Arhiva oznaka: Jasenovac

Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14.6.2017. (pdf)

U nekoliko prethodnih članaka jasno je naglašavano kako su kod mnogih navodnih srpskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac navedena relativno kratka imena očeva za koja se ima razloga sumnjati da su izmišljena. Takva imena očeva u vokativu često imaju samo četiri slova pri čemu je zadnje slovo „o“, tzv. XXXO, primjerice Božo, Jovo, Lazo, Simo itd. Na temelju tih i drugih opažanja dobivenih analizom imena žrtava i njihovih očeva koja se javljaju u mrežnom jasenovačkom popisu može se pokazati postojanje određenih nepravilnosti te kako ih koristiti u otkrivanju lažnih žrtava. Da bi se promatrale neke osnovne statistike imena od 1880. do 1943. godine relevantne za temu članka, dovoljno je uzeti sam mrežni jasenovački popis koji navodi desetke tisuća takvih imena. Ako se za neku godinu od 1880. do 1943. gleda prosječna duljina muških imena za navodne jasenovačke žrtve određenih nacionalnosti rođene te godine te ako se istovremeno usporedi i prosječna duljina imena oca žrtve za slučaj kad je ime oca poznato, onda se mogu nacrtati grafovi prikazani na slikama od 1 do 6. Dodatno treba napomenuti da je za neku godinu vrijednost krivulje za očeve žrtava možda praktičnije uspoređivati s vrijednosti krivulje za žrtve za oko dvadeset i pet godina starosne razlike odnosno za onoliko raniju godinu koliko se pretpostavlja da su očevi bili prosječno stari u vrijeme rođenja promatranih žrtava.

Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.
Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.

Što se tiče grafa na slici 1 za navodne srpske žrtve, ono što je odmah uočljivo je da je prosječna duljina imena očeva uvijek kraća od prosječne duljine imena navodnih muških žrtava. Izražena anomalija za 1943. godinu se javlja zbog relativno malog broja osoba s navedenim imenom oca za tu godinu.

Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.
Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.

Za Hrvate (slika 2) je trend pada prosječne duljine imena očeva žrtve vidljiv od Prvog svjetskog rata. Kod imena žrtava pad krivulje je strmiji od 1924. godine tj. od rođenih oko 17/18 godina prije Drugog svjetskog rata. Kad se gleda samo duljina imena kod Hrvata s jasenovačkog popisa, znatno više anomalija je kod krivulje očeva žrtava. Jedno grupiranje anomalija je sredinom 1880-tih i 1890-ih godina gdje spadaju grupe 50- i 60-godišnjaka za vrijeme Drugog svjetskog rata, a to bi trebali biti očevi dvadesetgodišnjaka i tridesetgodišnjaka tj. potencijalnih vojnika. To indicira da su njihova imena izmišljana. U krivulji je to okarakterizirano čudnim sinusoidama visokih amplituda promjene unutar 2 godine. Ističe se grupa anomalija za „dječje godine“ od 1931. do 1943. gdje su velike oscilacije duljine imena.

Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.
Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.

Muslimanske krivulje su slične hrvatskima (slika 3). Vrlo slične anomalije kao i kod Hrvata su između 1886. i 1893. godine, ali ima i jedna izražena anomalija s prijelaza stoljeća. To bi se moglo protumačiti kao posljedicu izmišljanja godina rođenja. Na primjeru Rešada Bešlagića, poznatog izvođača sevdalinki koji je na mrežnom jasenovačkom popisu označen kao musliman i koji je opisan u jednom od prethodnih članaka, vidi se da to ne bi bilo ništa novo. Ako su se izmišljale godine rođenja, nema razloga da se ne bi izmišljala i imena, naročito očeva i to prema potrebi više nego obično pa time i neopreznije. I ovdje su izrazite anomalije za dječje godine od 1930. godine pa nadalje.

Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.
Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.

Prosječna duljina imena Židova cijelo vrijeme vrlo malo oscilira oko iste vrijednosti (slika 4). Vidljiva je ista karakteristika kao i kod Roma da se zadržava ista distanca između duljine imena žrtava i duljine imena očeva. Jedna od karakteristika krivulja imena navodnih židovskih žrtava i njihovih očeva je da za razdoblje od 1927. do 1939. godine tj. za djecu imena očeva postaju dulja od imena djece.

Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.
Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.

Romske krivulje općenito sliče srpskima, ali ima i nekih elemenata kao kod Hrvata i muslimana (kraj 19. stoljeća i 1943. godina), ali i jedan specifični dio vezan za razdoblje Prvog svjetskog rata (tridesetgodišnjaci) (slika 5). Krivulja žrtava i krivulja njihovih očeva većinu vremena drže istu distancu između trenda svake od tih krivulja.

Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.
Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.

Graf za sve navodne muške žrtve najsličniji je grafu za Srbe i to zbog broja podataka odnosno zastupljenosti Srba u mrežnom jasenovačkom popisu (slika 6). Ističu se anomalije krivulje žrtava za 1890. i 1900. godinu, znači desetljeće i stoljeće pa se može pretpostaviti da je ovdje prisutno i izmišljanje godina rođenja. Posljedično to znači kreiranje papirnatih žrtava, uključivši i imena očeva.

Što se tiče razdioba duljina srpskih imena za navodne žrtve i njihove očeve za pojedine godine rođenja, korištenjem odgovarajućih neparametarskih statističkih testova utvrđeno je da za 42 od 64 promatrane godine te duljine nisu iz iste razdiobe uz 95-postotnu pouzdanost. To je preko 65% promatranih godina, ali ako se gledaju samo promatrane žrtve rođene tih izdvojenih godina, to je preko 71% osoba. Za promatrane Hrvate ovi postoci iznose oko 14% i 21%, za Muslimane oko 2% i 4%, za Židove oko 8% i 7%, za Rome oko 22% i 32%, a za sve promatrane kategorije oko 64% i 73%. Ukratko, statistički gledano postoji opravdana sumnja da su imena očeva izmišljana pa se postavlja pitanje radi li se na popisu o stvarnim osobama.

Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu navodi se da je Milan Prečanica rođen ocu Koji 1933. godine u Gornjoj Bačugi ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine. Međutim, niti uz mnogo truda nije bilo moguće u selu od stotinjak kuća pronaći podatke za osobu takve kombinacije imena, prezimena i lokacije. Postoji doduše nekoliko Milana Prečanica iz Gornje Bačuge, ali za one rođene 1933. godine pronađeni su podaci samo za jednoga kojemu se otac zove Lazar (Lazo) i koji je umro 1996. godine u bolnici. Znači moguće da je ovdje ime oca namjerno zamijenjeno kako bi se onemogućilo otkrivanje lažne žrtve.

Na sličan način se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je Stevo Mašić rođen ocu Jovi 1938. godine u Dišniku ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Opet je pronađeno više osoba koje se zovu Stevo Mašić i koje su rođene u Dišniku u kojem su Hrvati većina stanovništva, ali za 1938. godinu pronađeni su podaci samo za Stevu Mašića kojem se otac zove Đuro i koji je umro je 1992. godine. Je li i ovdje u pitanju izmišljanje ili samo već čuvena jasenovačka slučajnost?

Ako su kraća imena srpskih žrtava zaista neka vrsta znamena, onda bi se moglo reći da su sastavljači popisa ostali kratki s konkretnim podacima pa su ih počeli izmišljati. Međutim, čim se podaci izmišljaju, to se vrlo često može otkriti statističkim metodama kao što je učinjeno i ovdje. Ono što je nakon dobivanja ovih rezultata bitno naglasiti je da je kumulativna količina manipulacija godinama rođenja i imenima kako navodnih žrtava, tako i njihovih još navodnijih očeva takvih razmjera da je pri traženju podudaranja potrebno koristiti manje striktne filtre ili kombinaciju više filtara. Naime, budući da su ti podaci očito često izmišljani, ne mogu se u potpunosti podudarati s ispravnim podacima o stvarnim ljudima koji su postojali i koji potencijalno uopće nisu umrli u Jasenovcu. Vrijeme koje radi protiv jasenovačkih laži će pokazati koliko je lažnih žrtava dodano na popis na ovdje opisan način.

CITIRANJE POSTOJEĆE LITERATURE SRPSKI “ISTORIČAR” MILAN RADANOVIĆ NAZIVA – RASIZMOM!

