Na današnji dan prije 26 godina napadnut je grad Split nakon čega su uslijedile bitke u Splitskom i Korčulanskom kanalu u kojima je tada još mlada Hrvatska ratna mornarica (HRM) izvojevala pobjede nad znatno nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom (JRM). Time su deblokirane sve hrvatske luke, osim Dubrovnika, i uspostavila normalne komunikacije na moru, a JRM je bila prisiljena povući se iz unutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja i odakle su se konačno povukli u svibnju 1992.

Poveznica na cijeli članak

Piše: mr. sc. Blanka Matković

15. studenog 1991. dočekala sam u splitskom Varošu, jednom od „odabranih ciljeva“ načičkanim starim trošnim kamenim kućama, gdje sam tada stanovala sa svojim roditeljima. Tog jutra sa ostalim susjedima potražili smo zaklon u prizemnoj sobi kuće na adresi Radmilovićeva 62 jer je do najbližeg skloništa bilo nemoguće doći. Velik dio projektila pogodio je Plinarsku i druge ulice u neposrednom susjedstvu, no najveći dio nije eksplodirao.

Ovaj tekst posvećujem poginulim pomorcima „Jadrolinije“ Dinku Marasu i Juri Klapiću koje je napad zatekao u teretnom prostoru trajekta „Vladimir Nazor“ u splitskoj luci, te svim sugrađanima i sugrađankama koji su izravno i neizravno sudjelovali u obrani Hrvatske.

 „Napad na Split – Preokret u ratu na moru: Jadran više neće trpjeti blokade“, naslov je teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 16. studenog 1991., dan nakon napada na grad Split. Bile su to proročanske riječi jer bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu ( 15. i 16. studenog 1991.)  predstavljali su velike pobjede tada još mlade Hrvatske ratne mornarice (HRM) nad znatno nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom (JRM). Ovim pobjedama HRM je deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika, i uspostavila normalne komunikacije na moru, a JRM je bila prisiljena povući se iz unutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja i odakle su se konačno povukli u svibnju 1992. Osjećaji ponosa i sreće koje smo tada osjetili nažalost nisu potrajali. 18. studenog pao je grad Vukovar, a istog i narednog dana  (19. studenog) okupirana su ravnokotarska sela Škabrnja i Nadin gdje su srpski teroristi masakrirali velik broj mještana.

Na splitskom području JNA je raspolagala velikim vojnim snagama među kojima su bile i Zapovjedništvo JRM, Bataljun vojne policije-Dračevac, Ratna luka Lora s vojnom školom i pomorskom flotom, Vojna volnica, Vojnopomorska baza u Divuljama te niz skladišta s naoružanjem i opremom. Unatoč tome, Split je do studenog 1991. bio pošteđen žešćih napada. Do tog trenutka dalmatinski gospodarski kapaciteti uglavnom su prestali s proizvodnjom, kopnene komunikacije su bile presječene, plovni putovi pod nadzorom JRM, uvjeti života, naročito na otocima, bili su sve teži, a borbe su se već vodile na svim dalmatinskim bojištima. Nastavi čitati 15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO →