HRVATSKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU (DO STUDENOG 1945.)


Na ovoj stranici objavljujemo pregled tekstova članova naše udruge o Drugom svjetskom ratu i poraću s napomenom da tekstove o Jasenovcu autora M. Koića i Nikole Banića možete pročitati na stranici Jasenovac.


PREDSTAVLJANJE KNJIGE “IMOTSKA KRAJINA U DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE (1944.-1957.), LIKVIDACIJE I PROGONI”

GOVOR IVANA ANDABAKA I PREZENTACIJA MAGDALENE VUKOVIĆ I BLANKE MATKOVIĆ

U listopadu 2017. održano je ukupno pet promocija knjige “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” priređivačice Blanke Matković i to u Imotskom, Podstrani, Zagrebu, Kaštel Lukšiću i Dugopolju. Uz ovu knjigu predstavljeno je i naše prethodno izdanje “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Medijski pokrovitelj promocija bio je Braniteljski radio RH koji je izravno prenosio promociju u Zagrebu zahvaljujući čemu je o našem radu informiran velik broj Hrvata u domovini i iseljeništvu koji nisu mogli prisustvovati ovim predstavljanjima.

Na predstavljanju knjige u Imotskom govorili su dr. sc. Zlatko Begonja, profesor povijesti Dragutin Koštro, a prezentaciju su održale Blanka Matković i Magdalena Vuković. Na drugom predstavljanju u Podstrani, Blanki i Magdaleni pridružio se član naše udruge Ivan Andabak, magistar povijesti, a na trećem predstavljanju u Zagrebu, osim Blanke i Magdalene, govorili su mr. sc. Ivan Kozlica i profesor povijesti Stipo Pilić. U Kaštelima i Dugopolju ponovno nam se pridružio Dragutin Koštro, a Jure Soldić pročitao je govor odsutnog Ivana Andabaka (Kaštela i Dugopolje) te održao Magdalenin dio prezentacije u Dugopolju. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u predstavljanju naših izdanja, a na našoj web stranici objavljujemo govor Ivana Andabaka i prezentaciju Blanke Matković i Magdalene Vuković.

Poveznica na cijeli članak


“ZA DOM(OVINU) SPREMNI ILI POBIJEDITI ILI UMRIJETI” PISALO JE NA AMERIČKOM ODLIKOVANJU IZ 1814. GODINE

Piše: Blanka Matković

Američka medalja iz 1814. s natpisom “Pro patria paratus” (Za dom(ovinu) spremni)
Američka medalja iz 1814. s natpisom “Pro patria paratus” (Za dom(ovinu) spremni)

Drevna Sparta bila je najmoćnija peloponeska država čija se vojska smatrala najboljom u Grčkoj. Za razliku od drugih grčkih gradova – država, Sparta je imala profesionalnu vojsku, a vojna služba počinjala je već u sedmoj godini života. Spartaci su živjeli prema veoma strogim pravilima, a posebno su se ponosili odanošću prema domovini. Prije polaska u bitku, žene su im davale štitove govoreći: „S njim ili na njemu.“ Spartanci pobjednici vraćali su se sa svojim štitovima, a na štitovima su donosili svoje mrtve. Spartanci se nisu predavali niti uzmicali, pa je rezultat svake njihove bitke doista bio jednostavan: pobjeda ili smrt. (…)

“SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU” – PLAGIJAT?

Neznanje škodi, jedna je druga latinska izreka. Koliko god neznanje privremeno blaženo bilo, dugoročno može izazvati nesagledivu štetu, naročito onda kada se uporno ističe u javnom prostoru. U Hrvatskoj je to svakodnevna pojava, pa od osoba koje popunjavaju javni prostor  – političara i novinara – veoma često možemo čuti potpuno pogrešne interpretacije kako povijesnih događaja, tako i povijesnih simbola i slogana. Tako je u hrvatskom Saboru jedna zastupnica uskliknula „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, želeći time naglasiti svoje „antifašističko“ opredjeljenje.

