Sve objave od Zmajo

GRADONAČELNIK RIJEKE “HAPSIO” BI ČLANOVE NAŠE UDRUGE. ZLOČIN: ZNANSTVENI RAD U ARHIVIMA

Gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel demonstrirao bi silu nad članovima naše udruge i to radi korištenja arhivskog gradiva i aplikacija Google Earth i Google Maps. U posljednjem broju Hrvatskog tjednika na naslovnoj stranici objavljen je zemljovid s pregledom grobišta Drugog svjetskog rata i poraća koji je izradio naš član Miljenko Klarić i to na temelju baze podataka koju su nekoć davno i to tijekom rada na projektu Hrvatskog državnog arhiva i Državnog odvjetništva o komunističkim zločinima nad hrvatskim građanima izradili Blanka Matković i Stipo Pilić. Uneseni podaci temelje se na dokumentaciji nekadašnje saborske komisije koja je tijekom 1990-ih radila na prikupljanju podataka o grobištima i žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, a danas se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu.  To znači da demokratski izabrani gradonačelnik, odnosno javni dužnosnik u Republici Hrvatskoj, poziva na represiju protiv znanstvenika koji se služe arhivskim gradivom koje je u zakonu definirano kao kulturno blago Republike Hrvatske te podatke iz tog gradiva prezentiraju u aplikaciji koja je besplatno dostupna na Internetu. Žalosno je to što podjednako tako g. Obersnel ne bi “hapsio” drugove koji su nakon Drugog svjetskog rata srušili riječku sinagogu.

POSEBAN POKLON DONATORIMA KOJI ĆE VEĆIM IZNOSIMA POMOĆI TISAK KNJIGE O IMOTSKOJ KRAJINI U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

Podupiratelj našeg rada g. Ilija NIkolić iz Vinkovaca (rodom iz Imotske krajine) koji izrađuje izvorne hrvatske suvenire obavijestio nas je da će onim donatorima koji će većim iznosima poduprijeti tisak knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću u znak zahvalnosti pokloniti izvornu hrvatsku klupu. Ovim putem zahvaljujemo g. Nikoliću i zainteresirane čitatelje upućujemo da posjete njegovu Facebook stranicu Izvorni hrvatski suveniri.

Također zahvaljujemo svim donatorima čijim donacijama je do ovog trenutka prikupljeno oko 30 % potrebnih sredstava, kao i donatoru koji je obećao veću donaciju s kojom će se potrebni iznos popeti na 70 %. Prikupljanje donacija nastavljamo do kraja rujna, a u slučaju da bude prikupljen veći iznos od onog potrebnog za tisak ove knjige, razlika će biti sačuvana za tisak naše naredne knjige o Vrgorskoj krajini, Makarskom primorju i neretvanskom području u istom razdoblju koja je također u pripremi. Na našoj web stranici uskoro će biti objavljen žiro račun naše udruge.

Još jednom zahvaljujemo svima koji su do ovog trenutka pomogli naš rad, a posebno g. Nikoliću koji je  svojim darom želio potaknuti druge osobe da pomognu tisak ove knjige.

LIKVIDACIJE RANJENIH PRIPADNIKA HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA U SVIBNJU I LIPNJU 1945.

Svake godine 22. lipnja obilježava se stradanje hrvatskih građana koji su likvidirani kod jame Jazovka na Žumberku u svibnju i lipnju 1945. Prilikom speleoloških istraživanja u toj su jame pronađeni predmeti koji su pripadali ranjenicima i medicinskom osoblju zbog čega se pretpostavlja da su ondje likvidirani pripadnici Hrvatskih oružanih snaga odvedeni iz zagrebačkih bolnica nakon “oslobođenja”. O tim događajima ostalo je zabilježeno svjedočanstvo Branka Mulića, nekadašnjeg pripadnika KNOJ-a. U Državnom arhivu u Zagrebu također su sačuvani brojni dokumenti zagrebačkih bolnica s popisima odvedenih ranjenika. Iako ta dokumentacija nije kompletna, čak i fragmentarno sačuvano arhivsko gradivo otkriva razmjere zločina koji je počinjen nad teško ranjenim i u pojedinim slučajevima nepokretnim osobama. Ovi podaci objavljeni su u izvornom znanstvenom radu Blanke Matković koji je pod naslovom “Odvođenja i likvidacije ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz zagrebačkih bolnica u svibnju i lipnju 1945. kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Zagrebu” objavljen 2011. u Arhivskom vjesniku. Rad je dostupan na ovoj poveznici.

 

Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14.6.2017. (pdf)

U nekoliko prethodnih članaka jasno je naglašavano kako su kod mnogih navodnih srpskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac navedena relativno kratka imena očeva za koja se ima razloga sumnjati da su izmišljena. Takva imena očeva u vokativu često imaju samo četiri slova pri čemu je zadnje slovo „o“, tzv. XXXO, primjerice Božo, Jovo, Lazo, Simo itd. Na temelju tih i drugih opažanja dobivenih analizom imena žrtava i njihovih očeva koja se javljaju u mrežnom jasenovačkom popisu može se pokazati postojanje određenih nepravilnosti te kako ih koristiti u otkrivanju lažnih žrtava. Da bi se promatrale neke osnovne statistike imena od 1880. do 1943. godine relevantne za temu članka, dovoljno je uzeti sam mrežni jasenovački popis koji navodi desetke tisuća takvih imena. Ako se za neku godinu od 1880. do 1943. gleda prosječna duljina muških imena za navodne jasenovačke žrtve određenih nacionalnosti rođene te godine te ako se istovremeno usporedi i prosječna duljina imena oca žrtve za slučaj kad je ime oca poznato, onda se mogu nacrtati grafovi prikazani na slikama od 1 do 6. Dodatno treba napomenuti da je za neku godinu vrijednost krivulje za očeve žrtava možda praktičnije uspoređivati s vrijednosti krivulje za žrtve za oko dvadeset i pet godina starosne razlike odnosno za onoliko raniju godinu koliko se pretpostavlja da su očevi bili prosječno stari u vrijeme rođenja promatranih žrtava.

Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.
Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.

Što se tiče grafa na slici 1 za navodne srpske žrtve, ono što je odmah uočljivo je da je prosječna duljina imena očeva uvijek kraća od prosječne duljine imena navodnih muških žrtava. Izražena anomalija za 1943. godinu se javlja zbog relativno malog broja osoba s navedenim imenom oca za tu godinu.

Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.
Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.

Za Hrvate (slika 2) je trend pada prosječne duljine imena očeva žrtve vidljiv od Prvog svjetskog rata. Kod imena žrtava pad krivulje je strmiji od 1924. godine tj. od rođenih oko 17/18 godina prije Drugog svjetskog rata. Kad se gleda samo duljina imena kod Hrvata s jasenovačkog popisa, znatno više anomalija je kod krivulje očeva žrtava. Jedno grupiranje anomalija je sredinom 1880-tih i 1890-ih godina gdje spadaju grupe 50- i 60-godišnjaka za vrijeme Drugog svjetskog rata, a to bi trebali biti očevi dvadesetgodišnjaka i tridesetgodišnjaka tj. potencijalnih vojnika. To indicira da su njihova imena izmišljana. U krivulji je to okarakterizirano čudnim sinusoidama visokih amplituda promjene unutar 2 godine. Ističe se grupa anomalija za „dječje godine“ od 1931. do 1943. gdje su velike oscilacije duljine imena.

Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.
Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.

Muslimanske krivulje su slične hrvatskima (slika 3). Vrlo slične anomalije kao i kod Hrvata su između 1886. i 1893. godine, ali ima i jedna izražena anomalija s prijelaza stoljeća. To bi se moglo protumačiti kao posljedicu izmišljanja godina rođenja. Na primjeru Rešada Bešlagića, poznatog izvođača sevdalinki koji je na mrežnom jasenovačkom popisu označen kao musliman i koji je opisan u jednom od prethodnih članaka, vidi se da to ne bi bilo ništa novo. Ako su se izmišljale godine rođenja, nema razloga da se ne bi izmišljala i imena, naročito očeva i to prema potrebi više nego obično pa time i neopreznije. I ovdje su izrazite anomalije za dječje godine od 1930. godine pa nadalje.

Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.
Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.

Prosječna duljina imena Židova cijelo vrijeme vrlo malo oscilira oko iste vrijednosti (slika 4). Vidljiva je ista karakteristika kao i kod Roma da se zadržava ista distanca između duljine imena žrtava i duljine imena očeva. Jedna od karakteristika krivulja imena navodnih židovskih žrtava i njihovih očeva je da za razdoblje od 1927. do 1939. godine tj. za djecu imena očeva postaju dulja od imena djece.

Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.
Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.

Romske krivulje općenito sliče srpskima, ali ima i nekih elemenata kao kod Hrvata i muslimana (kraj 19. stoljeća i 1943. godina), ali i jedan specifični dio vezan za razdoblje Prvog svjetskog rata (tridesetgodišnjaci) (slika 5). Krivulja žrtava i krivulja njihovih očeva većinu vremena drže istu distancu između trenda svake od tih krivulja.

Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.
Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.

Graf za sve navodne muške žrtve najsličniji je grafu za Srbe i to zbog broja podataka odnosno zastupljenosti Srba u mrežnom jasenovačkom popisu (slika 6). Ističu se anomalije krivulje žrtava za 1890. i 1900. godinu, znači desetljeće i stoljeće pa se može pretpostaviti da je ovdje prisutno i izmišljanje godina rođenja. Posljedično to znači kreiranje papirnatih žrtava, uključivši i imena očeva.

Što se tiče razdioba duljina srpskih imena za navodne žrtve i njihove očeve za pojedine godine rođenja, korištenjem odgovarajućih neparametarskih statističkih testova utvrđeno je da za 42 od 64 promatrane godine te duljine nisu iz iste razdiobe uz 95-postotnu pouzdanost. To je preko 65% promatranih godina, ali ako se gledaju samo promatrane žrtve rođene tih izdvojenih godina, to je preko 71% osoba. Za promatrane Hrvate ovi postoci iznose oko 14% i 21%, za Muslimane oko 2% i 4%, za Židove oko 8% i 7%, za Rome oko 22% i 32%, a za sve promatrane kategorije oko 64% i 73%. Ukratko, statistički gledano postoji opravdana sumnja da su imena očeva izmišljana pa se postavlja pitanje radi li se na popisu o stvarnim osobama.

Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu navodi se da je Milan Prečanica rođen ocu Koji 1933. godine u Gornjoj Bačugi ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine. Međutim, niti uz mnogo truda nije bilo moguće u selu od stotinjak kuća pronaći podatke za osobu takve kombinacije imena, prezimena i lokacije. Postoji doduše nekoliko Milana Prečanica iz Gornje Bačuge, ali za one rođene 1933. godine pronađeni su podaci samo za jednoga kojemu se otac zove Lazar (Lazo) i koji je umro 1996. godine u bolnici. Znači moguće da je ovdje ime oca namjerno zamijenjeno kako bi se onemogućilo otkrivanje lažne žrtve.

Na sličan način se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je Stevo Mašić rođen ocu Jovi 1938. godine u Dišniku ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Opet je pronađeno više osoba koje se zovu Stevo Mašić i koje su rođene u Dišniku u kojem su Hrvati većina stanovništva, ali za 1938. godinu pronađeni su podaci samo za Stevu Mašića kojem se otac zove Đuro i koji je umro je 1992. godine. Je li i ovdje u pitanju izmišljanje ili samo već čuvena jasenovačka slučajnost?

Ako su kraća imena srpskih žrtava zaista neka vrsta znamena, onda bi se moglo reći da su sastavljači popisa ostali kratki s konkretnim podacima pa su ih počeli izmišljati. Međutim, čim se podaci izmišljaju, to se vrlo često može otkriti statističkim metodama kao što je učinjeno i ovdje. Ono što je nakon dobivanja ovih rezultata bitno naglasiti je da je kumulativna količina manipulacija godinama rođenja i imenima kako navodnih žrtava, tako i njihovih još navodnijih očeva takvih razmjera da je pri traženju podudaranja potrebno koristiti manje striktne filtre ili kombinaciju više filtara. Naime, budući da su ti podaci očito često izmišljani, ne mogu se u potpunosti podudarati s ispravnim podacima o stvarnim ljudima koji su postojali i koji potencijalno uopće nisu umrli u Jasenovcu. Vrijeme koje radi protiv jasenovačkih laži će pokazati koliko je lažnih žrtava dodano na popis na ovdje opisan način.

Blaženi Alojzije Stepinac prigodom tijelovske procesije za vrijeme Drugog svjetskog rata

Sacrificium autem, quod cotidie in

Ecclesia offertur, non est aliud a

sacrificio, quod ipse Christus obtulit.

 

Žrtva koja se trajno prinosi u Crkvi, nije

žrtva različita od one koju je prinio sam Krist.

(SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, III, 22, 3 ad 2)

Pripremio: Želimir Marić

Danas je Tijelovo, katolički blagdan, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan, lijepo je vidjeti kako našim ulicama vjernici u procesijama nose Presveto, kako djevojčice posipaju ruže putem kojim treba proći svećenik noseći hostiju u pokaznici, kako vjernički puk moli i pjeva, a promet se za kratko zaustavlja da kolona mirno prođe ulicama, kako se blagoslov tiho razlijeva našim selima i gradovima, našim ulicama, poljima i morem.

Ovdje donosimo nekoliko fotografija na kojima se može vidjeti kako je izgledala tijelovska procesija koju je za vrijeme Drugog svjetskog rata predvodio blaženi Alojzije Stepinac. Slike sa originalnim tekstom su preuzete iz časopisa Blaženi Alojzije Stepinac, glasila postulature, god. 12 (2005), br. 2.

Procesija na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Procesija na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nadbiskup Alojzije Stepinac prigodom tijelovske procesije neznane godine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nadbiskup Alojzije Stepinac prigodom tijelovske procesije neznane godine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Mlade križarice, članice Velikog Križarskog sestrinstva sudjeluju u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Mlade križarice, članice Velikog Križarskog sestrinstva sudjeluju u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ministranti predvode procesiju na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ministranti predvode procesiju na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Franjevci u procesiji na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Franjevci u procesiji na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Svećenstvo u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Svećenstvo u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.

ZAHVALA SVIM DOSADAŠNJIM DONATORIMA

4. lipnja o. g. započeli smo s prikupljanjem financijskih sredstava za troškove tiskanja knjige o Imotskoj krajini koje je planirano za kraj rujna. Do ovog trenutka prikupljeno je nekoliko donacija, odnosno 27 % potrebnih sredstava s napomenom da će se taj iznos povećati na oko dvije trećine iznosa po primitku donacije koja je također dogovorena. Do ovog trenutka također smo se obratili pojedinim udrugama i medijima s područja Imotske krajine sa zamolbom da na svojim Facebook stranicama podijele našu objavu s letkom, no ove zamolbe su odbijene ili ignorirane. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje svim pojedincima koji su spomenutu objavu podijelili i time nam pomogli da je pročita što veći broj ljudi. Naročito zahvaljujemo našim donatorima među kojima ima o onih koji nisu iz Imotske krajine, no prate naš rade i žele pomoći ovakva istraživanja na svim hrvatskim prostorima.

CITIRANJE POSTOJEĆE LITERATURE SRPSKI “ISTORIČAR” MILAN RADANOVIĆ NAZIVA – RASIZMOM!

Na tribini u dvorani Srpskog privrednog društva “Privrednik” Saša Kosanović, Nataša Mataušić, Tihomir Ponoš i Milan Radanović izrekli su niz netočnih podataka o Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata, a demantiraju ih brojni arhivski dokumenti dostupni u hrvatskim arhivima. Osim toga, srpski “istoričar” Milan Radanović pripisao je Stipi Piliću i Blanki Matković zaključak istraživačice Ljubice Štefan kojeg oni spominju u osvrtu na raniju literaturu o poslijeratnom logoru Jasenovac i to uredno navodeći bilješku prema kojoj je jasno da je riječ o zaključku te autorice. Na temelju takvog “razmišljanja” Radanović zaključuje da su Pilić i Matković – rasisti! Argumentiran odgovor sa svim izvorima dotičnim osobama slijedi… No, ne očekujemo i argumentiranu raspravu sa spomenutim osobama jer jedino što znaju je pljuvati iza leđa kada oni koje pljuju nisu nazočni te izmišljati, falsificirati i negirati zločine nad hrvatskim narodom.

 

DEMANTIJ LAŽNIH NAVODA NA PORTALU NOVOSTI

7. lipnja 2017. portal Novosti objavio je tekst pod naslovom “Istina u 758 slika” u kojemu se navodi izjava srpskog “istoričara” Milana Radanovića koji je istaknuto da je “zadarski ogranak Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  objavio članak Stipe Pilića i Blanke Matković, članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koji su posthumne ostatke žrtava iz Donje Gradine pripisali sudionicima Križnog puta”.

Netočna je tvrdnja da je Blanka Matković član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac jer niti ona to jest niti je ikada bila. Istraživanje poslijeratnog logora Jasenovac Blanka Matković i Stipo Pilić proveli su samostalno i to kao suosnivači Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”. Sva dosadašnja istraživanja provedena su u sklopu rada naše udruge te nikakve veze nemaju s radom Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Važnije pitanje je to zbog čega srpskom “istoričaru” znanstveni rad naše udruge smeta čak toliko da će naše postojanje radije prešutjeti i izvrgnuti se javnom sramoćenju te potencijalo i zakonskim sankcijama. U svom “osvrtu” spomenuti “istoričar” također netočno navodi da u našem znanstvenom radu pripisujemo ekshumirane posmrtne ostatke žrtava Križnog puta.  Nije nam poznato tko je točno dotični niti kakve kvalifikacije ima, no jasno je da se muči s elementarnim poznavanje izvora i metodologije povijesne znanosti, pa čak i naziva institucije koja je objavila naš znanstvenik rad.

U skladu sa Zakonom o medijima danas, 10. lipnja 2017., redakciji Novosti upućen je zahtjev za objavom demantija lažnih navoda neupućenog ili nepismenog srpskog “istoričara” Milana Radanovića. Očekujemo li od spomenutog portala da poštuje hrvatske zakone? Teško.

POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA (1944.-1948.)

U Hrvatskom tjedniku od 1. lipnja o. g. objavljen je prijepis popisa likvidiranih stanovnika Imotske krajine koji je prethodno objavljen u knjizi Blanke Matković “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Na našoj web stranici objavljujemo kompletan dokument sa svim bilješkama i ukupno 67 poginulih.

Ovim putem podsjećamo da je u pripremi knjiga o Imotskoj krajini u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o tom prostoru i narodu svih sela Imotske krajine uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata. Među ovim dokumentima nalaze se neobjavljeni popisi likvidiranih, nestalih i suđenih te brojni drugi podaci koji otkrivaju razmjere komunističke represije u Imotskoj krajini. Na našoj web stranici objavili smo dva dokumenta koji svjedoče o tim događajima.

Još jednom  pozivamo sve Imoćane, ali i ostale zainteresirane, da nam se jave putem emaila na adresu info@croatiarediviva.com ukoliko su u mogućnosti financijski pomoći tisak ove knjige jer nam je vaša pomoć neophodno potrebna. Knjiga će biti dovršena u rujnu ove godine, a predstavljanje planiramo organizirati u Imotskom i Zagrebu. Do ovog trenutka prikupljeno je 22 % potrebnog iznosa za tisak i to zahvaljujući jednoj većoj i jednoj manjoj donaciji. Ovim putem se zahvaljujemo našim donatorima.

Opunomoćstvo UDB-e za kotar Imotski dostavlja Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu popis likvidiranih osoba na području kotara Imotski nakon što su Imotski zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije

_____________

 

[…][1]

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ

Opunomoćstvo uprave državne bezbjednosti

za kotar Imotski

Br. 468

  1. V. 1948. god.

I M O T S K I[2]

 

Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja.-

 

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU

                                                                                                               S p l i t

 

            U vezi Vaše depeše broj 57 od 10. aprila 1948. godine u prilogu Vam dostavljamo spisak likvidiranih na ovom kotaru od oslobodjenja do danas.

 

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

 

M.P.[3]                                Za Opunomoćstvo:

 

Drago Barbarić[v.r.]

/ Drago Barbarić /

_____________

 

SPISAK LIKVIDIRANIH NA KOTARU IMOTSKI POSLIJE OSLOBODJENJA

 

BILIĆ MATE Antuna i majke Mare Ljubičić, rodjen 27. V. 1922. godine u Runovićima, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Anom Glavota. Streljan je od jedinica Jug. Armije 1945. godine, kao ustaški jamar.[4]

BUBALO MARIJAN Josipa i majke Šanter Ive, rodjen 5. IV. 1919. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e. Ubiven kao 1945. godine.[5]

BARIĆ MARIJAN Jakova i majke Barić[6] Ane[7], rodjen 5. X. 1902. godine u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Marijom Udovičić i imao troje djece. Streljan od UDB-e za Dalmaciju 1945. godine kao saradnik bande.[8]

BILIĆ – KOVAČEVIĆ IVAN pok. Mate i majke Bilić Ane[9], rodjen 16. V. 1874. g. u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Matutinović Jokom – imao 8 djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Splitu od UDB-e za Dalmaciju.[10]

ČEŠLJAR JOSO pok. Jose i majke Radelj Lucije, rodjen 3. XII. 1901. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Kokić Andjom. Streljan u Zagrebu 1945. godine kao dezerter.[11]

ČORIĆ IVAN pok. Mate i majke Kokić Jose, rodjen 21. I. 1900. god. u D. Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Grabovac Jelom. Streljan kao ustaša 1946.[12]

GLAVOTA IVAN Matin i majke Andje Grepo, rodjen 8. XI. 1924. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, bio oženjen – imao jedno dijete. Streljan od jedinica NOV-e 1946. godine kao saradnik bande.[13]

IVANOVIĆ IVAN[14] Lukin i majke Ruže Bakota, rodjen 22. VI. 1927. godine u Krstatici, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao bandit od KNOJ-a 20. II. 1947. godine.[15]

JUROŠ MATE pok. Marijana, rodjen 1910. godine u Gornjim Vinjanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Janjić Anom. Streljan kao ustaški dopukovnik po oslobodjenju u Zagrebu.[16]

JAKIĆ IVAN Antin i majke Ane Urlić[17], rodjen 23. VIII. 1920. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao dezerter NOV-e 1945. godine.[18]

JAKIĆ IVAN Marijana i majke Ive Jakić[19], rodjen 29. III. 1923. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od NOV-e 1945. godine radi širenja neprijateljskih parola.[20]

JUKIĆ IVAN Šimuna i majke Matije Šabić, rodjen 2. XI. 1914. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, oženjen sa Šbero Anom – imao troje djece. Streljan 1945. godine od NOV-e, jer je odao vojničku tajnu.[21]

JAKIĆ STIPAN “Jukišić” Matin i majke Mare Ljubičić, rodjen 1. III. 1923. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine, radi širenja lažnih parola.[22]

MILAS LUKA pok. Luke i majke Ive Janjić[23], rodjen 15. X. 1920. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od jedinica NOV-a 1. III. 1947. godine kao bunkeraš – bandit.[24]

OLUJIĆ ANTE Grgin i majke Peričević Antice, rodjen 13. VI. 1918. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen – ima jedno dijete. Streljan je 1947. godine kao pomagač bande.[25]

STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Brnas Andje, rodjen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Vidoš Katom – ima jedno dijete. Streljan 1946. godine kao ustaški emigrant.[26]

TOLIĆ IVAN “Ratko” pok. Mate i majke Vuksan Luce, rodjen 21. X. 1917.[27] godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od UDB-e Imotski kao saradnik bande.[28]

VUKOVIĆ MARIJAN Marijana i majke Znavor[29] Matije[30], rodjen u Grubinama, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, oženjen sa Janić Anom ima petero djece. Streljan kao ustaša kamišar.[31]

ŽDERO JURE pok. Ivana i majke Ive Buljan, rodjen 20. IV. 1899. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Marom Lešina, ima četvero djece. Streljan od NOV-e 1946 godine, jer je imao vezu sa bandom.[32]

DRAGUN VATROSLAV Ivanov i majke Mare Mikulić, rodjen 19. IV. 1913. godine u Lokvičićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan kao narodni neprijatelj u Zagrebu 1945. godine.[33]

ŠUTO ANA žena Stjepana i majke Ljubičić Mande, rodjena 1921. godine u Runoviću, kotar Imotski. Streljana kao jatak bande od UDB-e Imotski 16. II. 1947. godine.[34]

ŠUTO MARIJA žena Stjepana i majke Milas Mare, rodjena 8. IX. 1919. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvatica, domaćica. Streljana kao pomagač bande 16. II. 1947. godine.[35]

GALOV LUKA Ivanov, majke Mijač Matije, rodjen 16. IV. 1922. godine u Vidonjama, Bodžula, kotar Metković. Ubiven kao bandit 16. II. 1947. godine od UDB-e Imotski.

KUJUNDŽIĆ STJEPAN “Anton” pok. Luke, rodjen 22. VII. 1927. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski, streljan kao jatak bande 15. II. 1947. godine.[36]

VILENICA PAVAO Ivanov i majke Lončar Luce, rodjen 30. VI. 1927. godine u Vinjanima, kotar Imotski, streljan kao pomagač i saradnik bande 15. II. 1947. godine.[37]

IVANOVIĆ IVAN Lukin, rodjen 22. VI. 1922. godine u Krstatici, kotar Imotski. Streljan 15. II. 1947. godine kao jatak bande.[38]

GABELICA-KOLEBIĆ ANTE pok. Ivana i majke pok. Jele Šalić, rodjen 7. III. 1902. godine u Podbablju, kotar Imotski, likvidiran kao pomagač bande 10. III. 1947. godine.[39]

MILAS LUKA pok. Luke i majke Ane Jonjić, rodjen 10. XI. 1920. godine u Podbablju, kotar Imotski. Likvidiran kao bandit 16. II. 1947. god.[40]

KUJUNDŽIĆ JOZO “Alfir” Ivanov i majke Ruže Kujundžić, rodjen 2. I. 1925. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski. Streljan kao jatak i aktivni pomagač bande 16. III. 1946. godine.[41]

ZEC ANTE pok. Ivana iz Krstatica. Streljan u III. mjesecu 1947. god., kao bandit.[42]

OLUJIĆ MARIJA kći Marijana iz Ciste Prova. Streljana u Makarskoj 1945. godine kao narodni neprijatelj.[43]

PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Matije[44] Bašić, rodjen 1. V. 1923. godine u Raštanima[45], kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan kao bandit – odmetnik 7. II. 1948. godine.[46]

JUKIĆ PAŠKO pok. Joze i majke Marije[47] Šabić, rodjen 10. VII. 1921. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-koljač.[48]

KUNDID IVAN pok. Mije i majke Marije Jakić, rodjen 10. VIII. 1906. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Kundid i imao 6 djece. Streljan u II. mjesecu 1946. godine od jedinica KNOJ-a, jer je imao vezu sa bandom.[49]

KUJUNDŽIĆ MIRKO pok. Jure i majke Karoblan[50] Mile[51], rodjen 7. VIII. 1918. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.[52]

KUJUNDŽIĆ IVAN pok. Ilije i majke Popić Ruže, rodjen 25. I. 1920. godine u  Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.[53]

KUJUNDŽIĆ MARIJAN “Kuljan”[54] pok. Petra i majke Kljenjak[55] Ane, rodjen 8. X. 1912. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Kudžić Anom. Streljan kao ustaša – kamišar.[56]

KUJUNDŽIĆ MILAN “Čila” pok. Luke i majke Kujundžić Ane, rodjen 8. II. 1924. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen. Streljan kao ustaša- kamišar.[57]

LUBINA IVAN “Barišić” pok. Marijana i majke Ive[58] Gudelj, rodjen 29. III. 1897. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Matijom Todorić – imao 9 djece. Streljan od NOV-e 1945. godine kao ustaški špijun.[59]

LOZO ANA ud. Milana od oca Prgomet Mate i majke Ane Ivanko, rodjena 1914. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, domaćica, udata. Streljana 1946. godine u Zenici.[60]

LEKO ANDJA Josipova i majke Cvitanović Matije, rodjena 24. III. 1923. god. u Postranju, kotar Imotski, domaćica, Hrvatica. Streljana 1945. godine u Zagrebu kao ustaša.[61]

LOZO MILAN pok. Mije i majke Ante[62], rodjen 25. VIII. 1914. godine u Gornjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Prgomet Anom. Ubiven 1945. godine kao ustaša u Zenici.[63]

LOVRIĆ IVAN-MILAN Matin i majke Livajić Mare, rodjen 1921. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar ustaša.[64]

LOVRIĆ ANTE Ivanov i majke Kujundžić Ane, rodjen 1920. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.[65]

LOVRIĆ IVAN Ivanov i majke Ane Kujundžić, rodjen 1. I. 1923. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a  kao kamišar-ustaša.[66]

LASIĆ JOSO pok. Stjepana i majke Meter Jele, rodjen 1884. godine u Šumetu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen. sa Talo Anom ima troje djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Imotskom.[67]

LJUBIČIĆ IVAN Petrov i majke Jakić Ive, roodjen 4. VI. 1922. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen sa Bitanga Anom, imao jedno dijete. Streljan je od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-koljač.[68]

MIKULIĆ IVO[69] Grgin, rodjen 27. IV. 1926. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat. Streljan od jedinica NOV-e 15. XI. 1945. kao ustaški zločinac.[70]

MILAS IVAN pok.  Bariše i majke Trutin Ruže, rodjen 12. VII. 1904. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Perkušić – ima dvoje djece. Streljan 13. VIII. 1946. godine kao ustaša-kamišar od NOV-e.[71]

VILENICA ANTE Ivanov i majke Mare rodjene Gudelj, rodjen 22. II. 1920. god. u Vinjanima, svršio 8 razreda srednje škole. Ubiven od jedinica NOV-e 1946. godine.[72]

BULJAN ANTE pok. Mate i majke pok. Miserić[73] Ruže, rodjen 15. XI. 1922. godine u Gornjem Podbablju, kotar Imotski, zemljoradnik. Ubiven od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.[74]

ŠABIĆ ANTE Ivanov i majke pok. Puljiz[75] Matije, rodjen 18. XI. 1922. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Bio ustaša od 1941. godine. Likvidiran kao bandit-odmetnik.[76]

GUDELJ MARIJAN Petrov, rodjen 1919. godine u Podosoje-Podbablje, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[77]

STRINIĆ ANTE[78] Ivanov i majke Andje Bradas[79], rodjen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[80]

MIKULIĆ ANTE pok. Stipana i majke Ive Strinić[81], rodjen 2. XII. 1920. godine u Donjem Prološcu. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[82]

MUSTAPIĆ ILIJA pok. Petra, rodjen 1898. godine u Lokvičiću, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u VII. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[83]

ČORIĆ MATE Ivanov i majke Jele Grabovac, rodjen 15. II. 1925. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao jatak bande.[84]

KNEZOVIĆ MATE pok. Mije i majke Jele Knezović, rodjen 22. XI. 1894. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubiven kao jatak bande od UDB-e Imotski u IX. mjesecu 1947. godine.[85]

KNEZOVIĆ JOKA pok. Mate i majke Pavice Knezović, rodjena 30. I. 1921. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubivena 24. IX. 1947. godine kao aktivni pomagač bande od UDB-e Imotski.[86]

KNEZOVIĆ KRSTO Ivanov i majke Joze Tolić, rodjen 4. IX. 1927. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski, ubiven kao bandit-odmetnik 20. IX. 1947. godine od UDB-e Imotski.[87]

VRLJIĆ MATE “CAR” Petrov, rodjen 20. II. 1904. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvat, radnik. Likvidiran u bijegu, bio bandit-odmetnik, dana 20. aprila 1948. godine.[88]

PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Marije Bašić, rodjen 1. V. 1923. godine u Rašćanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u bijegstvu od UDB-e Imotski 7. II. 1948. godine.[89]

ZEC MATE pok. Ivana i majke Gudelj Mare, rodjen 17. XII. 1912. godine u Krstaticama, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen, ima jedno dijete. Likvidiran 12. III. 1947. godine kao bandit-odmetnik.[90]

JUKIĆ NEDILJKO pok. Mare i majke Mande, rodjen 1929. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran kao bandit odmetnik od UDB-e Imotski 1947. godine.[91]

DRAGOVIĆ IVAN pok. Ante i majke Andje, rodjen 1922. godine u Podosoju, kotar Imotski. Likvidiran od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.[92]

LAŽETA PETAR pok. Mate iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. god. od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.[93]

SIČENICA IVAN[94] iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. godine od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.[95]

_____________

 Izvornik, strojopis

Državni arhiv u Splitu, f. 409, SUP za Dalmaciju, kut. 165.

Blanka MATKOVIĆ, Ivan PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e. Dokumenti, online izdanje, Zagreb, ožujak 2011., str. 612-617, br. 236.

Mate RUPIĆ, Vladimir GEIGER, (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011., str. 920-925, br. 289.

BILJEŠKE:

[1] Grb FNR Jugoslavije.

[2] Pečat.

[3] Pečat: Ministarstvo unutrašnjih poslova FNRJ Opunomoćstvo uprave drž. bezbjednosti za kotar Imotski.

[4] Mate Bilić Antin (Vila), rođen 27.5.1922., uhićen je od partizana u Zmijavcima i odveden u zatvor u Makarsku gdje je ubijen 13.1.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 140; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 446.

[5] Marijan Bubalo Josipov, rođen 5.4.1919., ubijen je od OZNA u Vinjanima 14.5.1945. Pokopan je u Imotskom, Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 123; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 381.

[6] Ispravno bi bilo: Babić.

[7] Gordana Turić navodi ime majke Matija.

[8] Marijan Babić Jakovljev, rođen 5.10.1902., ubijen je od partizana u Splitu 28.5.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 162; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 490.

[9] Gordana Turić navodi ime majke Iva rođena Dujmović.

[10] Vjerojatno se radi o Ivanu Biliću-Kovačeviću Antinom, rođen 16.5.1874. koeg su strijeljali partizani u Splitu 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 165; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 496. Turić navodi da je Ivan Bilić-Kovačević Antin, rođen 16.5.1874., bio civil te da je strijeljan 28. svibnja 1945. u Splitu.

[11] Josip Češljar Josipov, rođen 3.12.1901., strijeljan je od partizana u Zagrebu 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 124; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 382. Turić navodi da je Josip Češljar bio hrvatski vojnik te je strijeljan od partizana 9.6.1945. u Zagrebu.

[12] Ne nalazi se na popisu žrtava iz Donjeg Prološca u knjigama P. Bezine i G. Turić.

[13] Ivan Glavota Lugarević Matin bio je u logoru u Pločama. Strijeljan je i bačen u Čalinu jamu 19.1.1946. Posmrtni ostaci preneseni su u Runoviće u proljeće 1972. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 142; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 449.

[14] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju IIc br. 4290.

[15] Turić navodi da je Ivan Ivanović Lukin bio pripadnik Ustaške vojnice, a nakon rata kamišar te da je ubijen od UDB-e 15.2.1947. u Gornjem Podbablju. Pokopan je 1990. kod crkve Srca Isusova u Krstaticama. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 198.

[16] Mate Juroš Marijanov, rođen 26.2.1906., strijeljan je od partizana u Zagrebu 16.6.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 184.

[17] Turić navodi prezime majke Puljić. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 551.

[18] Ivan Jakić Tolin Antin, rođen 23.8.1920. odveden je od partizana i ubijen kod Grančića kuća u Glavini 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 452. Turić navodi da je Ivan Jakić bio domobran, a strijeljan je od partizana 25.1.1945. kod Grančića kuća u Glavini jer im se nije htio pridružiti.

[19] Turić navodi prezime majke Marijanović.

[20] Ivan Jakić Marijanov, rođen 29.3.1923. odveden je od partizana i nestao 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 142; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 451.

[21] Turić navodi da je Ivan Jukić Šimunović bio pripadnik hrvatskog redarstva, potom domobranstva. Koncem 1944. prisilno je mobiliziran u partizane. Zatvoren je u zatvoru u Imotskom (izdaja o namjeri dezertiranja). Ubijen je od partizana u veljači 1945. u Imotskom. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 453.

[22] Turić navodi da je Stipan Jakić Matin bio pripadnik Ustaške vojnice. Odveden je od partizana 1945. i nestao. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 451.

[23] Turić kao ime i prezime majke navodi Ana Jonjić.

[24] Luka Ivan Milas Lukin, rođen 15.10.1920. ubijen je od UDB-e u Prološcu 17.3.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[25] Ante Olujić Grgin, rođen 13.6.1918. preživio je Križni put. Na blagdan Gospe od Karmela 16.7.1947., skupa s Marijom Šuto r. Šarić iz Zmijavaca ubijen je od OZN-e. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 133; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 398.

[26] Ante Strinić Dunić Ivanov, rođen 10.6.1909., ubijen je od OZN-e na Škobaljušima 24.12.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 136; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 403.

[27] P. Bezina i G. Turić kao datum rođenja navode 21. prosinac 1917.

[28] Ivan (Ratko) Tolić Matin, rođen 21.12.1917., preživio je Križni put i bio u logoru godinu dana. Ubili su ga komunisti u Imotskom 17.2.1947., a grob mu je nepoznat. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 109; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 316.

[29] Ispravno bi bilo: Znaor.

[30] Turić kao ime majke navodi Matiju Šućur.

[31] Marijan Vuković Marijanov, rođen 1893., strijeljan je od OZN-e u Imotskom 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 112; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 325.

[32] Jure Ždero Ivanov, rođen 1891. ubijen je od partizana Ivana Lešine, a bačen je u Runovića jamu poviše Čalinih kuća u brdu 1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 150; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 460. Turić kao datum likvidacije navodi 19.1.1946. Posmrtni ostaci preneseni su 1972. na groblje Gospe od Karmela u Runovićima.

[33] Vatroslav Dragun se ne nalazi na popisu žrtava u knjizi G. Turić.

[34] Marija Ana Šuto, rođena 6.2.1921. (djevojačko prezime Bitanga), ubijena je u Drumu, a Turić kao datum smrti navodi 16.7.1947. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 459.

[35] Marija Šuto, žena Stjepanova, rođena 9.5.1919., optužena je kao članica “križara”. Partizanske vlasti su je strijeljale kod župne kuće u Runovićima 12.2.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 196; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 606. Turić navodi da je Marija Šuto oca Marka Milasa i majke Mare rođ. Šarić, rođena 8.9.1919.

[36] Ante Kujundžić “Grizović”, rođen 22.7.1927. od oca Luke i majke Mile rođ. Lončar, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Ubijen je 1947. od UDB-e i bačen u jamu na Biokovu. Majka ga je izvadila iz jame i pokopala. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 362.

[37] Pavao Vilenica Ivanov, rođen 30.6.1927., ubijen je od partizana pod Crvenim jezerom u Lilića ogradi 15.2.1947. Njegovi posmrtni ostaci kriomice su noću preneseni u groblje. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 83; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 189. Turić navodi da je Pavao Vilenica rođen u Medvidovića Dragi. Bio je pripadnik Ustaške vojnice. Zarobljen je kod Biskupije nedaleko Knina i odveden u logor u Makarskoj, a zatim u Posavinu. Preživio je Križni put. Odveden je iz kuće od UDB-e i ubijen 15.2.1947. kod “Ilića ograde”. Na njegovo tijelo nabacano je kamenje i tek je 1952. kriomice pokopan na groblju Gospe od Anđela.

[38] Turić navodi da je Ivan Ivanović Lukin bio pripadnik Ustaške vojnice, a kasnije kamišar. Ubijen je od UDB-e 15.2.1947. u Gornjem Podbablju. Pokopan je 1990. kod crkve Srca Isusova u Krstaticama. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 198.

[39] Bezina navodi da je Ante Gabelica Ivanov, rođen 7.3.1902., umro od posljedica rata u splitskoj bolnici 9.1.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 190; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 592.

[40] Bezina navodi Luku Ivana Milasa Lukinog, rođenog 15.10.1920., koji je ubijen od UDB-e u Prološcu 17.3.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[41] Turić navodi da je Josip Kujundžić ubijen od UDB-e 1947. u Broćancu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 363.

[42] Ne nalazi se na popisima žrtava u knjizi Gordane Turić.

[43] Marija Zlata Olujić, rođena 16.8.1925. od oca Marijana i majke Mare rođ. Madunić, bila je pripadnica Ustaškog pokreta. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 92.

[44] Turić navodi ime majke Mara.

[45] Ispravno bi bilo: Rašćani.

[46] Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 415.

[47] Turić navodi ime majke Matija.

[48] Paško Jukić Josipov, rođen 10.7.1921., prisilno je odveden u partizane i nakon rata od partizana strijeljan u Srijemskoj Mitrovici 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 453.

[49] Ivan Kundid Mijin, rođen 10.7.1906., ubijen je od partizana u Runovićima 19.1.1946. te bačen u Čalinu jamu. Izvršitelj kazne navodno je bila pripadnica Jugoslavenske armije Kata Šućur iz Zmijavaca. Posmrtni ostaci preneseni su na groblje u Runovićima 1972. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 144. Posmrtni ostaci preneseni su u ožujku 1972. na groblje Gospe od Karmela u Runovićima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 454.

[50] Ispravno bi bilo: Karoglan.

[51] Turić navodi ime majke Iva.

[52] Mirko Kujundžić bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Turić navodi da je nestao 1945. na Bleiburgu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 365.

[53] Marko Kujundžić “Iko”, rođen 25.1.1920. od oca Ilije i majke Ruže rođ. Popić, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Ubijen je s još šestoricom od OZN-e 29.11.1945. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 364.

[54] Ispravno bi bilo: Kulijan.

[55] Ispravno bi bilo: Kljenak.

[56] Marijan Kujundžić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je 1945. i odveden u zatvor u Imotskom. Ubijen je od OZN-e u Biokovu kod Zagvozda koncem 1945. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 363.

[57] Turić kao datum rođenja navodi 8.3.1924. te da je ubijen 1946. godine. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 365.

[58] Turić navodi ime majke Manda.

[59] Strijeljan je od partizana u svibnju 1945. na Dubcima (Makarska). Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 455.

[60] Nije navedena u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[61] Nije navedena u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[62] Majka mu se zvala Anica Lelas. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 393.

[63] Mijo Milan Lozo Mijin, rođen 25.8.1916., preživio je Križni put. Strijeljan je u Zenici 2.1.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 130; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 393.

[64] Ivan Milan Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[65] Ante Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[66] Ivan Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[67] Nije naveden u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[68] Ivan Ljubičić Petrović Petrov, rođen 1921., ubijen je od partizana u Runovićima 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 146.

[69] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju III. br. 1464. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 456.

[70] Ivan Mikulić Grgin, rođen 1925., ubijen je u Karlovcu nakon rata. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[71] Ivan Milas Barišin, rođen 12.7.1901., ubijen je od UDB-e u Imotskom 12.8.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311. Turić navodi da je ubijen 12.7.1946.

[72] Ante Vilenica Ivanov, rođen 7.6.1913., završio je vojnu akademiju u Petrovaradinu i bio je domobranski poručnik. Ubili su ga partizani u Glavni Donjoj kod Kujundžića kuća 16.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 83; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 188. Turić navodi da je Ante Vilenica Ivanov rođen 22.5.1920.

[73] Turić navodi prezime majke Kujundžić Mišević.

[74] Ante Buljan Matin, rođen 10.6.1927., ubijen je od UDB-e u Ćapinima (Podbablje) 19.2.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 116; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 298. Turić kao datum smrti navodi 18.2.1947. Posmrtni ostaci pronađeni su i pokopani 1996. godine.

[75] Turić navodi prezime majke Puljić.

[76] Ante Šabić Ivanov, rođen 18.9.1920., ubijen je od UDB-e u Blažića Dubravi 5.7.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 195; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 603.

[77] Marijan-Vjekoslav Gudelj Petrov, rođen 1920., ubijen je u Zmijavcima 12.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 119; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 302-303.

[78] Prekriženo, bez dopisa.

[79] Turić kao prezime majke navodi Brnas.

[80] Ante Strinić Dunić Ivanov, rođen 10.6.1909., ubijen je od OZN-e u Škobaljušima 24.12.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 136; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 403.

[81] Turić kao prezime majke navodi Prgomet.

[82] Ante Mikulić Stipin, rođen 2.12.1920. uhićen je i suđen u Imotskom te strijeljan na Škobaljušima 1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 132; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 397.

[83] Turić navodi da je Ilija Mustapić, rođen 21.4.1895. od oca Petra i majke Ive rođ. Batinić, ubijen od UDB-e 14.7.1946. u Lokvičićima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 224.

[84] Mate Ćorić Ivanov, rođen 15.2.1928., ranjen je od strane odbornika i od posljednica ranjavanja je umro 23.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 125; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 384.

[85] Mate Knezović Rabotić Mijin, rođen 22.11.1884., bez suđenja je likvidiran od strane Narodnog odbora u Rabotićima 22.9.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 123; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[86] Joza Knezović Rabotić Matina, rođen 30.1.1921., ubijena je u Rabotićima 22.9.1947. zajedno s ocem Matom. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 128; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[87] Krsto Knezović Rabotić Ivanov, rođen 14.9.1927., ubijen je od OZN-e u Drumu 19.9.1947. i pokopan je u Blažića Dubravi. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 128; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[88] Turić navodi Matu Vrljića “Cara”, rođenog 25.9.1915. od oca Petra i majke Ruže rođ. Perkušić, koji je bio pripadnik ustaške vojnice. Ubijen je od Srba u Grubinama 19.4.1945. Pokopan je na Kamen Mostu, a posmrtni ostaci preneseni su 1991. godine. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 339.

[89] U ovom popisu već je naveden.

[90] Turić navodi da je Mate Zec Kruševac, rođen 17.12.1912. od oca Ivana i majke Mare rođ. Gudelj, ubijen od UDB-e 12.3.1946. na Golom Brdu kod Zagvozda. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 203.

[91] Vjerojatno se radi o Nediljku Jukiću Markovom, rođenom 1.1.1928., koji je pristupio križarima. Ubijen je od UDB-e u Zmijavcima 6.6.1947., a posmrtni ostaci pronađeni su u veljači 1953. u Zmijavcima i preneseni na groblje Gospe od Karmela u Runoviće. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 452.

[92] Turić navodi dvije osobe s istim imenom i prezimenom. Ivan Dragović, rođen 14.2.1923. od oca Andrije i majke Anđe rođ. Alerić, bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhvaćen je od partizana u prosincu 1944. i odveden u nepoznatom smjeru. Ivan Dragović, rođen 26.6.1923. od oca Frane i majke Matije rođ. Garac, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva i nestao je 1950. u Rijeci ili Puli prilikom pokušaja bijega u inozemstvo. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 464.

[93] Petar Lažeta, rođen 6.2.1922. od oca Mate i majke Marije rođ. Bilić, bio je pripadnik Ustaške vojnice. Nakon rata bio je vođom jedne skupine križara. Ubijen je od KNOJ-a 19.9.1947. u Gornjem prološcu. Pokopan je na mjestu likvidacije u blizini kuće Mate Knezovića u Gornjem Prološcu. Posmrtni ostaci preneseni su 16.8.1991. u Ričice. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 430.

[94] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju III. br. 1523.

[95] Turić navodi dvije osobe s istim imenom i prezimenom. Ivan Sičenica, rođen 15.11.1920. od oca Marijana i majke Ane rođ. Meter, bio je pripadnik Ustaške vojnice i poginuo je pod nepoznatim okolnostima nakon rata. Ivan Sičenica, sin Mate i Ive rođ. Kilić, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva i nestao je 1945. pod nepoznatim okolnostima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 436.