići u arhive pa će budućnost patiti, ostavite se praznih priča. Arhivsku građu i povijest će proučavati oni kojima je to posao koji i inače rade i ni na koji način neće nitko ispaštati zbog suočavanja sa prošlošću.

Tek kad se vrate arhivi NDH, kad se otvore arhivi UDBE, kad se suočimo sa arhivskom građom iz devedesetih tek ćemo onda vidjeti tko je tko i što je što, do tad će nam istine propisivati apsolutno amoralni nevjerodostojni političari i povjesničari i do tad ćemo živjeti u krugu latentne i stvarne mržnje, do novog rata.

Suočavanje sa prošlošću Hrvatima nitko neće nametnuti, to bi napokon svima trebalo biti jasno. Ono najljepše u čitavoj priči je da se stvarno trudimo sami i da svim srcem žudimo za suočavanjem, doista i iskreno želimo saznati povijest koja nam je nakon genocida nad hrvatskim narodom oduzeta i nikad vraćena.(…)

 

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 25. siječnja 2018. (pdf)

Početkom godine zabilježene su dvije promjene podataka na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Veća promjena dogodila se 4. siječnja, a manja 12. siječnja 2018. godine. U prvoj, većoj promjeni popisa upisane su četiri nove žrtve, sedam dosadašnjih je maknuto s popisa, a promjene podataka zabilježene su kod njih 220. Zanimljivo da se kod novih žrtava kao izvor navode podatci iz Yad Vashema. Na temelju toga površno bi se moglo zaključiti da se nešto pozitivno događa i da se lažnjaci brišu s popisa. To bi bila zabluda jer vuk samo dlaku mijenja. U novim podatcima ima svega: novi lažnjaci, maknuti neuvjerljivi klonovi da bi se ostavile njihove uvjerljivije inačice, mijenjana su prezimena i mjesta rođenja ili su tamo gdje ih nema upisivana, a sve to uglavnom bez novih izvora podataka. Najveći broj promjena je kod onih podataka kojima su jedini ili jedan od izvora tzv. Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini (AOISV). Radi se o uratku iz 2008. godine koji ima sva obilježja postavki novog memoranduma. Moglo bi se reći da je novim promjenama došlo do faznog pomaka pa se podatci iz proskribiranih komunističkih izvora zamjenjuju memorandumskim tj. velikosrpskim izvorima. Prostodušni bi rekli da su partizani samo zamijenili šajkače tj. „lijepe kape partizanke“ za šubare s kokardama. Vrijeme prolazi, pokrivala se mijenjaju, a glave pod njima ostale su iste. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

OSVRT NA VELIKOSRPSKU PROPAGANDU U NEW YORKU

Pojedini čitatelji pitaju nas ovih dana bismo li trebali reagirati na velikosrpsku propagandu u New Yorku i njihovu izložbu o Jasenovcu. Slične reakcije smo vidjeli nakon prošlogodišnjeg izvješća State Department. Začuđuje nas toliko komešanje u hrvatskom narodu. Zar se događa nešto što se konstantno ne događa od 1942. naovamo, a posebno od sredine 1980-ih kada je velikosrpska propaganda krenula u totalnu ofenzivu? Posljednji događaji su samo mali dio te priče.

Podsjećamo javnost da već pune 3 godine (i 2 tjedna, ako ćemo biti precizni) pišemo dopise SP Jasenovac, Ministarstvu kultura (tri ministra – Šipuš, Hasanbegović, Obuljen), Vladi RH, Uredu predsjednice, hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, američkim institucijama, Saboru RH, svim klubovima zastupnika i drugim političkim strankama. Nitko nam nikada nije odgovorio osim što je o jednom našem dopisu nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović progovorio u jednoj TV emisiji u prosincu 2016.

Također, uporno šaljemo emailove hrvatskom iseljeništvu u engleskom govornom području te tražimo da se naši istraživački napori pomognu njihovim lobiranjem u zemljama u kojima žive. Svi naši emailovi ostaju bez odgovora i bilo kakve reakcije, a u pomoć su nam priskočili tek rijetki pojedinci u Hrvatskoj i iseljeništvu zahvaljujući kojima smo u mogućnosti organizirati predstavljanja naših izdanja u Hrvatskoj i iseljeništvu (Kanada). Broj onih koji su nas voljni nesebično poduprijeti je izrazito mali, daleko manji od nekakvog troznamenkastog broja, a broj onih koji su voljni volonterski uključiti se u naš rad je još manji. Osim toga, broj portala i drugih medija koji su voljni redovitije objavljivati priloge o našim znanstvenim rezultatima je strahovito malen i svodi se uglavnom na portal Dragovoljac i Hrvatski tjednik. Brojni drugi, navodno desni portali, uglavnom ignoriraju naše emailove s novim tekstovima, pa čak i najave predstavljanja naših izdanja.

Dakle, u posljednje tri godine kada se svakodnevno borimo za istinu o Jasenovcu i drugim povijesnim događajima (te nakon punih 12 godina istraživačkog rada), naš glas ne dopire do onih koji imaju moć, ljudske resurse i financijska sredstva te su dužni zastupati hrvatske nacionalne interese u Hrvatskoj i inozemstvu. Za to nismo odgovorni mi. Nisu krive babe roge ni vanzemaljci. Nisu krivi Moskva, Bruxelles ili Washington. Dio odgovornosti snose oni koje ste svojom voljom birali na demokratskim i slobodnim izborima, no najveći dio odgovornosti snose oni koji u posljednjih 27 godina na izborima redovito biraju između dvije partije, navodna dva manja ili veća zla, i time Hrvatsku osuđuju na stagniranje, pa čak i nazadovanje. Odgovorni su i svi oni koji žele potaknuti promjenu u ovoj situaciji, ali ne pronalaze dovoljno energije i kreativnosti da stvore kritičnu masu u društvu. Odgovornosti snose i svi oni koji se nama javljaju sa zamjerkama jer nismo uradili više od onoga što činimo, iako upravo ti isti raspolažu znanjima, kvalifikacijama i sposobnostima koje bi s lakoćom mogli staviti u službu zajedničkih interesa i tako poduprijeti naše zajedničke ciljeve i pojačati naš rad. Uglavnom, odgovorni smo MI i vrijeme je došlo da preuzmemo odgovornost za vlastitu sudbinu umjesto da nad njome defetistički kukamo.