Na tribini u dvorani Srpskog privrednog društva “Privrednik” Saša Kosanović, Nataša Mataušić, Tihomir Ponoš i Milan Radanović izrekli su niz netočnih podataka o Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata, a demantiraju ih brojni arhivski dokumenti dostupni u hrvatskim arhivima. Osim toga, srpski “istoričar” Milan Radanović pripisao je Stipi Piliću i Blanki Matković zaključak istraživačice Ljubice Štefan kojeg oni spominju u osvrtu na raniju literaturu o poslijeratnom logoru Jasenovac i to uredno navodeći bilješku prema kojoj je jasno da je riječ o zaključku te autorice. Na temelju takvog “razmišljanja” Radanović zaključuje da su Pilić i Matković – rasisti! Argumentiran odgovor sa svim izvorima dotičnim osobama slijedi… No, ne očekujemo i argumentiranu raspravu sa spomenutim osobama jer jedino što znaju je pljuvati iza leđa kada oni koje pljuju nisu nazočni te izmišljati, falsificirati i negirati zločine nad hrvatskim narodom.

 

DEMANTIJ LAŽNIH NAVODA NA PORTALU NOVOSTI

7. lipnja 2017. portal Novosti objavio je tekst pod naslovom “Istina u 758 slika” u kojemu se navodi izjava srpskog “istoričara” Milana Radanovića koji je istaknuto da je “zadarski ogranak Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  objavio članak Stipe Pilića i Blanke Matković, članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koji su posthumne ostatke žrtava iz Donje Gradine pripisali sudionicima Križnog puta”.

Netočna je tvrdnja da je Blanka Matković član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac jer niti ona to jest niti je ikada bila. Istraživanje poslijeratnog logora Jasenovac Blanka Matković i Stipo Pilić proveli su samostalno i to kao suosnivači Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”. Sva dosadašnja istraživanja provedena su u sklopu rada naše udruge te nikakve veze nemaju s radom Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Važnije pitanje je to zbog čega srpskom “istoričaru” znanstveni rad naše udruge smeta čak toliko da će naše postojanje radije prešutjeti i izvrgnuti se javnom sramoćenju te potencijalo i zakonskim sankcijama. U svom “osvrtu” spomenuti “istoričar” također netočno navodi da u našem znanstvenom radu pripisujemo ekshumirane posmrtne ostatke žrtava Križnog puta.  Nije nam poznato tko je točno dotični niti kakve kvalifikacije ima, no jasno je da se muči s elementarnim poznavanje izvora i metodologije povijesne znanosti, pa čak i naziva institucije koja je objavila naš znanstvenik rad.

U skladu sa Zakonom o medijima danas, 10. lipnja 2017., redakciji Novosti upućen je zahtjev za objavom demantija lažnih navoda neupućenog ili nepismenog srpskog “istoričara” Milana Radanovića. Očekujemo li od spomenutog portala da poštuje hrvatske zakone? Teško.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 1.6.2017. (pdf)

Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3] Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

“JUTARNJI LIST” (27.5.2017.): DRAGO PILSEL PROTIV ZNANOSTI

(Objavio portal Kamenjar)

U današnjem broju Jutarnjeg lista objavljen je tekst autora Drage Pilsela pod naslovom “Konačni dokazi obmane: U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora“. Spomenuti tekst predstavlja još jedan pokušaj propagiranja partijskih dogmi kakvima se hrvatsko društvo trovalo u posljednje 72 godine. U ovom tekstu još je jednom istaknut čitav niz neistina koje su članovi naše udruge uspješno demantirali svojim znanstvenim radom i predočenim dokazima, posebno arhivskim dokumentima iz Državnog arhiva u Sisku i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu koji su u više navrata objavljivani u hrvatskim medijima. Unatoč tome, i nakon dvije i po godine upornog kontaktiranja JUSP Jasenovac i Ministarstva kulture pod vodstvom tri različita ministra (Berislav Šipuš, Zlatko Hasanbegović, Nina Obuljen Koržinek) od strane članova naše udruge, ove institucije ostaju nijeme na sve znanstvene dokaze te nastavljaju propagirati laž koja je danas predočena i čitateljima Jutarnjeg lista. Na našoj web stranici objavljujemo naš današnji email Dragi Pilselu napisan na razini koju zaslužuje (vrtićki uzrast) uz napomenu da je dana 29. listopada 2016. dotičnom već dostavljena kompletna analiza knjige na koju se u današnjem tekstu poziva sa svim potrebnim dokazima. Stoga ne može reći: “nisam znao”.


“Poštovani” “g.” Pilsel,
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavili ste pogrešne informacije kojima se grubo krše autorska prava članova naše udruge, odnosno znanstvenika koji su objavili izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji vi iz nekog nepoznatog razloga stavljate na dušu nekim drugim ljudima koji s tim radom nikakve veze nemaju. Ovaj potez također predstavlja grubo kršenje novinarske etike.
Osim toga, “iznenađujuće” je da se jedan novinar vašeg kalibra nije udostojio pregledati sve dokaze o spomenutoj tematici, pa tako i one pisane koji se čuvaju u Državnom arhivu u Sisku i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Umjesto toga citirali ste završenog srednjoškolca S. Goldsteina koji ni nakon 13 i po mjeseci nije odgovorio na analizu svih netočnih navoda u njegovoj knjizi koju su pripremili naši članovi-znanstvenici (u privitku). Štoviše, kod navedene osobe zavladao je muk, a teret laži preuzeli ste vi na svoja nejaka pleća. Naslov teksta bio vam je tako bombastičan da smo se nadali najmanje Pulitzeru. Umjesto toga dobili smo pamfletić dostojan “Modre laste”. Doista nam je žao posječenih stabala, a začuđujuće je da je vama kao osviještenom ljevičaru toliko malo stalo do ekologije.

Znamo da dugo skrivana istina boli, ali ne brinite. Za nekoliko desetljeća priviknut ćete se i na nju jer drugog izbora nemate. Mi nikud ne idemo.

Bilježimo se s našim borbenim pozdravom: “Drugovi ne mogu sakriti koliko mi možemo naći!”.

mr. sc. Blanka Matković
predsjednica HDP “Dr. Rudolf Horvat”

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 18.5.2017. (pdf)

Brojke jasenovačkih žrtava oduvijek su bile prijeporne. Njima se za vrijeme komunističkog režima bez ikakve znanstvene podloge i dokaza licitiralo do nevjerojatnih razmjera. To naročito dolazi do izražaja kad se radi o romskim žrtvama. Usporedbom podataka iz teksta Ive Banca „Jasenovac nije mit“ iz 2007. godine i preglednih podataka o broju žrtvama po kategorijama s mrežne stranice Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac mogu se dobiti vrlo zanimljivi rezultati. Treba napomenuti da primjerice Banac navodi da je ukupno 80.022 žrtava,[1] a zbroj navedenih po nacionalnim kategorija je 80.947 tj. za 925 više od navedenog. To pokazuje koliko su uvjerljivi ti podatci. Ukupni broj žrtava naveden u tablici na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac je 83.145,[2] ali taj broj je prije zadnjih promjena u veljači 2017. već bio 83.747, a od tada je narastao na 83.837. Iz usporedbe je vidljivo da je broj žrtava u navedenom razdoblju povećan za 3.123 prema međustanju tj. 3.815 prema trenutnom stanju. Pri tome istovremeno je broj Roma više nego udvostručen (+8.428), broj Hrvata smanjen je za trećinu (-2.064), a znatno je smanjen broj „ostalih“ (-6.328). Broj Srba neznatno je smanjen (-52). Povećanje broja Roma jednako je zbroju smanjenja broja Hrvata i kategorije „ostalih“. Razlika je zanemarivih 0.4%. To znači da je dio Hrvata i skoro 90% „ostalih“ administrativnom alkemijom pretvoren u Rome. Iz ovog primjera vidi se da su sve kategorije, pa tako i „narodnost“, u jasenovačkom popisu vrlo promjenjive – već prema potrebi. To ukazuje na pojavu koja se može opisati teleološkim pojmom analogije urara tj. na inteligentni dizajn, premda bi u ovom slučaju bilo prigodnije reći da se radi o neinteligentnom dizajnu kod kojeg se jedni podaci alkemičarski pretvaraju u druge. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

MILORADU PUPOVCU UMRIJETI U ZAGREBU ZNAČI UMRIJETI U JASENOVCU

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 11.5.2017. (pdf)

U Jasenovcu  i oko Jasenovca nastavlja se, uvećava i umnoža unovčavanje laži

Piše: Stipo Pilić

Komemoracije u Jasenovcu, na području JUSP (Jugoslavenske ustanove srpske propagande) Jasenovac, slijede svoje tvorce u proizvodnji novih laži i konstrukcija u cilju njihova dobroga unovčavanja. Potvrdio nam je to ponovo ove godine komemorirajući istinske žrtve svojim novim lažima poznati srpski propagator Milorad Pupovac. Kako ne bih slučajno pogriješio ovdje citiram gore navedenoga Milorada onako kako je objavljena njegova izjava o jednom od protagonista i stvaratelja industrijskoga kompleksa Bačić u Jasenovcu između dva svjetska rata. Kaže Milorad: “Ploča je u Jasenovcu na zgradi dječjeg vrtića, na zgradi gdje je bila komanda logora i Luburićevo sjedište, a koja je oteta Lazaru Bačiću, Srbinu poduzetniku koji je ostao bez svoje imovine, a u logoru i bez svog života. Zloguka je to poruka.” – rekao je Pupovac istaknuvši obvezu svih da iz Jasenovca “pozovemo Vladu i sve druge da od ovog mjesta učinimo moćno mjesto za uređenje naše zemlje, za uzajamno praštanje, za uzajamno kajanje.” (Vidi također izjavu Milorada Pupovca iz siječnja 2017.: “Ploča s natpisom ‘Za dom spremni’ na zgradi dječjega vrtića, gdje je bila zgrada uprave i ciglane i pilane Lazara Bačića, Srbina koji je i sam skončao u Jasenovcu.”, Jutarnji list) Nastavi čitati MILORADU PUPOVCU UMRIJETI U ZAGREBU ZNAČI UMRIJETI U JASENOVCU

ZA BIVŠE HRVATSKE MINISTRE POSLIJERATNI LOGOR JASENOVAC I DALJE NE POSTOJI

Večerašnjoj tribini HU Benedikt održanoj u Zagrebu prisustvovao je i suosnivač i član naše udruge g. Stipo Pilić koji je bivšem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću postavio pitanje o dopisu naše udruge iz siječnja 2016. kojim je postavljeno pitanje zbog čega Javna ustanova Spomen područja Jasenovac, koja se nalazi pod ingerencijom Ministarstva kulture i financira iz hrvatskog državnog proračuna, na svojoj službenoj web stranici objavljuje lažne podatke kojima se zagovara teza završenog srednjoškolca Slavka Goldsteina da u Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata nije postojao logor nego nekakva “radna grupa” i zbog čega Ministarstvo kulture ne čini ništa da se službeni podaci JUSP Jasenovac usaglase s novootkrivenim podacima.
Od siječnja 2015. Ministarstvu kulture i svim ministrima, kao i drugim državnim i javnim institucijama, poslali smo veći broj dopisa koji su do danas ostali bez odgovora. Unatoč postavljanju konkretnog pitanja, konkretan odgovor ni večeras nismo dobili, no čuli jesmo da jedan bivši ministar kulture dokumente o poslijeratnom logoru Jasenovac, koji po zakonskoj definiciji predstavljaju kulturno blago Hrvatske, proglašava običnom “interpretacijom” iako u spomenutim dokumentima iz 1946. jasno piše “logor Jasenovac”, “Kazneni zavod Jasenovac” i “Zavod za prisilni rad Jasenovac”. Žalosno je bilo čuti da je sve ono što se u Jasenovcu događalo nakon uspostave komunističke Jugoslavije za jednog bivšeg ministra, koji se kruhom naroda hrani i prema tome mora narodu račune polagati, samo “interpretacija”, a ne još jedan komunistički zločin nad hrvatskim narodom. No, odgovor smo ipak dobili, a taj je još jednom bio – šamar i to ne samo nama nego i hrvatskim stradalnicima. Čestitamo kolegi Stipi Piliću na odvažnosti da već 10 godina sustavno istražuje komunističke zločine, o toj temi piše radove i beskompromisno brani istinu.
Upit g. Pilića možete pogledati oko 1:23:00 na ovoj poveznici.

