Piše: Drago Štokić

Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.

Prije nekoliko dana napokon je podignuta optužnica protiv 29 okrivljenika zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Kako prenosi portal Dnevnik.hr, optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugookrivljeni Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu),  trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik „Zvečevskog odreda“), četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.

Prema dostupnim izvorima nitko od okrivljenika se ne nalazi u Hrvatskoj pa će im se svima suditi u odsustvu.

Za zločin u Voćinu, odnosno određena ubojstva na 20 godina su do sada bili osuđeni Valentin Savić i Slobodan Bosanac, te doktor M.V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika. Prema izjavi Ivana Đuzela, Valentin Savić je aboliran isto kao i Slobodan Bosanac.

Pred sudom u Hagu za zločin u Voćinu (među ostalim) bili su okrivljeni Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj. Posebno je zanimljivo Šešeljevo sudjelovanje u pripremi zločina i sudjelovanju pripadnika Srpske radikalne stranke, tzv. Šešeljevaca i „Belih orlova“. Iako je na kraju Tužiteljstvo odustalo od dijelova optužnice koji se odnose na zločine u Voćinu 1991. godine pred sud je izvedeno nekoliko svjedoka vezanih uz ovaj zločin.  Prema izjavi svjedokinje Jelene Radošević ubijanja hrvatski civila počela su nakon Šešeljeve posjete Voćinu u listopadu ili studenom 1991. Prema njenom iskazu Šešelj je došao dati „moralnu podršku vojnicima“, a prije toga je vidjela sedam autobusa ljudi sa šubarama na glavama, a za koje je kasnije saznala da su šešeljevi dobrovoljci iz Srbije. Dobrovoljce je predvodio vojvoda Radovan Novačić.

Dolazak šešeljevaca u Voćin u svom iskazu pred sudom u Hagu opisala je Julka Maretić iz Voćina. Prema njenom iskazu nakon njihova dolaska u listopadu 1991, četvorica Hrvata koji su radili za lokalne Srbe su nestali a troje susjeda je ubijeno. Voćin je napustila u prosincu 1991.

Na sudu u Hagu također je svjedočio i Mladen Kulić. On je krajem kolovoza otišao iz Slatine u Voćin gdje je mobiliziran u Teritorijalnu obranu. Kulić je svjedočio o Šešeljevom posjetu Voćinu u studenom 1991. kao i o pripadnicima šešeljeve Srpske radikalne stranke. Prema njegovom iskazu šešeljevaca su se plašili i Hrvati i Srbi. Malden Kulić je inače 1995. uhapšen u Hrvatskoj i izveden pred sud u Bjelovaru pod optužbom da je odgovoran za zločine u Voćinu, ali zbog nedostatka dokaza pušten je na slobodu.

Zaštićeni svjedok VS033 također je svjedočio pred sudom u Hagu o prisutnosti šešeljevaca u okolici Voćina. On je posvjedočio da je kao dobrovoljac Srpske radikalne stranke (SRS) bio smještan u mjestu lager Sekulinci nedaleko Voćina.

Za ubojstva u Voćinu suđeno je i Branku Oliveru iz Voćina. Prema izjavi svjedoka Danijela Medića on je hitcem iz pištolja u glavu usmrtio njegovog oca. Danijel je tada imao šest godina i bio svjedok toga strašnog prizora. Nakon žalbe sudu Branko Oliver je pušten na slobodu.

Za nadati se je da će u novom postupku okrivljeni biti proglašeni krivima i da će kad-tad ipak dospjeti u zatvor. Sve će to ipak biti premala satisfakcija za ovaj strašan zločin nad civilima.

KRONOLOGIJA ZLOČINA i ČINJENICE

Općina Voćin je 1991. godine imala oko 3000 stanovnika, od čega 85% hrvatske nacionalnosti i 15% srpske. Samo mjesto Voćin imalo je 1160 stanovnika u 324 domaćinstva.

Jedan od najznakovitijih nagovještaja budućih događanja na ovom području bio je posjet Jovana Raškovića 14. siječnja 1991. i njegov govor na skupu Srba na Kometniku. Rašković je naglasio da u Voćinu treba stvoriti novi Knin te da Srbi ne prihvate hrvatsku državu. Tom prilikom Srbi su skinuli hrvatsku zastavu sa zgrade šumarije i općine u Voćinu.

30. lipnja 1991. god, u organizaciji JNA i SBS-a (Srpska demokratska stranka) za područje Slavonije i Baranje, oformljena je XII. slavonska brigada i policija SAO Krajine, a na području Osijeka, Našica, Orahovice i Slatine (Voćina) V. partizanska brigada JNA. 6. kolovoza 1991. ispred pravoslavne crkve u Voćinu, osnovan je i postrojen 1. bataljun 12. slavonske brigade, sastavljen od Srba iz Voćina i okolnih sela, a zapovjednim kadrom profesionalnih JA vojnika i vodećih slatinskih Srba. Nekako u to vrijeme u voćinski kraj stižu četničke formacije iz Srbije: „Beli Orlovi“ i „Srpski pokret obnove“ iz Čačka. Ove četničke postrojbe smještaju se u Lager Sekulinci, nedaleko Voćina. U pokušaju da sačuvaju hrvatsko stanovništvo i pravni poredak Republike Hrvatske na ovom području lokalna hrvatska vlast u Voćinu osniva Krizni štab obrane Voćina. Ova „postrojba“ je bila sastavljena od 20tak mlađih mještana hrvatske nacionalnosti i naoružana lovačkim oružjem.

Tijekom kolovoza dolazi do otvorenih sukoba između malobrojnih hrvatskih snaga i Srba. Također Srbi potpuno preuzimaju tijekom kolovoza civilnu vlast u Voćinu. Zauzeta je policijska postaja, a Hrvati razoružani. Tijekom kolovoza pa do prosinca učestala su hapšenja, maltretiranja, mučenja, pa i ubojstva Hrvata iz voćinskog kraja.

Prema referatu autora Miroslav Gazda „Progon civila voćinskog kraja u prosincu 1991. od strane srbočetnika“ koji je pripremljen i prezentiran na Petom Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu – lipanj 2010. god, prije 13.12.1991. ubijene se sljedeće osobe u Voćinu.:

1. Ilić Branko rođen 1956.  14.08.1991.     Lager Sekulinci, nestao
2. Galović Željko rođen 1949.     26.08.1991.     Lisičine, nestao  (zaklan)
3. Banovac Franjo, rođen 1938.     28.09.1991.     Lager Gudnoga, ubijen
4. Vučeta Mirko rođen 1959.     05.10.1991.     Lager Sekulinci, nestao
5. Volf Antun rođen 1956.     15.10.1991.     Lager Sekulinci, nestao
6. Dorić Drago rođen 1959.     22.10.1991.     Industrija “Gaj”, Voćin nestao
7. Bon Ivica rođen 1954.     03.12.1991.     Industrija “Gaj”, Voćin, ubijen
8. Ivanković Drago rođen 1960.     03.12.1991.     Industrija “Gaj”, Voćin, ubijen
9. Salač Goran rođen 1972.     03.12.1991.      Industrija “Gaj”, Voćin, ubijen
10. Supan Vlado rođen 1939. 03.12.1991.      Industrija “Gaj”, Voćin, ubijen
11. Šimić Ivan rođen 1932. 06.12.1991.      Prevenda, Voćin, zaklan
12. Šimić Marija rođena 1934. 06.12.1991.     Prevenda, Voćin, zaklana
13. Ament Veronika rođena 1914. 06.12.1991.     Prevenda, Voćin, zaklana

U svjedočenju pred Haškim sudom u postupku protiv Slobodana Miloševića, zaštićeni svjedok C-060 potvrdio je da je 7.12.1991. čuo za nestanak četvoro hrvatskih civila, za koje tada nije znao da su ubijeni. Također je posvjedočio o paljenju kuće obitelji Matanči krajem studenoga 1991.

Nedaleko Voćina, u selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima četnici su 3. rujna ubili i masakrirali 21 civila. (12,13). Zbog ovakvih događaja i izravnog ugrožavanja Podravske magistrale na potezu Virovitica-Našice, željezničke pruge Virovitica-Podravska Slatina-Našice, te teškog stanja na pakračkom području, pokrenuta je 28. studenog 1991.  akcija hrvatskih oružanih snaga Papuk-91.

14. prosinca 1991. u večernjim satima u Voćin ulazi manja grupa hrvatski snaga, a glavnina postrojbi 136. brigade ulazi u Voćin sljedećeg dana u jutarnjim satima. U Voćinu, ali i okolnim selima hrvatski vojnici nailazili su na zastrašujuće prizore poubijanih i masakriranih hrvatskih civila.

Prema svjedočenjima hrvatski vojnika, ali i prema video snimkama koje su tada načinjene, prizori su bili stravični. Po Voćinu i okolnim mjestima vojnici su nailazili na civile ubijene na razne načine, a neka tijela su bila spaljena.

U izvještaju Instituta za forenzičku medicinu iz Zagreba (19. prosinca 1991.) navode se imena i drugi detalji za 43 osobe iz mjesta Voćin i Hum. Od 43 ubijenih 15 su bile žene, od kojih su njih 12 bile starosti između 57 i 76 godina. Među muškarcima njih jedanaest je bilo starosti između 60 i 84 godine. Većina ubijenih je ubijeno hitcima iz vatrenog oružja, dvije žene su umrle od ozljeda nanesenih oštrim predmetom, vjerojatno sjekirom. Za osam osoba nije se mogao utvrditi uzrok smrti jer su tijela bila spaljena u tolikoj mjeri da se uzrok smrti nije mogao odrediti. Među pronađem mrtvima bila je i jedna spaljena osoba s lisicama na rukama koja nije identificirana.

Sve žrtve osim jedne bili su Hrvati, rimokatolici. Jedina žrtva ne-hrvatske nacionalnosti bio je Stojan Nenadović, Srbin star 77 godina. Dr. Jerry Blaskovich koji je sudjelovao u obdukciji dijela žrtava, u svojoj knjizi „Anatomija prijevare“ donosi opis ozljeda nanesenih Stojanu Nenadoviću. Popis ozljeda nastalih mučenjem je podugačak i mučan, od ozljeda nanesenih udaranjem, gašenja opušaka na koži do filetiranja kože na donjim ekstremitetima. Prema Dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga“ Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.

Već prije spomenuti zaštićeni svjedok C-060 u postupku suđenja protiv Slobodana Miloševića, iznio je bio svoja saznanja o zločinu u Voćinu:

„Tom prilikom, po kazivanju, po onome što sam čuo od očevidaca, izvršeno je niz ubistava civila hrvatske nacionalnosti u Voćinu i to, rekao bih, u jednom području duž ceste kojom su se kretali vojnici i civili kad su se povlačili. Tako da je to, od pravca, recimo kada bih vam pokazao na karti, od sela Lisičina pa kroz Voćin, taj dio puta i kroz glavnu ulicu u Voćinu, prema pravcu Đedovice, odnosno prema centru Voćina. U tome dijelu, po onome što sam ja saznao, najviše ili svi ti civili su poubijani po dvorištima, pred kućama, a neki i u kućama gdje su zalazili, po onome, koliko sam shvatio, dobrovoljci, što je očigledno netko morao pokazati čija je to kuća.“.

Nadalje u svom iskazu iznio je da su prema njegovom saznanju dio zločina, odnosno ubojstava, počinili pripadnici obitelji Simić iz Voćina i obitelji Ivanović iz Popovca. Oni su kada su vidjeli nekoga od Hrvata po dvorištima u Voćinu pucali po njima i poubijali ih. Iako su bili maskirani stanovnici Voćina su ih prepoznali. Svjedok im pripisuje dio ubojstava na pravcu ceste od Popovca prema centru Voćina.

Iako je zločin u Voćinu jedan od najdokumentiranijih  i postoji cijeli niz svjedočenja preživjelih do sada gotovo nitko nije procesuiran (osim za pojedina ubojstva, ali naknadno su okrivljeni i optuženi pušteni na slobodu). Osim zločina protiv civila i ratnih zarobljenika u Voćinu je počinjen i kulturocid. Četnici su u noći sa 13. na 14. prosinca 1991. su tenkovskim granatama djelomično urušili zvonik voćinske župne srednjovjekovne gotičke crkve Svete Marije nakon čega su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitog streljiva i eksploziva. Tako je voćinska crkva u potpunosti uništena. Uz uništenu katoličku crkvu Srbi su minirali i zapali većinu kuća stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i većinu gospodarskih objekata.

Od ovoga događaja prošlo je 25. godina, rane su i dalje otvorene, ali Voćin živi dalje. Za nadati se da će kraj ovog sudskog procesa donijeti i koliko toliko veći duševni mir preživjelima iz Voćina, a čiji su najbliži na zvjerske načine ubijeni u Voćinu. Na znanstvenom skupu „Voćin, crkva i svetište“ koji je održan u prosincu 2011., dr. Željka Čorak istakla je kako je Voćin naša Varšava. „Voćin je umirao, trpio i uskrsnuo plemenitim naporima i plemenitim željama da opstanemo i trajemo“, izjavila je tom prilikom je dr. Čorak i tako možda najbolje opisala u jednoj rečenici ono što se dogodilo prije 25 godina i što se događalo sa Voćinom do danas.

Popis ubijenih 13.12.1991. u Voćinu i okolnim mjestima:

Voćin

1. Buljevac Antun 14.04.1907. – 13.12.1991.
2. Dorić Paulina 23.06.1919. – 13.12.1991.
3. Ivanković Mara 1900. – 13.12.1991.
4. Jorgić Mile (n.p.) – 13.12.1991
5. Jurmanović Stjepan 29.07.1933. – 13.12.1991.
6. Laich Željko 1958. – 13.12.1991.
7. Majić Ana 1918. – 13.12. 1991.
8. Majić Stipan 1909. – 13.12.1991.
9. Matanči Franjo 1926. – 13.12.1991.
10. Matanči Marija 1927. – 13.12.1991.
11. Matanči Marija 1939. – 13.12.1991.
12. Matanči Stjepan 1932. – 13.12.1991.
13. Medić Branko 1959. – 13.12. 1991.
14. Medved Mirko 1929. – 13.12.1991.
15. Ojkić Teodor (n.p.) – 13.12.1991.
16. Pajtl Josip 1965. – 13.12.1991.
17. Peršić Alojz 1922. – 13.12.1991.
18. Peršić Franika 1928. – 13.12.1991.
19. Šimić Jaga 1929. – 13.12.1991
20. Šimić Julka 1932. – 13.12.1991.
21. Štimac Angela 1915. – 13.12.1991
22. Štimac Jakob 1911. – 13.12.1991.
23. Štimac Mirjana 1959. – 13.12.1991.
24. Štimac Stjepan 1959. – 13.12.1991.
25. Tomolo Rozalija 1921. – 13.12.1991.
26. Volf Dragutin 1922. – 13.12.1991.

Krasković

1. Kovač Ana 27.07.1927. – 13.12.1991.
2. Kovač Đuro 30.05.1922. – 13.12.1991.
3. Kovač Pišta 07.01.1953. – 13.12.1991.
4. Kovač Zlatko 04.06.1966. – 13.12.1991.

Hum

1. Banovac Ivan rođen 1934. – 13.12.1991.
2. Đuzel Marijan rođen 1931. – 13.12.1991.
3. Ridl Roman rođen 1932. – 13.12.1991.
4. Vuković Marko rođen 1934. – 13.12.1991.

Bokane

1. Martinović Tomo rođen 1934. – 13.12.1991.
2. Martinović Katica rođena 1936. – 13.12.1991.
3. Nenadović Stojan rođen 1914. – 13.12. 1991.

Miokovićevo

1. Ask Jelena (n.p.) – 12.12.1991.
2. Prša Jaga (n.p.) – 12.12.1991.
3. Sautner Alfred (n.p.) – 12.12.1991.
4. Sautner Ana (n.p.) – 12.12.1991. 10

IZVORI:

1. http://www.telegram.hr/politika-kriminal/pocinje-proces-za-zlocine-u-vocinu-s-kraja-1991-dobili-smo-optuznicu-na-uvid/, pristupljeno 10.12.2016.
2. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/podignuta-optuznica-protiv-29-okrivljenika-za-ratni-zlocin-u-vocinu—460021.html, pristupljeno 10.12.2016.
3. http://www.icv.hr/2016/04/iz-virovitickog-lista-procitajte-potresna-svjedocanstva-zlocina-vocinu/, pristupljeno 10.12.2016.
4. http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/objavljena-quothrvatska-optuznicaquot-protiv-slobodana-milosevica.25.html?cat_id=1&news_id=856, pristupljeno 10.12.2016.
5. http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/ubistva-pocela-posle-seseljeve-posete.25.html?cat_id=1&news_id=5963, pristupljeno 10.12.2016.
6. http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/quotsokantan-prizorquot-na-ovcari.25.html?cat_id=1&news_id=6010, pristupljeno 10.12.2016.
7. http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/dobrovoljaca-su-se-plasili-i-srbi-i-hrvati.25.html?cat_id=1&news_id=5398, pristupljeno 10.12.2016.
8. http://www.dnevno.hr/domovina/djecak-koji-je-prezivio-krvavi-vocin-svjedocio-protiv-cetnika-koji-je-ubijao-po-vocinu-a-sud-ga-pustio-jer-ne-vjeruje-djetetu-video-140180/#axzz4SRHTWi5K, pristupljeno 10.12.2016.
9. Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću: Zločini u Voćinu – Sjećanje na sve žrtve, Zagreb, 13. prosinca 2013.
10. http://test.viktimologija.com.hr/index.php?option=com_content&task=blogsection&id=13&Itemid=106&limit=9&limitstart=9, pristupljeno 10.12.2016.
11. http://test.viktimologija.com.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=259&Itemid=106, pristupljeno 10.12.2016.
12. https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_%C4%8Cetekovcu_3._rujna_1991., pristupljeno 10.12.2016.
13. http://www.icv.hr/2016/12/optuznica-ratni-zlocin-strahote-pocinjene-vocinu-1991-godine-optuzeno-%E2%80%A829-osoba/, pristupljeno 10.12.2016.
14. http://www.republika.eu/novost/10280/vocin-je-sazetak-svega-zla-sto-su-hrvati-prozivljavali-kroz-povijest, pristupljeno 10.12.2016.
15. Natko Martinić Jerčić: Operacija Papuk-91 (oslobađanje širega papučkog područja u jesen i zimu 1991./1992. godine), Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, sv. 8(2014), str. 45-69
16. Jerry Blaskovich – Anatomy of Deceit, Electronic edition by Studia Croatica, 1997.
17. Yugoslavia – Further reports of torture and deliberate and arbitrary killings in war zones, Amnesty International, London, ožujak 1992.
18. http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/sudjenje-petkovicu-krajem-avgusta-ili-pocetkom-septembra.25.html?cat_id=1&news_id=1375, pristupljeno 11.12.2016.
19. Transkript sa suđenja Slobodanu Miloševiću, 21. listopad 2002., svjedoci C-141 i C-060, učitano sa mrežnog središta Fonda za humanitarno pravo, http://www.hlc-rdc.org/