HRVATSKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU (DO STUDENOG 1945.)


RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU?

Pišu: Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić

„Nama pod hitno treba novu oluja i lustracija našeg društva“, izjavio je predsjednik Hrvatskog etičkog nacionalnog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović pred punom dvoranom Hrvatske katoličke misije u Offenbachu u lipnju 2015.

Šeparović je bio u pravu. Hrvatskoj doista treba nova oluja i to takva koja će neizostavno dovesti do revitalizacije odnosno preporoda hrvatske kulture i znanstvene misli, ali i našeg mentalnog sklopa. Riječ je o neminovnom dijelu odrastanja u svim mladim demokracijama, a katarza kroz koju hrvatsko društvo mora proći nemoguća je bez revizije povijesti koja će nam omogućiti da shvatimo što smo od naših predaka naslijedili i kakvu bolju budućnost na takvim spoznajama možemo izgraditi. No, što to točno iz povijesti možemo naučiti ako imamo opravdanog razloga sumnjati u „dogmatsku“ i zacementiranu verziju povijesti i to u društvu u kojemu se prirodan tijek znanstvenog istraživanja, dakle revizija, sustavno nameće kao razlog za osudu i linč?

Poveznica na cijeli feljton (zip)


NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?

Piše. Blanka Matković

Jure Francetić i Rafael Boban
Jure Francetić i Rafael Boban

Jure Francetić rodio se 3. srpnja 1912. u Prozoru kod Otočca. Pučku školu završio je u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu te je završava u Križevcima 1931. Iste godine upisuje studij prava u Zagrebu, gdje djeluje u krugu pravaške mladeži. Zbog političke djelatnosti uhićivan je i zatvaran. U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje u logoru Borgotaro dana 24. travnja 1933. polaže ustašku prisegu i zatim dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka Pusta u Mađarskoj, Francetić postaje njegovim pobočnikom. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji, a 1936. godine vraća se u Italiju gdje je interniran na otok Giglio.  Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji u studenom 1937. vraća se u Hrvatsku, no  po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak, 1938. uspijeva doći u Zagreb gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je pozvan na odsluženje vojnog roka u Niš gdje je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Kasnije se vraća u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, a u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta, Zbog te je djelatnosti opet uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku, a nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu.

Poveznica na cijeli članak


ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942.

Piše: mr. sc. Blanka Matković, MPhil

 

Geografski položaj Vrgorske krajine, stiješnjene na uskom prostoru između planina Biokova i Rilića s južne strane i granice sa Hercegovinom sa sjeverne strane te smještene na raskrižju puteva između Imotskog, Ljubuškog i Makarskog primorja, učinio je ovaj prostor poprištem izuzetno dinamičnih vojno-političkih događaja u Drugom svjetskom ratu, odnosno do veljače 1945. i zauzimanja Hercegovine od strane 8. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije NOV-e. Među brojnim ratnim zbivanjima tog vremena naročito je važno izdvojiti razdoblje od travnja do kolovoza 1942. koje je obilježeno rasplamsavanjem partizanskih operacija i petodnevnim boravkom Crne legije na tom području te najvećim ratnim stradanjem vrgoračkog stanovništva koje je uslijedilo. 15. lipnja navedene godine partizani su na 15 sati zauzeli naselje Vrgorac, izvršili pljačku i ubili preko trideset Vrgorčana, a potkraj kolovoza pripadnici talijanske vojske i četničkih odreda iz Hercegovine izvršili su pokolj mještana sela zapadnog dijela Vrgorske krajine.[1] No, za razliku od četničko-talijanskih zločina kojima je u jugoslavenskoj historiografiji posvećena određena pažnja, likvidacija tridesetdvoje Vrgorčana u lipnju 1942. spominjana je usputno i sramežljivo. O tim je zbivanjima ostao sačuvan dovoljan broj dokumenata, svjedočanstava i zapisa pomoću kojih je moguće precizno ustanoviti slijed događaja, usprkos činjenici da uloga pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi u ovom zločinu nije do kraja rasvijetljena.

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (2)

mr. sc. Blanka Matković, MPhil

PRIPREMANJE NAPADA NA VRGORAC I OSNIVANJE BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

 Imajući u vidu razmah partizanskih akcija na biokovsko-neretvanskom području te političko stanje u općini Vrgorac, Okružni komitet KPH za Makarsku[1] razmatrao je u suradnji sa zapovjednikom Južnodalmatinske čete mogućnost napada na Vrgorac, u kojemu se tada nalazilo oko 130 pripadnika oružanih snaga NDH. Sibe Kvesić ističe da je cilj zauzimanja Vrgorca bio domoći se oružja i znatnih količina hrane koje su ondje bile uskladištene.[2] Budući je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju sazvao vojno-političko savjetovanje na Vješić-gori (Dinara),[3] komesar Nedo Bošković i tajnik Okružnog komiteta KPH za Makarsku Petar Bogunović prenijeli su ostalim zapovjednicima iz čete Jozi Tomaševiću i Bogdanu Viskiću da razgovaraju s članovima KPH iz Vrgorca o planu napada. Razgovor su obavili s Jozom Martincem, Drinkom Tolićem,[4] Ivanom Dragičevićem, Antom Raosom i Zvonkom Raosom, a nakon dogovora ustanovljeni su  zadaci vezani uz pripreme za napad. Na savjetovanje u Vještić-goru krenuli su polovicom svibnja 1942. Petar Bogunović, Nedo Bošković, Neda Marović, član Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, Gojko Ujdurović, Ante Galić-Ćosin, član Rejonskog komiteta KPH Vrgorac te Vinko Dragović, tajnik Rejonskog komiteta KPZ za Metković. Savjetovanje je održano od 4. do 6. lipnja 1942.,  a donesena je odluka da se od postrojbi Prve južnodalmatinske čete formira bataljun „Josip Jurčević“[5] kojemu se također priključuje i Neretvanska četa.[6] Zapovjednikom bataljuna imenovan je Petar Bogunović,[7] zamjenikom zapovjednika Jure Galić,[8] političkim komesarom Nedjeljko Bošković, zamjenikom političkog komesara Jozo Tomašević, operativnim oficirom Gojko Ujdurović,[9] informativnim oficirom Sergije Petrović, obavještajnim oficirom Pavao Lozo,[10] a Ante Šutić[11] intendantskim oficirom.[12]

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (3)

mr. sc. Blanka Matković, MPhil

LIKVIDACIJA 32 VRGORČANA I REAGIRANJE JUGOSLAVENSKE HISTORIOGRAFIJE

Nakon zauzimanja Vrgorca, zapovjedništvo bataljuna „Josip Jurčević“ smjestilo se u kući braće Jelavić, iznad trgovine Mate Jelavića. Odmah se započelo s izdavanjem naredbi, evidencijom zaplijenjenog oružja i selekcijom zarobljenika. Izdana je naredba o kontroli osiguranja na prilazima Vrgorcu gdje su uz pripadnike I., II., IV. i V. čete sudjelovali i članovi udarnih grupa. Osiguranja su postavljena prema Banji, Orahu do granice Hercegovine, na Jerkušića Torini i na Kosi Ilića, iznad Potprologa, na Polića Docu, Ajdinovcu prema Dusini, prema Rastoku, na Poljanicama, Gradini, Lokvicama te prema Prapatnicama i Bunini. Uvedena je kontrola kretnja i nitko nije mogao ući u ili izaći iz Vrgorca, osim u iznimnim slučajevima uz posebnu propusnicu. Tijekom čitavog dana Vrgorac i prilaze mjestu nadlijetali su zrakoplovi koji nisu intervenirali.

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (4)

mr. sc. Blanka Matković, MPhil

POVLAČENJA BATALJUNA “JOSIP JURČEVIĆ” IZ VRGORCA I NAPAD NA ŽUPU BIOKOVSKU

Pred zalazak sunca 15. lipnja 1942. zapaljene su oružnička vojarna, zgrada u kojoj je izgorjelo oko 50 vagona duhana[1] te druga skladišta. Zaplijenjeno je nekoliko vagona žita, šećera i masti,[2] velike količine odjeće i obuće, kompletna ljekarna, liječnički pribor, glazbala iz Ustaškog tabora i oko 4 milijuna kuna,[3] a trgovine su opljačkane.[4] Uništene su porezne knjige i dokumenti poreznog ureda,[5] sudski, vojni i općinski spisi te knjige Duhanske stanice kao i poslovne knjige privatnih trgovaca. Oko 20 sati partizani su se povukli iz Vrgorca u koji su dan kasnije došli pripadnici talijanske vojske[6] koji su naredili ekshumaciju likvidiranih mještana i nakon pregleda ponovno ih sahranili.

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (5)

mr. sc. Blanka Matković, MPhilI

IZVJEŠĆA VLASTI NDH O PADU VRGORCA

O napadu na Vrgorac sačuvano je nekoliko izvješća državnih službi NDH od kojih prvi datira od 17. lipnja 1942.

Velika župa Cetina dopisom taj.br.1427/42 od 17. lipnja dostavila je podatke o ovom događaju Općem upravnom Povjereništvu kod Višeg zapovjedništva talijanskih oružanih snaga Slovenija-Dalmacija na Sušaku, Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost, Ustaškoj nadzornoj službi i Stožeru pješačke divizije u Mostaru:

„Dne 15. lipnja t.g. komunističke bande iz Biokova u jačini od 700 ljudi napale su Vrgorac i razoružale oružnike, poklali i ubili vidjenije Hrvate i njihove žene. – Zatim su se dali u pljačku i palež, te su uništili i zapalili veliku odkupnu duhansku postaju, poštu, obćinu i uništili sve spise kod kotarskog suda i drugih državnih ustanova. Poslie Vrgorca napali su i upali u selo Kozicu i razoružali oružnike i zarobili. Za sudbinu naših ljudi nezna se, pošto su sve brzoglasne veze kao i putevi prekinuti. Sutradan dne 16. lipnja t.g. napali su selo Župu Biokovsku oko 40 partizana i napali selo, ali su oružnici i narod pružali odpor svim raspoloživim sredstvima, ali se konac borbe nezna.-

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (6)

mr. sc. Blanka Matković, MPhil

DOKUMENTI PARTIZANSKIH POSTROJBI O ZAUZIMANJU VRGORCA

Sačuvani dokumenti partizanskih postrojbi jasno ukazuju na osobe odgovorne za zločin počinjen u Vrgorcu i to prvenstveno na Štab bataljuna „Josip Jurčević“ i Rejonski komitet KP Vrgorac. U članku objavljenom u partizanskom glasilu „Naš izvještaj“ ističe se da je strijeljanim Vrgorčanima suđeno, iako o eventualnom suđenju u izvješćima Štaba bataljuna „Josip Jurčević“ i Štaba IV. operativne zone nema traga.

Svakako je najvažniji sačuvani dokument partizanskih postrojbi izvješće Štaba bataljuna „Josip Jurčević“ upućeno 17. lipnja 1942. zapovjedniku IV. operativne zone u kojemu se, između ostalog, navode i detalji napada na Vrgorac, a potpisuju ga Petar Bogunović i Nedo Bošković:

Poveznica na cijeli članak

 

ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942. (7)

mr. sc. Blanka Matković, MPhil

POLITIČKA I VOJNA SITUACIJA NA PODRUČJU VRGORSKE KRAJINE NAKON 15. LIPNJA 1942.

 19. lipnja 1942. Ministarstvo vanjskih poslova NDH uputilo je Općem upravnom povjereništvu na Sušaku dopis kojim se skreće pažnja na izvješće doglavnika Stipe Matijevića o lošim prilikama u omiškom i makarskom kotaru i u kojemu se ističe da na Biokovu ima oko 2 000 partizana „koji su veoma dobro naoružani, a posjeduju i strijnice. Svakodnevno napadaju naše ljude, te ih odvadjaju u šume, i pljačkaju stoku. Spremaju napadaja na pojedina sela u kotaru makarskom, te prema Imotskom… talijanske vojne vlasti se drže pasivno, a naših oružnika je veoma mali broj. Potrebno je, da ili talijanske čete budu aktivnije i zaštite naša sela, ili da nam zapovjedničtvo talij.vojske dozvoli da naše vojne vlasti i milicioneri povedu akciju čišćenja.“[1]

Poveznica na cijeli članak

Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat