Piše: Jure Soldić mag.theol.
Početkom 1990-ih obnavlja se savez dviju kula; crvena petokraka i četnička kokarda u zajedničkom cilju uništenja hrvatske države i naroda odnosno uspostave mitske velike Srbije. Tenkovi posuti cvijećem s beogradskih ulica i noževi “blagoslovljeni” od Srpske pravoslavne crkve počinju svoj krvavi pir.
Već u kolovozu 1990. godine na području Dalmacije Srbi su pokrenuli otvorenu pobunu, koja je započela paljenjem hrvatskih šuma, provokacijama i terorizmom.
Hrvatski Srbi u velikom su dijelu prihvatili četničku politiku i započeli oružanu pobunu protiv Hrvatske. Tako su 17. kolovoza 1990. godine naoružani Srbi zatvorili ceste u mjestima sjeverne Dalmacije i Like, postavljajući zapreke i naoružane civile, što je početak tzv. “balvan revolucije”.
Među prvim mjestima koja su se našla na nemilosrdnom udaru utjelovljenog Zla bila je pitoma Škabrnja, bogato ravnokotarsko selo bogobojaznih i domoljubnih Hrvata.
Prvi topnički napad dojučerašnjih “komšija” iz okolnih sela potpomognutih JNA dogodio se 17.rujna 1991. godine. Slijedila su svakodnevna masivna granatiranja zbog kojih su civili bivali evakuirani i ponovno vraćani u selo.
Do formiranja prvog samostalnog bataljuna Škabrnje pod vodstvom Marka Miljanića selo i okolna mjesta branili su sami mještani uz malobrojne pripadnike 2. bojne 112. brigade HV-a. U samoj Škabrnji nalazile su se dvije čete s oko 240 branitelja. Oprema i oružje su bili oskudni i nikakvi; samo manji broj branitelja je imao odore, ostali su bili u jeans hlačama i tenisicama dok je agresor imao na raspolaganju sve potrebne resurse tada četvrte vojne sile u Europi – JNA pod zapovijedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića.
Tog dvostruko tužnog dana 18.11.1991. (Vukovar je pao isti dan) u napadu na Škabrnju sudjelovalo je tridesetak tenkova, više stotina Srba bilo pobunjenika bilo vojnika JNA uz pomoć helikoptera. Uz tako nepovoljan odnos snaga branitelji nisu imali nikakve prilike za uspjeh te je usprkos srčanosti i požrtvovnosti istih Škabrnja pala.
Zločini koji su uslijedili po ulasku agresorskih snaga u selo bili su stravični. Međunarodne konvencije o postupanju prema zarobljenicima nisu se poštivale kao ni u ostalim mjestima koja su pala u srpske ruke. Civili uključujući žene i djecu te branitelji bili su izvrgnuti bolesnom iživljavanju: prebijanja, pucnjave, klanja te gaženje tenkovima bili su samo neki od načina kako su Hrvati u Škabrnji skončavali svoje živote. Sva materijalna dobra su opljačkana, a što se nije dalo opljačkati uništeno je. Bolje nisu prošle ni crkvene građevine koje su bile ili potpuno ili djelomično uništene.
U akciji Maslenica u siječnju 1993. godine Škabrnja je na dva mjeseca oslobođena. U čuvanju položaja posebno se tada istaknula IX. bojna HOS-a, koja je u gotovo potpunom okruženju sa sloganom “Za dom spremni” branila i obranila Škabrnju.
Agresor je tek uspio ponovno zauzeti selo kada je IX. Bojna HOS-a nakon 42 dana iznimno hrabrog i domišljatog držanja položaja dobila smjenu. Konačno oslobođenje je ostvareno tek pobjedom u operaciji Oluja u kolovozu 1995. godine.
Kasniji sudski postupci vezani za zločine počinjene u Škabrnji nisu ispunili svoj cilj tako da osim nekoliko osuđenih zločinaca poput Zorane Banić i Jovana Badžoke koji su dobili male zatvorske kazne u odnosu na počinjene zločine, nitko od nalogodavaca nije odgovarao. Istinska pomirba i suživot tako ostaju tek nametnuti ideali budući da žrtve i njihove obitelji nisu od agresora doživjele ni minimum kajanja, a kamoli zadovoljštine.
POPIS ŽRTAVA ŠKABRNJSKOG MASAKRA
Branitelji:
- Miroslav Bašić
- Zoran Bašić
- Rade Bilaver
- Stanko Bilaver
- Željko Bilaver
- Vladimir Horvat
- Jakov Ivković
- Nediljko Ivković
- Šime Ivković
- Mile Jurić
- Nediljko Jurić
- Slavko Miljanić
- Zdenko Modrić
- Mile Pavičić
- Nediljko Pavičić
- Gašpar Perica
- Ante Ražov
- Marko Rogić
- Milan Rogić
- Bude Šegarić
- Ivica Šegarić
- Miljenko Šegarić
- Šime Šegarić
- Nediljko Škara
- Stanko Vicković
Civili:
- Ivan Babić
- Grgo Bilaver
- Luka Bilaver
- Marija Bilaver
- Peka Bilaver
- Šime Bilaver
- Ana Brkić
- Josipa Brkić
- Joso Brkić
- Marija Brkić
- Marko Brkić
- Mate Brkić
- Mijat Brkić
- Marija Dražina
- Jure Erlić
- Dumica Gospić
- Ljubomir Ivković
- Marko Ivković
- Tereza Ivković
- Anica Jurić
- Grgo Jurić
- Jela Jurić
- Petar Jurić
- Šimica Jurjević
- Mirko Kardum
- Benito Karlić
- Joso Miljanić
- Niko Pavičić
- Petar Pavičić
- Josip Perica
- Kata Perica
- Ljubo Perica
- Danica Ražov
- Grgica Ražov
- Ivan Ražov
- Jela Ražov
- Marko Ražov
- Šime Ražov
- Kata Rogić
- Nikola Rogić
- Petar Rogić
- Grgica Šegarić
- Krsto Šegarić
- Luca Šegarić
- Rade Šegarić
- Vice Šegarić
- Pera Škara
- Petar Škara
- Stana Vicković
- Mara Žilić
- Milka Žilić
- Pavica Žilić
- Roko Žilić
- Tadija Žilić
- Marko Župan
Stradali u minskim poljima:
- Drago Bilaver
- Ljubo Bilaver
- Milan Ivković
- Nediljko Ivković
- Milovan Karlić
- Ante Klarić