Krajem lipnja navršilo se točno 10 godina otkako je hrvatskoj javnosti predstavljena knjiga „Dugopoljski žrtvoslov“ u nakladi Općine Dugopolje. Radilo se ujedno o prvoj knjizi samostalnog istraživačkog projekta „Hrvatska povijest 1941.-1948.“ kojega je još 2006. pokrenula povjesničarka Blanka Matković.
U godinama koje su uslijedile, dugopoljska priča je dobila nastavak. Naime, na stranicama 102-103 pod rednim brojem 343 zabilježen je Andrija Rogošić „Baškić“ rođen 11. ožujka 1918. u Dugopolju (roditelji Petar i Anđa r. Balić). Dotični je bio neoženjen, navodno vojnik odnosno pripadnik redarstva NDH, a uhićen je od strane Nijemaca u Zagrebu 1943. i odveden u logor nakon čega mu se gubi trag. Ovi podaci preuzeti su iz spisa Narodnog odbora Općine Solin iz 1957. (Državni arhiv u Splitu, fond 553, Narodnog odbor Općine Solin, svežanj 28, br. 2164/57, S-32/57). U Stanju duša kao datum smrti zabilježen je 28. veljače 1943. Prema podacima Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata (1991.-2002.), Rogošić je boravio u Zagrebu odakle su ga 1945. odveli komunisti s dvojicom kolega i ubili ga. Isti se na dugopoljskom spomeniku iz 1971. nalazio upisan kao civil. U popisu žrtava KCL Jasenovac, objavljenom na mrežnoj stranici Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, nalazi se Andrija Rogošić Petrov rođen 1918. u Dugopolju, navodno ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1945. Spomenuti podaci temelje se na jednom jedinom izvoru i to na podacima tzv. Projekta Dotrščina (1980.-1985.). Prema tom izvoru, Rogošić Andrija Petrov rođen 1918. u Dugopolju kraj Splita, uhićen je 1944. i odveden u Jasenovac gdje je 1945. navodno ubijen. U dokumentu je također istaknuto da je spomenuti Rogošić bio policajac u Zagrebu. Stoga se iz svih osobnih podataka može zaključiti da je riječ o istoj osobi, naročito zato jer u Dugopolju nije zabilježen niti jedan drugi Andrija Rogošić stradao tijekom Drugog svjetskog rata. Zapis iz Projekta Dotrščina poziva se također na jedan jedini izvor i to na kartoteku Zbirke arhivskog gradiva za povijest radničkog pokreta Zagreba, no originalni dokument na kojemu se zasniva teza o Andriji Rogošiću kao jasenovačkoj žrtvi do danas nije pronađen. U svom stručnom radu kojeg je pod naslovom „Holocaust in Croatia – Documentation and research perspectives“ objavio dr. sc. Josip Kolanović, bivši ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, u Arhivskom vjesniku u studenom 1996., autor je istaknuo da je za potrebe istraživanja Projekta Dotrščina pregledan sav relevantniji arhivski materijal u Hrvatskom državnom arhivu, kao i dokumentacija koja se čuva u drugim institucijama u Zagrebu i Beogradu, odnosno preko 7 000 kutija arhivskog gradiva i drugih materijala. No, dokumenti lokalnih arhiva očito su bili ignorirani jer upravo je u Državnom arhivu u Splitu pronađen spomenuti spis iz 1957. u kojemu je, nakon temeljitih provjera tadašnjih vlasti, navedeno da je 1943. Andrija Rogošić, rođen 1918. u Dugopolju, ipak uhićen od strane Nijemaca u Zagrebu te njegova sudbina ostaje nepoznata. Na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac istaknuto je da je poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac te da „kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka“. Stoga je Općina Dugopolje početkom 2017. uputila dopis spomenutoj instituciji dostavivši precizne podatke o sudbini Andrije Rogošića. Unatoč arhivskim izvorima, JUSP Jasenovac zadržalo je Andriju Rogošića na popisu jasenovačkih žrtava iako je dana 28. ožujka 2017. izvršena nadopuna o ostalim verzijama o njegovoj smrti i to na temelju knjige „Dugopoljski žrtvoslov“.
Na samom kraju zanimljivo je spomenuti i navode nepoznatog
tekstopisca na Wikipediji koji je na stranici o „Dugopoljskom žrtvoslovu“ maliciozno naveo da „za razliku od primjerice pisanja Blanke Matković o postojanju poslijeratnog komunističkog logora u Jasenovcu, Dugopoljski žrtvoslov nije doživio kritika u stručnoj i općoj javnosti“. Ovakav navod netočan je iz dva razloga. Prvo, izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je objavljen u koautorstvu s povjesničarom Stipom Pilićem i to u Radovima Zavoda za hrvatsku povijesti HAZU u Zadru prošao je strogi recenzentski postupak. Šest i po godina nakon objavljivanja tog rada, objavljeni rezultati nisu doživjeli negativnu kritiku stručne javnosti, no ono što jesu doživjeli su bili neargumentirani, amaterski i ideološki obojani napadi političara i „aktivista“. Osim toga, kako su naveli sami autori u knjizi i do na temelju dokumentacije Općine Dugopolje, nastanak „Dugopoljskog žrtvoslova“ nije bilo lagan ni jednostavan. Podaci koji su objavljeni u toj knjizi bili su ključni za podizanje novog spomenika u Dugopolju svim ratnim i poratnim žrtvama, a upravo je to izazvalo napade koga drugog nego političara i „aktivista“.