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 4.5.2017. (pdf)

Mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac je masovna prevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnog novca čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnog cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve. Za sve ove navode izneseno je i više nego dovoljno dokaza, a u nastavku teksta bit će dan kratki pregled nekih od njih koji su objavljeni u posljednjih godinu dana, ali koje je dobro ponoviti i sažeti.

Prvi članak o Jasenovcu nakon pokušaja prošlogodišnje jasenovačke komemoracije bio je o poznatim osobama na mrežnom jasenovačkom popisu. Pod poznatim osobama se misli na osobe koje su bile dovoljno utjecajne u svojim djelatnostima da su dospjele u enciklopedije, leksikone ili druge lako dostupne izvore podataka. Neke od tih pronađenih osoba su zaista stradale u Drugom svjetskom ratu, ali na drugim mjestima, dok su neke rat i preživjele. Osim što se time samo dalje pokazao apsurd cijelog sastavljanja popisa navodnih žrtava na temelju komunističkih popisa i knjiga, vidjelo se da autorima popisa naizgled uopće nije bilo stalo do ljudskih sudbina, već su bez nekih jasnih znanstvenih kriterija stavljali na popis bilo kakve podatke koje su uspjeli pronaći samo da bi se popis povećao i stvarali mitovi. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare

PREDSTAVLJANJE KNJIGE “SPLIT I SREDNJA DALMACIJA U DOKUMENTIMA OZNE I UDBE (1944.-1962.)”

(Objavio portal Dragovoljac)

U organizaciji Kulturnog društva Trilj i Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’, u Splitu (3.5.), Sinju (4.5.) i Dicmu (5.5.) predstavljena je knjiga ‘Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNE i UDBE (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije’, autorice mr. sc. Blanke Matković.

Riječ je o knjizi koja donosi stotinjak dokumenata iz Državnog arhiva u Splitu i Hrvatskog državnog arhiva, od kojih se veći dio po prvi put objavljuje, a koji svjedoče o komunističkoj represiji i zločinima u Splitu i srednjodalmatinskom prostoru, posebice na području od Imotskog do Muća te od Sinja do Dicma i Dugopolja.

Don Josip Dukić, Blanka Matković i Ivan Kozlica na promociji u Splitu
Don Josip Dukić, Blanka Matković i Ivan Kozlica na promociji u Splitu

Uz Blanku Matković, knjigu su predstavili mr. sc. Ivan Kozlica i urednik izdanja dr. sc. don Josip Dukić. Don Josip Dukić istaknuo je kako je najveća vrijednost knjige u dokumentima nastalim od 1944. do 1962. godine, koje je autorica uspjela pronaći u raznim arhivima, a koje opisuju sve što se događalo poslije Drugog svjetskog rata. Ivan Kozlica je dodao kako je u nedostatku drugih vrsta lustracija, svaka ovakva knjiga svojevrsna lustracija.

Ovim putem zahvaljujemo svima koji su nazočili ovim promocijama te na bilo koji način podržali rad na ovoj knjizi. Knjigu također možete kupiti preko Hrvatskog tjednika, a zaradom nastojimo pokriti troškove tiska i organizacije promocija.

Promocija knjige u Sinju, Photo: Ferata.hr
Promocija knjige u Sinju, Photo: Ferata.hr

Većina medija, podržana od strane lokalnog HDZ-a, pa tako i HDZ-ovih udruga, uspješno su opstruirali sve naše pokušaje rušenja medijske blokade, a jedini medij koji je popratio ovu promociju bio je sinjski HIT Radio i portal Ferata na čemu im se posebno zahvaljujemo. G. Kozlica je s pravom istaknuo da je ovakva knjiga oblik lustracije, a ponašanje medija te spomenute partije HDZ i njezinih krakova najbolji je pokazatelj odakle lustracija treba početi. Od njih samih! Nastavi čitati PREDSTAVLJANJE KNJIGE “SPLIT I SREDNJA DALMACIJA U DOKUMENTIMA OZNE I UDBE (1944.-1962.)”