Arhiva kategorije: Domovinski rat

Les Serbes de Jasenovac: „Nous envisageons d’abandonner nos domiciles car notre propre armée s’empare de nos biens“

6 siječnja o. g. objavili smo dopis jasenovačkih mještana srpske nacionalnosti upućen “vlastima” tzv. “SAO Krajine” u svibnju 1992. Zahvaljujući našoj čitateljici R.M., kojoj ovim putem zahvaljujujemo na uloženom trudu,  taj dokument zajedno s uvodnim tekstom preveden je na francuski jezik i ovdje ga objavljujemo. Pozivamo sve zainteresirane čitatelje, posebno izvorne govornike drugih jezika, da nam pošalju svoje prijevode važnijih tekstova koje objavljujemo na našoj web stranici, naročito one o Jasenovcu. Odradimo zajednički posao koji hrvatska diplomacija ne želi iako ih za to plaćamo!

 

Les Serbes de Jasenovac: „Nous envisageons d’abandonner nos domiciles car notre propre armée s’empare de nos biens“

6 Janvier 2017

Au cours du Conseil National Serbe qui a eu lieu hier, Vladimir Božović, émissaire du Premier ministre serbe, Aleksandar Vučić, a exigé que les Serbes vivant en Croatie exercent tous leurs droits d’après les standards européens. Il a souligné que la Serbie représente un facteur de stabilité régionale. „Nous ne pouvons ni changer ni oublier le passé aussi tragique qu’effrayant, mais se basant sur les faits historiques, sur l’humanisme et les valeurs européennes communes, nous devons et pouvons changer l’avenir“ a dit l’envoyé du Premier ministre serbe.

Božović a naturellement mentionné Jasenovac en soulignant que „le peuple étant coeur et âme pour la fleur de Jasenovac ne peut pas marcher tête basse et par conséquent il ne courbera le front devant quiconque. Au contraire, il se tournera vers un meilleur futur, tête haute, à l’aide de la vérité et de l’amour universel“. Il a même formulé un message destiné à tous les Serbes disant que „leur pays d’origine“ les défendra à l’aide de tous les moyens possibles au cas où il serait menacé de manière quelconque.

La figure rhétorique de Božović nous rappelle celles de la fin de l’an 1990 et du début de 1991, mais ce que les Serbes vivant en Croatie ne savaient pas en 1989, en 1990 et en 1991, ils l’ont appris en 1992. Voyons donc de quelle manière leur pays d’origine, la Serbie, a défendu „son peuple menacé“ et surtout ceux dont le coeur et l’âme portaient l’empreinte de la fleur de Jasenovac.

Document envoyé au „Ministère de l’Intérieur de la République serbe de Krajina“ en 1992 (pdf) Nastavi čitati Les Serbes de Jasenovac: „Nous envisageons d’abandonner nos domiciles car notre propre armée s’empare de nos biens“

NA DANAŠNJI DAN PRIJE 24 GODINE ZAVRŠENA JE OPERACIJA MASLENICA

Na današnji dan prije 24 godine završena je operacija Maslenica s ciljem povezivanja hrvatskog juga sa sjeverom smjerom Zadar-Maslenica-Karlobag i odbacivanja srpskih postrojbi  iz Rovanjske, Novskog ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje-Zadar.

Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, od 22. do 25. siječnja, poginulo je 13 hrvatskih branitelja, slijedeća dva dana (26. i 27. siječnja) u obrani dostignutih crta poginulo je još 6, a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snažnim topničko-raketnim i tenkovskim, a povremeno i pješačko-diverzantskim, napadima neprijateljima koji su uslijedili odmah nakon “Maslenice”, do 31. ožujka 1993. broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127.

Kroz slijedećih nekoliko mjeseci izgrađen je pontonski most na Novskom ždrilu koji je koncem srpnja 1993. pušten u promet, čime je ponovno kopneno povezana Sjeverna i Južna Hrvatska, a kojim se prometovalo do izgradnje novog Masleničkog mosta koji je završen 1997. godine.

JASENOVAC U DOMOVINSKOM RATU: ČETNIČKA PROPAGANDNA MAŠINERIJA PRED KOJOM HRVATSKA DIPLOMACIJA OSTAJE NIJEMA

Piše: Blanka Matković

(Kamenjar)

U petak 6. siječnja objavili smo dokument iz svibnja 1992. koji svjedoči o situaciji u Jasenovcu tijekom četničke okupacije. Taj dokument savršeno ilustrira modus operandi koji je tzv. Jugoslavenska armija sa svojim „partizanskim“ brigadama primjenjivala i na srpsko stanovništvo – palež i pljačka koji su lokalno stanovništvo prisilili na razmišljanje o napuštanju njihovih domova.

Spomen područje Jasenovac, 1995.
Spomen područje Jasenovac, 1995.

Ono što u ovom dokument privlači posebnu pažnju dva su znakovita detalja. Prvi se odnosi na podatak da su ulaskom „Jugoslavenske“ vojske u Jasenovac 8. listopada 1991. zatečene svega dvije paljevine i neopljačkano mjesto, a do svibnja 1992. taj se broj povećao na 170 zapaljenih objekata. U izvješću Europske unije od 12. travnja 1994., dokument broj 7070, istaknuto je da je 8. veljače 1992. njihova ekipa iz Doboja izvijestila da su posjetili područje Spomen-područje Jasenovac gdje su zabilježili „mnogo štete na objektima, pljačku dokumenata i artefakata te očita oskvrnuća na tom lokalitetu“.[1] Prilikom drugog posjeta Jasenovcu 5. travnja 1992. ustanovili su da je spomenik Kameni cvijet neoštećen. U izvješću je također zabilježeno da su predstavnici „Jugoslavenske“ armije i srpski „direktor“ muzeja istaknuli da su štetu počinili pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde.[2]

Drugo izvješće EU od 31. kolovoza 1994., dokument broj 7133, u pojedinim detaljima razlikuje se od prvog, no ti detalji postavljaju novo pitanje: je li ekipa promatrača iz Doboja uopće posjetila Jasenovac početkom 1992. ili su u izvješću jednostavno prenijeli ono što su im četnički okupatori servirali? Dakle, u drugom izvješću, pripremljenom nakon posjete promatrača Jasenovcu 17. svibnja 1994., ustanovljeno je da je područje nekadašnjeg logora i spomen područja neoštećeno iako su muzejski krov i zidovi pretrpjeli manju štetu. Namještaj, knjižnica i izložbeni predmeti premješteni su na nepoznatu lokaciju. Sanitarna oprema je uklonjena i u zgradi spomen područja nije bilo struje.[3]

Oba dokumenta potvrđuju otuđivanje dokumenata, knjižnice i predmeta iz Spomen područja Jasenovac, no drugo izvješće demantira ono prvo da su objekti bili znatno oštećeni, a lokalitet oskvrnut. Ovi navodi odgovaraju podacima iz apela mještana Jasenovca upućenog tzv. Republici Srpska Krajina u svibnju 1992. u kojemu je istaknuto da je srpska vojska sudjelovala u uništenju dijela dokumentacije iz Spomen područja Jasenovac i paljenju zgrade „Kožare“, koja se ne nalazi unutar Spomen-područja Jasenovac već u samom mjestu Jasenovac. Nastavi čitati JASENOVAC U DOMOVINSKOM RATU: ČETNIČKA PROPAGANDNA MAŠINERIJA PRED KOJOM HRVATSKA DIPLOMACIJA OSTAJE NIJEMA

JASENOVAČKI SRBI: “RAZMIŠLJAMO O NAPUŠTANJU DOMOVA JER NAS NAŠA VOJSKA PLJAČKA”

(Kamenjar, Narod, HrSvijet)

Na jučerašnjem domjenku Srpskog narodnog vijeća Vladimir Božović, izaslanik srpskog premjera Aleksandra Vučića,  zatražio je za Srbe u Hrvatskoj  ostvarivanje svih prava po europskim standardima istaknuo je da Srbija ima ulogu faktora stabilnosti u regiji. “Tragičnu i strašnu prošlost ne možemo promijeniti niti je zaboraviti, ali na osnovu povijesnih činjenica, humanosti, zajedničkih europskih vrijednosti moramo i možemo mijenjati sadašnjost i budućnost”,  kazao je izaslanik srbijanskog premijera.

Božović se naravno osvrnuo i na Jasenovac naglasivši da “narod s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši ne smije i neće ni pred kim pognuti glavu, već će uspravljena čela i pogleda, istinom, pravdom i ljubavlju gledati naprijed u bolju budućnost” uz poruku svim Srbima da će ih “matična država Srbija” braniti svim raspoloživim sredstvima kada budu ugroženi.

Božovićeva retorika podsjeća na onu s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, no ono što Srbi u Hrvatskoj nisu znali 1989., 1990. ili 1991. doznali su 1992. Pa pogledajmo onda na koji je način “matična država Srbija” branila “ugroženi narod” i to baš onaj s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši.

