Piše: Jure Soldić, mag.theol.
Ovogodišnja 25. obljetnica deblokade Dubrovnika i oslobođenja juga Hrvatske je bila krnja obljetnica. Naime, službeni protokol je zbog političke (ne)korektnosti jednostavno izbacio ikakav spomen na doprinos IX. bojne HOS-a obrani i oslobođenju Dubrovnika i juga Hrvatske. Dragovoljci pod znakom HOS-HSP-ZA DOM SPREMNI tako su opet po tko zna koji put grubo uvrijeđeni od odnarođenih političkih elita, koje svoje udobne živote mogu u velikoj mjeri zahvaliti upravo žrtvi HOS-ovaca.
Već početkom studenog 1991. godine 3 voda IX. bojne HOS-a stižu u pomoć gotovo potpuno opkoljenom Dubrovniku, a krajem istog mjeseca im se pridružuje još 7 HOS-ovaca te zajedno s ostalim braniteljima izdržavaju najžešći udar crnogorsko-srpsko-jugoslavenskih snaga, koji se dogodio 6. prosinca 1991. godine.
Tada je u jednom danu na grad ispaljeno više tisuća granata. Iako su HOS-ovci sudjelovali na gotovo svim linijama obrane grada: Mokošica, Sustipan, Bosanka i Belvedere, posebno su se tog 6. prosinca iskazali na Srđu kada su pokvarili planove niškim specijalcima potpomognutim topovnjačama s mora, MIG-ovima iz zraka i 3 tenka. Brojčano i tehnički nadmoćniji neprijatelj bio je prisiljen povući se s golemim ljudskim i materijalnim gubicima.
O tom događaju nam iz prve ruke u Nedjeljnoj Dalmaciji od 12. svibnja 2000. godine svjedoči čovjek, koji je vodio HOS-ovce u bici za Srđ, Ivan Perkušić-Barba: ” S nama su bili i Četvrtaši. Nikad neću zaboraviti 6. prosinca 1991. godine kada je zabilježen najžešći napad na Srđ i Dubrovnik. Pucali su po nama niški specijalci, crnogorski Četnici, tri topovnjače s mora, Četnici iz nevesinjske šume, a na pedeset metara došla su nam tri tenka. Cili dan vodila se bitka. U ponoć sa šest specijalaca MUP-a dolazi nam u pomoć Srećko Kljunak, današnji saborski zastupnik. Napad je odbijen, Dubrovnik je obranjen. Ali kako? Kad više nismo znali šta bismo, zapivali smo ” Evo zore, evo dana ” i četničke snage su se povukle “.
Podrazumijeva se da je za uspjeh uz visok moral, ipak bilo potrebno jako puno taktike te osobnog i grupnog žrtvovanja. Pobožnost, požrtvovnost, hrabrost i pravda odjeveni u crne odore još jedanput su se pokazali izvrsnim protuotrovom za crnogorsko-srpsko-jugoslavenski zmijski ujed.
Sredinom 1992. godine tada već u sastavu 114. brigade HV-a, IX. bojna HOS-a odlazi na područje Popovog polja gdje aktivno djeluje i doprinosi deblokadi Dubrovnika i oslobođenju hrvatskog juga.
Iako službenim protokolom ignorirani i na ostalim obljetnicama bitki iz Domovinskog rata, HOS-ovci krvavo zasluženu zahvalnost doživljavaju od svog naroda, posebno mlađih naraštaja, koji s prkosom prema odnarođenim političkim elitama u sve većem broju i na sve brojnijim javnim događanjima (crkvena okupljanja, politički skupovi, predstavljanja knjiga, koncerti, nogometne utakmice itd.) ponosno ističu pozdrav ZA DOM SPREMNI!
Budući da na mladima svijet ostaje, a vrijeme zavodnika, lažnih proroka, kukavica, otpadnika, izdajica, krivokletnika, strašnih ubojica i ostalih sluga Zloga prolazi, HOS neće biti zaboravljen.
