Dana 22. ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” je uputila reagiranje uredništvu Novog lista u vezi razgovora s Ivom Goldsteinom koji je taj medij objavio 5. ožujka o.g. Do ovog trenutka nismo dobili odgovor uredništva, a reagiranje objavljujemo na našoj web stranici.
Poštovani,
na temelju Zakona o medijima, članak 40, stavak 1, zahtjevamo da uredništvo Vašeg lista objavi ispravak netočnih informacija koje je u razgovoru za Novi list dana 5. ožujka 2018. iznio Ivo Goldstein u tekstu pod naslovom „Za spor oko Piranskog zaljeva ‘kriv’ je – Josip Broz Tito“.U spomenutom razgovoru Goldstein se osvrnuo i na našu udrugu, pa tako navodi: „Kamen smutnje jest i činjenica da Vlada odnedavna financira revizionistička društva – ne samo društvo Trostruki logor Jasenovac, nego i društvo Rudolf Horvat čiji članovi otvoreno negiraju zločinački karakter Jasenovca. Oni elaboriraju kako su u Jasenovac dovođeni samo politički protivnici te da su oni umirali prirodnom smrću. Kako možete s jedne strane financirati tobožnja istraživanja kojima se potiče širenje laži o Jasenovcu, a s druge s iskrenim pijetetom dolaziti na jasenovačku komemoraciju? Dragi dečki i cure, to ne bu išlo.“
Znameniti američki povjesničar James McPherson, inače profesor emeritus na Sveučilištu Princeton, dobitnik Pulitzerove nagrade 1989. godine te član uredništva Britanske enciklopedije, istaknuo je sljedeće: „Revizionizam je životna snaga povijesne znanosti. Povijest je kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti podliježu promjenama u skladu s novim dokazima… Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizam, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom. Bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa.“ Štoviše, na najuglednijim svjetskim sveučilištima, na kojima Ivo Goldstein doduše nikada nije predavao pa mu stoga ne uzimamo kao grijeh činjenicu da s detaljima o radu tih institucija nije upoznat, revizija znanosti je, uz teze kojima se dokazuju neke nove teorije, ključni dio svakog istraživačkog procesa, uključujući i uspješno obranjene doktorske disertacije iz svih znanstvenih disciplina. Brojni sveučilišni profesori i znanstvenici svjetskog glasa na svojim web stranicama i stranicama institucija u kojima su zaposleni ističu da su njihovi projekti – revizionistički. Stoga začuđuje ovakvo reagiranje jednog, navodno vrhunskog znalca, Ive Goldsteina koji slučajno ili namjerno jednu pozitivnu znanstvenu karakteristiku stavlja u, po svemu sudeći, negativan kontekst implicirajući ostatkom svojih navoda nešto sasvim drugo – negacionizam. Radi lakšeg razumijevanja ovih pojmova, pojasnit ćemo da se negacionizam odnosi na namjerno i znanstveno neutemeljeno negiranje pojedinih povijesnih događaja, odnosno povijesne istine. S druge strane, revizionizam je nedvojiv dio znanosti – bez novih pitanja, bez novih teza i dokaza, dakle revizije, nema napretka znanosti, pa samim time ni društva. Stoga je svaki kočničar revizije, utemeljene na znanstvenim dokazima, ujedno onaj koji čitavo jedno društvo teži zacementirati u proizvoljnoj verziji iskrivljene povijesti, najčešće izmanipuliranoj od strane političkih stranaka, ideologija ili režima. Onaj koji odbacuje reviziju ne želi postavljanje novih pitanja, traganje za novim dokazima, te napredak znanja i društva općenito.
Nadalje, svojom izjavom Goldstein svrstava našu udrugu uz bok neke druge udruge s kojom naš rad nikakve veze nema. Štoviše, naša udruga okuplja znanstvenike koji se u svom radu drže etike u istraživanju i visokih znanstvenih standarda na kojima počiva svjetska znanost na sveučilištima međunarodnog ugleda, onakvih na kojima Goldstein nije ni studirao ni radio. Svojom izjavom Goldstein također dovodi u zabludu javnost ostavljajući je u uvjerenju da Vlada financira našu udrugu što je najobičnija laž. Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ se u srpnju 2017. prijavila na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja o stradalnicima Drugog svjetskog rata i to projektom o Biokovsko-neretvanskom kraju u Drugom svjetskom ratu i poraću. Za potrebe tiska barem jedne knjige na tom projektu, Ministarstvo je izdvojilo ukupno 30.000 kn. U sklopu projekta dosada je tiskana jedna knjiga, a druga se trenutno nalazi u tisku. Ukupan trošak pripreme za tisak i samog tiska za ova dva izdanja iznosi 120.000 kn, ne računajući najam prostora za predstavljanje ovih izdanja, prijevoz i druge troškove.
Kako se iz naslova projekta može razlučiti, tema nema veze s logorom Jasenovac. Štoviše, riječ je o projektu unutar kojega članovi naše udruge rade na istraživanju svih žrtava rata s tog prostora, dakle ratnih i poslijeratnih žrtava stradalih od strane bilo koje vojske, vlasti ili organizacije koja je na spomenutom području postojala u to doba. Stoga se opravdano pitamo: smeta li Goldsteinu istraživanje smrti 4-godišnje djevojčice Darinke Matković koja je u veljači 1944. teško ranjena u kući svojih roditelja nedaleko Vrgorca i to u trenutku kada su njezinu rodnu kuću spaljivali Nijemci, a jedan njemački vojnik je zbog nespretnog rukovanja oružjem ispalio metak u nesretnu i tada već teško bolesnu djevojčicu koja je ležala u krevetu? Darinku Matković iz zapaljene kuće je na rukama iznijela njezina majka Matija koja ju je odnijela u nekoliko kilometara udaljeni Vrgorac gdje joj je rečeno da liječnika ondje nema i da treba ići u Ljubuški. Matija Matković rođena Židić je hodala s polumrtvom djevojčicom u naručju satima, no unatoč njenim naporima, kćerka joj je izdahnula na rukama u Humcu nedaleko Ljubuškog gdje joj je majka vlastitim rukama iskopala grob. Darinka Matković nalazi se na popisu navodnih jasenovačkih žrtava pro-srpskog instituta Jasenovac Research Institute u New Yorku.
Tijekom rada na ovom projektu, odnosno komparativnom analizom različitih izvora, također smo ustanovili da se na popisu 481 poginulog pripadnika partizanskih postrojbi iz Imotske krajine u knjizi Nedjeljka Kujundžića Imotska krajina u Narodnooslobodilačkoj borbi 1941.-1945. spominje i Jovan Ivanišević Petrov rođen 1917. u Imotskom, španjolski borac koji je uhićen i strijeljan u Zaprešiću. Isti se nalazi na popisu jasenovačkih žrtava Spomen-područja Jasenovac s pogrešnom godinom rođenja (1916.). Osim njega, na jasenovačkom popisu JUSP Jasenovac nalazi se i Imoćanin Marijan Antić Josipov rođen 1910. o čijem navodnom stradanju u Jasenovcu Kujundžić nije znao ništa pa se tako Antićevo ime u Kujundžićevoj knjizi čiji su izdavači bili Općinski odbor SUBNOR-a i SIZ za kulturu, fizičku kulturu i njegovanje revolucionarnih tradicija iz 1981. godine uopće ne navodi. Možda Ivi Goldsteinu nije važno kakva je doista bila sudbina spomenutog Jovana Ivaniševića iz Imotskog. Možda mu je nebitno je li dotični likvidiran u Zaprešiću ili Jasenovcu. No, mi se pitamo: ako lokacija nije bitna, čemu laž da je isti stradao baš u Jasenovcu? Postavljanje svih ovih pitanja znači – reviziju!