Slogan je to koji je zabilježen u kolovozu 1941. u tadašnjem „Vjesniku“, glasilu Narodnooslobodilačkog pokreta, a s vremenom je prerastao u službeni pozdrav NOV-e. No, slabije je poznato da je veoma slična fraza zabilježena u glasilu hrvatskih revolucionara – „Ustaša“. Tako se u zaglavlju jednog broja navodi ustaško geslo „Dušmanu smrt – Hrvatskoj sloboda“. Bilo je to u lipnju 1930., dakle punih 11 godina prije početka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Ostaje nepoznato jesu li komunisti ustvari plagirali izvorni ustaški pozdrav, pa nam ostaje samo nadati se da će presudu o tome donijeti partijska komisija nazvana Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima…ona ista koja nažalost ne poznaje osnove latinskog jezika, heraldike i hrvatske povijesti.

Poveznica na cijeli tekst


IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

Piše: Blanka Matković

Tijekom Drugog svjetskog rata i prvim godinama poraća stanovništvo svih hrvatskih krajeva bilo je izloženo različitim oblicima nasilja koje je doseglo svoj vrhunac između ljeta 1944. i ljeta 1945., odnosno u razdoblju kada su se masovni zločini događali diljem zemlje, a brojni hrvatski zarobljenici – vojnici i civili – mučeni i likvidirani na stotinama stratišta od Slovenije do Makedonije. Desetljećima se o ovim događajima tek povremeno i potiho govorilo u najužem krugu, a bilo kakva znanstvena istraživanja ovih događaja bila su onemogućena. Tijekom tog razdoblja bivše jugoslavenske vlasti i druge organizacije pripremile su nekoliko popisa ratnih žrtava i to: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (1946.), Savez udruženja boraca NOR-a – SUBNOR (1950.) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1964.). Podaci o rezultatima istraživanja iz 1946. i 1950. sačuvani su u hrvatskim arhivima i dostupni javnosti. Različite popise likvidiranih, uhićivanih, proganjanih i osuđenih pripremale su i druge organizacije „narodnih vlasti“ poput OZN-e, UDB-e, Komunističke partije, narodnih odbora i ostale.

Poveznica na cijeli članak


BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC PRIGODOM TIJELOVSKE

PROCESIJE ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA

Piše: Želimir Marić

Ministranti predvode procesiju na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ministranti predvode procesiju na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Danas je Tijelovo, katolički blagdan, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan, lijepo je vidjeti kako našim ulicama vjernici u procesijama nose Presveto, kako djevojčice posipaju ruže putem kojim treba proći svećenik noseći hostiju u pokaznici, kako vjernički puk moli i pjeva, a promet se za kratko zaustavlja da kolona mirno prođe ulicama, kako se blagoslov tiho razlijeva našim selima i gradovima, našim ulicama, poljima i morem.

Ovdje donosimo nekoliko fotografija na kojima se može vidjeti kako je izgledala tijelovska procesija koju je za vrijeme Drugog svjetskog rata predvodio blaženi Alojzije Stepinac. Slike sa originalnim tekstom su preuzete iz časopisa Blaženi Alojzije Stepinac, glasila postulature, god. 12 (2005), br. 2.

Poveznica na cijeli članak


BITKA ZA ODŽAK I STRADANJE HRVATSKOG NARODA

U BOSANSKOJ POSAVINI

Proljeće 1945. na našim prostorima obilježile su tzv. završne operacije za oslobođenje Jugoslavije okončane predajom Hrvatskih oružanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja. Rat je završio sedam dana kasnije, pisao je nakon rata Milan Basta, tadašnji politički komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armije, koji je aktivno sudjelovao u navedenim događajima. No, posljednja bitka na europskom tlu bila je ustvari bitka za Odžak, gradić smješten u sjevernoj Bosni. Prilikom osvajanja ovoga dijela Posavine postrojbe 25. srpske divizije u suradnji s domaćim komunistima vršili su masovne likvidacije i strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovništva i zarobljenika.

Poveznica na cijeli članak


DESET ZAPOVIJEDI KOMUNISTA

U knjizi autorice Blanke Matković “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” objavljen je dokument kojeg je u arhivu pronašao don Josip Dukić.

Deset zapovijedi komunista
Deset zapovijedi komunista

SLAMANJE JASENOVAČKOG MITA: 

SLUČAJ ANDRIJE ROGOŠIĆA IZ DUGOPOLJA

Piše: Blanka Matković

U više navrata pisali smo da smo od siječnja 2015. više puta obraćali Spomen-području Jasenovac sa zahtjevom da se podaci na službenoj stranici te institucije usklade s najnovijim znanstvenim otkrićima. pritom smo naročito isticali arhivske dokumente o poslijeratnom logoru Jasenovac te slučaj Andrije Rogošića iz Dugopolja. O ovoj problematici također smo više puta javno govorili. Posljednji put o tome se pisalo i u prvom nastavku feljtona objavljenog pod naslovom „Ruše li podaci JUSP Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću?“ u Hrvatskom tjedniku 15. prosinca 2016. kojeg potpisuju mr. sc. Blanka Matković, dr. sc. M. Koić i dr. sc. Nikola Banić.

Poveznica na cijeli članak


PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U BERNU, 11.3.2017.

Dana 11. ožujka o. g. u Hrvatskom katoličkom centru u Bernu održano je predavanje mr. sc. Blanke Matković kojemu je nazočio i predsjednik Nadzornog odbora naše udruge Drago Štokić. Narednog dana, 12. ožujka, održana su kraća izlaganja nakon mise u Bernu i Thunu s napomenom da je izlaganje u Langenthalu moralo biti otkazano zbog Blankine bolesti.

Osim na našoj web stranici, duže predavanje iz Berna možete pogledati u pdf formatu zajedno s prezentacijom u PowerPointu.

Poveznica na cijeli članak


SLOVENSKA GROBIŠTA: RUDNIK PEČOVNIK KOD CELJA

Piše: Blanka Matković

Pretpostavlja se da je u likvidacijama na području Republike Slovenije nakon II. svjetskog rata ubijeno je oko 14 tisuća Slovenaca,  nekoliko tisuća pripadnika njemačke nacionalne manjine, nekoliko tisuća srpskih i crnogorskih četnika, vjerojatno oko 10 000 njemačkih vojnika i oko 190 000 Hrvata, zarobljenih prilikom povlačenja na celjskom području ili vraćenih s Bleiburga.

Najveći broj žrtava ubijen je na području od  Bleiburga odnosno Dravograda preko Maribora i Ptuja do hrvatske granice. Drugi epicentar bilo je područje od Celja do Brežica s okolicom, odnosno do hrvatske granice. Pretpostavlja se da je na tom području ubijeno najmanje 20 000 osoba, a veći dio lokacija grobišta odnosi se na nekadašnje protutenkovske rovove i rudarska okna.

Poveznica na cijeli članak


BLED: GDJE JE TOČNO BORAVILA “UBILAČKA ČETA”

S KOČEVSKOG ROGA?

Piše: Blanka Matković

U svibnju 1945. godine dio zarobljenika iz britanskih je logora u južnoj Austriji vraćen u Jugoslaviju željezničkom prugom Klagenfurt-Rosenbach-Hrušica-Jesenice, odnosno kroz tunel Karavanke dug 7865 m. Zarobljeničke kolone dalje su se kretale prema Ljubelju i Kranju, a zatim prema Ljubljani. Križni put jednim dijelom se nastavlja prema Zagrebu, drugim prema Novom Mestu i Karlovcu, a trećim prema Kočevskom Rogu.

Zasigurno najveća grobnica na području Slovenije, svakako je Kočevski Rog (istočno od Kočevja). Na spomenutom području nalazi se više grobnica: Na križanju, Pod Krenom, Macesnova gorica, Pod Rugarjevim klancem, Žepna jama, Cinkov križ, Ceteški gozd i Ruperč vrh.

Poveznica na cijeli članak


POGLAVNIKOV TJELESNI SDRUG (PTS) – POPIS POGINULIH

Nedugo nakon uspostave NDH Ustaški prodorni odjel, popunjen prvim dragovoljcima, preustrojen je u Bojnicu Glavnog ustaškog stana čija je zadaća bila obavljanje posebne službe uz Poglavnika. U prva dva mjeseca postojanja Bojnica izmijenilo se nekoliko zapovjednika i to ustaški bojnik Stjepan Tomičić, ustaški satnik Mijo Seletković, ustaški nadporučnik Ivan Devčić i ustaški satnik Jerolim Katić. 21. lipnja 1941. zapovjedništvo je preuzeo ustaški satnik Ante Moškov, a za zamjenika je imenovan ustaški poručnik Frane Šarić.

Odredbom o sastavu i djelovanju Ustaškog pokreta od 24. lipnja 1941. određuje se da Bojnica GUS-a postaje Bojna GUS-a, odnosno „Bojna pri Poglavniku“, sa zadaćom obavljanje neposrednog osiguranja dr. Ante Pavelića. Mogli su joj pristupiti neoženjeni čarkari od 18 do 24 godina starosti, a djelatna služba trajala je četiri godine. Zapovjednik Bojne izravno je bio podređen Poglavniku.

Poveznica na cijeli članak


DOSJE ANTE PAVELIĆA:

POPIS OSOBA STRADALIH U LOGORU JASENOVAC

Potpis dr. Bogdana Zlatarića na popisu jasenovačkih žrtava u dosjeu Ante Pavelića
Potpis dr. Bogdana Zlatarića na popisu jasenovačkih žrtava u dosjeu Ante Pavelića

U prvom nastavku feljtona pod naslovom “Ruše li podaci JUSP optužnicu i presudu Dinku Šakiću”  navedeno je da je u kolovozu 1945. Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ) donijela Odluku o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača pod Zh. brojem 9947 koja se odnosila na dr. Antu Pavelića. Ista je pronađena u dosjeu Ante Pavelića koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, fond 1561, SDS RSUP SRH. U spomenutom dosjeu nalaze se i popisi djece, žena i staraca navodno ubijenih u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Prema tim podacima, u Jasenovcu je stradalo 7 099 osoba, a u Staroj Gradiški 2 829 osoba. Ukupno je, dakle, riječ o 9 928 osoba, ne računajući muške osobe u dobi između 14 i 70 godina koje u tom popisu nisu popisani. Popise žrtava potpisao je tadašnji načelnik pravnog odjela Državnog sekretarijata za pravosudnu upravu Narodne republike Hrvatske savjetnik dr. Bogdan Zlatarić, doktor prava koji se školovao u Zagrebu i Parizu. Po povratku u Jugoslaviju radio je kao sudac, a zatim je postao savjetnik u Ministarstvu pravosuđa.

Poveznica na cijeli članak


I. STAJAĆI DJELATNI ZDRUG (CRNA LEGIJA) – POPIS POGINULIH

Piše: Blanka Matković

Napomena: Prijepis poginulih pripadnika Crne legije pripremila Magdalena Vuković

Crna legija
Crna legija

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Ustaške vojnice, kutija 1, nalazi se dokument Izvješće o poginulim i umrlim od rana, pripadnicima oružanih snaga od uspostave Crne legije do danas, sačinjen od strane Općeg odjela Stožera I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga, a koji je potpisao tadašnji zapovjednik pukovnik Delko Bogdanić. Treba napomenuti da je riječ o višestruko nepotpunom popisu pripadnika Crne legije – I. ustaškog zdruga. Naime, popis obuhvaća 507 umrlih i poginulih pripadnika Zdruga do 18. prosinca 1944., i to samo onih kršćanske vjeroispovijedi, a ne, na žalost, i islamske, a za neke osobe s popisa podaci nisu cjeloviti.

Poveznica na cijeli članak


72. GODINE OD PARTIZANSKIH ZLOČINA U ŠIROKOM BRIJEGU

Široki Brijeg
Široki Brijeg

72 godine su prošle od partizanskog zauzimanja Širokog Brijega i zločina počinjenih nad širokobriješkim franjevcima, braniteljima i civilima. Uoči, tijekom i nakon Mostarske operacije, odnosno zajedničkog djelovanja postrojbi VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije II. crnogorskog korpusa NOVJ u borbama koje su se od 6. do 16. veljače 1945. vodile na području Širokog Brijega, Mostara i Nevesinja, postrojbe 9., 19. i 26. dalmatinske divizije VIII. korpusa počinile su veći broj ratnih zločina nad hercegovačkim Hrvatima, među kojima je bilo vojnika, civila i svećenika. Većina žrtava ubijena je i pokopana na teritoriju Hercegovine, no dio je odveden prema Hrvatskoj i ubijen na dalmatinskim stratištima kod Vrgorca i Zagvozda.

Poveznica na cijeli članak


OPTUŽNICA PROTIV ANTE PAVELIĆA: O CERJU JESENSKOM

Pišu: M. Koić, Blanka Matković i Nikola Banić

Ante Pavelić u Hrvatskom zagorju
Ante Pavelić u Hrvatskom zagorju

Događaji u Cerju Jesenjskome druga su točka optužnice odmah nakon optužbe da je osnovao Ustašku nadzornu službu (UNS) i dao poubijati tisuće ljudi u logorima. To znači da se radi o jednoj od najvažnijih točaka optužbe. Pavelić je automatizmom u optužnici proglašen državljaninom FNR Jugoslavije i NR Hrvatske, a sve ne bi li mu se sudilo u Zagrebu, premda je po toj logici bilo elemenata da se optužnica podigne u novostvorenoj NR Bosni i Hercegovini. Naravno, komunisti su željeli političko suđenje usred Zagreba kao što su kasnije ostvarili na suđenju Andriji Artukoviću, a u nezavisnoj Hrvatskoj na suđenju Dinku Šakiću.

Poveznica na cijeli članak


RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU?

Pišu: Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić

„Nama pod hitno treba novu oluja i lustracija našeg društva“, izjavio je predsjednik Hrvatskog etičkog nacionalnog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović pred punom dvoranom Hrvatske katoličke misije u Offenbachu u lipnju 2015.

Šeparović je bio u pravu. Hrvatskoj doista treba nova oluja i to takva koja će neizostavno dovesti do revitalizacije odnosno preporoda hrvatske kulture i znanstvene misli, ali i našeg mentalnog sklopa. Riječ je o neminovnom dijelu odrastanja u svim mladim demokracijama, a katarza kroz koju hrvatsko društvo mora proći nemoguća je bez revizije povijesti koja će nam omogućiti da shvatimo što smo od naših predaka naslijedili i kakvu bolju budućnost na takvim spoznajama možemo izgraditi. No, što to točno iz povijesti možemo naučiti ako imamo opravdanog razloga sumnjati u „dogmatsku“ i zacementiranu verziju povijesti i to u društvu u kojemu se prirodan tijek znanstvenog istraživanja, dakle revizija, sustavno nameće kao razlog za osudu i linč?

Poveznica na cijeli feljton (zip)


NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?

Piše. Blanka Matković

Jure Francetić i Rafael Boban
Jure Francetić i Rafael Boban

Jure Francetić rodio se 3. srpnja 1912. u Prozoru kod Otočca. Pučku školu završio je u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu te je završava u Križevcima 1931. Iste godine upisuje studij prava u Zagrebu, gdje djeluje u krugu pravaške mladeži. Zbog političke djelatnosti uhićivan je i zatvaran. U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje u logoru Borgotaro dana 24. travnja 1933. polaže ustašku prisegu i zatim dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka Pusta u Mađarskoj, Francetić postaje njegovim pobočnikom. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji, a 1936. godine vraća se u Italiju gdje je interniran na otok Giglio.  Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji u studenom 1937. vraća se u Hrvatsku, no  po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak, 1938. uspijeva doći u Zagreb gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je pozvan na odsluženje vojnog roka u Niš gdje je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Kasnije se vraća u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, a u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta, Zbog te je djelatnosti opet uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku, a nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu.

Poveznica na cijeli članak


“SRIJEMSKI FRONT” – ISTINA I KONTROVERZE

Piše: Zlatko Pinter

Sremski front, spomen obilježjeU Srijemu, Bačkoj i Banatu, do jeseni 1944. godine nije bilo nikakvih ratnih operacija većeg opsega, kao uostalom, i u Srbiji, otkuda su se partizanske postrojbe u kasnu jesen 1941. godine (poslije neuspjele suradnje s četnicima), morale potpuno povući.

Težište ratnih aktivnosti prebačeno je na područje NDH, gdje su u svim većim sukobima sudjelovali i antifašisti-partizani svih nacionalnosti porijeklom iz regija koje će tvoriti buduću Vojvodinu, organizirani u nekoliko postrojbi.

Poveznica na cijeli članak


72. OBLJETNICA LIKVIDACIJE VOJKA KRSTULOVIĆA

Piše: Blanka Matković

Vojko KrstulovićVojko Krstulović je rođen u Splitu 22. prosinca 1918. Već sa 16 godina postao je pripadnikom Hrvatske seljačke stranke.  Godine 1939. pokrenuo je list “Za slobodu i stare pravice” u kojemu se osvrnuo i na komunističku ideologiju istaknuvši da se “uvriježilo među našim radnicima naskroz krivo mišljenje izraženo u riječima: radnik mora biti komunist” kojim “ovako osvojeno radništvo guraju ovi plaćenici u klasnu borbu protiv svoje braće, protiv ljudi koje tišti jednako stanje nevolje i bijede – protiv seljaka”, te zaključuje da nam “slučaj Španjolske najjače ilustrira tegobe i štetnost ovakovih pojava u životu jednog naroda”.

Poveznica na cijeli članak


ZLOČINI BATALJUNA „JOSIP JURČEVIĆ“

U VRGORCU 15. LIPNJA 1942.

Piše: mr. sc. Blanka Matković, MPhil

Lipanjske žrtve, Vrgorac, Blanka MatkovićGeografski položaj Vrgorske krajine, stiješnjene na uskom prostoru između planina Biokova i Rilića s južne strane i granice sa Hercegovinom sa sjeverne strane te smještene na raskrižju puteva između Imotskog, Ljubuškog i Makarskog primorja, učinio je ovaj prostor poprištem izuzetno dinamičnih vojno-političkih događaja u Drugom svjetskom ratu, odnosno do veljače 1945. i zauzimanja Hercegovine od strane 8. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije NOV-e. Među brojnim ratnim zbivanjima tog vremena naročito je važno izdvojiti razdoblje od travnja do kolovoza 1942. koje je obilježeno rasplamsavanjem partizanskih operacija i petodnevnim boravkom Crne legije na tom području te najvećim ratnim stradanjem vrgoračkog stanovništva koje je uslijedilo. 15. lipnja navedene godine partizani su na 15 sati zauzeli naselje Vrgorac, izvršili pljačku i ubili preko trideset Vrgorčana, a potkraj kolovoza pripadnici talijanske vojske i četničkih odreda iz Hercegovine izvršili su pokolj mještana sela zapadnog dijela Vrgorske krajine. No, za razliku od četničko-talijanskih zločina kojima je u jugoslavenskoj historiografiji posvećena određena pažnja, likvidacija tridesetdvoje Vrgorčana u lipnju 1942. spominjana je usputno i sramežljivo. O tim je zbivanjima ostao sačuvan dovoljan broj dokumenata, svjedočanstava i zapisa pomoću kojih je moguće precizno ustanoviti slijed događaja, usprkos činjenici da uloga pojedinih pripadnika partizanskih postrojbi u ovom zločinu nije do kraja rasvijetljena.

Poveznica na cijeli članak (1)

Poveznica na cijeli članak (2)

Poveznica na cijeli članak (3)

Poveznica na cijeli članak (4)

Poveznica na cijeli članak (5)

Poveznica na cijeli članak (6)

Poveznica na cijeli članak (7)


SJEĆANJE NA UBIJENE U MACELJSKOJ ŠUMI, ŽUMBERKU I ZAGREBAČKIM STRATIŠTIMA

Na današnji dan prije 71 godinu upućen je dopis Nervne vojne bolnice Jugoslavenske armije u Zagrebu upravi Bolnice sestara milosrdnica u kojemu se ističe da “u vezi poslednjih dogadjaja u vašoj bolnici sa hapšenjem ustaša, koji su bili zatajeni, obavešćujemo vas, da ste vi odgovorni za svakog neprijateljskog vojnika i oficira, koji se nalazi na lečenju u vašoj bolnici. Za svaki slučaj, molimo da obavjestite Upravu Nervne vojne bolnice kako bi ista mogla podneti potrebne korake. Naglašujemo, da se neće moći uzimati u obzir razne isprike radi nemanja, jer Uprava mora znati za svakog ko je liječen u bolnici. Dajemo na znanje, da se domobranski vojnici smatraju pripadnicima Jugoslovenske armije, ali do daljnjeg ostaju na liječenju kod vas. To ne znači da se oni mogu otpustiti iz vaše bolnice bez znanja ove Uprave. Domobranski oficiri i podoficiri ne smatraju se još pripadnicima Jugoslavenske Armije.“ Ovim dopisom potvrđeno je da su odvođenja hrvatskih ranjenika bila provedena organizirano od strane JA čime se isključuje mogućnost da su kasnija ubijanja istih bila slučajni i pojedinačni incidenti.

Poveznica na cijeli članak

Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat