Posljednji nastavak feljtona o suđenju Dinku Šakiću i Jasenovcu objavljen je u današnjem broju Hrvatskog tjednika, a na našoj web stranici bit će dostupan u nedjelju, 8. siječnja 2017.
Arhiva oznaka: M. Koić
RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (3)
Pišu: Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić
Ekskluzivno objavio Hrvatski tjednik, 29.12.2016. (pdf)
(HrSvijet.net, Dragovoljac.com, Narod)
Poveznica na prvi i drugi dio teksta
Albert Izrael i kapar Nisim
U optužnici je mnogo toga stavljeno je Dinku Šakiću na teret, a kao u Kafkinom „Procesu“ neprecizno se spominju neimenovane žrtve neutvrđenog broja da bi se u jednom ipak na kraju nepotpuno navela imena dvojice navodno obješenih u kontekstu koji se može tumačiti kao jedan događaj ili kao dva odvojena s nepoznatim vremenskim razmakom između njih, ali tako da se uopće ne može naslutiti kad se spomenuti događaj mogao dogoditi pa se tako ne zna je li se spomenuto uopće dogodilo za vrijeme Šakićeva zapovijedanja jasenovačkim logorom. U jednom slučaju poimenično su spomenuta dvojica obješenih logoraša Albert Izrael i kapar Nisim koji su „ostali visjeti na stupovima u logoru po nekoliko dana“. Ne precizira se niti vrijeme pa nije iznenađenje da se za jednu žrtvu navodi samo ime i pridjev imenu nastao kao opis navodne radnje zbog koje je obješen. Kapar nije ime ni prezime već dokaz da sud uzima u obzir nepotpune i neprecizne podatke u suđenju gdje je presuda već donesena na političkom nivou i očito je samo preostalo da je se pravosudno formalno provede. Od trojice svjedoka jedino je Jakov Finci govorio o Albertu Izraelu i Nisimu, svjedok Bednjanec govorio je samo o Nisimu, a Sarač ga nije imenovao. Svjedočenje je bilo kontradiktorno, ali ne i za sud koji je odbio zahtjev obrane za suočavanjem kao neproduktivan. Nastavi čitati RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (3)
OBJAVLJEN TREĆI NASTAVAK FELJTONA O SUĐENJU DINKU ŠAKIĆU
Treći nastavak feljtona o suđenju Dinku Šakiću i Jasenovcu objavljen je u današnjem broju Hrvatskog tjednika, a na našoj web stranici bit će dostupan u nedjelju, 1. siječnja 2017. Posljednji nastavak bit će objavljen u Hrvatskom tjedniku 5. siječnja 2017., a nakon toga slijedi nastavak ofenzive i neke nove poslastice.
RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (2)
Pišu: Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić
Ekskluzivno objavio Hrvatski tjednik, 22.12.2016. (pdf)
(Kamenjar.com, Hrvatski fokus, HrSvijet.net, Dragovoljac.com, Narod.hr)
SVJEDOCI
U istrazi i tijekom Šakićeva suđenja ispitano je 56 svjedoka, od toga 35 bivših logoraša od kojih je samo 12 bilo zatočeno u jasenovačkom logoru za vrijeme dok je upravitelj bio Dinko Šakić i za vrijeme događaja koji mu se stavljaju na teret u optužnici. Od tih 12 potencijalnih svjedoka očevidaca samo njih šest u istrazi izravno optužuje Šakića za zločine u kojima je sudjelovao, naredio ih ili sam učinio. Ukupno ga za konkretne zločine direktno okrivljuje devet bivših logoraša. Među logorašima koji direktno ili indirektno optužuju Šakića za neki zločin i to ne samo za njegovog upravljanja logorom već i izvan tog razdoblja njih čak osam su međusobno povezani na više načina. Zajedničko im je da su bili predratni komunisti ili komunistički simpatizeri, njih šestorica se znaju iz tzv. građevinske grupe iz jasenovačkog logora, a neki od njih bili su istovremeno i u logoru Stara Gradiška. U Staroj Gradiški se s njima upoznao Šimo Klaić. Taj Klaić bio je u isto vrijeme u Staroj Gradiški i Lepoglavi s još jednim svjedokom optužbe Zdenkom Schwartzom. Prema iskazu Derviša Sarača tijekom istrage njemu je prije davanja iskaza telefonirao Šimo Klaić glede svjedočenja protiv Šakića. Zanimljivo je da sud nije reagirao na ove navode i uklonio sa suđenja sivu eminenciju ove vrlo prisne grupe svjedoka izuzimajući iz spisa barem njegova „svjedočenja“, pa je to znakovita indicija da se radilo o procesu pod utjecajem politike. Jedini svjedok koji za neki zločin direktno optužuje Šakića, a ne pripada grupi jasenovačkih (pre)slobodnih zidara, bila je Ana Šimunčić koja je za vrijeme događaja kojem je navodno nazočila bila osmogodišnja djevojčica. Prema iskazima i svjedočenjima većina bivših logoraša bili su pretežni dio svojih logoraških dana u Staroj Gradiški, a tek su nakon raspuštanja tog logora u jesen 1944. prebačeni u Jasenovac što znači da su proveli tek nekoliko dana u logoru za vrijeme upravljanja Dinka Šakića. Neki od svjedoka bili su u Jasenovcu puno prije nego što je Šakić postao zapovjednik, a jedan dio njih je i pušten do 1944. Nekoliko svjedoka pa čak i bivših jasenovačkih logoraša izjavilo je da nikada nisu čuli za Šakića ili ga sreli, neki su izjavili da su za njega čuli na televiziji ili čitajući dnevni i tjedni tisak. Kako je grozničava bila potraga za svjedocima svjedoči i iskaz Željka Salzbergera iz Zagreba koji je u istrazi izjavio da nikada nije bio u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Svjedokinja Kata Švraka bila je prema njenoj izjavi ukupno pet dana u logoru u svezi ispitivanja o nekim ljudima iz njenog rodnog sela Uštice koje se nalazi blizu logora, a Milka Žabčić uopće nije bila u logoru već je bila internirana u mjestu Jasenovac.[1] Nastavi čitati RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (2)
OBJAVLJEN DRUGI NASTAVAK FELJTONA O SUĐENJU DINKU ŠAKIĆU
U najnovijem broju Hrvatskog tjednika objavljen je drugi nastavak našeg feljtona o manipulacijama na suđenju Dinku Šakiću te naš dopis Ministarstvu kulture. Ovaj nastavak feljtona objavit ćemo na našoj web stranici u nedjelju, 25.12.2016.
DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE
Obratiti pažnju na 22:05 i 29:47
RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (1)
Pišu: Blanka Matković, M. Koić, Nikola Banić
Ekskluzivno objavio Hrvatski tjednik, 15.12.2016. (pdf)
(Dragovoljac.com, Kamenjar.com, Sloboda.hr, HrSvijet.net, Narod.hr)
„Nama pod hitno treba novu oluja i lustracija našeg društva“, izjavio je predsjednik Hrvatskog etičkog nacionalnog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović pred punom dvoranom Hrvatske katoličke misije u Offenbachu u lipnju 2015.[1]
Šeparović je bio u pravu. Hrvatskoj doista treba nova oluja i to takva koja će neizostavno dovesti do revitalizacije odnosno preporoda hrvatske kulture i znanstvene misli, ali i našeg mentalnog sklopa. Riječ je o neminovnom dijelu odrastanja u svim mladim demokracijama, a katarza kroz koju hrvatsko društvo mora proći nemoguća je bez revizije povijesti koja će nam omogućiti da shvatimo što smo od naših predaka naslijedili i kakvu bolju budućnost na takvim spoznajama možemo izgraditi. No, što to točno iz povijesti možemo naučiti ako imamo opravdanog razloga sumnjati u „dogmatsku“ i zacementiranu verziju povijesti i to u društvu u kojemu se prirodan tijek znanstvenog istraživanja, dakle revizija, sustavno nameće kao razlog za osudu i linč?
U hrvatskoj modernoj povijesti mnogo je primjera koji bi nam mogli poslužiti za temeljitu analizu ovakve žabokrečine u koju su hrvatske humanističke i društvene znanosti gurnute nakon komunističkog osvajanja 1945. No, među njima je i jedan koji je u ne tako davnoj prošlosti izazvao veliku pažnju medija – suđenje Dinku Šakiću. Odvijalo se to pod budnim okom sveprisutnog Efraima Zuroffa, direktora Centra Simon Wiesenthal koji je od argentinskih vlasti tražio Šakićevo uhićenje. Šakić je uhićen 30. travnja 1998. u svom domu u Argentini i to na datum kada se obilježava Dan hrvatskih političkih uznika, a Hrvatska je podnijela zahtjev za njegovo izručenje na koje je Šakić pristao. U svibnju 1998., dok je Šakić još sjedio u argentinskom pritvoru, pojedini hrvatski novinari izvještavali su o „desničarskom hrvatskom proljeću“ kada se obilježavaju „datumi iz Drugog svjetskog rata i njegova kraja“ i u kojemu su „likvidacije kvislinga, kao i tzv. Križni put (…) važne točke u desničarskoj ideologiji“.[2] Isti autor zaključio je tada da će Šakićevo izručenje „sigurno dodatno razbuktati desničarske duhove“. No, umjesto „desničarskih duhova“ temeljita analiza Šakićeve optužnice i presude otključava ormar prepun komunističkih izmišljotina i konstrukcija kakvima se hrvatski javni prostor, osam godina nakon Šakićeve smrti, još uvijek truje. Nastavi čitati RUŠE LI PODACI JUSP JASENOVAC OPTUŽNICU I PRESUDU DINKU ŠAKIĆU? (1)
OLUJA 2 – NOVI HRVATSKI NARODNI PREPOROD
U prošlom broju Hrvatskog tjednika član našeg Upravnog odbora Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su tekst pod naslovom „Zatišje pred oluju“. Ovaj tekst privukao je veću pažnju čitateljstva iako je malo tko shvatio da je ustvari riječ o Oluji. Pa neka Oluja 2 otpočne…
Ovim putem zahvaljujemo uredništvu Hrvatskog tjednika na suradnji i objavi ovog iznimno važnog feljtona pod naslovom “Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću?” koji potpisuju Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić. Prvi nastavak bit će objavljen i na našoj web stranici u nedjelju, 18. prosinca 2016.
Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU
Ilija Prodanović rođen ocu Bogdanu i majci Stani u Klakaru Gornjem 1941. godine navodno je ubijen 1942. godine od ustaša kao jednogodišnja beba kako navodi mrežni jasenovački popis javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP). To je laž budući da je umro pet dana prije svojeg 69. rođendana u bolnici „Dr. Stjepan Benčević“ u Slavonskom Brodu 2010. godine. Ovo nije slučajna pogreška jer dosad je objavljeno preko tisuću poimeničnih slučajeva „slučajnih pogrešaka“ lažnih jasenovačkih žrtava s mrežnog popisa koje još uvijek nisu ispravljene. Lažne žrtve se mogu pronaći na vrlo mnogo mjesta, a spomenuti Ilija Prodanović samo je jedan primjer do kojeg se došlo na temelju osobnih dokumenata uz pomoć drugih ljudi kojima ovom prilikom hvala.
No i pregledom javno dostupnih podataka moguće je pronaći lažne žrtve. Primjerice, u jednom od prethodnih članaka već je pokazano da je mnogo podataka moguće pronaći na mrežnim tražilicama gradskih grobalja. Jedan od dosad neobjavljenih takvih primjera je Moise Danon rođen ocu Sabetaju i majci Raheli u Sarajevu 1913. godine, a umro 1969. godine. Dio ovih podataka moguće je pronaći i na mrežnoj tražilici grobova u Zagrebu, ali usprkos tome mrežni jasenovački popis navodi da je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Slične podatke uz fotografije nadgrobnih spomenika moguće je pronaći i na stranici https://billiongraves.com/grave/Moise-Danon/18476448#/. Na slici groba u kojem je pokopan Moise Danon vidi se da su u njemu pokopani još neki ljudi koji se spominju na mrežnom jasenovačkom popisu. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU
NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara
Na 16. obljetnicu pada junačkog grada Vukovara u ruke srpskih i jugoslavenskih agresora 18. studenog 2007. godine u Zagrebu je umrla Nada Sonnenschein rođena ocu Oskaru i majci Josipi u Požegi 1923. godine. Međutim, mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) prema podacima komunističkog popisa iz 1964. godine podudarnim s istraživanjima iz projekta Dotrščina iz prve polovice 1980-ih u zadnjem desetljeću prije propasti komunističkog režima i „potvrđenim“ istraživanjima Melite Švob objavljenima u nezavisnoj Hrvatskoj 2004. godine u knjizi o Židovima izdanoj u suradnji s Istraživačkim i dokumentacijskim centrom „Cendo“ navodi da je Nada Sonnenschein s potpuno istim osobnim podacima ubijena 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, a jedina dvojba u podacima je radi li se o Židovki ili Hrvatici. I što sad? To vjerojatno nije slučajna pogreška, već jedna od mnogih jasenovačkih laži jer slučajne pogreške se ispravljaju, a u lažima se ustraje. Osim podudaranja datuma pada Vukovara i pravog datuma smrti Nade Sonnenschein, postoje i druge veze između Jasenovca i Vukovara i to propagandne. Mit o hrvatskoj genocidnosti za vrijeme komunističkog režima propale Jugoslavije bio je temeljen na preuveličavanju ustaških, a preneseno hrvatskih zločina što je posebice vidljivo na mitu o 700.000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara