Arhiva kategorije: Vremeplov

NEPOZNATI DETALJI IZ DOSJEA FRANE TENTE (1946.-1947.)

U novom broju Tusculuma: časopisa za solinske teme objavljen je rad Blanke Matković pod naslovom “Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946.-1947.): Nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente” (pdf).

Mural u Splitu, Photo: Urbana desnica
Mural u Splitu, Photo: Urbana desnica

U svibnju 1945. na tisuće hrvatskih vojnika i civila našlo se u kolonama koje su se povlačile preko Slovenije do Austrije u nadi da će ondje naći utočište pred nadolazećom Jugoslavenskom armijom (JA). Među njima je bio i splitski đak Frane Tente, rođen u Mravincima kod Solina, koji je zarobljen kod Bleiburga i vraćen u Hrvatsku gdje je zatvoren u logor u Bjelovaru. Nakon puštanja iz logora, Tente se vraća kući gdje nastavlja školovanje te se početkom nove školske godine 1945./46. povezuje sa skupinom gimazijalaca-istomišljenika s kojima radi na pripremi i dijeljenju „protunarodnih“ letaka. Uhićen je u srpnju 1946., nedugo nakon što je na zgradi splitske gimnazije oslikao lik Ante Pavelića povodom njegova imendana. U zatvoru je proveo nekoliko tjedana tijekom kojih je ispitivan u više navrata.

Iz dosjea Franinog brata Maksimilijana Tente
Iz dosjea Franinog brata Maksimilijana Tente

U njegovom dosjeu, koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu, sačuvana su tri zapisnika sa saslušanja čije detalje objavljujem u ovom članku. Nakon puštanja iz zatvora Tente je bio pod prismotrom Udbe, a na temelju pronađenih bilješki može se zaključiti da je Udbin doušnik bio netko od njegovih poznanika. U zimu 1947. Tente se povezao se preko Ivice Bavčevića povezao s organizacijom Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Splitu čiji su pripadnici 10. travnja 1947. na Marjanu skinuli jugoslavensku zastavu i podigli hrvatski barjak. Veći broj članova te skupine je uhićen, a među njima i Frane Tente koji je osuđen na tri godine zatvora s prisilnim radom. Kaznu je služio u Kazneno-popravnom domu Lepoglava. Prema sačuvanom dopisu K.P.D. Lepoglava od 16. siječnja 1949., Tente je umro 8. studenog 1948. u K.P.D. Lepoglava „od upale podrebrice i upale mozgovne opne, te tuberkuloze pluća“, a mjesto njegovog ukopa ostaje nepoznato.

Slobodna Dalmacija, 31.5.1947.
Slobodna Dalmacija, 31.5.1947.

STAROHRVATSKI POZDRAV “ZA DOM”

(objavio portal Kamenjar)
Hajd’ u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena množ*
na nj diže svoj nož;
Hajd’ u boj!
Nas mal, al’ hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt’*?
Smrt vragu, smrt!
 
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on, mora past’!

 

Starohrvatski pozdrav “Za dom”, koji se u različitim inačicama pojavljuje u zapisima od 1684. godine, trn je u oku mnogima koji nezavisnu Hrvatsku ne žele iz jednostavnog razloga što samo takva hrvatska država može biti dom istinskih hrvatskih domoljuba. U raznim pokušajama diskreditacije ovog časnog pozdrava kojim su Hrvati pozdravljali stoljećima pokušava se nametnuti stav da je riječ o pozdravu koji se isključivo veže uz Ustaški pokret što je notorna laž. Stoga ovdje objavljujemo stare hrvatske zapise u kojima se pojavljuje ovaj pozdrav.


PAVAO RITTER VITEZOVIĆ, ODILJENJE SIGETSKO, 1684.

Bosiljak 1868.

Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinski, 1876.

Neven 1885.

Iskra 1894.


Sveta Cecilija 1927.


Hrvatsko jedinstvo 1939.

 

 

CROATIA REDIVIVA: Nebo je naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu

Prije točno godinu dana Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” pokrenula je web stranicu Croatia Rediviva na kojoj objavljujemo vijesti o radu naše udruge, ali i brojne povijesne tekstove kojima želimo pridonijeti rasvjetljavanju “kontroverznih” tema iz novije hrvatske povijesti. Mnogi su nas pitali zašto smo odabrali ovakav naziv web stranice zbog čega, kao naš rođendanski poklon, objavljujemo tekst naše članice Magdalene Vuković o životu i radu hrvatskog povjesničara, jezikoslovca i književnika Pavla Rittera Vitezovića. Najpoznatiji njegov rad svakako je nedovršeno historiografsko djelo “Croatia Rediviva“, odnosno Oživjela Hrvatska, na pisanje kojeg se Vitezović odlučio s plemenitom namjerom da iz krvava pepela uskrisi nadaleko rasprostranjeno ime Hrvatske. U svojoj Oživjeloj Hrvatskoj  Vitezović je opisao podrijetlo hrvatskoga imena, odredio granice hrvatskog kraljevstva i iznio teoriju o dolasku Hrvata na ova područja. Osim toga, ovim djelom Vitezović panslavističku ideju mijenja u pankroatističku te tako postavlja temelje za izgradnju moderne hrvatske nacije koja će se konačno i formirati u 19. stoljeću pod idejom hrvatskog nacionalizma dr. Ante Starčevića.

Naslov njegovog djela odabrali smo kao naziv naše web stranice smatrajući, kako smo u više navrata isticali u našim javnim nastupima, da je Hrvatskoj doista potreban novi nacionalni preporod i da je našu domovinu potrebno “oživjeti” te s vjerom da je, kako je sam Vitezović istaknuo, “nebo naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu“.

Nastavi čitati CROATIA REDIVIVA: Nebo je naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu

KOKARDA: MODA KOJU SU UVELI HRVATSKI VOJNICI?

U časopisu History.info (god. 3, br. 13) objavljen je članak člana Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Romana Malarića pod naslovom “Kokarda: Moda koju su uveli hrvatski vojnici?“. Kompletan članak možete pročitati na ovoj poveznici, a objavljujemo i skraćenu verziju istog teksta koji je u veljači 2016. objavljen na Romanovom blogu Povijesna praskozorjaNastavi čitati KOKARDA: MODA KOJU SU UVELI HRVATSKI VOJNICI?

7. rujna – Sjećanje na hrvatskog junaka Nikolu Šubića Zrinskog

Piše: Zlatko Pinter

POD SIGETOM SU HRVATSKI RATNICI  OBRANILI  EUROPU

Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.
Oton Iveković, Juriš Nikole Šubića Zrinskog iz Sigeta 1566.

 

 „Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!“

                                                              (Iz opere Nikola Šubić Zrinski)

 Od 6. kolovoza do 8. rujna 1566. godine odigrala se jedna od najznačajnijih bitaka u hrvatskoj povijesti. Nakon silovitih turskih ataka, svjestan da njegova malobrojna posada nije u stanju dalje braniti i obraniti utvrdu Siget, hrvatski vojskovođa Nikola Šubić Zrinski poveo je svoje junake u posljednji juriš i sigurnu smrt – ali i u besmrtnu slavu koja i danas, 450 godina poslije tog događaja, u svakome od nas budi ponos…

    U pismu hrvatskome banu Petru Berislaviću 1519. godine papa Lav X. Hrvatskoj daje časni naslov Antemurale Cristianitatis (Predziđe kršćanstva) čime želi naglasiti važnost borbe za očuvanje kršćanske vjere u ovom dijelu Europe i odati priznanje hrabrim hrvatskim ratnicima koji su bili jedna od najozbiljnijih prepreka na osmanlijskom putu pokoravanja kršćanskih naroda. Kroz punih 400 godina borbe protiv Turaka ginuli su deseci tisuća znanih i neznanih hrvatskih sinova, a Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja na jugu Europe koja nikad nije u cijelosti osvojena niti je bila u vazalnom odnosu prema Turskoj. Nastavi čitati 7. rujna – Sjećanje na hrvatskog junaka Nikolu Šubića Zrinskog

24. kolovoza – Sjećanje na mučeničku smrt Sluge Božjega, blaženog Miroslava Bulešića

Piše: Zlatko Pinter

MUČENIK KOJI JE OPROSTIO KRVNICIMA

miroslav_bulesic

Mladi istarski svećenik Miroslav Bulešić okrutno je ubijen u dobi od samo 27 godina. Jedina njegova „krivnja“ bila je što se ni po cijenu života nije htio odreći svoje Crkve, vjere i puka kojemu je do zadnjeg trena odano služio. Rulja opijena mržnjom i željna krvi, bez ikakvoga povoda i razloga upala je tog 24. kolovoza 1947. godine u prostorije župnog dvora u Lanišću, izubijala ga i potom zaklala ga na očigled „narodne milicije“ te teško pretukla delegata Svete Stolice monsinjora Jakoba Ukmara. Nevina krv pravednika Bulešića trajno je svjedočanstvo nesebične ljubavi prema bližnjima i sjeme iz kojega rastu novi izdanci Kristove vjere… vjere koja pobjeđuje smrt i prašta svako zlo i nepravdu…

Nastavi čitati 24. kolovoza – Sjećanje na mučeničku smrt Sluge Božjega, blaženog Miroslava Bulešića

PRAVDA NA KOJU SE ČEKALO PUNE 33 GODINE

 979998-stjepanKad već Hrvatska nema snage suočiti se s vlastitim crnim mrljama iz komunističkog razdoblja, ovoga puta nam je u tomu pomoglo njemačko pravosuđe. Zdravko Mustać i Josip Perković, osuđeni su (za sada prvostupanjskom, nepravomoćnom presudom) na doživotne kazne zatvora zbog organiziranja i sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Je li ovo gruda koja će konačno zavaljati lavinu i hoćemo li u dogledno vrijeme doznati tko su nalogodavci i organizatori ubojstava brojnih drugih emigranata koje se poput divljih zvijeri progonilo po svijetu samo zato što su bili oponenti jugoslavenskom totalitarnom poretku – ili ćemo i dalje tavoriti u ovoj neo-komunističkoj žabokrečini, u nedogled slušati laži o jugoslavenskom socijalizmu kao sustavu „s ljudskim licem“, gledati na televiziji četničke derneke u Srbu i trpjeti teror crvenih fašista koji sve one izvan vlastitog čopora prokazuju kao „naciste“ i „ustaše“, svojski upirući u istu rudu s Vučićem, Nikolićem i Dačićem?

O zločinačkoj naravi jugoslavenskog režima i Udbe piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Hrvatska u FNRJ/SFRJ.

 

THE GUARDIAN JE BOLJE OD FRANJE TUĐMANA ZNAO ŠTO JE PISAO TUĐMAN O JASENOVCU

bespucaU rubrici “Jasenovac: Mitovi i propaganda” objavljujemo tekst Chrisa Birda koji je pod naslovom  “Jewish fury at delay in Croat war crimes trial”  objavljen u The Guardianu od 5. ožujka 1999.

U tekstu se autor osvrće na odgodu suđenja Dinku Šakiću radi zdravstvenih problema, a između ostalog ističe i to da je hrvatski predsjednik i povjesničar dr. Franjo Tuđman zaključio da je u Jasenovcu ubijeno između 70 000 i 80 000 ljudi. Brojka koju je Tuđman doista naveo u knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti” je ipak bila manja od one navedene u ovom tekstu.

“TOČAN BROJ JASENOVAČKIH ŽRTAVA JE NEPOZNAT”, PISAO JE 1993. THE GUARDIAN

U rubrici “Jasenovac: Mitovi i propaganda” danas objavljujemo tekst Iana Traynora koji je pod naslovom “Plan to honour Ustashe killers outrages minorities in Croatia” objavljen u The Guardianu 18. listopada 1993.

“Obitelji žrtava stradalih u Jasenovcu neće biti zadovoljne ako ustaše budu pokopani s njima”, govorio je tada Slavko Goldstein u svom osvrtu na inicijativu Franje Tuđmana o Jasenovcu kao mjestu pomirbe. Krije li se u tome razlog zbog kojeg Goldstein odbija priznati da je u Jasenovcu nakon završetka Drugog svjetskog rata postojao logor, a kasnije i Zavod za prisilni rad, u kojemu je ubijen zasad nepoznat broj hrvatskih vojnih i civilnih zarobljenika?