Arhiva oznaka: Stipo Pilić

IZLAGANJE STIPE PILIĆA: “Vlado Singer: Židov, ustaša, prvi šef Ustaške obavještajne službe i žrtva?“

Dana 6. ožujka o.g. dopredsjednik naše udruge Stipo Pilić održao je u Osijeku predavanje pod naslovom “Vlado Singer: Židov, ustaša, prvi šef Ustaške obavještajne službe i žrtva?“. Video snimku izlaganja možete pogledati na našem YouTube kanalu.

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 1. dio

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 2. dio

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 3. dio

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 4. dio

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 5. dio

Izlaganje Stipe Pilića o Vladi Singeru, 6. dio

IZLAGANJE STIPE PILIĆA NA SIMPOZIJU O HOLOKAUSTU

Između 5. i 8. ožujka 2019. na Filozofskom fakultetu u Osijeku se održava interdisciplinarni simpozij pod naslovom “Stvari koje nismo smjeli reći” kojega organiziraju studenati psihologije i udruga CroMSIC. Ove godine simpozij se fokusira na problematiku Holokausta i Drugi svjetski rat iz različitih perspektiva.

U srijedu, 6. ožujka, između 13.05 i 13.35 izlaganje će održati i dopredsjednik HDP “Dr. Rudolf Horvat” Stipo Pilić na temu “Vlado Singer: Židov, ustaša, prvi šef Ustaške obavještajne službe i žrtva?“. Ovo izlaganje ujedno je i najava prve opsežne knjige o Vladi Singeru autora Stipe Pilića.

STIPO PILIĆ SUDJELOVAO NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE “IDEOLOGIJA I PROPAGANDA VELIKOSRPSKOG GENOCIDA NAD HRVATIMA” MR. SC. STJEPANA LOZE

Član naše udruge Stipo Pilić je sudjelovao na predstavljanju knjige “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima” mr.sc. Stjepana Loze. Objavljujemo govor kolege Pilića zajedno s poveznicom na kojoj možete pogledati video snimku ovog izlaganja.

SPLIT – UŽIVO 2.dioPredstavljanje knjige 'Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima' autora mr. sc. Stjepana Loze ..

Posted by Splitv – videoportal on Thursday, October 18, 2018

                Poštovani skupe!

Počašćen sam Vašim dolaskom i nazočnošću predstavljanju knjige koju sam poticao, zalagao se za rad na njoj i nešto malo sudjelovao. Ovo vrijeme koje ste dali za ovu knjigu najbolje je iskorišteno vrijeme i zato Vam se i ja kao urednik zahvaljujem.

         Na meni nije da hvalim ili kritiziram knjigu ili autora, moje je prihvatiti kritike i dati što bolje odgovore na njih, a svaka pohvala svakako ide autoru koji je pored dara koji mu je darovao dragi Bog u nju uložio vrijeme, rad i materijalna sredstva kako bi ona bila što bolja. O knjizi sam nešto u javnosti već rekao, a sada i ovdje ću pokušati dati jedan drugi vidik na ono što je njezin dio, dio hrvatske historiografije, autorova rada na njoj, našeg društvenoga trenutka i veze s knjigom.

         Svaka generacija piše svoju povijest onako kako je ona razumije i shvaća. Taj zadatak mora napraviti i naša generacija na bilo koji način i bilo kako. Onako kako to mi i naša generacija učinimo po tome će nas pamtiti, to će biti dio zapisane povijesti. Od vremena i njegova bremena htjeli mi to ili ne, ne može se pobjeći. Ako to ne učinimo i ne napravimo mi, morati će drugi ili će to činiti sam narod kako bi se održao i othrvao vjetrovima sa svih strana. Siguran sam da ćete shvatiti na kojoj je strani autor ove knjige kada je budete čitali.

         Knjiga koja vam se danas predstavlja rad je o samo pet strana jednoga spisa koji je sublimacija svih radova, otkrivenih i još skrivenih spisa, radova i planova velikosrpske politike genocida nad drugim narodima na putu ostvarenja po njima zacrtane Srbije. Na tom putu prema Zapadu (i bogatstvu) jedino su Hrvati i „njihova“ Hrvatska. Umijeće odvjetnika Stevana Moljevića bilo je veliko, jer je u svega pet stranica sažeo stotine, a možda i tisuće stranica elaborata, knjiga i spisa i pripremio svoju političku elitu (i narod) za veliko finale i veliku pobjedu, što se dobrim dijelom ostvarilo i na žalost još ostvaruje. Lozina knjiga prva je takve vrste u hrvatskoj historiografiji koja se postavila frontalno kao brana tom finalu i toj pobjedi. Stoga autor i svi drugi koji su na bilo koji način pripomogli u radu na ovoj knjizi mogu očekivati očajne izljeve srpskog propagandnog stroja. No prije toga biti će pokušaj i nastojanje prešućivanja ovoga rada, kao i sve brojnijih drugih njemu sličnih. No, sloboda se istrgnula nadzoru i cenzuri, istina zahvaljujući slobodi i oslobađanju naroda i sve većeg broja povjesničara blistaju sve većim i boljim sjajem nad suncem sve više obasjane Hrvatske Države.

         Put kojim kroči Stjepan Lozo nije ravan i posut laticama ruža. Dapače, put kojim je krenuo radeći i pišući ovu knjigu, trnovit je, kamenit i uzak put. Ispod nasutog kamenja i izraslog drača su kosti i grobovi naših predaka, ali i skrivene istine, ideali i sav sjaj slavne hrvatske prošlosti dio koje možemo gledati i u ovoj ustanovi. Put je to kojim su išli dosadašnji najznačajniji hrvatski povjesničari kao što su Franjo Rački,Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaić, Milan Šufflay, Ivo Pilar, Rudolf Horvat i još poneki slučajno ispušteni.

         Put kojim već ide i kojim mu je ići neki su već davno duboko izgradili i odredili pravac. Za znanstvenika je najvažnije da kada stupa na taj put da ulazi u nepoznat prostor, ne zna što će pronaći i otkriti. Za ovakve teme i istraživanja je najvažnije ne uplašiti se, ostati normalan, miran i stabilan i dati svijetu i Rimu svjetlo istine. Koristim ovu priliku za posebno istaći ja bih ga nazvao „splitski i krug povjesničara“ koji istina ne postoji službeno, ali djeluje aktivno. Split je uvijek imao čvrstu i živu jezgru hrabrih, zdravih i nezavisnih intelektualaca koji su ga, kao i poznati sportaši činili prepoznatljivim ne samo u Hrvatskoj, nego i u Svijetu. Stjepan je živio u tome i takvome Splitu, u potpunosti mu se predao i postao dio tih intelektualaca.

Moja je sreća ili nesreća da sam poslije desetljeća izbjegavanja povijesti sreo upravo splitsko dite, Blanku Matković i njezine planove istraživanja i tako slučajno i „bez veze“ upao u taj splitski krug. Sudjelovanje u jedinom projektu takve vrste u Hrvatskoj bio je barem pokušaj istraživanja i mogućih otkrivanja počinitelja ratnih i zločina poslije Drugoga svjetskoga rata. Iako se potvrdilo ono što smo od početka sumnjali da je teško očekivati bilo kakva suđenja, da ne govorimo o presudama u tim procesima, ipak smo kroz to istraživanje došli do dokumenata do kojih ne bismo tada drugačije mogli doći. Bio je to temelj za radove koji tek danas objavljuju.

Osnivanjem Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ krenuli smo u dalekosežan i dalekometan projekt, na nepoznat put, niodkuda potaknut i potpomognut. Rad Udruge u međuvremenu se povećao i proširio, pa je manjim dijelom u nekim izdavačkim zahvatima sudjelovalo i Ministarstvo branitelja ili lokalna samouprava (Split i Splitsko-dalmatinska županija). Međutim ta sredstva nedostatna su za nakladništvo Udruge, a gdje je minimalan rad samo jednog znanstvenika istraživača. Pa ipak Udruga radi i objavljuje za Hrvatsku i Hrvate prepoznatljiva i nemjerljivo historiografski značajna djela. Zahvaljujući svome takvom radu od hrvatske znanstvene elite tzv. službene hrvatske, a zapravo sluganske hrvatske historiografije, dobro podmazane i podmazivane ispodprosječnim i prosječnim hrvatskim političkim elitama Udruga je etiketirana kao revizionistička u negativnom smislu. Takvi službenici i sluge koji ne rade i ne znaju ništa drugo nego etiketirati ostavljamo neka to nastave, a mi idemo dalje svojim putem, za i sa svojim hrvatskim narodom.

Sličnu sudbinu ima i Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac teškom mukom registrirano 2014. Od tada do danas Društvo prati stalni javno-propagandni nadzor bez obzira kako i na koji način njegovi članovi objavljuju knjige. I tako bauk revizionizma kruži Hrvatskom i Europom, on ruši i srušiti će i skoro dva stoljeća nazočni bauk komunizma.

Službene i sluganske povjesničare mora zabrinjavati porast neslužbenih i nezavisnih istraživača povijesti i povjesničara. Iako im ne oduzimaju kruh, jer oni su sigurni i znaju prilagoditi (evoluirati) sebe i svoje kadrove svakoj politici hrvatskih političkih elita. Mi ipak oduzimamo njima i njihovim političkim elitama duše, idući s hrvatskim narodom, njegovom mukom, povijesti i istinom, te unatoč galami svih mogućih medija i glamoura slugani ostaju sami.

Pojava nezavisnih hrvatskih povjesničara i udruga i njihov stalni porast, kao i porast njihovih radova i djelovanja nezaustavljiv je proces lustracije. Gospodarske, društvene, političke i u konačnici povijesne procese nikada u povijesti nisu mogle pratiti političke elite, u pravilu ih nisu pratile ni njihove sluganske znanstvene elite, pa se zato ne treba žuriti niti zbog toga uzrujavati. Uzmimo kao primjer bilo kakvo otkriće u prirodnoj i posebice egzaktnoj primijenjenoj znanosti. Otkriće se nikada ne primjenjuje odmah i masovno, koliko god ono bilo važno, primjenjivo i lako pristupačno tržištu. Kako je tek u društvenim i humanističkim znanostima? Kada lustraciji nisu dali prostora ni mjesta hrvatski političari kad-tad mjesto joj je moralo dati vrijeme i povijesni procesi. To ne znači da će se potomci onih koje se lustrira osjećati manje loše sutra, nego njihovi pretci jučer kada su se odbili lustrirati i dati nam pravu istinu zla u kojem su sudjelovali. Taj će proces u budućnosti svakako biti još bolniji, pa su ti potomci zauzimajući pozicije društvene i političke moći uprli sve snage kako bi uhapsili istinu i nastavili je držati u zatvoru. Sve bi to bilo lako da nije slobode, sloboda ih s istinom razara i stvara novu slobodnu, istinitu i istinsku povijest. I to je nezaustavljivo. Zato je ovo najbolje vrijeme i trenutak da doista svi počnemo „pisati svoju povijest“ kako je to jednom prilikom rekla Blanka Matković. U slobodi za koju smo se teško borili i izborili nitko nam ne smeta niti može smetati da pišemo svoju povijest i povijest svoga naroda, onakvu kakva je doista bila. Dapače, na posljednjem će nas se Sudu pitati jesmo li to doista radili kako treba i jesmo li se sklanjali od istine radi bilo kakvog našeg komoditeta.

Stjepan Lozo živi s poviješću i svojim hrvatskim narodom od kada ga ja znam, od prvih dana našeg studiranja. Tada smo se u teškim i za povijest i za Hrvate gotovo bezizlaznim vremenima hrabro uhvatili u koštac s tadašnjim neprikosnovenim hrvatskim jugo-komunističkim elitama i na Filozofskom fakultetu izvršili reformu „odozdo“, vraćajući na taj Fakultet poslije pogromaške 1971. ukinuti jednopredmetni studij povijesti. Ali Stjepan nije mogao uživati u djelu svojih ruku, nije mu bilo dopušteno upisati taj studij, iako je njegov udio u obnavljanju toga studija bio najveći. Bilo bi to razumljivo da to nije omogućeno nekim drugima koji tada nisu prstom maknuli. Danas kada nam Moljevićevi učenici i agenti u i pri hrvatske vlade nude okretanje od povijesti u budućnost i školu bez povijesti, Lozo ovom knjigom daje najbolji i najbrži odgovor. Neće moći i neće proći. Ponovo ćemo i ovu utakmicu dobiti bez obzira na svu moć i silu neprijatelja.

Sa Stjepanom sam sudjelovao i u počecima Hrvatskoga obrambenog i oslobodilačkoga rata politički i akcijom dok nas nisu rastavile okolnosti pocijepane i razbijene Hrvatske od Moljevićevih potomaka. Njegova odluka da se prihvati osnivanja Hrvatskog pomorskoga muzeja u Splitu kojega je dvadeset godina stvarao i ustrojio kao najznačajniju ustanovu takve vrste na hrvatskom Jadranu. A onda je odjednom i iznenada od Moljevićevih potomaka, rekao bih na svu sreću hrvatske historiografije, ostao bez tog položaja i fotelje. Vjerojatno najviše zahvaljujući tome, ali i svome nervu za povijesnu istinu i znanost, za potrebe svoga hrvatskog naroda i samoga sebe, stvorio je djelo veličinu kojega će, bude li razuma i pameti shvatiti i vidjeti već suvremenici, a ako ne oni (što je i te kako moguće), ono svakako naši potomci za koje i kojima je i napisana ova knjiga.

Umišljam sebi da barem nešto malo poznajem hrvatsku historiografiju i povjesničare. No, tvrdim bez imalo skromnosti da ovu i ovakvu knjigu nije mogao napisati nitko drugi doli Stjepan Lozo. Od danas i u buduće nema mu druge nego i živjeti s tom knjigom i svim dobrom koje ona donosi, ali i svim kritikama koje bi i hoće uslijediti. Da je revizionist obznanio je još na početku ovoga desetljeća u svome radu o Hrvatskom ratu za neovisnost, pa mu je od sada i dalje živjeti u toj skupini i jatu i dijeliti s njima sve dobro i zlo. Ono što mi je posebno drago jeste da ne ide utabanim i sigurnim putevima, jalovih tema, još jalovijih sadržaja i radova. Siguran sam da ne očekuje nagrade ni svoje ulice, a kamoli neke više. No nagrada će mu biti njegov narod koji će ga čitati, shvaćati, razumijevati i pokušati slijediti. Slijediti do kraja puta i susreta s Istinom na posljednjem Sudu. Poslije njega o njemu i radu govoriti će povjesničari i povijest. A povijest uvijek govori posljednju i konačnu presudu svima nama. Za sada sam za Lozu i njegovu knjigu posve siguran i ne bojim se presude nikakvog suda. Na Vama koji ćete provjeravati njega (i mene) je da to činite što kritičnije. To je dobro kako za nas, tako i za Vas i one poslije nas. Ostavljam Vas da uživate u čitanju i istraživanju knjige na osnovu koje se može već sada napraviti nekoliko timskih projekata. Samo kada bi bilo volje i želje onih koji odlučuju o tome. Oni će se potruditi za projekte negiranja ove knjige, ali uzalud im. Knjiga i istina idu dalje.

         U Zagrebu, 17. listopada 2018.                                             Stipo Pilić

UTAJIVAČI POREZA NA PORTALU INDEX DOTAKNULI DNO – POVIJESNA ISTRAŽIVANJA PROGLASILI EKSTREMIZMOM

Od novinara bi se očekivalo da privuku pažnju javnosti objektivnim i pravodobnim izvješćivanjem, no portal Index uspio je to – kriminalom.  Osnivač portala i njegova suradnica pravomoćno su osuđeni za utaju poreza, a jedan zatvorski dan su, kakve li ironije, odlučili zamijeniti radom za opće dobro.

Jučer je Index dotakao novo dno. Dana 30. kolovoza novinar (kukavički potpisan samo inicijalima G.D.) je objavio tekst pod naslovom “Hrvatska Wikipedija je dotaknula samo dno novim člankom o Jasenovcu“. U tom uratku G.D. lažno navodi: “većina referenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Wikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruge Željke Markić Narod.hr, Hrvatski tjednik i Maxporta.”

U samom tekstu na Wikipediji zabilježeno je 67 bilješki. Među njima je i tridesetak izvora koji se teško mogu pripisati medijima koje navodi G.D., pa se tako autor “spornog” teksta poziva i i na R. Bulatovića, S. Goldsteina, M. Riffera, N. Mataušić, portal Lupiga, službenu stranicu JUSP Jasenovac i mnoge druge.

U nastavu svog pamfleta G. D. piše da se tekst na Wikipediji “poziva se i na revizionističku povjesničarku Blanku Matković koja je poznata po svojim ekstremističkim stavovima”, ne spominjući pritom koautora znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac Stipu Pilića. Novinar naravno ne objašnjava o kakvim se “ekstremističkim stavovima” radi, pa čak se niti ne trudi demantirati barem jedan navod iz spomenutog znanstvenog rada.  Novinar također ne iznosi podatak da je rad Blanke Matković i Stipe Pilić o kojemu je riječ objavljen kao izvorni znanstveni rad u izdanju HAZU-a te da je prošao rigorozan recenzentski postupak.  Ključni navodi iz toga rada također su korišteni u disertaciji Blanke Matković koja je obranjena na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick, trenutno 37. najbolje rangirani Odsjek za povijest na svijetu, i to pred komisijom u kojoj zasigurno nije bilo “Hrvata s ekstremističkim stavovima”. Disertacija je objavljena u listopadu 2017. u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Pressa. Osim toga, G.D. također uopće ne spominje autore koji se u bilješkama spominju s daleko većim brojem radova o Jasenovcu.

Na samome kraju svoga teksta, G.D. naziva Romana Leljka “slovenačkim“, a ne slovenskim istraživačem.  Tom rečenicom je ustvari otkrio gdje se krije njegova najveća bol.

STIPO PILIĆ I MATKO MARUŠIĆ ODGOVORILI MIRJANI KASAPOVIĆ

Sredinom travnja o.g. u Hrvatskom tjedniku je objavljen odgovor predsjednice naše udruge Blanke Matković na stavove i zaključke Mirjane Kasapović, izrečene u radu pod naslovom „Genocid u NDH: Umanjivanje,  banaliziranje i poricanje zločina“ koji je u ožujku ove godine objavljen u časopisu “Politička misao”.

Krajem travnja u Hrvatskom tjedniku je objavljen i odgovor člana naše udruge Stipe Pilića u kojemu on ističe da ga Kasapovićkin politikanski uradak podsjeća na elaborate Ozne, Udbe i SDS-a na koje svakodnevno nalazi u arhivskom radu. Odgovor Stipe Pilića  objavljen je i na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, a možete ga pročitati na ovoj poveznici.

Antun Mateš, Hrvatski tjednik, 17.5.2018.
Antun Mateš, Hrvatski tjednik, 17.5.2018.

Dana 10. svibnja u Hrvatskom tjedniku je objavljeno i reagiranje dr. Matka Marušića koji je naglasio da se “čitava intelektualna Hrvatska mora zgroziti nad onim što radi Mirjana Kasapović”. “Mirjana Kasapović ne ide za znanstvenom istinom, nego za zabranom istraživanja. Ona se boji istine. Na dokaze ona odgovara denuncijacijama i starim lažima koje navodi kao istinu”, navodi Marušić zaključivši da je Kasapovićkin članak tek “slabo prikriveno etiketiranje ljudi koji su bolji, učeniji i pošteniji od nje”. Odgovor Matka Marušića možete pročitati na ovoj poveznici.

Na Mirjanu Kasapović osvrnuo se i Vjekoslav Magaš u tekstu koji je pod naslovom “Industrija izdaje ili veleizdaja na državnim jaslama” objavljen u Hrvatskom tjedniku 17. svibnja o.g.

“Blanka Matković i Stipo Pilić maestralno su dekonstruirali (ne)znanstveni, paraznanstveni i parazitski habitus jedne zastarjele i islužene partijske propagandistice, dr. Mirjane Kasapović. Demontažom njezine polupismene i lažne akademske poze učinili su tek dio posla. No teško će objasniti izvore i ishodišta njezine nakaradne i apatridske političke orijentacije. Zašto iskusna profesorica, cjeloživotno uhljebljena na Fakultetu političkih znanosti, gospođa kojoj je ovo društvo sve dalo – debelo preko mjere njezinih zasluga – zašto svoj mizerni intelektualni potencijal upreže u korist tuđinskog interesa. Zašto tako strasno mrzi vlastiti narod (ili narod u kojem živi), domovinu i državu. Koji je benefit takva sramotnoga protudomovinskog i antidržavnog postupanja? Osim suludoga ohrabrivanja neprijatelja i budućih agresora.

Od svih neistina, od svih pseudoznanstvenih zloća i budalaština “partijske profesorice” u njezinu pamfletu, koji nam donosi Politička misao, skandaloznija je jedino činjenica: ta gospođa radi u ustanovi i objavljuje u časopisu koje ovaj narod mukotrpno plaća.”

Kompletan tekst g. Magaša možete pročitati u najnovijem broju Hrvatskog tjednika.

23. OBLJETNICA VOJNO-REDARSTVENE OPERACIJE “BLJESAK” I SJEĆANJE NA STRADALNIKE POSLIJERATNOG LOGORA JASENOVAC

Na današnji dan prije 23 godine započela je vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i specijalne policije RH kojom su oslobođeni okupirani teritoriji zapadne Slavonije, a u kojoj su kao hrvatski branitelji sudjelovali pojedini članovi naše udruge i članovi njihovih obitelji.

Već prvog dana hrvatske snage došle su nadomak Okučana i oslobodile Jasenovac. Upravo je ondje 2017. godine održana komemoracija za hrvatske zatočenike Titovog poslijeratnog logora Jasenovac čiju žrtvu “službena” politika i Spomen područje Jasenovac još uvijek ne priznaju. Na toj komemoraciji su, uz nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića, sudjelovali predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Zorica Gregurić, politička zatvorenica i zatočenica komunističkih kazamatâ Mirna Sunić Žakman, pisac i politolog, bivši politički emigrant i profesor na sveučilištima u Santa Barbari i Los Angelesu, dr. Tomislav Sunić, predsjednik Zdruga državotvornih snaga BiH Željko Koroman, predstavnici Hrvatske čiste stranke prava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bivši predsjednik HVIDR-e Grada Zagreba Ivan Pandža, predstavnik i suosnivač Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” povjesničar Stipo Pilić te drugi uzvanici.

Kod spomen ploče, koja je u središtu Jasenovca podignuta pripadnicima HOS-a koji su dali svoje živote u obrani domovine tijekom Domovinskoga rata, tada položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće u njihovu čast.

Za sve nevino stradale žrtve izrečena je molitva, položeno cvijeće i zapaljene svijeće te je, uz prigodno slovo i umjetnički recital, odana počast svim na ovome mjestu ubijenim Hrvatima, Nijemcima, Romima, Židovima i Srbima. Na prostoru Spomen područja Jasenovac član udruge Stipo Pilić pročitao je našu izjavu za javnost te predočio kopije arhivskih dokumenata koji dokazuju postojanje poslijeratnog logora Jasenovac nakon 2. svibnja 1945. kada su to područje zauzele postrojbe Jugoslavenske armije.

Svi uzvanici su nakon komemoracije pribivali svečanoj misi koja je koncelebrirana u Župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jasenovcu.

Na naš dugogodišnji rad na razotkrivanju istine o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac osvrnuo se saborski zastupnik Željko Glasnović u svom govoru od 25. travnja o.g. G. Glasnović također je prisustvovao predstavljanju knjige “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” koja je održana 18. travnja o.g. u Zagrebu.

Naša prošlogodišnja izjava za javnost podjednako je aktualna zbog čega ćemo na nju podsjetiti naše čitatelje:

Izjava za javnost HDP “Dr. Rudolf Horvat”

Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ na čelu s predsjednicom mr. sc. Blankom Matković i svim članovima i podupirateljima udruge radi i zalaže se za što potpunije i točnije iznošenje svih činjenica o logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu i poraću. Logor Jasenovac bio je tijekom Drugog svjetskog rata sabirni i radni logor, te tranzitni logor iz kojeg su se pojedinci i skupine slali u logore Trećeg Reicha. U našem radu ne isključujemo istraživanje likvidacija u ovom logoru, ali je potrebno naglasiti da „službene“ brojke, osobito one koje kao nameće JUSP Jasenovac, uspješno demantiraju arhivski dokumentima, iskazi svjedoka i arheološko-antropološko istraživanja. Član Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikola Banić i njegov suradnik dr. sc. M. Koić nedvojbeno su utvrdili da JUSP Jasenovac na svoje popise stavlja kao stradalnike već potvrđene žrtve logora Auschwitz i drugih logora izvan NDH-a čime ih lažno predstavlja kao žrtve stradale u logor Jasenovac. Spomenuta hrvatska institucija time osporava žrtve logora Trećeg Reicha, a samim time i holokaust, netočno pripisujući izvršenje likvidacija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i hrvatskom narodu. G. Banić i g. Koić također su dokazali kako JUSP Jasenovac ne prihvaća ni rezultate istraživanja izraelskog memorijalnog centra Yad Vashem te ignorira rezultate njihovih istraživanja i popisa, postavljajući se tako značajnijom ustanovom od Yad Vashema. Osim toga, g. Banić i g. Koić dokazali su da JUSP Jasenovac izmišlja žrtve, potencijalno falsificira izvore, vrijeđa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i hrvatsku znanstvenu zajednicu, a u nekim slučajevima i predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Potrebno je istaknuti i to da JUSP Jasenovac osporava postojanje poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac, iako do sada otkriveni dokumenti jugoslavenske provenijencije otkrivaju podatke o nekoliko logora koji su činili sustav logora u i oko Jasenovca, povezanim s logorom odnosno zatvorom Stara Gradiška kao središnjim i zapovjednim logorom najmanje do 1948., a moguće i kasnije. Ovim činom JUSP Jasenovac, odnosno institucija financirana od strane poreznih obveznika RH, sustavno negira komunističke zločine počinjene nad hrvatskim zarobljenicima i uhićenicima u prvim poslijeratnim godinama te se već dvije i po godine oglušava na sve naše zahtjeve da podatke na svojoj službenoj web stranici uskladi s najnovijim znanstvenim otkrićima čime nastavlja obmanjivati domaću i inozemnu javnost. Naša udruga nastavit će se zalagati za sustavno istraživanje ratnog i poslijeratnog logora Jasenovac kao i slobodu znanstvenog istraživanja i povijesne revizije na temelju novih pisanih i materijalnih dokaza.

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“: „BUJICU“ JOŠ JEDNOM ODNIJELA CENZURA

Dana 23. travnja o.g. u emisiji „Bujica“ na Z1 televiziji gostovao je suosnivač Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i profesor povijesti Stipo Pilić, široj javnosti poznat po izvornom znanstvenom radu o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je u koautorstvu s mojom malenkošću objavio u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru krajem 2014. godine.

U ovoj emisiji kolega Stipo Pilić osvrnuo se i na dopise koji su po objavi našega rada bili poslani pojedinim državnim institucijama. Dana 15. siječnja 2015. uputila sam prvi takav dopis tadašnjoj ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić i tadašnjem ministru kulture Berislavu Šipušu. Naknadno sam isti dopis uputila uredu predsjednice RH i drugim državnim institucijama te ga poslala u još nekoliko navrata jer od spomenutih institucija nije bilo odgovora.

Nastavi čitati PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“: „BUJICU“ JOŠ JEDNOM ODNIJELA CENZURA

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ NA UNIVERSITY OF TORONTO I UNIVERSITY OF WATERLOO (ENGLISH)

Na fotografiji: Studenti iz Croatian Student Association – University of Toronto s Blankom Matković

Predavanje Blanke Matković koje objavljujemo na našoj web stranici održano je na Sveučilištu Waterloo, Sveučilištu Toronto i mladima u hrvatskoj župi u Mississaugi između 13. i 16. ožujka ove godine. Kompletno predavanje preuzeto je iz Blankine knjige “Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime“, odnosno djelomično proširene disertacije koju je Blanka obranila u listopadu 2015. na Sveučilištu Warwick. Prezentacija uključuje dijelove Blankine prezentacije s Warwickove znanstvene konferencije za polaznike poslijediplomskih studija povijesti koja je održana u proljeće 2013. godine, kao i dijelove druge Blankine prezentacije koja je održana na jednoj od Warwickovih radionica. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ NA UNIVERSITY OF TORONTO I UNIVERSITY OF WATERLOO (ENGLISH)

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

Predavanje Blanke Matković koje objavljujemo na našoj web stranici održano je u hrvatskim župama u Hamiltonu, Mississaugi, Norvalu i Oakvillu između 9. i 11. ožujka ove godine. U Hamiltonu je održano kompletno predavanje, dok je u ostalim župama prezentirana skraćena verzija istog predavanja. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

STIPO PILIĆ PREUZEO DUŽNOST DOPREDSJEDNIKA HDP “DR. RUDOLF HORVAT”

Stipo Pilić čita izjavu za javnost HDP “Dr. Rudolf Horvat”, Jasenovac, 1.5.2017.

Suosnivač Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” Stipo Pilić preuzeo je dužnost dopredsjednika naše udruge.

G. Pilić je bio polaznik studija povijesti i geografije na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu na kojemu je diplomirao 1984. godine. Poslije završenog studija regulira vojnu obvezu, a 1985. se zapošljava u osnovnoj školi u gradu Rabu na istoimenom otoku. U veljači 1986. zapošljava se u osnovnoj školi kralja Tomislava (tada Bratstvo-jedinstvo) u Zagrebu, gdje i danas radi. Odgojio je brojne generacije učenika na Trešnjevki, a tijekom rada je sudjelovao na gotovo svim županijskim i dva državna natjecanja iz geografije i povijesti.

Tijekom stvaranja Republike Hrvatske 1990. aktivno radi na obrani države u nastajanju, radeći i prateći stvaranje hrvatskih obrambenih snaga. Tijekom ljeta 1991. pomaže u radu policijskih i vojnih postrojbi, a u jesen te godine uključuje se i službeno u postrojbe Narodne zaštite grada Zagreba. Od prosinca 1991. do veljače 1992. pripadnik je 101. brigade Zbora narodne garde (Črnomerec), a od veljače do listopada te godine pripadnik je 124. Vukovarske brigade. Kao hrvatski bojovnik prošao je cijelu bojišnicu u Istočnoj Hrvatskoj – Operativna grupa Osijek i Vukovar – Vinkovci. Poslije demobilizacije određeno vrijeme tijekom 1993. i 1994. radi na zbrinjavanju prognanika iz Bosne i Hercegovine. U kolovozu 1995. sudjeluje u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja na Banovini, u području između Petrinje, Gline i Topuskog. Poslije toga se posvetio se obitelji i izgradnji doma.

Godine 2005. vraća se povijesnim istraživanjima i u skladu s tim istražuje Domovinski rat, posebno sporna područja: Istočna Hrvatska, Banovina, Kordun, Lika, Dalmacija, Bosna, Hercegovina. Tijekom tih istraživanja upoznaje se s kolegicom Blankom Matković, koja se tada  bavila temama iz Drugog svjetskog rata i poraća i to s naglaskom na prešućene žrtve toga rata.

Od 2008. do 2011. zajedno s Blankom Matković radi na spomenutom projektu Hrvatskog državnog arhiva i DORH-a. Od 2009. do danas objavio je nekoliko znanstvenih članaka i knjiga, u suautorstvu i samostalno. Među njegovim prvim radovima bila je knjiga o žrtvama Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa oko Jajca. Osim toga, zajedno s Blankom Matković priredio je veći dio dokumenata koji je objavljen u zbirci dokumenata Hrvatskog instituta za povijest Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-46., Dokumenti Dalmacija. Među znanstvenim radovima koji su izazvali najviše pažnje znanstvene i pučke javnosti bio je onaj u koautorstvu s Blankom Matković koji je pod naslovom Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima objavljen u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru u broju 56. Recenzent je i pisac predgovora i pogovora nekoliko knjiga te član Uredničkog vijeća časopisa Zbornik Janković koji izlazi u Daruvaru.

Istupao je u javnosti u gotovo svim medijima, od manjih web portala do Večernjeg lista i tjednika Globus. Dugi niz godina istražuje zbivanja, osobito stradanja žrtava u Drugom svjetskom ratu i poraću. Sudjelovao je u istraživanju grobišta žrtava poslijeratnih komunističkih likvidacija u Zagrebu, Macelju i ostalim mjestima Križnoga puta. Trenutno završava knjigu o prvom šefu Obavještajne službe NDH-a Vladimiru Singeru, a tijekom travnja i svibnja ove godine će s ostalim članovima naše udruge održati niz predstavljanje naših novih izdanja – “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” čiji je jedan od recenzenata i “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike” čiji je koautor.