Piše: mr. sc. Blanka Matković, MPhil
POLITIČKA I VOJNA SITUACIJA NA PODRUČJU VRGORSKE KRAJINE NAKON 15. LIPNJA 1942.
19. lipnja 1942. Ministarstvo vanjskih poslova NDH uputilo je Općem upravnom povjereništvu na Sušaku dopis kojim se skreće pažnja na izvješće doglavnika Stipe Matijevića o lošim prilikama u omiškom i makarskom kotaru i u kojemu se ističe da na Biokovu ima oko 2 000 partizana „koji su veoma dobro naoružani, a posjeduju i strijnice. Svakodnevno napadaju naše ljude, te ih odvadjaju u šume, i pljačkaju stoku. Spremaju napadaja na pojedina sela u kotaru makarskom, te prema Imotskom… talijanske vojne vlasti se drže pasivno, a naših oružnika je veoma mali broj. Potrebno je, da ili talijanske čete budu aktivnije i zaštite naša sela, ili da nam zapovjedničtvo talij.vojske dozvoli da naše vojne vlasti i milicioneri povedu akciju čišćenja.“[1]
Između 20. i 29. lipnja talijanska je vojska poduzela veliku ofenzivu[2] na partizanske postrojbe na Biokovu u kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća pripadnika divizije „Marche“ i „Messina“ te ustaška milicija iz Dusine.[3] Prema navodima B. Markotića, tijekom ove operacije ubijene su 72 osobe, internirano 240 osoba i spaljeno 250 kuća.[4] 17. srpnja 1942. Štab IV. operativne zone uputio je dopis Štabu bataljuna „Josip Jurčević“ u kojemu se ističe da „s obzirom na vijest o zauzimanju Ljubuškog sa strane hercegovačkocrnogorskih partizana Vaš operativni zadatak trebao bi da se sastoji u prvom redu u povezivanju s njima, pa i eventualnom pozivanju da sa zajedničkim snagama još jedanput zauzmete Vrgorac i da ga održite slobodnim i na taj način postavite bazu oslobodjenog teritorija u Južnoj Dalmaciji.“[5] Radi čišćenja Biokova Talijani su između 12. i 28. kolovoza 1942. poduzeli operaciju „Albia“, a 29. kolovoza kamionima su doveli oko tisuću hercegovačkih četnika koji su na području od Župe do Ravče izvršili masakr domaćeg stanovništva.
U izvješću Državnom Izvještajnom i Promičbenom uredu u Zagrebu i Povjereniku za promičbu kod II. talijanske armate na Sušaku od 23. rujna 1942., Ured za promičbu Velike župe Cetina navodi da se u posljednjih nekoliko mjeseci stanje na području velike župe nije oporavilo, „mada se znatno izmienilo.“ „Nakon osvojenja Vrgorca po odmetnicima, nakon talijanske akcije čišćenja u tom području, nakon zagrebačkog sporazuma[6] i svega ostalog sigurnostne prilike ipak se nisu poboljšale, čak se može reći, da su se pogoršale. Nakon dolaska crnogorskih bandi u ovu Župu, domaći su se odmetnici znatno osilili, te su svoju razbojničku djelatnost pojačali, tako da je bio od njih izravno ugrožen veliki dio Župe.“, ističe se u izvješću kojeg potpisuje promičbeni izvjestitelj Milivoj Gracin.[7]
ZAKLJUČAK
Iako je vrgoračko područje također bilo poprište masovnih zločina krajem siječnja 1945. kada je na nekoliko lokacija ubijen veći broj stanovnika Ljubuškog i okolice,[8] među njima i fra Maksimilijan Jurčić,[9] te 27. veljače kada su pokraj Novog groblja u Vrgorcu ubijeni i sahranjeni Pero Jelavić Jurin, Jure Matić Nikolin i Jozo Tolj Franin[10], masovna stradanja 1942. godine zasigurno su ostavila najdubljeg traga u uspomenama stanovništva Vrgorske krajine. Usprkos činjenici da je zločin javno priznat, nitko nikada nije odgovorao za ovo smaknuće. Štoviše, 1972. godine inicijativom vrgorskih komunista 15. lipnja proglašen je „Danom Vrgorske komune“ te je kao takav slavljen sve do 1990.[11]
O zločinima počinjenima na vrgoračkom području objavljen je u iseljeničkom tisku 1946. članak napisan pod pseudonimom N.D.Dusinjanin u kojemu autor ističe da su „koncem octobra 1944. ušli partizani u Vrgorac… te su predvodjeni po Anti Šutiću iz Gradca (Makarsko primorje) – aktivnom članu Komunističke partije od 1929. godine, na čelu sa političkim komesarom Srbinom Drljevićem završili započeto klanje izvedeno prvi put 1943.[12] godine kada su prolazno upali u Vrgorac. Tada su (1943) bez suda i sudjenja skinuvši do gola i bose otpratili na groblje 33 (trideset i tri) Vrgorčana i streljali ih. U tom pokolju takodjer su sudjelovali Šutić, Srbin Drljević i Drinko Tolić-krojač, inače partizanski pukovnik. Zapalili su „Vagu“, zgradu duhanske tvornice, jedino mjesto zaposlenja seljaka iz okoline. Čitavo mjesto opljačkali i po običaju preostale dobrim dijelom na silu otjerali sa sobom…“[13]
Ubijenim Vrgorčanima podignut je 1942. na mjestu likvidacije spomenik, koji je po ulasku partizana u Vrgorac u listopadu 1944. srušen. Novi spomenik podignut je nakon uspostave Republike Hrvatske i to na lokaciji kod ulaza u gradsko groblje na Žbarama te je time konačno odana počast žrtvama 15. lipnja 1942.[14]
(Kraj)
PRILOG
- listopada 1945.
Popis osoba s vrgoračkog područja koje su likvidirane tijekom rata[15]
_____________
Opunomoćstvo OZNe za kotar Vrgorac
Br.402 dne 27.X.1945.
OKRUŽNOM ODJELJENJU ZAŠTITE NARODA OZN-a
BIOKOVO-NERETVA
MAKARSKA
Predmet:
Spisak lica, koja su streljana bez osude voj- nog suda, od početka N.O.P.
1.- Erceg Vid pok. Ivana, rodjen 15.VI.1898.,god. u Vrgorcu. Osudjen na smrt. Kažnjen kao špijun, a isti je uvjek bio protiva pokreta.
2.- Erceg Josip pok. Šimuna, rodjen 22.III.1896.god. u Vrgorcu. Osudjen kao špijun i suradnik okupatora.
3.- Erceg Ivan pok. Mate, rodjen 10.XI.1916.god. u Vrgorcu. Osudjen na smrti, kao špijun. Bio je aktivni suradnik okupatora.
4.- Paker manda kći Ante, rodjena 21.III.1888. god. Vrgorcu. Osudjena na smrti kao špijunka.
5.- Delić Nedo pok. Luke, rodjen 3.XII.1902. god. u Vrgorcu. Osudjen na smrti kao špijun i aktivni suradnik okupatora.
6.- Hrstić Marko pok. Ante, rodjen 1.IX.1904.god. u Vrgorcu. Osudjen na smrti kao špijun i suradnik okupatora.
7.- Jerkušić Iva ž. Ivana, rodjena 10.XII.1903.god. u Vrgorcu. Osudjena smrti kao špijunka.
8.- Hrstić Petar Matin, rodjen 22.II:1918.god. u Vrgorcu, Osudjen smrti kao špijun.
9.- Hrstić Joka ž. Ivana, rodjena 19.II:1892. god. u Vrgorcu. Osudjena smrti kao špijunka. 10.- Jerkušić Kata ud. Ivana, rodjena 10.IX.1899.god. u Vrgorcu. Osudjena smri, kao špijunka.
11.- Hrstić Fila ž. Ante, rodjena 9.II:1907.god. u Dragljanu. Osudjena smrti kao špijunka. 12. Hrstić Lovre pok. Ivana, rodjen 26.VIII:1883.god. u Vrgorcu. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
13.- Matić Mijo pok. Ivana, rodjen 26.V.1899.god. u Vrgorcu. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
14.- Matić Iva ž. Mije, rodjena 10.X.1898.god. u Vrgorcu. Osudjena smrti, kao špijunka. 15. Markotić Mate pok. Josipa, rodjen 24.XI.1879.god. u Vrgorcu. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
16.- Markotić Ivan pok. Mate, rodjen 13.V.1913.god. u Vrgorcu. Osudjen smrti kao špijun i suradnik okupatora.
- Martinac Iva ž. Petra, rodjena 23.IX.1894.god. u Vrgorcu. Osudjena smrti kao špijunka.
18.- Markotić Ante pok. Josipa, rodjen 13.V.1913.god. u Vrgorcu. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
- – Rakić Ante pok. Mije, rodjen 3.IX.1894.god. u Vrgorcu (Plana). Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
20.- Granić Petar pok. Jure, rodjen 1.X.1904.god. u Banji.[16] Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
21.- Franić Mate pok. Jure, rodjen 13.X.1902.god. u Vini.[17] Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
22.- Luetić Marko pok. Marijana, rodjen 1870.god. u Župi. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
23.- Roglić Ivan Nikolin, rodjen 1910. god. u Župi. Osudjen smrti, kao špijun, 24.- Miloš Jure pok. Marka, rodjen 1920.god. ui Župi. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
- Miloš Mila pok. Joze, rodjena 1912.god. u Župi. Osudjena smrti, kao špijunka.
26.- Barbir Ante pok. Mate, rodjen 1881.god. u Draževitićima. Osudjen smrti, kao špijun.
27.- Barbir Toma pok. Mate, rodjen 1920. god. u Draževitićima. Osudjen smrti, kao ustaša.
28.- Pivac Nikola pok. Ante, rodjen 1897.god. u Zavojanu. Osudjen smrti, kao špijun.
29.- Pivac Joze pok. Ante, rodjen 1890.god. u Zavojanu. Osudjen smrti, kao špijun.
30.- Jukić Mirko pok. Ivana, rodjen 1902.god. u Zavojanu. Osudjen smrti, kao špijun.
31.- Ančić Nikola pok. Grge, rodjen 1917.god. u Zavojanu. Osudjen smrti, kao špijun.
32.- Ančić Tereza ud. Grge, rodjen 1887.god. u Zavojanu. Osudjena smrti, kao špijunka.
33.- Jukić Kata ž. Ivana, rodjena 1905.god. u Zavojanu. Osudjena smrti, kao špijunka. 34.- Pervan Ljubica pok. Dane, rodjena 1920.god. u Kokorićima. Osudjena smrti, kao špijunka.
35.- Pervan Marja ud. Tome, rodjena 1888.god. u Kokorićima. Osudjena smrti, kao špijunka.
36.- Rakić Ante pok. Jure, rodjen 1897.god. u Višnjici. Osudjen smrti, kao špijun.
37.- Krstičević Nikola Jurin, rodjen 1902.god. u Umčanima. Osudjen smrti, kao špijun. 38. Grgić Rade pok. Ivana, rodjen 1918.god. u Vlaci. Osudjen smrti, kao špijun i suradnik okupatora.
39.- Grgić Marija pok. Ivana, rodjena 1920.god. u Vlaci. Osudjena smrti, kao špijunka.
40.- Grgić Joze pok. Jakova, rodjen 1892.god. u Vlaci. Osudjen smrti, kao špijun.
42.- Katavić Andja pok. Mate, rodjena 1906.god.Osudjena smrti, zato što je kazala talijanima za skloništa robe svojih susjeda, kao špijunka.
43.- Radalj Joze pok. Grge, rodjen 1911. u Vlaci. Osudjen smrti, kao njemački gestapovac, a isti je uvjek bio lopov.
44.- Tolj Manda ž. Joze, rodjena 1866.god. Osudjena smrti, kao špijunka. Iz sela Stilja.
45.- Granić Petar pok. Jure, rodjen 1911.god. u Stiljama. Osudjen smrti, kao ustaša.
46.- Grljušić Ante pok. Mate, rodjen 1912.god. u Stiljama. Osudjen smrti, kao špijun ustaški i talijanski.
47.- Tolj Bariša pok. Ivana, rodjen 1905.god. u Stiljama. Osudjen smrti, kao ustaša i aktivni neprijatelja N.O.P.-a.
48.- Jujnović Mate pok. Jure, rodjen 1894.god. u Kozici. Osudjen smrti, kao neprijateljski špijun.
49.- Antinović Ante Ivanov, rodjen 1897.god. u Kozici. Osudjen smrti, kao špijun i doušnik ustaški i talijanski.
50.- Katić Matija ž. Joze, rodjena 1914.god. u Kozici. Osudjen smrt, kao špijunka koja je pokazala talijanima magazin od robe.
51.- Rudež Frane pok. Joze, rodjen 1913.god. u Kozici. Osudjen smrti, kao špijun.
52.- Rudež Joze Antin, rodjen 1888.god. u Kozici.Osudjen smrti, kao špijun i protivnik N.O.P.-a.
53.- Pavić Mila Ivanova, rodjena 1923.god. u Kozici. Sudjena smrti, kao špijunka.
54.- Odžić Ivan pok. Cvitana, rodjen u Rašćanima. Osudjen smrti, kao špijun i ustaški i talijanski suradnik.
55.- Peković Ivan pok. Marka, rodjen u Rašćanima. Osudjen smrti kao ustaški suradnik i špijun.
56.- Kovačević Mila, rodjena u Rašćanima. Osudjena smrti, kao špijunka.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu!
M.P. [18] Opunomoćenik:
Buklijaš
_____________
Original, strojopis Državni arhiv u Splitu, f. 409, SUP za Dalmaciju, kut. 163
BILJEŠKE:
[1] Hrvatski državni arhiv, f.491, Opće upravno povjereništvo NDH kod II. armate talijanske vojske Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“-Rijeka/Sušak (1941.-1943.), kut. 20, br. 6674/42
[2] Opširnije o ovoj operaciji vidjeti knjigu Miroslava Ujdurovića Biokovsko-neretvansko područje u NOBi i socijalističkoj revoluciji, 108-111
[3] Prema podacima talijanske vojske, u operaciji su sudjelovali jedan bataljun divizije „Perugia“ i jedan bataljun divizije „Bergamo“ te VI. armijski korpus s bataljunom „Pinerolo“ iz 3. alpinskog puka. (Državni arhiv u Splitu, f. 262, IHRPD, kut. 77, dok. 385, Izvješće Zapovjedništva XVIII. Korpusa Višem zapovjedništvu oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“, 27. lipnja 1942.; Zbornik Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.-1945., Knjiga 2, 776-777)
[4] Prvo oslobođenje Vrgorca 15. lipnja 1942. godine, zbornik Biokovo u Narodnooslobodilačkoj borbi …, 451
[5] Državni arhiv u Splitu, f. 262, IHRPD, kut. 76; Zbornik Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941.1945., Knjiga 2, 427-428
[6] Opširnije o Zagrebačkom sporazumu vidjeti knjige Vjekoslava Vrančića „Urota protiv Hrvatske“, Zagreb, 1943., 70-72 i „Branili smo državu“, HB Press, Washington. D.C., 2006., Knjiga druga, 281-285
[7] Hrvatski državni arhiv, f.491, Opće upravno povjereništvo NDH kod II. armate talijanske vojske Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga „Slovenija-Dalmacija“-Rijeka/Sušak (1941.-1943.), kut. 26, br. 10946/42. O pogoršanju prilika naročito na području Imotskog i u omiškom zaleđu tijekom srpnja i kolovoza 1942. upućuju dokumenti Ministarstva unutrašnjih poslova NDH (Hrvatski državni arhiv, f. 223, Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH).
[8] U vrijeme počinjenja zločina na području Vrgorca nalazili su se dijelovi 4. čete 4. bataljuna 5. brigade I. hrvatske divizije KNOJ-a. Štab 4. bataljuna istovremeno se s jednom četom nalazio u Imotskom gdje je osiguravao OZN-u i put prema Posušju te držao zatvor. (Hrvatski državni arhiv, f. 1491, OZN-a za Hrvatsku, kut. 49, 13.2.1.)
[9] http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/57759/Default.aspx;
„Jedan fratar menu pronanenim žrtvama Drugog svjetskog rata u Vrgorcu“, Politički zatvorenik, br. 200, god. XVIII., studeni 2008., 34; Don Anto Baković: Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007., 292
[10] Hrvatski državni arhiv, f.1944, Komisija za utvrnivanje ratnih i poratnih žrtava, kut. 535. Napomena: Prema Izvješću o radu Komisije za utvrnivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine (Zagreb, rujan 1999., 96), istog je dana na spomenutoj lokaciji likvidirana još jedna osoba čije ime nije evidentirano. Posmrtni ostaci preneseni su oko 1979. godine i pokopani na drugom mjestu.
[11] Glasnik Vrgorske krajine, br. XV, Vrgorac, Listopad 2010., „Odgovoran je sustav, a ne samo jedna osoba“, 22-24
[12] Autor pogrešno navodi godinu.
[13] N.D.Dusinjanin: Istina o Dusini, Hrvatski list and Danica Hrvatska, Volume (God.) XXVI.-No. (Br.) 126, Chicago, Il., Srijeda (Wed.) 19. lipnja (June) 1946., 4-5 (Napomena: u ostatku članka autor navodi podatke o mještanima Dusine ubijenima po dolasku postrojbi NOV u listopadu 1944.)
[14] http://www.blog.hr/print/id/1626395842/lipanjske-i-cetnicke-zrtve-u-vrgorskoj-krajini-rasprava.html
[15] Na popisu se nalaze i imena osoba likvidiranih 15. lipnja 1942. i to pod rednim brojevima 1-5 i 7-20. Osobni podaci pojedinih osoba pogrešno su napisani. Popis je nepotpun.
[16] Nadopisano rukom
[17] Nadopisano rukom
[18] Pečat Opunomoćstva OZN-e za kotar Vrgorac 162