Arhiva oznaka: HVO

25. OBLJETNICA UBOJSTVA BLAŽA KRALJEVIĆA I OSMORICE HOSOVACA

Danas, 9. kolovoza 2017., navršava se 25 godina otkako su kod Kruževa nedaleko Mostara likvidirani generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a koji su se nalazili u njegovoj pratnji. Na našoj web stranici objavljujemo novinske tekstove iz 1992. o ovom događaju.

Lako je ubijati Hrvate, Slobodna Dalmacija, 11.8.1992.

Priopćenje Glavnog stožera HVO-a Herceg-Bosne

Izjava Hrvatske stranke prava

Osmrtnica HOS Hercegovine

NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?

Piše: Blanka Matković

(Kamenjar.com, MaxPortal)

Jure Francetić
Jure Francetić

Jure Francetić rodio se 3. srpnja 1912. u Prozoru kod Otočca. Pučku školu završio je u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu te je završava u Križevcima 1931. Iste godine upisuje studij prava u Zagrebu, gdje djeluje u krugu pravaške mladeži. Zbog političke djelatnosti uhićivan je i zatvaran. U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje u logoru Borgotaro dana 24. travnja 1933. polaže ustašku prisegu i zatim dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka Pusta u Mađarskoj, Francetić postaje njegovim pobočnikom. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji, a 1936. godine vraća se u Italiju gdje je interniran na otok Giglio.  Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji u studenom 1937. vraća se u Hrvatsku, no  po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak, 1938. uspijeva doći u Zagreb gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je pozvan na odsluženje vojnog roka u Niš gdje je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Kasnije se vraća u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, a u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta, Zbog te je djelatnosti opet uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku, a nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu.

Potkraj travnja 1941. poglavnik dr. Ante Pavelić imenuje ga ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uspostavi nove vlasti i osniva prve postrojbe Ustaške vojnice za borbu protiv ustanika u istočnoj Bosni ustaških postrojbi. Iz čina ustaškog dovodnika promaknut je 20. lipnja 1941. u čin satnika PTB-a. U rujnu 1941., nakon pogibije Bećira Lokmića u četničkoj zasjedi, preuzima zapovjedništvo nad postrojbama Sarajevskog ustaškog logora koje prerastaju u Crnu legiju[1]. Tijekom zime 1941./1942. zapovijeda postrojbom u borbama oko Sarajeva te u pothvatima na Ozrenu, Romaniji i kod Han Pijeska. Čin bojnika PTB-a dobio je 15. studenog 1941. Poslije uspješnih akcija Crne legije u istočnoj Bosni, promaknut je u ožujku 1942. u ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10. travnja 1942. šalje Anti Paveliću brzojavku slijedećeg sadržaja:

Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danas čuvaju našu poviestnu granicu. Potresni su prizori našeg ulazka u Srebrenicu, kada su se sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova.“

Tim činom mnogima je postao nacionalni junak, a 24. travnja 1942. odlikovan je Vojničkim redom željeznog trolista III. stupnja s hrastovim grančicama.  U literaturi se mnogo manje pisalo o Francetićevom boravku u Makarskoj i Vrgorcu potkraj svibnja 1942. zbog čega ćemo u ovom tekstu malo opširnije reći upravo o toj epizodi Crne legije. Nastavi čitati NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?

„BUŠIĆI“ – PONOS HRVATSKOGA NARODA

U vrijeme raspada SFRJ, Hrvati iz Bosne i Hercegovine našli su se  u vrlo teškom, gotovo bezizlaznom položaju. S jedne strane izloženi brutalnim udarima srpsko-crnogorskog agresora i „JNA“, a s druge suočeni s neshvatljivom reakcijom muslimanskog političkog vodstva i predsjednika SDA Alije Izetbegovića (koji su dugo smatrali pa čak i izjavljivali kako to nije njihov rat i ustrajavali na „neutralnosti“) bili su primorani samoorganizirati se za obranu.

I učinili su to na jedini mogući način: okupljajući dragovoljce koji su bili pripravni suprotstaviti se neusporedivo jačoj, tehnički opremljenijoj i brojnijoj vojnoj sili. No, da bi se uopće moglo započeti s pripremama za obranu, nužno je bilo najprije stvoriti političko-institucionalni okvir u kojemu bi se te i sve druge odluke donosile zakonito, a aktivnosti odvijale legitimno i u skladu s voljom naroda.

Krajem veljače 1992. godine, nekolicina pripadnika bojne  „Zrinski“ (elitne postrojbe Hrvatske vojske), dolazi na područje zapadne Hercegovine i već početkom ožujka iste godine pristupa se osnivanju bojne „Knez Branimir“ koja je predstavljala preteču „Bušića“.  Bila je ustrojena od ukupno 4 satnije (u Posušju, Širokom Brijegu, Uskoplju i Ljubuškom) i njome je zapovijedao Slavko Grubišić. Instruktori za obuku satnija bili su veterani bojne „Zrinski“, koji su za vrlo kratko vrijeme od običnih mladića – dragovoljaca uspjeli stvoriti discipliniranu i vrhunski obučenu postrojbu.

Već početkom travnja 1992. godine, širokobriješka satnija odlazi na borbenu zadaću obrane sela Kruševa (kod Mostara) i time započinje ratni put onih koji će se nešto kasnije nazvati „Bušići“.

Opširnije o ratnom putu ove postrojbe čitajte u tekstu kojeg potpisuje naš suradnik Zlatko Pinter.

Zahvaljujemo uredništvu portala Hrvatsko nebo koje je također objavilo ovaj rad. Tekst je također objavljen i na Braniteljskom portalu.