Arhiva oznaka: atentat

25. OBLJETNICA UBOJSTVA BLAŽA KRALJEVIĆA I OSMORICE HOSOVACA

Danas, 9. kolovoza 2017., navršava se 25 godina otkako su kod Kruževa nedaleko Mostara likvidirani generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a koji su se nalazili u njegovoj pratnji. Na našoj web stranici objavljujemo novinske tekstove iz 1992. o ovom događaju.

Lako je ubijati Hrvate, Slobodna Dalmacija, 11.8.1992.

Priopćenje Glavnog stožera HVO-a Herceg-Bosne

Izjava Hrvatske stranke prava

Osmrtnica HOS Hercegovine

POVODOM 86. OBLJETNICE SMRTI MILANA PL. ŠUFFLAYA

MILAN pl. ŠUFFLAY – „plemeniti“ koji je oplemenio sebe kroz rad u povijesti i za povijest, zemlju Hrvatsku i Hrvate

Piše: Stipo Pilić, prof. povijesti

Kada je u ožujku 1933. u glasilu Naša gruda Vlado Singer pisao nekrolog Milanu Šufflayu povodom njegove 2. godišnjice smrti napisao je:

„Već nas je tada hvatao strah, da će i on proći kao što prođoše mnogi naši hrvatski velikani. Dan, mjesec, godinu, dvije se o njima govori, a onda postaju plijenom nemilosne zaboravi, žrtvom naše specifično hrvatske – zaista čudne, i nažalost previše uvriježene – ravnodušnosti prema našim pravim velikanima – velikanima duha.

Kako se u tom razlikujemo od ostalih naroda, čije biblioteke vrve od biografija brojnih života mnogih jakih ličnosti iz najbliže prošlosti. Mi sami ne znamo dovoljno procijeniti, koliko tom svojom praktičnom ravnodušnošću, svojom šutnjom o domaćim ličnostima, gubimo na uzorima, na poticaju i na općem podizanju duhovnog i duševnog niveaua u hrvatske inteligencije i u našega naroda.

Svaki pokušaj, da se u jednom kraćem osvrtu dade ma i najmršaviji prikaz ove ličnosti, čije je ime u znanstvenom svijetu poznato daleko izvan Hrvatske, mora se izjaloviti. A nije danas za to ni vrijeme. Tek zato da oživimo uspomenu na ovog našeg velikana i da se vidi da hrvatska mladost znade cijeniti velikane naše znanosti prikazat ćemo u kratkim crtama njegov rad i to ponajviše zato, jer je njegovo djelovanje vrlo malo poznato širim narodnim slojevima“ (Naša gruda, Zagreb, dne 1. ožujka 1933., god. I., br. 1., str. 3.).

Milan Šufflay
Milan Šufflay

Malo se toga u međuvremenu do danas u odnosu na Milana Šufflaya promijenilo.  Višedesetljetna šutnja gotovo je potpuno pod smeće svakakvih povijesnih djela, nedjela i neistina prekrila i sakrila tu pravu „enciklopediju znanja“, kakvih danas skoro da nema. A radi se o hrvatskom znanstveniku, istraživaču hrvatske i albanske povijesti i povijesti cijeloga Balkanskog poluotoka i naroda smještenih na njemu. Istodobno je riječ o političaru-pravašu,  koji je znao „sanjati“, ali i biti čvrsto na „javi“ te vidjeti važnost, značenje i snagu Stjepana Radića, ukazujući stalno na njegove ne samo pravaške korijene, nego i pravaško djelovanje kroz njegovu seljačku politiku. Kao povjesničar koji zna „sanjati“, Šufflay je i pisac koji zna snove i maštu pretočiti na papir do literarnog savršenstva, pretvarajući se od povjesničara u književnika. Njegov književni dar osobito se ističe u esejima koji su istovremeno i znanstveni i literarni i publicistički. U publicistici i novinarstvu on je stalno u tijeku, prati sav inozemni tisak, ali i sam piše na politička, društvena i gospodarska zbivanja i promjene koje se događaju. On je prije više od sto godina bio u potpunosti multidisciplinaran i svestran, a to je ono što se i danas traži od suvremenih povjesničara. Iz svega njegova rada proizlazi posebna filozofija, koja nije nikada zatvorena i ograničena, nego je dinamična i promjenjiva kako to nalaže vrijeme i promjene koje dolaze s njime. Puno je onih koji se takvima predstavljaju, ali nije mi poznat ni jedan koji se može mjeriti sa Šufflayom poslije njegove smrti. Bio je intelektualac par excelance, ali ta se njegova uzornost još ne prepoznaje u hrvatskim povijesnim i intelektualnim krugovima.

Iako se poslije nastanka suvremene hrvatske države Republike Hrvatske znatno povećao broj i količina radova o njemu, Šufflay je i danas nedovoljno poznat i hrvatskim povjesničarima, a da ne govorimo o intelektualcima. Uz to često ga se i dalje promatra kroz naočale „pravaštva“ i „frankovštine“ u negativnom smislu i podrugljivo. Šufflay to ni jednim svojim radom ne zaslužuje. Pisati o čovjeku tako širokih i velikih obzora, svestranih pogleda, ogromne erudicije, poliglotu i istovremeno običnoj i pristupačnoj osobi svakom hrvatskom čovjeku nije lako. To je tim teže što njegov opus i rad nije još u potpunosti obrađen i odrađen, a za nešto takvo bio bi potreban jedan ozbiljan timski projekt. Ipak, obljetnica i način njegova stradanja ne daju mogućnost uzmicanju i nastavak šutnje. Sjetiti se tog hrvatskog velikana barem jednom godišnje čast je i obveza. Vjerujem da ovaj relativno kratki članak može biti uvod u nešto takvo i to i jeste njegova nakana.

Nastavi čitati POVODOM 86. OBLJETNICE SMRTI MILANA PL. ŠUFFLAYA

IDEALIST, SANJAR, REVOLUCIONAR I HRVATSKI MUČENIK ANTE BRUNO BUŠIĆ

Ubijen od ruke komunističkih krvnika u Parizu prije 38 godina

Piše: Zlatko Pinter

Hrvatski revolucionar u Parizu, kraj omiljene Seine
Hrvatski revolucionar u Parizu, kraj omiljene Seine

 

Jedan od najpoznatijih i najznačajnijih poratnih hrvatskih emigranata – humanist, intelektualac, revolucionar, novinar i književnik Ante Bruno Bušić ubijen je od strane plaćenika jugoslavenskog komunističkog režima, u kasnim večernjim satima, 16. listopada 1978. godine, podmuklo, s leđa, iz zasjede. Njegovo srce prestalo je kucati istoga dana kada je na stolicu Svetoga Petra sjeo jedan drugi veliki borac za svoj narod, slobodu i ljudsko dostojanstvo, Poljak Karol Jozef Woytila, za vrijeme čijega pontifikata će zločinački komunistički sustav u Europi doživjeti svoj konačni krah –

Tog ponedjeljka, 16. listopada 1978. godine, nešto iza 23 sata, u poznatoj pariškoj četvrti Belleville, ulazu zgrade na broju 57 u Rue de Belleville, približavao se hrvatski emigrant Ante Bruno Bušić. Nepoznata osoba koja ga je pratila, pritrčala mu je iz sjene i iz neposredne blizine, iz pištolja marke „Astra“ (kalibar 7,65) ispalila 5 hitaca, od čega su dva pogodila žrtvu – u glavu i lijevu stranu grudi. Bušić je odmah podlegao ranama, a ubojica nestao bez traga. Nitko od očevidaca nije dao nikakve podrobnije informacije o izvršitelju.

Ovo je približno opis mučkoga ubojstva revolucionara i karizmatičnog hrvatskog emigranta, točnije, to su nepobitne činjenice koje su utvrđene i oko kojih dvojbi nema – sve drugo obavijeno je velom tajne i nerasvjetljeno do danas.

Nastavi čitati IDEALIST, SANJAR, REVOLUCIONAR I HRVATSKI MUČENIK ANTE BRUNO BUŠIĆ

UZ 88. OBLJETNICU MUČENIČKE SMRTI STJEPANA RADIĆA

Radic-sprovodDanas se navršava 88 godina od mučeničke smrti jednoga od najvećih sinova našeg naroda, čovjeka koji se tijekom četvrt stoljeća svoga aktivnog političkog rada svrstao među besmrtnike i tako postao nadahnućem brojnih naraštaja, nepresušnim izvorom iz kojega smo se u vremenima mraka i kušnji napajali vjerom, nadom … i osjećajem da ni jedna žrtva nije prevelika kad je u pitanju sloboda.

O Stjepanu Radiću i njegovom životnom putu opširnije piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Iz povijest – Hrvatska između dva svjetska rata.

72. OBLJETNICA LIKVIDACIJE VOJKA KRSTULOVIĆA

  Vojko_KrstulovićNa današnji dan prije 72 godine ubijen je istaknuti splitski domoljub Vojko Krstulović. Vojko je rođen u Splitu 22. prosinca 1918. Već sa 16 godina postao je pripadnikom Hrvatske seljačke stranke.  Godine 1939. pokrenuo je list “Za slobodu i stare pravice” u kojemu se osvrnuo i na komunističku ideologiju istaknuvši da se “uvriježilo među našim radnicima naskroz krivo mišljenje izraženo u riječima: radnik mora biti komunist” kojim “ovako osvojeno radništvo guraju ovi plaćenici u klasnu borbu protiv svoje braće, protiv ljudi koje tišti jednako stanje nevolje i bijede – protiv seljaka”, te zaključuje da nam “slučaj Španjolske najjače ilustrira tegobe i štetnost ovakovih pojava u životu jednog naroda”. Nastavi čitati 72. OBLJETNICA LIKVIDACIJE VOJKA KRSTULOVIĆA

KRVAVI PIR U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI

Na današnji dan, prije 88 godina velikosrpski zločinci ubili su hrvatske zastupnike u Beogradu, u vrijeme zasjedanja Skupštine i usred rasprave koja se vodila. Učinili su to po nalogu kralja  „ujedinitelja“, koji je nemilice tlačio „ljubljeni svoj narod“, s krajnjom nakanom da se država pretvori u „Veliku Srbiju“ – vjekovnu opsesiju zanesenjaka i nacionalista čiji je san o obnovi Dušanovog carstva predstavljao vrhunac onoga što su nazivali „nacionalnom misijom“ srpskog naroda.

O atentatu na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini piše naš član Zlatko Pinter čiji rad možete pročitati ovdje.