Arhiva oznaka: M. Koić

N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena magla kod Knina

U ovom članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina koja je započeta u prethodnom članku. Budući da je tragove jasenovačke masovne prevare moguće pronaći na mnogo mjesta i budući da je Knin ovih dana u središtu pozornosti zbog proslave pobjede na srpskim agresorom, možda je najprikladnije i ovaj članak početi jednom kninsko-jasenovačkom vezom. Na mrežnom popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se Albert Vladislović rođen ocu Viktoru 1924. godine u Bakru koji je navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine, a izvori za to su komunistički Popis žrtava Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije te Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije u izdanju Bošnjačkog instituta iz 1992. godine. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena magla kod Knina

M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

U Hrvatskom tjedniku od 27. travnja 2017. citiran je navod iz knjige A. Miletića o Romima u Jasenovcu: „vrlo malo je evidentiranih Cigana — samo nekoliko stotina (…)“.[1] Za one koji možda ne znaju, Miletić je oficir bivše JNA. U komunističkom režimu godinama je pisao knjige o Jasenovcu, a s time je nastavio u Srbiji i nakon raspada Jugoslavije, znači da sigurno nije „revizionist“, već baš suprotno. Da bi se opravdao nesrazmjer između poznatih poimeničnih podataka o Romima upućenim u Jasenovac i broja navodnih žrtava, tvrdi se da Romi nisu popisivani. U prethodnim tekstovima pokazano je da to nije točno. Postoje i popisi Roma deportiranih u Jasenovac, samo ih je na tim popisima premalo za održavanje na životu antifa mitova o hrvatskoj genocidnosti. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

INTERVJU NIKOLE BANIĆA U “GLASU KONCILA”

U “Glasu koncila” od 30. srpnja o. g. objavljen je intervju s članom Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikolom Banićem pod naslovom “Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara”. Intervju možete pročitati na ovoj poveznici.

Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine
Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine

 

U ovom razgovoru Nikola se još jednom osvrnuo na slučaj Stanka Nicka, navodne dječje jasenovačke žrtve, koji je ustvari umro 2010. godine u Zagrebu, a na pogrebu mu je bio trenutni hrvatski premijer Andrej Plenković. O tom slučaju više je pisano u ranijem tekstu u Hrvatskom tjedniku. Stanko Nick bio je profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a njegov potpis s upisanom ocjenom ostao je zabilježen u indexu predsjednice naše udruge Blanke Matković s datumom 24. siječnja 2002. Stoga sa sigurnošću možemo reći da Stanka Nicka nisu ubile ustaše u Jasenovcu.

Rukopis "jasenovačke dječje žrtve" Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković
Rukopis “jasenovačke dječje žrtve” Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković

 

N. Banić i M. Koić : Ljetna ofenziva: Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?

Budući da smo usred ljeta, najbolje je vrijeme za ljetnu ofenzivu otkrivanja većeg broja novih poimeničnih lažnih jasenovačkih žrtava kako bi se za mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac dodatno pokazalo da je u mnogim svojim dijelovima masovna prevara. Kod tvrdnji da je netko ubijen u logoru Jasenovcu, autori popisa iz JUSP Jasenovac se izrazito pristrano koriste različitim izvorima. Primjerice, ako jedan izvor za neku osobu navodi da je stradala u Jasenovcu, a neki drugi izvor navodi da je stradala u Auschwitzu, ta će se žrtva u pravilu pripisati Jasenovcu. Čak i kad se u nekoliko izvora navodi da je osoba stradala negdje drugdje, a dovoljno je da se pojavi samo jedan nevjerodostojan izvor koji navodi suprotno, tj. da je ta osoba stradala u Jasenovcu, onda i JUSP Jasenovac tu osobu vodi kao žrtvu Jasenovca. Takvo ponašanje nema veze sa znanošću, već s propagandom i namjernim uvećavanjem broja žrtava. Primjerice, velika većina ljudi se može složiti da je majka Terezija bila vrlo pozitivna osoba, no gotovo sigurno se može naći i neke čudake koji će o njoj reći sve najgore – po jasenovačkoj logici to bi značilo da je ona onda vrlo zla i opasna osoba. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić : Ljetna ofenziva: Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?

M. Koić i N. Banić: Jasenovački “trogodišnjaci”

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 21. srpnja 2017 (pdf)

U izvješću poslijeratne komunističke tzv. Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina između ostalog glede jasenovačkog logora navodi se i ovo: „Zatočenici su primjetili, da su ustaški zapovjednici prigodom preuzimanja novih zatočenika postupali neobično strogo s nekim zatočenicima, te ih odmah izdvojili od ostalih. Ispočetka zatočenici nisu znali, po kojem kriteriju ustaše izdvajaju stanovita lica i izdvojene ne uvode u logor. Konačno se saznalo, da se izdvajaju ‘trogodišnjaci‘, t. j. ona lica koja su po ustaškoj policiji bila presuđena na kaznu zatočenja u trajanju od 3 godine“. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovački “trogodišnjaci”

Nikola Banić i M. Koić: Alternativna stvarnost

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 6. srpnja 2017. (pdf)

Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa čini se da su autori imali ozbiljnih problema s prostorno-vremenskim kontinuumom. Prema navedenim podatcima neke žrtve su stradale prije svog rođenja, a neke se još nisu niti rodile. Nasuprot tome druge navodne žrtve su stradale desetljećima prije Drugog svjetskog rata. Neki su stradali desecima, stotinama pa i tisućama kilometara daleko od Jasenovca. Neki nisu stradali, već su prema autorima popisa nestali. Dok su jedni navodno nestali, drugi su nastali i to u višestrukim izdanjima, ali svi su se našli na jasenovačkom popisu. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: Alternativna stvarnost

Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14.6.2017. (pdf)

U nekoliko prethodnih članaka jasno je naglašavano kako su kod mnogih navodnih srpskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac navedena relativno kratka imena očeva za koja se ima razloga sumnjati da su izmišljena. Takva imena očeva u vokativu često imaju samo četiri slova pri čemu je zadnje slovo „o“, tzv. XXXO, primjerice Božo, Jovo, Lazo, Simo itd. Na temelju tih i drugih opažanja dobivenih analizom imena žrtava i njihovih očeva koja se javljaju u mrežnom jasenovačkom popisu može se pokazati postojanje određenih nepravilnosti te kako ih koristiti u otkrivanju lažnih žrtava. Da bi se promatrale neke osnovne statistike imena od 1880. do 1943. godine relevantne za temu članka, dovoljno je uzeti sam mrežni jasenovački popis koji navodi desetke tisuća takvih imena. Ako se za neku godinu od 1880. do 1943. gleda prosječna duljina muških imena za navodne jasenovačke žrtve određenih nacionalnosti rođene te godine te ako se istovremeno usporedi i prosječna duljina imena oca žrtve za slučaj kad je ime oca poznato, onda se mogu nacrtati grafovi prikazani na slikama od 1 do 6. Dodatno treba napomenuti da je za neku godinu vrijednost krivulje za očeve žrtava možda praktičnije uspoređivati s vrijednosti krivulje za žrtve za oko dvadeset i pet godina starosne razlike odnosno za onoliko raniju godinu koliko se pretpostavlja da su očevi bili prosječno stari u vrijeme rođenja promatranih žrtava. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 1.6.2017. (pdf)

Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3] Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 18.5.2017. (pdf)

Brojke jasenovačkih žrtava oduvijek su bile prijeporne. Njima se za vrijeme komunističkog režima bez ikakve znanstvene podloge i dokaza licitiralo do nevjerojatnih razmjera. To naročito dolazi do izražaja kad se radi o romskim žrtvama. Usporedbom podataka iz teksta Ive Banca „Jasenovac nije mit“ iz 2007. godine i preglednih podataka o broju žrtvama po kategorijama s mrežne stranice Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac mogu se dobiti vrlo zanimljivi rezultati. Treba napomenuti da primjerice Banac navodi da je ukupno 80.022 žrtava,[1] a zbroj navedenih po nacionalnim kategorija je 80.947 tj. za 925 više od navedenog. To pokazuje koliko su uvjerljivi ti podatci. Ukupni broj žrtava naveden u tablici na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac je 83.145,[2] ali taj broj je prije zadnjih promjena u veljači 2017. već bio 83.747, a od tada je narastao na 83.837. Iz usporedbe je vidljivo da je broj žrtava u navedenom razdoblju povećan za 3.123 prema međustanju tj. 3.815 prema trenutnom stanju. Pri tome istovremeno je broj Roma više nego udvostručen (+8.428), broj Hrvata smanjen je za trećinu (-2.064), a znatno je smanjen broj „ostalih“ (-6.328). Broj Srba neznatno je smanjen (-52). Povećanje broja Roma jednako je zbroju smanjenja broja Hrvata i kategorije „ostalih“. Razlika je zanemarivih 0.4%. To znači da je dio Hrvata i skoro 90% „ostalih“ administrativnom alkemijom pretvoren u Rome. Iz ovog primjera vidi se da su sve kategorije, pa tako i „narodnost“, u jasenovačkom popisu vrlo promjenjive – već prema potrebi. To ukazuje na pojavu koja se može opisati teleološkim pojmom analogije urara tj. na inteligentni dizajn, premda bi u ovom slučaju bilo prigodnije reći da se radi o neinteligentnom dizajnu kod kojeg se jedni podaci alkemičarski pretvaraju u druge. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 4.5.2017. (pdf)

Mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac je masovna prevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnog novca čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnog cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve. Za sve ove navode izneseno je i više nego dovoljno dokaza, a u nastavku teksta bit će dan kratki pregled nekih od njih koji su objavljeni u posljednjih godinu dana, ali koje je dobro ponoviti i sažeti.

Prvi članak o Jasenovcu nakon pokušaja prošlogodišnje jasenovačke komemoracije bio je o poznatim osobama na mrežnom jasenovačkom popisu. Pod poznatim osobama se misli na osobe koje su bile dovoljno utjecajne u svojim djelatnostima da su dospjele u enciklopedije, leksikone ili druge lako dostupne izvore podataka. Neke od tih pronađenih osoba su zaista stradale u Drugom svjetskom ratu, ali na drugim mjestima, dok su neke rat i preživjele. Osim što se time samo dalje pokazao apsurd cijelog sastavljanja popisa navodnih žrtava na temelju komunističkih popisa i knjiga, vidjelo se da autorima popisa naizgled uopće nije bilo stalo do ljudskih sudbina, već su bez nekih jasnih znanstvenih kriterija stavljali na popis bilo kakve podatke koje su uspjeli pronaći samo da bi se popis povećao i stvarali mitovi. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare