U Hrvatskom tjedniku od 27. travnja 2017. citiran je navod iz knjige A. Miletića o Romima u Jasenovcu: „vrlo malo je evidentiranih Cigana — samo nekoliko stotina (…)“.[1] Za one koji možda ne znaju, Miletić je oficir bivše JNA. U komunističkom režimu godinama je pisao knjige o Jasenovcu, a s time je nastavio u Srbiji i nakon raspada Jugoslavije, znači da sigurno nije „revizionist“, već baš suprotno. Da bi se opravdao nesrazmjer između poznatih poimeničnih podataka o Romima upućenim u Jasenovac i broja navodnih žrtava, tvrdi se da Romi nisu popisivani. U prethodnim tekstovima pokazano je da to nije točno. Postoje i popisi Roma deportiranih u Jasenovac, samo ih je na tim popisima premalo za održavanje na životu antifa mitova o hrvatskoj genocidnosti.
Vladimir Žerjavić se također ne bih mogao nazvati revizionistom. Prema njegovim pretjeranim proračunima baziranim na komunističkoj literaturi i bajkovitim partizanskim monografijama u Jasenovcu je stradalo oko 85.000 osoba, od toga oko 10.000 Roma.[2] Žerjavić je često citiran od lijevih medija kao neporecivi autoritet. Čini se da je za neke neporeciv samo do trenutka kad treba povećati broj žrtava. Primjerice u mrežnom jasenovačkom popisu ima skoro 84.000 žrtava navodno stradalih u Jasenovcu i Staroj Gradiški s tendencijom rasta. Za usporedbu prema komunističkom popisu iz 1964. godine u Jugoslaviji je u svim logorima stradalo ukupno 89.851, a od toga je ubijeno 86.436.[3] Komunistički popisivači su zbog ratnih reparacija sigurno popisali sve što su mogli pa i ono što nisu trebali, a popisali su samo oko 5.000 više stradalih logoraša za cijelu Jugoslaviju od primjerice Žerjavićeve procjene za Jasenovac i dok je u mrežnom jasenovačkom popisu već dostignuta Žerjavićeva procjena, uskoro bi mogla biti dostignuta i komunistička brojka iz 1964. za cijelu Jugoslaviju. Još mali napor tvoraca jasenovačkog popisa i komunistički popisivači bi mogli postati revizionisti. Što se tiče žrtava, još je drastičniji slučaj s Romima. Prema mrežnom jasenovačkom popisu trenutno se kod 16.171 navodne žrtve navodi romska nacionalnost ili kod preko 6.000 više nego primjerice kod Žerjavića. Tako su autori jasenovačkog popisa za više od 60% revidirali Žerjavića. Kako je to napravljeno može se vidjeti iz sljedećih podataka. Primjerice 2.485 romskih žrtava nema navedeno ime ili prezime, 1.557 nema ni ime niti prezime, a njih čak 1.553 nema nikakvih podataka osim navodnog mjesta rođenja. Kod 2.910 navodnih žrtava nije navedena godina rođenja, a kod još 2.048 navodnih žrtava autori popisa su godinu rođenja označili kao nepouzdan podatak. Koliko su nepouzdani ti podatci može se vidjeti primjerice kod Dragana Hudorovića, navodno je rođen 1920.* godine, a u napomenama se navodi alternativna godina rođenja 1934. Kod Milke Nikolić navodno rođene 1915.* godine u napomenama se navodi alternativna godina rođenja 1897. Znači da u skoro 5.000 slučajeva godine rođenja nema ili se radi o najobičnijem nagađanju ili možda izmišljanju. Kod 6.204 navodne žrtve nije navedeno ime otca. Kod 460 navodnih romskih žrtava godina smrti nije upisana ili se navodi da se radi o nepouzdanom podatku. Znači radi se o pretpostavkama ili izmišljanju godina smrti. Sveukupno kod 8.449 romskih žrtava su nepotpuni identifikacijski podatci, a to znači da se preko polovice romskih žrtava bazira na pretpostavkama i željama, a ne na znanstveno prihvatljivim podatcima.
Evo nekoliko primjera. Na popisu je troje muškaraca iz Feričanaca nepoznatog imena svi prezimena Stevanović, u napomenama se navodi prezime Štefanović, kod sve trojice se navodi isto i vrlo čudno ime otca Pisar. Ili primjer dva djeteta prezimena Stevanović iz Cerne, ne zna im se ime, ni ime otca, ali navedene su godine rođenja 1932. i 1933. Kako se došlo do tih podataka? To je stvarno znanstveno čudo. Ako Romi nisu popisivani, na koji način se saznalo kada je rođeno dvoje djece iz Cerne nepoznatih imena i nepoznatog otca i kako se uopće utvrdilo da su baš iz Cerne, da se prezivaju Stevanović i da su odvedeni i ubijeni u Jasenovcu? Isti je slučaj s dvoje djece iz Klinča Sela, navodno prezimena Sokolović nepoznatih imena, ali navedene su im godine rođenja. To liči na slučaj hrvatskog vojnika koji je nakon Domovinskog rata osuđen zato što je neutvrđenog dana na neutvrđenom mjestu ubio nepoznatu babu. Princip je isti – postavi se cilj, primjerice potrebno je nekoliko tisuća dječjih žrtava, a onda se posao mora odraditi bez obzira na istinu.
U Hrvatskom tjedniku od 14. lipnja 2017. u rubrici Pisma čitatelja objavljeno je pismo Darka Đurđevića iz Križevaca koji je opisao sudbinu svog djeda Đure koji je bio odveden u Jasenovac, a zatim u okolicu Graza u Austriju gdje je radio i nakon rata se vratio kući. Zanimljivo je da Darko Đurđević navodi da su njegovi pretci bili jedina romska obitelj u selu Cubincu kraj Križevaca. Prema mrežnom jasenovačkom popisu iz Cubinca je 159 Romskih žrtava. Od toga je 129 s prezimenom Đurđević i 30 s prezimenom Nikolić. Međutim samo kod 44% Đurđevića i 47% Nikolića se uz prezime navodi i ime, a kod ostalih, sveukupno 55% uz prezime se navodi NN-muškarac ili NN-žena. Nevjerojatno je da u malom selu s oko 300 stanovnika kakav je bio Cubinec za vrijeme rata, u kojem se svi znaju i u kojem je navodno polovica stanovništva poubijana, komunistički istražitelji od preostalih seljaka ne mogu saznati bar imena kad već nisu mogli saznati godine rođenja kod 90% navodnih žrtava. Ako su točni navodi iz pisma Darka Đurđevića postavlja se pitanje otkud tolike silne romske žrtve na jasenovačkom popisu iz sela u kojem je živjela samo jedna romska obitelj. Koliko god bila brojna, obitelj Đurđević sigurno nije imala 129 članova. Selo Cubinec je na popisu prije Drugog svjetskog rata imalo 318 stanovnika, a na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine u selu je živjelo 357 stanovnika tj. 39 više. Znači demografski podatci ne ukazuju da je pola sela poubijano u ratu.
Nije to jedini takav slučaj. Već je u prethodnim tekstovima spominjano selo Pavličani koje je dobar primjer nelogičnosti podataka o osobama bez imena i prezimena s jasenovačkog popisa. Na jasenovačkom popisu je 139 Roma iz Pavličana kod Čazme kojima se ne navodi ime i prezime. To bi značilo da je ubijeno oko 90% predratnog stanovništva sela, a na prvom poslijeratnom popisu bilo je 40% stanovnika više nego prije rata, a stvarno 10 puta više kad se samo računaju navodno preživjeli tj. oni koji nisu na jasenovačkom popisu.[4] Još drastičniji je primjer iz sela Babinac u općini Ivanska. Prema mrežnom jasenovačkom popisu iz Babinca su 332 bezimene romske žrtve, bez imena otca i godine rođenja. Znači nema nikakvih identifikacijskih podataka. Prema popisu stanovništva 1931. godine u Babincu je živjelo 257, a 1948. godine popisano je 265 stanovnika tj. 8 više.[5] To je i najveći zabilježeni broj stanovnika u tom selu, a to znači da je prema autorima jasenovačkog popisa u Jasenovcu ubijeno više Roma nego što je selo Babinac ikada imalo stanovnika. Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje ovog fenomena. U selu Hudi Bitek blizu Zagreba je prema jasenovačkom popisu stradalo 25 Roma. Selo je 1931. godine imalo 135, a 1948. godine 171 stanovnika.[6] To je 36 stanovnika više tj. +27% unatoč tome što je navodno ubijena skoro petina predratnog stanovništva i to samo Romi, kao da ostali iz sela nisu stradavali za vrijeme rata. Zanimljivo da je broj stanovnika u selu pao za 10 tek na mirnodopskom popisu iz 1953. godine. Znači u vrijeme kad se „stabilizirala“ Titova komunistička vlast, pao je broj Hrvata. Prema jasenovačkom popisu je sto romskih žrtava iz sela Gradišće kod Generalskog Stola. Prema popisu stanovništva 1931. godine u Gradišću je živjelo 165, a nakon rata 1948. godine živjelo je 185 stanovnika tj. 20 više (+12%).[7] Demografski gubitak bi mogao biti oko 20 stanovnika, tako da nije jasno otkuda čak 100 romskih žrtava iz tog malog sela. To bi značilo da je poubijano preko 60% predratnog stanovništva, a da se unatoč tome broj stanovnika povećao. Još je drastičniji primjer sela Novačka u općini Gola na granici s Mađarskom. Prema jasenovačkom popisu iz tog sela je ubijen čak 321 Rom. Kod ovog sela je znakovito da ima stalni pad broja stanovnika od popisa iz 1910. godine. Znači pad broja stanovnika bilježi se konstantno već od razdoblja prije Prvog svjetskog rata. Primjerice za razdoblje između popisa 1921. i 1931. godine pad broja stanovnika bio je oko 4%, a između popisa 1931. i 1948. godine pad je bio oko 11% tj. 123 stanovnika manje, ali u razdoblju od 17, a ne 10 godina.[8] Kad se to svede na dekadu pad broja stanovnika bio bi oko 6% i tek je neznatno veći od onog u predratno vrijeme. Ovo je još jedan primjer nevjerojatnih podataka iz jasenovačkog popisa koji su u neskladu s demografskim podatcima. U ovom slučaju izgleda kao da je netko pad broja stanovnika 123 premetnuo u broj romskih žrtava 321. Prema jasenovačkom popisu iz Novih Jankovaca kod Vinkovaca stradalo je čak 810 Roma i 9 Srpkinja sve s prezimenom Petrović. Prema popisu stanovništva 1931. godine bilo je 1.093, a 1948. godine 648 stanovnika u Novim Jankovcima, znači 445 manje.[9] Ako se uzme aritmetička sredina prijeratnog porasta stanovnika (6,8%) i poslijeratni porast između popisa 1953. i 1961. godine (19.4%) i to se sve svede na iste vremenske intervale, dobije se vrlo veliki prirodni prirast od 15.53% za 10 godina. To je vjerojatno posljedica poslijeratnog doseljavanja, ali čak i s takvim brojevima koji su pretjerani demografski gubitak stanovništva na popisu iz 1948. godine je mogao biti oko 750 stanovnika, a to je za 8% manje od broja navodno stradalih Roma. Treba navesti da su demografski gubitci uvijek veći od stvarnog broja stradalih. Prema popisu iz 1991. godine u Novim Jankovcima Hrvati su bili izrazita većina od preko 3/4 stanovništva, Srbi manje od petine, a u selu je tada živjelo i dvadesetak Mađara. Romi nisu zabilježeni na popisu. Za pretpostaviti je da su osim Roma i 9 Srpkinja tijekom rata stradavali/umirali i ostali seljani pa su tim nevjerojatnije brojke iz jasenovačkog popisa. Ovo su samo neki od brojnih primjera iz raznih krajeva Hrvatske. U rezultatima komunističkog popisa žrtava rata navodi se nekoliko procjena raznih autora o demografskim i neposrednim ratnim gubitcima u Jugoslaviji. Omjer neposrednih ratnih gubitaka i demografskih gubitaka kreće se od 47.6% kod I. Laha do 63.1% kod D. Vogelnika.[10] Ako primjerice na proračunate demografske gubitke iz Novih Jankovaca primijenimo maksimalni i znatno pretjerani omjer neposrednih ratnih i demografskih gubitaka, prema Vogelniku to bi značilo da su neposredni ratni gubitci sela oko 470 i to znatno odudara od navodno 819 žrtava samo u Jasenovcu.
Prema nesustavno obrađenim statističkim podacima iz popisa 1931. godine objavljenim za vrijeme rata u Beču u Jugoslaviji su živjela 70.424 Roma. Da bi dobio broj Roma u 1941. godini, J. Tomasevich je povećao broj Roma iz 1931. godine za prosječno povećanje ukupnog broja stanovnika u Jugoslaviji 1930-ih tj. za 12.7%. Tako je došao do podatka da je 1941. godine u Jugoslaviji živjelo oko 79.500 Roma.[11] Prema Tomasevichu „više od četvrtine“ Roma živjelo je na području koje odgovara Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, znači oko 20.000. Kako mu se to pod utjecajem komunističke literature valjda činilo premalo, Tomasevich spominje još jedan postupak za izračunavanje broja Roma u NDH prema kojem je u NDH živjelo oko 25.000 Roma. On smatra da je od toga broja oko 2/3 u današnjoj Hrvatskoj i istočnom Srijemu koji su nakon rata Tito i komunisti oduzeli Hrvatskoj i poklonili Srbiji, a oko 1/3 u današnjoj Bosni i Hercegovini. Ako na isti način kao i Tomasevich za 1941. godinu izračunamo podatke o broju Roma 1948. godine, dobije se rezultat od oko 86.700. Prema popisu iz 1948. godine bilo je 72.736 Roma u Jugoslaviji, znači oko 2.350 više nego prije rata. Treba napomenuti da je jedino Hrvata bilo manje na prvom poslijeratnom popisu nego prije rata. Kad od očekivanog oduzmemo stvarno stanje iz 1948. godine, dobije se demografski gubitak Roma u cijeloj Jugoslaviji od oko 13.950, a to je za 2.221 manje nego što je navodno ubijeno Roma samo u Jasenovcu. Ako se primjerice uzme prirast od 14% u dekadi, demografski gubitak Roma je oko 14.500, znači opet je znatno manji od navodnog ukupnog broja romskih žrtava samo u Jasenovcu. Kad bismo primijenili gore spomenuti omjer neposrednih ratnih žrtava i demografskih gubitaka koji se mogu dobiti iz Vogelnikovih podataka, proizlazi da je u cijeloj Jugoslaviji moglo stradati oko 9.000 Roma, a prema Lahu to bi ispalo znatno manje od 7.000. Da netko u šali zbroji te podatke, dobio bi manje od trenutne brojke stradalih Roma prema jasenovačkom popisu.
Prema popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je bilo 405, a u Bosni i Hercegovini 442 Roma.[12] Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa ubijeno je oko 14.000 Roma kod kojih je navedeno da su rođeni u Hrvatskoj. Primjerice Z. Despot navodi da je prema podatcima Komisije za sakupljanje podataka o žrtvama NOR-a Republičkog odbora SUBNOR-a Hrvatske iz 1950. godine život izgubio 5.341 Rom.[13] Možemo zamisliti kako su „subnoraši“ pedantno popisivali žrtve, ali čak i takvi popisali su 2.6 puta manje romskih žrtava nego što trenutno ima Roma iz Hrvatske u jasenovačkom popisu. U jasenovačkom popisu je i oko 900 romskih žrtava navodno rođenih u Bosni i Hercegovini. To znači da je oko 90% hrvatskih Roma ubijeno u Jasenovcu, a samo oko 10% Roma iz Bosne i Hercegovine, stvarno samo iz Bosne jer se ne navode Romi rođeni u Hercegovini. To bi značilo da je oko 7.000 Roma iz Bosne i Hercegovine ubijeno negdje drugdje, a ne u Jasenovcu. Čime bi se mogao opravdati ovakav drastičan nesrazmjer u postupanju prema hrvatskim i bosanskim Romima? Jesu li bosanski Romi masovno ubijani negdje drugdje i ako jesu, gdje? U prethodnim tekstovima pokazano je nekoliko primjera da su u velikom broju bosanski Romi tj. tzv „bijeli cigani“ bili tretirani kao i arijevci i nisu potpadali pod rasne zakone, čak su i neki čija je rodbina dokazala da su „bijeli cigani“ bili na popisima za puštanje iz logora. Objašnjenje za ovu misteriju s „nestašnim“ brojkama čini se prilično jednostavno. Pretpostavka je da se dio bosanskih Roma na popisu poslije rata izjasnio kao Muslimani, a znamo i da se dio bosansko-hercegovačkih Muslimana na popisu poslije rata izjasnio kao Srbi pa je to vjerojatno učinio i dio Roma. Isti princip se može pretpostaviti i za Rome iz Hrvatske, naročito za one doseljene u Hrvatsku tijekom vladavine srpskog kralja. Pretpostavka je da se dio njih izjasnio kao Srbi. Dio Roma koji su živjeli u istočnom dijelu Srijema koji je nakon rata od Tita i komunista oduzet Hrvatskoj i dan Srbiji više nisu bili zabilježeni na popisima u Hrvatskoj pa je i komunističkim prekrajanjem granica administrativno došlo do smanjenja broja Roma u Hrvatskoj. Sve navedeno ukazuje da je izrazito pretjeran broj romskih žrtava u Jasenovcu.
Autori čiji su podatci korišteni u ovom tekstu Miletić, Žerjavić, komunistički popisivači, subnorovci, Lah, Vogelnik, pa ni Tomasevich u izdanju čije knjige u Hrvatskoj su sudjelovali Goldsteini sigurno se ne mogu nazvati revizionistima, a ipak njihovi podatci pokazuju sav apsurd jasenovačkog popisa. Kao i puno puta do sada pokazalo se da su mitovi neotporni na znanstvene podatke i proračune i da ih na životu može održati samo politička transfuzija.
[1]Antun Miletić, Koncetracioni logor Jasenovac 1941.1945., Dokumenta, Knjiga III, Narodna knjiga, Beograd i Spomen-područje Jasenovac, 1987. Pogovor str. 701 (pdf)
[2]Vladimir Žerjavić, Yugoslavia-Manipulations With the Number of Second World War Victims, Croatian Informatio Centre http://www.hic.hr/books/manipulations/manipulations.pdf
[3]Savezni zavod za statistiku ,Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa), Beograd, 1966. http://www.muzejgenocida.rs/images/01zrtve%20rata%201941-1945.pdf
[4]Blanka Matković, M. Koić, Nikola Banić, Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću? (1), Hrvatski list, 22.12.2016. str. 31-39.
[5]https://hr.wikipedia.org/wiki/Babinac_(Ivanska)
[6]https://hr.wikipedia.org/wiki/Hudi_Bitek
[7]https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradišće_(Generalski_Stol)
[8]https://hr.wikipedia.org/wiki/Novačka
[9]https://hr.wikipedia.org/wiki/Novi_Jankovci
[10]Savezni zavod za statistiku ,Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa), Beograd, 1966. http://www.muzejgenocida.rs/images/01zrtve%20rata%201941-1945.pdf
[11]Jozo Tomasevich, Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945: Okupacija i kolaboracija, EPH i Novi Liber, 2010., Dodatak: Uništenje jugoslavenskih Roma str 675-678. (recenzija Ivo Banac, za izdavača Ninoslav Pavić i Slavko Goldstein, urednik prof. dr. Ivo Goldstein)
[12]https://sh.wikipedia.org/wiki/Popis_stanovništva_1948._u_FNRJ
[13]https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/ljudski-gubici-hrvatske-u-drugom-svjetskom-ratu-koje-su-prouzrocili-okupatori-i-njihovi-pomagaci-brojidbeni-pokazatelji-procjene-izracuni-popisi-1028