DOKUMENT KOJI JE ZAPRIMILO “MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE” 1992. (pdf) Nastavi čitati JASENOVAČKI SRBI: “RAZMIŠLJAMO O NAPUŠTANJU DOMOVA JER NAS NAŠA VOJSKA PLJAČKA”

REAGIRANJE NA NAŠ TEKST O POKOLJIMA U VOĆINU

Ovim putem se zahvaljujemo gospođi koja nam se obratila povodom teksta našeg člana Drage Štokića o pokoljima u Voćinu 1991. izjavivši slijedeće:

Pročitala članak, sjećamo se  nekih dijelova jer mi je to u blizini u Slavoniji, zato su nas čuvali naši hos-ovci dan i noć na punktovima, a za to vrijeme moj buraz je bio zarobljen od braće u Beogradu? Užasno mi je toga se i sjetiti. Ali proživljavam to opet čitajući ovaj tekst. Hvala, Btb

Drago nam je što našim radom podsjećamo hrvatski narod na pojedine, katkad i zaboravljene epizode iz naše novije povijesti, te također nastojimo odati počast svima onima koji su žrtvovali svoje živote za boljitak Hrvatske. Također pozivamo naše čitatelje da nam se obrate putem emaila (info@croatiarediviva.com) sa svojim sugestijama i komentarima. Unaprijed zahvaljujemo!

VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

Piše: Drago Štokić

Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.

Prije nekoliko dana napokon je podignuta optužnica protiv 29 okrivljenika zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Kako prenosi portal Dnevnik.hr, optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugookrivljeni Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu),  trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik „Zvečevskog odreda“), četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.

Prema dostupnim izvorima nitko od okrivljenika se ne nalazi u Hrvatskoj pa će im se svima suditi u odsustvu. Nastavi čitati VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

Piše: dr. sc. Roman Malarić

Europska zajednica (EZ) je tijekom jugoslavenske krize (krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) nastojala na razne načine utjecati na događaje u bivšoj Jugoslaviji.

U to vrijeme ona je predstavljala zajednicu od  12 država koje su iako ujedinjene radi postizanja stanovitih zajedničkih ciljeva imale i svaka svoje vlastite interese što se u velikoj mjeri odražavalo i na ukupno djelovanje te asocijacije koje je katkada ili bilo slabo koordinirano ili je kasnilo za događajima na terenu.

U prvo je vrijeme EZ (kao i druge relevantne međunarodne institucije, organizacije, pa i velike sile) podržavala opstanak Jugoslavije uz demokratizaciju političkih odnosa. Vidljivo je to, među ostalim i po Deklaraciji o budućim odnosima Jugoslavije i Europske zajednice iz prosinca 1990. godine prema kojoj je u budućnosti bio predviđen i ulazak Jugoslavije u Europsku zajednicu, a takvo stajalište je potvrđeno i u posebnoj Deklaraciji  Europske zajednice iz ožujka 1991. godine u kojoj je navedeno da najbolje izglede za ulazak u Europsku zajednicu ima Jugoslavija, ali samo „ujedinjena i demokratska“. Ovo stajalište potvrđeno je i prigodom dolaska izaslanstva EZ-a u Beograd u svibnju 1991. godine, kada je naglašeno „da raspad Jugoslavije ne bi bio rješenje za njezine političke i privredne probleme“.

Međutim, zauzimanje ovakvog stava i donošenje deklaracija u kojima se govorilo o potrebi očuvanja Jugoslavije nisu spriječili agresiju JNA na Sloveniju i kasnije na Hrvatsku, niti utjecali na spremnost ovih republika da proglase neovisnost.  Jedna od bitnih stvari koju tadašnja EZ, pa i cjelokupna međunarodna  javnost nisu razumjevali, sastojala se u činjenici da je Jugoslavija bila nesposobna demokratizirati se – ponajprije zbog jakih unitarističkih tendencija Srbije i JNA, što je ujedno bio i temeljni uzrok nesporazuma u tadašnjoj SFRJ. Nastavi čitati DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU

Piše: dr. sc. Peter Anthony Ercegovac

(English version)

Tito. Četiri slova. Da! Tko bi ikada pomislio da četiri slova mogu simbolizirati toliko mnogo za jednu zajednicu.  Da bi samo četiri slova mogla postati simbol represije i pokoravanja za jedan narod. Ova četiri slova bila su postavljena na brdu iznad grada ne bi li se narod konstantno podsjećalo tko je gazda. Uklanjanje ta četiri slova poslat  će jasnu poruku onima koji su ona slova iznad grada i postavili da su njihov šef i njegovo nasljeđe mrtvi. Uklanjanje natpisa TITO na brdu Marjan u Splitu 29. studenog 1991. i to usred rata bio je znak da je situacija zauvijek promijenjena. Ova četiri slova koja su trebala predstavljati spomenik za vječnost tog su kasnojesenog mediteranskog dana uklonjena u svega 10 minuta. U tih 10 minuta pripadnici 9. bojne HOS-a su bušilicama jednostavno uklonili vijke koji su ta slova pridržavali za njihove temelje i posljednji trag Titovog fizičkog prisustva je nestao. Predvođen njihovim legendarnim zapovjednikom i predsjednikom splitske podružnice Hrvatske stranke prava (HSP) pokojnim Josipom „Jozom“ Radanovićem taj čin demonstrirao je narodu da su Jugoslavija i komunizam stvar prošlosti. Barem je on tako mislio…

Možda bi ovaj događaj na mnogo načina postao najznačajniji čin prkosa u Splitu orkestriran od strane HSP-a ne samo u odnosu prema komunističkom diktatoru Maršalu Titu, već i poruka svima ostalim da će se prkositi i njegovoj ostavštini. Tog dana Radanović je izjavio za Slobodnu Dalmaciju da se radi „o simboličnom činu rušenja imena osobe koja je stvorila tu jugo-četničku armadu koja sada žari i pali po Hrvatskoj.“ „I današnja je vlast nastavak toga režima, pa je ovo samo simbolično obračunavanje s komunizmom i neoboljševizmom u crvenom i orjunaškom[i] gradu“, zaključio je Radanović.[ii] Nastavi čitati 29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU

BOROVO NASELJE PALO JE 23. STUDENOG 1991.?

Prema brojnim podacima koji se mogu naći na internetu, dio hrvatskih branitelja Borova Naselja sve je do 23. studenog 1991. pružao otpor srpskoj vojsci u okupiranom gradu ne mireći se sa sudbinom pada voljenog grada. Povodom ove obljetnice objavljujemo opširni rad našeg člana Stipe Pilića o borbama na vukovarskom području 1991. godine kojeg autor posvećuje svim vukovarskim braniteljima.

JEDAN POGLED NA BITKU ZA VUKOVAR 1991.

Piše: Stipo Pilić, prof. povijesti i geografije

Autor posvećuje ovaj rad svim vukovarskim braniteljima

U ovom ću radu dati svoje viđenje bitke za Vukovar kroz dosadašnju literaturu i memoarske radove. Cilj ovog rada nije znanstveni, nego više jedna vrsta pregleda, ali ovo je poticaj za budućnost i jedan ozbiljniji i kvalitetniji rad.

 Uvod 

Bitka za Vukovar se od početka nastojalo relativizirati i instrumentalizirati za privatne, grupne, državne i razne političke ciljeve. To nije čudno, jer središtima „većih“ i „manjih“ moći svaka pojava sile i moći izvan njihova dosega i nadzora ugrožava, slabi i uništava njihovu moć. U tom smislu odnos prema toj bitki, kao uostalom prema svim događajima većeg značenja do danas stalno se pokušava relativizirati, instrumentalizirati, politizirati i na tim osnovama ideologizirati. Zato nije slučajno da su ti pokušaji od početka išli ne samo od političkih struktura, njihovih obavještajnih poluga i središta, nego i od znanstvenih ustanova i to hrvatskih, a na žalost i od hrvatskih povjesničara koji kotiraju visoko kao Hrvati u znanstvenim i društveno-političkim krugovima Hrvatske. To samo po sebi govori kako i koliko je povijest „službena“, a kako i koliko doista polazi od izvora, dokumenata i činjenica i na njima razvija priču i dolazi do spoznaja i zaključaka.

Nema sumnje da je bitka za Vukovar ključna i najznačajnija bitka Domovinskog oslobodilačkog rata od 1991.-1995., iako je u Hrvatskoj te 1991. bilo još značajnih i znamenitih bitki koje su imale važno i značajno mjesto kao što je bitka za Dubrovnik, Šibenik, Gospić, Karlovac, Sisak, Pakrac ili Osijek. Sve su one na svoj način vrijedne i važne, sva su ta mjesta također geopolitički važna i značajna, ali na vrhu prije i poslije svih je bitka za Vukovar. Dapače, osobno smatram da je to najvažnija i najznačajnija bitka koju je hrvatska nacija vodila u cijeloj novovjekovnoj povijesti od XVI. st. do danas. Nastavi čitati JEDAN POGLED NA BITKU ZA VUKOVAR 1991.