Na današnji dan prije 27 godina počela je tzv. balvan revolucija koja je obilježila i početak oružane agresije na Republiku Hrvatsku. Povom ove obljetnice prenosimo dio teksta s Braniteljskog portala o događajima na području sela Kijeva. Zbog blokade Kijeva 6. svibnja 1991. održan je veliki prosvjed u Splitu ispred zgrade Vojno-pomorske oblasti. Kijevo je okupirano i spaljeno 27. kolovoza 1991., a oslobođeno u kolovozu 1995. godine.
https://www.youtube.com/watch?v=KDH-Ip8JVH8
Odmah nakon preuzimanja vlasti demokratskog izabranog vrhovništva počelo se s aktivnostima na ustrojavanju postrojbi hrvatskog redarstva kao jedinog mogućeg načina organiziranja u tadašnjem društveno političkom ustroju zemlje. Marinko Čavka, Zvonko Radić i Mate Maloča organizirali odlazak na zdravstvene preglede za policiju, u Zagreb. Po nalogu zamjenika Ministra u RSSUP Perice Jurića i u suradnji s gosp. Ivicom Livajom iz Splita, 56 ljudi s područja bivše općine Knin ostaju u Zagrebu.
17. 08. 1990. godine u 14,32 h postavljene su prve barikade između Kijeva i Polače nešto poslije postavljene su barikade i na Civljanima. Odmah po postavljanju barikada u Kijevu je osnovan krizni stožer. U stožeru su bili Marinko Čavka, Mate Maloča i Josip Jurić Orlić. Za predsjednika kriznog štaba imenovan je Marinko Čavka nakon konzultacija s zamjenikom ministra R. SUP-a Pericom Jurićem. Odmah smo organizirali prikupljanje i evidentiranje oružja po Kijevu. Tada smo prikupili 17 lovačkih pušaka dok istaknutiji komunisti su odbili dati pištolje. U selu Kijevu nalazilo se i oko 500 kg privrednog eksploziva koji se upotrebljavao za potrebe izgradnje vodovoda. Obavili smo Kontakte s JNA koja se nalazila tobože na vojnoj vježbi, a ročnom vojskom su zapovijedali rezervni oficiri. Nakon razgovora s dežurstvom R. SUP-a iz pošte Kijevo i povratka MUP-ovog helikoptera u Kijevo je došao oko 20 sati navečer zapovjednik milicije iz Sinja Ivica Romac s još četvoricom policajaca u landroverima i pancir košuljama. Dolaskom policije iz Sinja uklonjena je barikada na Civljanima. Iste večeri u Kijevo dolazi i grupa ljudi iz Sinja na čelu s g. Lukom Majićem. Barikade se nisu ponovo stavljale do 02. 09 1990. godine. Barikade su uklonjene u cijelom području zbog održavanja referenduma o proglašenju SAO Krajine koji je održan 19. 08. 1990. godine.
18. 08. 1990. godine predsjednik kriznog stožera sastaje se u Splitu s g. Goranom Pavlovom predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine općine Split na temu mogućnosti naoružavanja hrvatskog življa u Kijevu, na sastanku je bio Josip Zoričić koji je za Kijevo poklonio jednu pušku stare kraljevine jugoslavije koja je imala skraćenu cijev, gospodin Goran Pavlov uputio nas je na Branimira Petričevića sekretara SNO Sinj za oružje.
19. 08. 1990. skupa s Branimirom Petričevićem (sekretar SNO Sinj), Nevenom Bazinom (rukovateljem MTSr u SNO Sinj) i Antom Gverićem zastupnikom u Saboru RH, u Kijevo dobivamo četiri lovačka karabina, četiri pištolja i 1300 komada streljiva.
20. 08.1990. iz Šibenika u Kijevo dobivamo dvije automatske puške, dva sanduka streljiva, dva sanduka tromblona i jedan sanduk ručnih bomba, iste količine oružja i streljiva dostavljene su u Potkonje i Vrpolje, u suradnji s g. Nikoli Vukošić načelniku PU Šibenik, fra Mladenom Kovačevićem gvardijanom samostana u Kninu, g Antunom Požarom iz Potkonja i g Veliborom Maričićem iz Potkonja.
21. 08. 1990. godine u Vrlici je održan sastanak s g. Jerkom Vukasom predsjednikom SO Sinj, sekretarom za narodnu obranu Općine Sinj te svih MZ na području Vrlike. Iz Kijeva prisustvovao Marinko Čavka. Nakon sastanka u užem društvu dogovoren je dolazak u Kijevo zamjenika ministra RSUP Perice Jurića i njegovog posjeta Kijevu i Vrlici. Sastanak na kojem su dogovorene daljnje aktivnosti oko priprema za obranu okruga Kijevo dogodio se 29. 09. 1990. godine. Sa Pericom Jurićem u pratnji su bili general Tomislav Biondić i rukovatelj MTSr Ante Perić iz SNO Split. Na sastanku smo upoznati s aktivnostima koje provodi MUP i RSO na čelu s generalom Martinom Špegeljom te da su osobe zadužene za provođenje priprema obrane Dalmacije Mladen Bujas i Ivo Jelić, te da se poveže s Hrvatima u Kninu.
Za potrebe radio povezivanja Kijeva s policijskom postajom Vrlika 28. 08.1990. dobili smo radio stranicu RIZ 800 koja je radila u sustavu veze MOSOR upoznat Branimir Petričević, sekretar za NO Općine Sinj i Neven Bazina rukovatelj MTSr iz SNO Općine Sinj.
12. 09. 1990. godine dobili smo u Kijevo 20 pušaka M-98 i 9 malokalibarskih pušaka o čemu su sudjelovali rukovatelj MTSr Ante Perić, Mladen Bujas sekretar Sekretarijata za NO Split i Branimir Petričević. Vozač Stipe Tomičić, Ante Perić, Mladen Borić i Marinko Čavka puške su prebacili u Kijevo.
13. 09. 1990. godine održan sastanak u Kninu na kojem je dogovorena suradnja Kijeva- Potkonja-Vrpolja i Knina po pitanju naoružavanja i izvješćivanja državnih institucija o aktivnostima koje „martićeva milicija i Armija“ provode na terenu. Tog dana JNA je podigla čujnost Radio Knina na područje čitave Dalmacije. Taj radio bio je svojevrstan informator i medij preko kojega su uzbunjivani Srbi u selima oko Knina.
14. 09. 1990. godine specijalci iz prvog redarstvenika izveli akciju u Petrinji. Odmah su podignute barikade. Perica Jurić na odboru HDZ-a u Drnišu (nekoliko dana prije), spomenuo mogućnost uporabe oklopnog vlaka za smirivanje i uspostavu reda u Kninu.
Po upadu specijalaca u Petrinju prvi put prekinuta i željeznička pruga Zagreb – Split, a istog dana proglašena SAO Krajina. 30. 09., nije dozvoljen dolazak iz Vrlike u Kijevo iz diska mlađim osobama. U Kninu počelo miniranje hrvatskih radnji, kioska kod samostana SV. Ante, kiosk Vjesnika, poslovni prostor Borovo, urarska radnja.
U akciji koju je organizirao Ivo Jelić i Mladen Bujas 5. 10. 1990. godine, u svezi oduzimanja oružja i streljiva Odjelu za međuopćinske poslove obrane u Splitu. Iz Kijeva sudjeluju Marinko Čavka, Mate Maloča i Božo Teskera Antin. Akciju je vodio Ante Perić. Za par dana Ante Perić sa Marinkom Čavkom i Stipom Tomičićem dovozi u Kijevo 10 automatskih pušaka i deset sanduka streljiva. O cijelom događaju je pisao list Narodna Armija. Preko saborskog odbora za unutarnju sigurnost u suradnji s Ivanom Bobetkom i Đurom Pericom odobreno je 50 automatskih pušaka (mađarskih kalašnjikova). Puške je isporučio pomoćnik ministra MUP-a Željko Tomljenović, preko Policijske uprave Šibenik.
2. 11. 1990. godine u Vrpolje 30 automatskih pušaka isporuka organizirana preko župnika u Drnišu fra Ante Čavke, Marinka Čavke i još nekoliko ljudi iz Potkonja i Knina u prvom redu, Hrvoja Požara.
3. 11. 1990. godine, Marinko Čavka, Ante Perić SNO Split, Ivica Romac PS Sinj, pok. Milan Kuzmanić i Ivan Gašpar PU Split, uz znanje Mladena Bujasa u Kijevo dopremljeno 150 automatskih pušaka mađarski kalašnjikov, oko 100 sanduka streljiva, 8 sanduka tromblona i 4 sanduka ručnih bomba. Iz Kijeva distribuiramo 50 automatskih pušaka s pripadajućim streljivom na adrese Hrvata u Kninu, a ostatak se raspoređuje u Kijevo, Uništa i Totiće, dok određenu količinu tromblona kao i radio stanicu dopremamo u Potkonje i time se osigurava povezivanje s Kijevom i policijskom postajom Drniš, te osim toga stanovitu količinu tromblona dopremamo u Vrpolje u sva mjesta raspoređujemo i dio pušaka M-98 iz prethodne dopreme iz Splita.
Iz Splita 17. 12. 1990. godine dopremamo u Kijevo 2 snajperske puške SSG 69 da bi jednu odmah odnijeli u Potkonje upoznati Mladen Bujas i Ivo Jelić.
U proteklom razdoblju organizirani i realizirani za sve zainteresirane Hrvate u općini Knin u PU Šibenik nabavne dozvole za lovačke puške, karabine i pištolje, tako da je kupljeno više od 200 komada naoružanja.. Tijekom siječnja 1991. godine napravljeno je raspoređivanje vojnih obveznika s područja bivše općine Knin u pričuvni sastav policije o čemu su upoznati zapovjednik PS Šibenik Nikola Vukošić i Zdravko Stančić sekretar Sekretarijata za narodnu obranu općine Šibenik. Svima je promijenjen ratni raspored u PU Šibenik i dostavljene iskaznice pričuvnog sastava policije radi legalizacije automatskog oružja.
U Kijevo su dopremljena 12. 01. 1991. godine dva puškomitraljeza marke Bren kao i dva sanduka streljiva iz Šibenika. Odlukom Predsjedništva Jugoslavije od 10. 01. 1991. trebalo se razoružati sve osobe koje ne smiju posjedovati oružje.
Srbi 16. 01. 1991. počeli vraćati oružje. Ivica Romac traži da se sve oružje vrati u Vrliku. Nakon konzultacija s Pericom Jurićem i Nikolom Vukošićem za noć su svi ljudi u Kijevu i Kninu dobili iskaznice pričuvnog sastava MUP RH. Posao su odradili Marinko Čavka, Stjepan Elkaz, Ivan Bajan Stipin, fra Mladen Kovačević, Anton Požar, Velibor Maričić, Hrvoje Požar, Damir Šimić i Boško Kaliger. Goran Pavlov u ime IV SO Split donio je odluku, „da svi kijevljani koji rade na području općine Split mogu se javiti u Kijevo, a poduzeća u kojima rade će im uredno isplaćivati njihove plaće kao da rade.
21. 02. 1991. godine dopremamo u Kijevo ručnu radio stanicu Motorola MX3000 i time se Kijevo uvezuje u sustav veze MOSOR. Uspostavljena radio veza iz Kijeva prema centrima za obavješćivanje i uzbunjivanje u Sinju, Splitu i međuopćinskim centrom u Splitu. Radio stanicu su iz Vrlike u Kijevo preko Kozjaka donijeli g. Marinko Čavka i Stipe Gojević, a bila je smještena u kućama Marinka Čavke, Ante Bajana i Zvonka Radića ili na položaju kod Crkve. Kodni naziv Kijeva je bio LUKA, a centra MIŠO. U ožujku iz Vrlike u Kijevo dopremamo veću količinu opreme i to torbe bolničara, torbe doktora, megafone, busole, dvoglede, zaštitne maske, radio stanice, induktorske telefone, durbin za osmatračnicu, rezervoare za vodu i sl. opremu. Dotadašnja radio veza prepuštena je policajcima iz Vrlike koji se nisu preko barikada mogli probijati prema PP Kijevu. Oni su koristili kodni naziv BARICA. Stanicom je uglavnom upravljao Zvonko Radić koji je preko Ante Tojičića razmjenjivao šifre za razgovor s Enverom Čerkićem zap. PP Vrlika.
22. 03. 1991. napravljena je akcija PLITVICE u kojoj je poginuo Josip Jović. Iz milicije Krajine zarobljeni Baša i Tintor. U tijeku akcije je ponovo blokirano Kijevo. U Kijevu se zatekao veći broj ljudi iz inozemstva, Splita, Zagreba i ostalih gradova. Na Uskrsnim blagdanima u Kninu održani prosvjedi pred milicijom i komandom JNA u Kninu, na kojem se tražilo naoružavanje Srpskog naroda u Krajini i protjerivanje Hrvata.
https://www.youtube.com/watch?v=4ZZsGcxTocQ
23. 04. 1991. godine na povratku s posla u Šibeniku na Civljanima uhićena dvojica hrvatskih policajaca Mićo Jurić Arambašić i Stanko Jurić Grgić i u Bosanskom Grahovu 2 specijalca iz ATJ Lučko rodom iz Vrlike. Svi odvedeni u Knin. Iste noći u Kijevu uhićena trojica pripadnika rezervnog sastava milicije Krajine radi razmjene. Kijevo se našlo u totalnoj blokadi i na granici incidenta. Civljane i Cetina kao i Polača s druge strane pod oružjem pojačani milicijom iz Knina dolaze na puškomet. U mirenje situacije umiješala se JNA, a iz Zagreba dolazi Jerko Vukas kao pom. min. MUP RH. Pregovore su s Hrvatske strane vodili Jerko Vukas, Ante Bajan i Josip Jurić Orlić, gdje je dogovorena razmjena u Civljanima. Nakon dolaska u Civljane priključio im se Ivica Romac, a do razmjene nije došlo. Armija je dovezla Josipa Jurća Orlića u Kijevo, a Jerku Vukasa i Ivicu Romca je odvela u Vrliku. Ante Bajan u Kijevo se vratio pješke. Cijela situacija odvijala se dva dana i dvije noći. Nakon toga, 03. 04. 1991. godine ponovo je uklonjena barikada u Civljanima.
U travnju 1991. godine Marinko Čavka, Ante Bajan predsjednik MZ Kijevo i Ivica Romac zapovjednik PS Sinj, rade na ustrojavanju policijske postaje Kijevo. Za vrijeme sastanka u Zagrebu kod Josipa Manolića, Martina Špegelja i Josipa Boljkovca 25. 04. 1991. pom. min. MUP RH Slavko Degoricija u Splitu objavljuje da su u Kijevu i Kruševu uspostavljene policijske postaje hrvatskog redarstva, a da se očekuje uspostava u Potkonju, Vrpolju i Lišanima. Dogovoreno je da se policijska postaja uspostavi u što kraćem roku čim to dozvole okolnosti.. Nakon povratka u Kijevo pripremamo se za uspostavu PP Kijevo. U međuvremenu su odrađeni liječnički pregledi ljudi iz Kijeva za prijem u MUP.
28.04. 1991. godine u Vrliku odlaze preko Kozjaka Marinko Čavka i Ivan Vujić Mijin, da u Kijevo dovedu specijalce iz Splita. Na sastanku 28. 04. 1991., u nazočnosti spomenute dvojice sastanku su prisustvovali Joško Morić pom. min MUP RH, Nikola Vukušić, Ratomir Vranješ Ivo Stipišić ispred PU Šibenik i Split, Ivica Romac i budući zap. PP Kijevo Josip Bučić i dozapovjednik Milan Škugor. Na sastanku je dogovoreno da se prema Kijevu krene istu noć.. Nakon sastanka otišlo se u Vilu Dalmacija gdje je čekalo spremno 120 specijalaca, kao budući sastav PP Kijevo. Svi sudionici su autobusima dovedeni do s. Maovice odakle se prebacilo u Kijevo kroz vrleti Kozjaka i u nemogućim uvjetima jer je na terenu bila kiša i magla. 28. na 29. 04. 1991. godine preko brda Kozjak specijalci dolaze u Kijevo. Kojima se odmah priključuju i pripadnici PP Vrlika i PU Šibenik koji su ostali u Kijevu, jer preko barikada nisu mogli do svojih postrojbi. Uspostavljena je policijska postaja Kijevo u kući Miće Jurića Ćivre.
Odmah po dolasku PP Kijevo blokira JNA s dva oklopna transportera, dva tenka i kampanjola. Specijalci su se rasporedili oko policijske postaje dok su ostale položaje držali naoružani ljudi iz Kijeva. Čitavo vrijeme između policijske postaje i JNA smjestile su se žene i djeca kao i starci. Ovakva pat pozicija u kojoj je udaljenost između pripadnika vojske i policije iznosila manje od 1 metra potrajala je punih 48 sati, kada se JNA prema rubu sela u pravcu Knina polako počela povlačiti. Kijevo se našlo u totalnoj blokadi bez struje, vode, telefona. Sve komunikacije su blokirane. Jedina veza ostat će planinska staza preko Kozjaka kojom je Marinko Čavka skoro svaki dan odlazio u Vrliku donoseći preporuke i upute oko rada policijske postaje, kao i opremu za potrebe rada iste.
U vrijeme izolacije u Kijevu je organizirana i prva diverzantsko – oružana akcija vjerojatno u Hrvatskoj. 02. 05 1991. godine, kojom je zapovijedao Marinko Čavka uz sudjelovanje specijalne postrojbe PU Šibenik: Ivan Vujić Mijin, Marinko Kardum i Miroslav Celić kako bi se spriječila zasjeda helikopteru hrvatskog vrhovništva u Kijevu u kojem su se nalazili Vladimir Šeks, Jerko Vukas i Luka Bebić te im je omogućen izlazak iz Kijeva, kojom je prilikom likvidiran veći broj „martićeve milicije“. Kijevo je bilo izolirano mjesec dana. Tijekom izolacije u Hrvatskoj i svijetu u svakom većem mjestu organizirani su skupovi potpore Kijevu. Cijeli svijet čuo je za Kijevo i namjere Velikosrpske agresije kada u Kijevo nisu mogli stizati lijekovi, hrana, voda, liječnik.