Ovakvih primjera je na raznim jasenovačkim popisima bezbroj, no umjesto utvrđivanja istine koje bi trebao podržati svaki istinski povjesničar, Goldstein drugim znanstvenicima, i to u zemlji u kojoj je sloboda znanstvenog istraživanja zagaranirana zakonom, negira to pravo. Štoviše, članovima naše udruge Godlstein stavlja u usta riječi koje oni nikada nigdje nisu izrekli pa tako tvrdi da „otvoreno negiraju zločinački karakter Jasenovca“. Prije izjavljivanja ovakve klevete, Goldstein bi trebao uraditi ono što svaki pravi povjesničar radi najbolje – citirati izvor, pa javnosti jasno reći gdje i kada je bilo koji član naše udruge negirao zločinački karakter bilo kojeg logora, ratnog ili poslijeratnog. Ne samo da njegova tvrdnja nije istinita nego činjenica ostaje da su naši članovi u svome radu ponajviše posvećeni upravo žrtvama ratnih i poslijeratnih logora, pa tako i onoga od kojega se Goldsteinovom ocu Slavku dizala kosa na glavi. O poslijeratnom logoru Jasenovac opširno su pisali Blanka Matković i Stipo Pilić u izvornom znanstvenom radu koji je 2014. objavljen u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Rad je prošao dugotrajan recenzentski postupak te je prihvaćen od strane institucije s kojom upravo Ivo Goldstein nije imao sreće kada ga je ista odbila primiti u svoje članstvo. Na taj rad, kojega su recenzirali jedan akademik i jedan doktor povijesti, osvrnuo se Goldsteinov otac Slavko u svom pamfletu iz 2016. godine. Prije dvije godine odgovorili smo mu opširnom analizom svih njegovih navoda i potpuno raskrinkali navode Slavka Goldsteina. Isti nikada nije pružio nikakav suvisao i znanstveno utemeljen odgovor iako je svojim pamfletom praktički negirao zločinački karakter Jasenovac i to onaj poslijeratni. Unatoč preko 70 arhivskih dokumenata koje smo koristili u našem znanstvenom radu i nakon tri godine upornog pisanja hrvatskim institucijama, do dana današnjeg državne institucije, pa tako i Vlada o kojoj govori Ivo Goldstein, ne odgovaraju na naše upite: zbog čega službena Hrvatska staje uz tezu Slavka Goldsteina o tzv. radnoj grupi Jasenovac unatoč svim arhivskim dokumentima koji istu uspješno demantiraju? Ne negira li tim činom i sama Vlada zločinački karakter Jasenovca? Tko je onda negacionist? Članovi naše udruge koji o ratnim i poslijeratnim zločinima pišu ili oni koji znanstvene rezultate ignoriraju u korist nedokazanih, pa čak i demantiranih teza jednog amatera?
Upitno je što najviše smeta Ivu Goldsteina. Što ga motivira da nam u usta stavlja nikada izrečene riječi? Naše razotkrivanje svetog grala moderne hrvatske povijesti – poslijeratnog Titovog logora Jasenovac? Tko negira zločinački karakter bilo kojeg logora? Oni koji ustvari pišu o poslijeratnom logoru Jasenovac čije postojanje upravo Goldsteini uporno negiraju? Na koji to način pisanje o jednom logoru negira karakter nekog drugog logora? Nejasna je ova Goldsteinova logika. Ili ga, pak, muči rad drugog člana naše udruge koji je u posljednje tri godine objavio preko 70 članaka kojima je uspješno i na tisućama primjera raskrinkao laži Spomen-područja Jasenovac? Što je to sporno u radu dr.sc. Nikole Banića? Do ovog trenutka još nitko nikada, pa tako ni Ivo Goldstein, nije ponudio dokaze da navodi u Banićevim radovima nisu točni. Teško bi takve dokaze bilo ponuditi jer kako dokazati da je navodna jasenovačka žrtva, odnosno poznati hrvatski sveučilišni profesor i diplomat Stanko Nick, na čijemu je sprovodu Andrej Plenković bio 2010. godine, doista „ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1941.“? Kakve dokaze ponuditi da je Stojan Ražokrak Simin, rođen 1939., doista ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1942. godine ako je svjedočanstvo istog zabilježeno 2012. godine i objavljeno na Youtube?
Ako takvih dokaza o postojanju vremenskog stroja doista ima, ako Ivo Goldstein može dokazati da su se ljudi koje smo sahranili u ovom stoljeću doista vratili u prošlost da bi još jednom umrli u neko drugo vrijeme i to nasilnom smrću, takav stroj želimo svakako vidjeti. U protivnom, „dragi“ Ivo, ne bu išlo.
mr.sc. Blanka Matković
Predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“
