Sve objave od Zmajo

POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA (1944.-1948.)

U Hrvatskom tjedniku od 1. lipnja o. g. objavljen je prijepis popisa likvidiranih stanovnika Imotske krajine koji je prethodno objavljen u knjizi Blanke Matković “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Na našoj web stranici objavljujemo kompletan dokument sa svim bilješkama i ukupno 67 poginulih.

Ovim putem podsjećamo da je u pripremi knjiga o Imotskoj krajini u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o tom prostoru i narodu svih sela Imotske krajine uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata. Među ovim dokumentima nalaze se neobjavljeni popisi likvidiranih, nestalih i suđenih te brojni drugi podaci koji otkrivaju razmjere komunističke represije u Imotskoj krajini. Na našoj web stranici objavili smo dva dokumenta koji svjedoče o tim događajima.

Još jednom  pozivamo sve Imoćane, ali i ostale zainteresirane, da nam se jave putem emaila na adresu info@croatiarediviva.com ukoliko su u mogućnosti financijski pomoći tisak ove knjige jer nam je vaša pomoć neophodno potrebna. Knjiga će biti dovršena u rujnu ove godine, a predstavljanje planiramo organizirati u Imotskom i Zagrebu. Do ovog trenutka prikupljeno je 22 % potrebnog iznosa za tisak i to zahvaljujući jednoj većoj i jednoj manjoj donaciji. Ovim putem se zahvaljujemo našim donatorima.

Opunomoćstvo UDB-e za kotar Imotski dostavlja Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu popis likvidiranih osoba na području kotara Imotski nakon što su Imotski zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije

_____________

 

[…][1]

MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ

Opunomoćstvo uprave državne bezbjednosti

za kotar Imotski

Br. 468

  1. V. 1948. god.

I M O T S K I[2]

 

Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja.-

 

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU

                                                                                                               S p l i t

 

            U vezi Vaše depeše broj 57 od 10. aprila 1948. godine u prilogu Vam dostavljamo spisak likvidiranih na ovom kotaru od oslobodjenja do danas.

 

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

 

M.P.[3]                                Za Opunomoćstvo:

 

Drago Barbarić[v.r.]

/ Drago Barbarić /

_____________

 

SPISAK LIKVIDIRANIH NA KOTARU IMOTSKI POSLIJE OSLOBODJENJA

 

BILIĆ MATE Antuna i majke Mare Ljubičić, rodjen 27. V. 1922. godine u Runovićima, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Anom Glavota. Streljan je od jedinica Jug. Armije 1945. godine, kao ustaški jamar.[4]

BUBALO MARIJAN Josipa i majke Šanter Ive, rodjen 5. IV. 1919. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e. Ubiven kao 1945. godine.[5]

BARIĆ MARIJAN Jakova i majke Barić[6] Ane[7], rodjen 5. X. 1902. godine u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Marijom Udovičić i imao troje djece. Streljan od UDB-e za Dalmaciju 1945. godine kao saradnik bande.[8]

BILIĆ – KOVAČEVIĆ IVAN pok. Mate i majke Bilić Ane[9], rodjen 16. V. 1874. g. u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Matutinović Jokom – imao 8 djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Splitu od UDB-e za Dalmaciju.[10]

ČEŠLJAR JOSO pok. Jose i majke Radelj Lucije, rodjen 3. XII. 1901. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Kokić Andjom. Streljan u Zagrebu 1945. godine kao dezerter.[11]

ČORIĆ IVAN pok. Mate i majke Kokić Jose, rodjen 21. I. 1900. god. u D. Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Grabovac Jelom. Streljan kao ustaša 1946.[12]

GLAVOTA IVAN Matin i majke Andje Grepo, rodjen 8. XI. 1924. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, bio oženjen – imao jedno dijete. Streljan od jedinica NOV-e 1946. godine kao saradnik bande.[13]

IVANOVIĆ IVAN[14] Lukin i majke Ruže Bakota, rodjen 22. VI. 1927. godine u Krstatici, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao bandit od KNOJ-a 20. II. 1947. godine.[15]

JUROŠ MATE pok. Marijana, rodjen 1910. godine u Gornjim Vinjanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Janjić Anom. Streljan kao ustaški dopukovnik po oslobodjenju u Zagrebu.[16]

JAKIĆ IVAN Antin i majke Ane Urlić[17], rodjen 23. VIII. 1920. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao dezerter NOV-e 1945. godine.[18]

JAKIĆ IVAN Marijana i majke Ive Jakić[19], rodjen 29. III. 1923. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od NOV-e 1945. godine radi širenja neprijateljskih parola.[20]

JUKIĆ IVAN Šimuna i majke Matije Šabić, rodjen 2. XI. 1914. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, oženjen sa Šbero Anom – imao troje djece. Streljan 1945. godine od NOV-e, jer je odao vojničku tajnu.[21]

JAKIĆ STIPAN “Jukišić” Matin i majke Mare Ljubičić, rodjen 1. III. 1923. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine, radi širenja lažnih parola.[22]

MILAS LUKA pok. Luke i majke Ive Janjić[23], rodjen 15. X. 1920. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od jedinica NOV-a 1. III. 1947. godine kao bunkeraš – bandit.[24]

OLUJIĆ ANTE Grgin i majke Peričević Antice, rodjen 13. VI. 1918. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen – ima jedno dijete. Streljan je 1947. godine kao pomagač bande.[25]

STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Brnas Andje, rodjen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Vidoš Katom – ima jedno dijete. Streljan 1946. godine kao ustaški emigrant.[26]

TOLIĆ IVAN “Ratko” pok. Mate i majke Vuksan Luce, rodjen 21. X. 1917.[27] godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od UDB-e Imotski kao saradnik bande.[28]

VUKOVIĆ MARIJAN Marijana i majke Znavor[29] Matije[30], rodjen u Grubinama, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, oženjen sa Janić Anom ima petero djece. Streljan kao ustaša kamišar.[31]

ŽDERO JURE pok. Ivana i majke Ive Buljan, rodjen 20. IV. 1899. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Marom Lešina, ima četvero djece. Streljan od NOV-e 1946 godine, jer je imao vezu sa bandom.[32]

DRAGUN VATROSLAV Ivanov i majke Mare Mikulić, rodjen 19. IV. 1913. godine u Lokvičićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan kao narodni neprijatelj u Zagrebu 1945. godine.[33]

ŠUTO ANA žena Stjepana i majke Ljubičić Mande, rodjena 1921. godine u Runoviću, kotar Imotski. Streljana kao jatak bande od UDB-e Imotski 16. II. 1947. godine.[34]

ŠUTO MARIJA žena Stjepana i majke Milas Mare, rodjena 8. IX. 1919. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvatica, domaćica. Streljana kao pomagač bande 16. II. 1947. godine.[35]

GALOV LUKA Ivanov, majke Mijač Matije, rodjen 16. IV. 1922. godine u Vidonjama, Bodžula, kotar Metković. Ubiven kao bandit 16. II. 1947. godine od UDB-e Imotski.

KUJUNDŽIĆ STJEPAN “Anton” pok. Luke, rodjen 22. VII. 1927. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski, streljan kao jatak bande 15. II. 1947. godine.[36]

VILENICA PAVAO Ivanov i majke Lončar Luce, rodjen 30. VI. 1927. godine u Vinjanima, kotar Imotski, streljan kao pomagač i saradnik bande 15. II. 1947. godine.[37]

IVANOVIĆ IVAN Lukin, rodjen 22. VI. 1922. godine u Krstatici, kotar Imotski. Streljan 15. II. 1947. godine kao jatak bande.[38]

GABELICA-KOLEBIĆ ANTE pok. Ivana i majke pok. Jele Šalić, rodjen 7. III. 1902. godine u Podbablju, kotar Imotski, likvidiran kao pomagač bande 10. III. 1947. godine.[39]

MILAS LUKA pok. Luke i majke Ane Jonjić, rodjen 10. XI. 1920. godine u Podbablju, kotar Imotski. Likvidiran kao bandit 16. II. 1947. god.[40]

KUJUNDŽIĆ JOZO “Alfir” Ivanov i majke Ruže Kujundžić, rodjen 2. I. 1925. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski. Streljan kao jatak i aktivni pomagač bande 16. III. 1946. godine.[41]

ZEC ANTE pok. Ivana iz Krstatica. Streljan u III. mjesecu 1947. god., kao bandit.[42]

OLUJIĆ MARIJA kći Marijana iz Ciste Prova. Streljana u Makarskoj 1945. godine kao narodni neprijatelj.[43]

PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Matije[44] Bašić, rodjen 1. V. 1923. godine u Raštanima[45], kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan kao bandit – odmetnik 7. II. 1948. godine.[46]

JUKIĆ PAŠKO pok. Joze i majke Marije[47] Šabić, rodjen 10. VII. 1921. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-koljač.[48]

KUNDID IVAN pok. Mije i majke Marije Jakić, rodjen 10. VIII. 1906. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Kundid i imao 6 djece. Streljan u II. mjesecu 1946. godine od jedinica KNOJ-a, jer je imao vezu sa bandom.[49]

KUJUNDŽIĆ MIRKO pok. Jure i majke Karoblan[50] Mile[51], rodjen 7. VIII. 1918. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.[52]

KUJUNDŽIĆ IVAN pok. Ilije i majke Popić Ruže, rodjen 25. I. 1920. godine u  Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.[53]

KUJUNDŽIĆ MARIJAN “Kuljan”[54] pok. Petra i majke Kljenjak[55] Ane, rodjen 8. X. 1912. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Kudžić Anom. Streljan kao ustaša – kamišar.[56]

KUJUNDŽIĆ MILAN “Čila” pok. Luke i majke Kujundžić Ane, rodjen 8. II. 1924. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen. Streljan kao ustaša- kamišar.[57]

LUBINA IVAN “Barišić” pok. Marijana i majke Ive[58] Gudelj, rodjen 29. III. 1897. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Matijom Todorić – imao 9 djece. Streljan od NOV-e 1945. godine kao ustaški špijun.[59]

LOZO ANA ud. Milana od oca Prgomet Mate i majke Ane Ivanko, rodjena 1914. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, domaćica, udata. Streljana 1946. godine u Zenici.[60]

LEKO ANDJA Josipova i majke Cvitanović Matije, rodjena 24. III. 1923. god. u Postranju, kotar Imotski, domaćica, Hrvatica. Streljana 1945. godine u Zagrebu kao ustaša.[61]

LOZO MILAN pok. Mije i majke Ante[62], rodjen 25. VIII. 1914. godine u Gornjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Prgomet Anom. Ubiven 1945. godine kao ustaša u Zenici.[63]

LOVRIĆ IVAN-MILAN Matin i majke Livajić Mare, rodjen 1921. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar ustaša.[64]

LOVRIĆ ANTE Ivanov i majke Kujundžić Ane, rodjen 1920. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.[65]

LOVRIĆ IVAN Ivanov i majke Ane Kujundžić, rodjen 1. I. 1923. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a  kao kamišar-ustaša.[66]

LASIĆ JOSO pok. Stjepana i majke Meter Jele, rodjen 1884. godine u Šumetu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen. sa Talo Anom ima troje djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Imotskom.[67]

LJUBIČIĆ IVAN Petrov i majke Jakić Ive, roodjen 4. VI. 1922. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen sa Bitanga Anom, imao jedno dijete. Streljan je od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-koljač.[68]

MIKULIĆ IVO[69] Grgin, rodjen 27. IV. 1926. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat. Streljan od jedinica NOV-e 15. XI. 1945. kao ustaški zločinac.[70]

MILAS IVAN pok.  Bariše i majke Trutin Ruže, rodjen 12. VII. 1904. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Perkušić – ima dvoje djece. Streljan 13. VIII. 1946. godine kao ustaša-kamišar od NOV-e.[71]

VILENICA ANTE Ivanov i majke Mare rodjene Gudelj, rodjen 22. II. 1920. god. u Vinjanima, svršio 8 razreda srednje škole. Ubiven od jedinica NOV-e 1946. godine.[72]

BULJAN ANTE pok. Mate i majke pok. Miserić[73] Ruže, rodjen 15. XI. 1922. godine u Gornjem Podbablju, kotar Imotski, zemljoradnik. Ubiven od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.[74]

ŠABIĆ ANTE Ivanov i majke pok. Puljiz[75] Matije, rodjen 18. XI. 1922. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Bio ustaša od 1941. godine. Likvidiran kao bandit-odmetnik.[76]

GUDELJ MARIJAN Petrov, rodjen 1919. godine u Podosoje-Podbablje, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[77]

STRINIĆ ANTE[78] Ivanov i majke Andje Bradas[79], rodjen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[80]

MIKULIĆ ANTE pok. Stipana i majke Ive Strinić[81], rodjen 2. XII. 1920. godine u Donjem Prološcu. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[82]

MUSTAPIĆ ILIJA pok. Petra, rodjen 1898. godine u Lokvičiću, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u VII. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.[83]

ČORIĆ MATE Ivanov i majke Jele Grabovac, rodjen 15. II. 1925. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao jatak bande.[84]

KNEZOVIĆ MATE pok. Mije i majke Jele Knezović, rodjen 22. XI. 1894. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubiven kao jatak bande od UDB-e Imotski u IX. mjesecu 1947. godine.[85]

KNEZOVIĆ JOKA pok. Mate i majke Pavice Knezović, rodjena 30. I. 1921. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubivena 24. IX. 1947. godine kao aktivni pomagač bande od UDB-e Imotski.[86]

KNEZOVIĆ KRSTO Ivanov i majke Joze Tolić, rodjen 4. IX. 1927. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski, ubiven kao bandit-odmetnik 20. IX. 1947. godine od UDB-e Imotski.[87]

VRLJIĆ MATE “CAR” Petrov, rodjen 20. II. 1904. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvat, radnik. Likvidiran u bijegu, bio bandit-odmetnik, dana 20. aprila 1948. godine.[88]

PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Marije Bašić, rodjen 1. V. 1923. godine u Rašćanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u bijegstvu od UDB-e Imotski 7. II. 1948. godine.[89]

ZEC MATE pok. Ivana i majke Gudelj Mare, rodjen 17. XII. 1912. godine u Krstaticama, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen, ima jedno dijete. Likvidiran 12. III. 1947. godine kao bandit-odmetnik.[90]

JUKIĆ NEDILJKO pok. Mare i majke Mande, rodjen 1929. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran kao bandit odmetnik od UDB-e Imotski 1947. godine.[91]

DRAGOVIĆ IVAN pok. Ante i majke Andje, rodjen 1922. godine u Podosoju, kotar Imotski. Likvidiran od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.[92]

LAŽETA PETAR pok. Mate iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. god. od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.[93]

SIČENICA IVAN[94] iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. godine od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.[95]

_____________

 Izvornik, strojopis

Državni arhiv u Splitu, f. 409, SUP za Dalmaciju, kut. 165.

Blanka MATKOVIĆ, Ivan PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e. Dokumenti, online izdanje, Zagreb, ožujak 2011., str. 612-617, br. 236.

Mate RUPIĆ, Vladimir GEIGER, (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011., str. 920-925, br. 289.

BILJEŠKE:

[1] Grb FNR Jugoslavije.

[2] Pečat.

[3] Pečat: Ministarstvo unutrašnjih poslova FNRJ Opunomoćstvo uprave drž. bezbjednosti za kotar Imotski.

[4] Mate Bilić Antin (Vila), rođen 27.5.1922., uhićen je od partizana u Zmijavcima i odveden u zatvor u Makarsku gdje je ubijen 13.1.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 140; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 446.

[5] Marijan Bubalo Josipov, rođen 5.4.1919., ubijen je od OZNA u Vinjanima 14.5.1945. Pokopan je u Imotskom, Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 123; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 381.

[6] Ispravno bi bilo: Babić.

[7] Gordana Turić navodi ime majke Matija.

[8] Marijan Babić Jakovljev, rođen 5.10.1902., ubijen je od partizana u Splitu 28.5.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 162; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 490.

[9] Gordana Turić navodi ime majke Iva rođena Dujmović.

[10] Vjerojatno se radi o Ivanu Biliću-Kovačeviću Antinom, rođen 16.5.1874. koeg su strijeljali partizani u Splitu 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 165; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 496. Turić navodi da je Ivan Bilić-Kovačević Antin, rođen 16.5.1874., bio civil te da je strijeljan 28. svibnja 1945. u Splitu.

[11] Josip Češljar Josipov, rođen 3.12.1901., strijeljan je od partizana u Zagrebu 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 124; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 382. Turić navodi da je Josip Češljar bio hrvatski vojnik te je strijeljan od partizana 9.6.1945. u Zagrebu.

[12] Ne nalazi se na popisu žrtava iz Donjeg Prološca u knjigama P. Bezine i G. Turić.

[13] Ivan Glavota Lugarević Matin bio je u logoru u Pločama. Strijeljan je i bačen u Čalinu jamu 19.1.1946. Posmrtni ostaci preneseni su u Runoviće u proljeće 1972. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 142; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 449.

[14] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju IIc br. 4290.

[15] Turić navodi da je Ivan Ivanović Lukin bio pripadnik Ustaške vojnice, a nakon rata kamišar te da je ubijen od UDB-e 15.2.1947. u Gornjem Podbablju. Pokopan je 1990. kod crkve Srca Isusova u Krstaticama. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 198.

[16] Mate Juroš Marijanov, rođen 26.2.1906., strijeljan je od partizana u Zagrebu 16.6.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 184.

[17] Turić navodi prezime majke Puljić. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 551.

[18] Ivan Jakić Tolin Antin, rođen 23.8.1920. odveden je od partizana i ubijen kod Grančića kuća u Glavini 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 452. Turić navodi da je Ivan Jakić bio domobran, a strijeljan je od partizana 25.1.1945. kod Grančića kuća u Glavini jer im se nije htio pridružiti.

[19] Turić navodi prezime majke Marijanović.

[20] Ivan Jakić Marijanov, rođen 29.3.1923. odveden je od partizana i nestao 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 142; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 451.

[21] Turić navodi da je Ivan Jukić Šimunović bio pripadnik hrvatskog redarstva, potom domobranstva. Koncem 1944. prisilno je mobiliziran u partizane. Zatvoren je u zatvoru u Imotskom (izdaja o namjeri dezertiranja). Ubijen je od partizana u veljači 1945. u Imotskom. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 453.

[22] Turić navodi da je Stipan Jakić Matin bio pripadnik Ustaške vojnice. Odveden je od partizana 1945. i nestao. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 451.

[23] Turić kao ime i prezime majke navodi Ana Jonjić.

[24] Luka Ivan Milas Lukin, rođen 15.10.1920. ubijen je od UDB-e u Prološcu 17.3.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[25] Ante Olujić Grgin, rođen 13.6.1918. preživio je Križni put. Na blagdan Gospe od Karmela 16.7.1947., skupa s Marijom Šuto r. Šarić iz Zmijavaca ubijen je od OZN-e. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 133; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 398.

[26] Ante Strinić Dunić Ivanov, rođen 10.6.1909., ubijen je od OZN-e na Škobaljušima 24.12.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 136; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 403.

[27] P. Bezina i G. Turić kao datum rođenja navode 21. prosinac 1917.

[28] Ivan (Ratko) Tolić Matin, rođen 21.12.1917., preživio je Križni put i bio u logoru godinu dana. Ubili su ga komunisti u Imotskom 17.2.1947., a grob mu je nepoznat. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 109; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 316.

[29] Ispravno bi bilo: Znaor.

[30] Turić kao ime majke navodi Matiju Šućur.

[31] Marijan Vuković Marijanov, rođen 1893., strijeljan je od OZN-e u Imotskom 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 112; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 325.

[32] Jure Ždero Ivanov, rođen 1891. ubijen je od partizana Ivana Lešine, a bačen je u Runovića jamu poviše Čalinih kuća u brdu 1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 150; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 460. Turić kao datum likvidacije navodi 19.1.1946. Posmrtni ostaci preneseni su 1972. na groblje Gospe od Karmela u Runovićima.

[33] Vatroslav Dragun se ne nalazi na popisu žrtava u knjizi G. Turić.

[34] Marija Ana Šuto, rođena 6.2.1921. (djevojačko prezime Bitanga), ubijena je u Drumu, a Turić kao datum smrti navodi 16.7.1947. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 459.

[35] Marija Šuto, žena Stjepanova, rođena 9.5.1919., optužena je kao članica “križara”. Partizanske vlasti su je strijeljale kod župne kuće u Runovićima 12.2.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 196; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 606. Turić navodi da je Marija Šuto oca Marka Milasa i majke Mare rođ. Šarić, rođena 8.9.1919.

[36] Ante Kujundžić “Grizović”, rođen 22.7.1927. od oca Luke i majke Mile rođ. Lončar, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Ubijen je 1947. od UDB-e i bačen u jamu na Biokovu. Majka ga je izvadila iz jame i pokopala. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 362.

[37] Pavao Vilenica Ivanov, rođen 30.6.1927., ubijen je od partizana pod Crvenim jezerom u Lilića ogradi 15.2.1947. Njegovi posmrtni ostaci kriomice su noću preneseni u groblje. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 83; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 189. Turić navodi da je Pavao Vilenica rođen u Medvidovića Dragi. Bio je pripadnik Ustaške vojnice. Zarobljen je kod Biskupije nedaleko Knina i odveden u logor u Makarskoj, a zatim u Posavinu. Preživio je Križni put. Odveden je iz kuće od UDB-e i ubijen 15.2.1947. kod “Ilića ograde”. Na njegovo tijelo nabacano je kamenje i tek je 1952. kriomice pokopan na groblju Gospe od Anđela.

[38] Turić navodi da je Ivan Ivanović Lukin bio pripadnik Ustaške vojnice, a kasnije kamišar. Ubijen je od UDB-e 15.2.1947. u Gornjem Podbablju. Pokopan je 1990. kod crkve Srca Isusova u Krstaticama. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 198.

[39] Bezina navodi da je Ante Gabelica Ivanov, rođen 7.3.1902., umro od posljedica rata u splitskoj bolnici 9.1.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 190; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 592.

[40] Bezina navodi Luku Ivana Milasa Lukinog, rođenog 15.10.1920., koji je ubijen od UDB-e u Prološcu 17.3.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[41] Turić navodi da je Josip Kujundžić ubijen od UDB-e 1947. u Broćancu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 363.

[42] Ne nalazi se na popisima žrtava u knjizi Gordane Turić.

[43] Marija Zlata Olujić, rođena 16.8.1925. od oca Marijana i majke Mare rođ. Madunić, bila je pripadnica Ustaškog pokreta. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 92.

[44] Turić navodi ime majke Mara.

[45] Ispravno bi bilo: Rašćani.

[46] Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 415.

[47] Turić navodi ime majke Matija.

[48] Paško Jukić Josipov, rođen 10.7.1921., prisilno je odveden u partizane i nakon rata od partizana strijeljan u Srijemskoj Mitrovici 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 453.

[49] Ivan Kundid Mijin, rođen 10.7.1906., ubijen je od partizana u Runovićima 19.1.1946. te bačen u Čalinu jamu. Izvršitelj kazne navodno je bila pripadnica Jugoslavenske armije Kata Šućur iz Zmijavaca. Posmrtni ostaci preneseni su na groblje u Runovićima 1972. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 144. Posmrtni ostaci preneseni su u ožujku 1972. na groblje Gospe od Karmela u Runovićima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 454.

[50] Ispravno bi bilo: Karoglan.

[51] Turić navodi ime majke Iva.

[52] Mirko Kujundžić bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Turić navodi da je nestao 1945. na Bleiburgu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 365.

[53] Marko Kujundžić “Iko”, rođen 25.1.1920. od oca Ilije i majke Ruže rođ. Popić, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Ubijen je s još šestoricom od OZN-e 29.11.1945. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 364.

[54] Ispravno bi bilo: Kulijan.

[55] Ispravno bi bilo: Kljenak.

[56] Marijan Kujundžić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je 1945. i odveden u zatvor u Imotskom. Ubijen je od OZN-e u Biokovu kod Zagvozda koncem 1945. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 363.

[57] Turić kao datum rođenja navodi 8.3.1924. te da je ubijen 1946. godine. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 365.

[58] Turić navodi ime majke Manda.

[59] Strijeljan je od partizana u svibnju 1945. na Dubcima (Makarska). Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 455.

[60] Nije navedena u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[61] Nije navedena u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[62] Majka mu se zvala Anica Lelas. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 393.

[63] Mijo Milan Lozo Mijin, rođen 25.8.1916., preživio je Križni put. Strijeljan je u Zenici 2.1.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 130; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 393.

[64] Ivan Milan Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[65] Ante Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[66] Ivan Lovrić bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhićen je i mučen 21.11.1945. u Poljicima. Odveden je u zatvor u Imotski, a zatim ubijen od OZN-e 29.11.1945. u Babanovim Stajama na Biokovu. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 354.

[67] Nije naveden u popisima žrtava u knjizi G. Turić.

[68] Ivan Ljubičić Petrović Petrov, rođen 1921., ubijen je od partizana u Runovićima 1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 146.

[69] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju III. br. 1464. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 456.

[70] Ivan Mikulić Grgin, rođen 1925., ubijen je u Karlovcu nakon rata. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311.

[71] Ivan Milas Barišin, rođen 12.7.1901., ubijen je od UDB-e u Imotskom 12.8.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 107; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 311. Turić navodi da je ubijen 12.7.1946.

[72] Ante Vilenica Ivanov, rođen 7.6.1913., završio je vojnu akademiju u Petrovaradinu i bio je domobranski poručnik. Ubili su ga partizani u Glavni Donjoj kod Kujundžića kuća 16.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 83; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 188. Turić navodi da je Ante Vilenica Ivanov rođen 22.5.1920.

[73] Turić navodi prezime majke Kujundžić Mišević.

[74] Ante Buljan Matin, rođen 10.6.1927., ubijen je od UDB-e u Ćapinima (Podbablje) 19.2.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 116; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 298. Turić kao datum smrti navodi 18.2.1947. Posmrtni ostaci pronađeni su i pokopani 1996. godine.

[75] Turić navodi prezime majke Puljić.

[76] Ante Šabić Ivanov, rođen 18.9.1920., ubijen je od UDB-e u Blažića Dubravi 5.7.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 195; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 603.

[77] Marijan-Vjekoslav Gudelj Petrov, rođen 1920., ubijen je u Zmijavcima 12.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 119; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 302-303.

[78] Prekriženo, bez dopisa.

[79] Turić kao prezime majke navodi Brnas.

[80] Ante Strinić Dunić Ivanov, rođen 10.6.1909., ubijen je od OZN-e u Škobaljušima 24.12.1945. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 136; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 403.

[81] Turić kao prezime majke navodi Prgomet.

[82] Ante Mikulić Stipin, rođen 2.12.1920. uhićen je i suđen u Imotskom te strijeljan na Škobaljušima 1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 132; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 397.

[83] Turić navodi da je Ilija Mustapić, rođen 21.4.1895. od oca Petra i majke Ive rođ. Batinić, ubijen od UDB-e 14.7.1946. u Lokvičićima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 224.

[84] Mate Ćorić Ivanov, rođen 15.2.1928., ranjen je od strane odbornika i od posljednica ranjavanja je umro 23.9.1946. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 125; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 384.

[85] Mate Knezović Rabotić Mijin, rođen 22.11.1884., bez suđenja je likvidiran od strane Narodnog odbora u Rabotićima 22.9.1947. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 123; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[86] Joza Knezović Rabotić Matina, rođen 30.1.1921., ubijena je u Rabotićima 22.9.1947. zajedno s ocem Matom. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 128; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[87] Krsto Knezović Rabotić Ivanov, rođen 14.9.1927., ubijen je od OZN-e u Drumu 19.9.1947. i pokopan je u Blažića Dubravi. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 128; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 389.

[88] Turić navodi Matu Vrljića “Cara”, rođenog 25.9.1915. od oca Petra i majke Ruže rođ. Perkušić, koji je bio pripadnik ustaške vojnice. Ubijen je od Srba u Grubinama 19.4.1945. Pokopan je na Kamen Mostu, a posmrtni ostaci preneseni su 1991. godine. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 339.

[89] U ovom popisu već je naveden.

[90] Turić navodi da je Mate Zec Kruševac, rođen 17.12.1912. od oca Ivana i majke Mare rođ. Gudelj, ubijen od UDB-e 12.3.1946. na Golom Brdu kod Zagvozda. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 203.

[91] Vjerojatno se radi o Nediljku Jukiću Markovom, rođenom 1.1.1928., koji je pristupio križarima. Ubijen je od UDB-e u Zmijavcima 6.6.1947., a posmrtni ostaci pronađeni su u veljači 1953. u Zmijavcima i preneseni na groblje Gospe od Karmela u Runoviće. Usp. P. BEZINA, Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, str. 143; G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 452.

[92] Turić navodi dvije osobe s istim imenom i prezimenom. Ivan Dragović, rođen 14.2.1923. od oca Andrije i majke Anđe rođ. Alerić, bio je pripadnik Ustaške vojnice. Uhvaćen je od partizana u prosincu 1944. i odveden u nepoznatom smjeru. Ivan Dragović, rođen 26.6.1923. od oca Frane i majke Matije rođ. Garac, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva i nestao je 1950. u Rijeci ili Puli prilikom pokušaja bijega u inozemstvo. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 464.

[93] Petar Lažeta, rođen 6.2.1922. od oca Mate i majke Marije rođ. Bilić, bio je pripadnik Ustaške vojnice. Nakon rata bio je vođom jedne skupine križara. Ubijen je od KNOJ-a 19.9.1947. u Gornjem prološcu. Pokopan je na mjestu likvidacije u blizini kuće Mate Knezovića u Gornjem Prološcu. Posmrtni ostaci preneseni su 16.8.1991. u Ričice. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 430.

[94] Prekriženo i dopisano: Registriran u kategoriju III. br. 1523.

[95] Turić navodi dvije osobe s istim imenom i prezimenom. Ivan Sičenica, rođen 15.11.1920. od oca Marijana i majke Ane rođ. Meter, bio je pripadnik Ustaške vojnice i poginuo je pod nepoznatim okolnostima nakon rata. Ivan Sičenica, sin Mate i Ive rođ. Kilić, bio je pripadnik hrvatskog domobranstva i nestao je 1945. pod nepoznatim okolnostima. Usp. G. TURIĆ, U temelju kamen, str. 436.

ZAHVALA DOBROČINITELJU IZ IMOTSKE KRAJINE

Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje dobročinitelju iz Imotske krajine koji je danas uplatio prvu donaciju za troškove tiska knjige o Imotskoj krajini koju planiramo tiskati u jesen ove godine. Zahvaljujući ovoj donaciji prikupljeno je 20 % potrebnog iznosa. Nadamo se da će se našem pozivu odazvati i druge osobe koje mogu pomoći tiskanje ove vrijedne knjige u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o komunističkoj represiji u Imotskoj krajini.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 1.6.2017. (pdf)

Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3] Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

POZIV IMOĆANIMA I OSTALIMA KOJI ŽELE POMOĆI

U pripremi je knjiga o Imotskoj krajini u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o tom prostoru i narodu svih sela Imotske krajine uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata. Među ovim dokumentima nalaze se popisi likvidiranih, nestalih i suđenih te brojni drugi podaci koji otkrivaju razmjere komunističke represije u Imotskoj krajini. Na našoj web stranici objavljujemo dva dokumenta koji svjedoče o tim događajima.

Miroslav-Ante Gudelj, časnik PTS-a, rođen 4.6.1919. u Zmijavcima i likvidiran u Sloveniji u svibnju 1945.
Miroslav-Ante Gudelj, časnik PTS-a, rođen 4.6.1919. u Zmijavcima i likvidiran u Sloveniji u svibnju 1945.

Ova knjiga bit će posvećena časniku Poglavnikovog tjelesnog sdruga Miroslavu-Anti (“Mirko”) Gudelju Matinom, rođenom na današnji dan godine 1919. u Zmijavcima koji je posljednji put viđen živ u koloni kod Dravograda te svim njegovim supatnicima i njihovim obiteljima koje se nisu prestale nadati, tražiti, a na kraju pod cijenu života čuvati jedino što je od njihovih voljenih ostalo – njihove fotografije.

Ovim putem pozivamo sve Imoćane, ali i ostale zainteresirane, da nam se jave putem emaila na adresu info@croatiarediviva.com ukoliko su u mogućnosti financijski pomoći tisak ove knjige jer nam je vaša pomoć neophodno potrebna. Knjiga će biti dovršena u rujnu ove godine, a predstavljanje planiramo organizirati u Imotskom i Zagrebu.

Podupiratelj našeg rada g. Ilija Nikolić iz Vinkovaca (rodom iz Imotske krajine) koji izrađuje izvorne hrvatske suvenire obavijestio nas je da će onim donatorima koji će većim iznosima poduprijeti tisak knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću u znak zahvalnosti pokloniti izvornu hrvatsku klupu. Ovim putem zahvaljujemo g. Nikoliću i zainteresirane čitatelje upućujemo da posjete njegovu Facebook stranicu Izvorni hrvatski suveniri.

Popis osoba iz Vinjana Gornjih kojima se nakon Drugog svjetskog rata gubi trag
Popis osoba iz Vinjana Gornjih kojima se nakon Drugog svjetskog rata gubi trag
Popis Imoćana puštenih iz logora Ploče
Popis Imoćana puštenih iz logora Ploče

 

7DNEVNO OBJAVILO NAŠ DEMANTIJ

Politički tjednik 7Dnevno objavilo je u posljednjem broju demantij kojeg je redakciji tog tjednika uputio odvjetnik Blanke Matković Davorin Karačić. Sadržaj ovog demantija odnosi se na falsificirani intervju s Blankom Matković koji je taj politički tjednik objavio 5. svibnja o. g. Sadržaj tog intervjua možete pročitati na ovoj poveznici, a demantij je dostupan ovdje.

CROATIA REDIVIVA: Nebo je naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu

Prije točno godinu dana Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” pokrenula je web stranicu Croatia Rediviva na kojoj objavljujemo vijesti o radu naše udruge, ali i brojne povijesne tekstove kojima želimo pridonijeti rasvjetljavanju “kontroverznih” tema iz novije hrvatske povijesti. Mnogi su nas pitali zašto smo odabrali ovakav naziv web stranice zbog čega, kao naš rođendanski poklon, objavljujemo tekst naše članice Magdalene Vuković o životu i radu hrvatskog povjesničara, jezikoslovca i književnika Pavla Rittera Vitezovića. Najpoznatiji njegov rad svakako je nedovršeno historiografsko djelo “Croatia Rediviva“, odnosno Oživjela Hrvatska, na pisanje kojeg se Vitezović odlučio s plemenitom namjerom da iz krvava pepela uskrisi nadaleko rasprostranjeno ime Hrvatske. U svojoj Oživjeloj Hrvatskoj  Vitezović je opisao podrijetlo hrvatskoga imena, odredio granice hrvatskog kraljevstva i iznio teoriju o dolasku Hrvata na ova područja. Osim toga, ovim djelom Vitezović panslavističku ideju mijenja u pankroatističku te tako postavlja temelje za izgradnju moderne hrvatske nacije koja će se konačno i formirati u 19. stoljeću pod idejom hrvatskog nacionalizma dr. Ante Starčevića.

Naslov njegovog djela odabrali smo kao naziv naše web stranice smatrajući, kako smo u više navrata isticali u našim javnim nastupima, da je Hrvatskoj doista potreban novi nacionalni preporod i da je našu domovinu potrebno “oživjeti” te s vjerom da je, kako je sam Vitezović istaknuo, “nebo naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu“.

ŽIVOT I DJELO PAVLA RITTERA VITEZOVIĆA

Piše: Magdalena Vuković

Pavao Ritter Vitezović osoba je koja je po mnogočemu obilježila hrvatsku povijesnu scenu i na njoj ostavila neizbrisiv trag. Njegov život i djelo odigrali su iznimno značajnu ulogu u stvaranju hrvatske nacije jer je upravo na pankroatističkoj ideji P. R. Vitezovića otac domovine dr. Ante Starčević u 19. stoljeću utemeljio hrvatski nacionalizam i hrvatsku naciju.

  1. ŽIVOT

Pavao Ritter Vitezović, povjesničar, književnik, jezikoslovac i izdavač, rođen je 7. siječnja 1652. godine u Senju kao sin njemačkog doseljenika iz Alzasa i majke Hrvatice. Osnovnu školu završio je u rodnom Senju, a zatim odlazi na daljnje školovanje u isusovačku gimnaziju u Zagreb. Mnogi autori navode kako Vitezović nakon završenog šestog razreda prekida školovanje i odlazi u Rim te kako školovanje nikada nije završio. No, vjerojatnije je da ipak nije prekinuo školovanje već da ga je upravo završio jer je u isusovačkoj gimnaziji najviši razred šesti nakon kojega mladići odlučuju hoće li nastaviti studij ili možda otići u isusovački red.[1] Nakon boravka u Rimu neko vrijeme provodi u dvorcu J.W. Valvasora u Kranjskoj gdje proučava povijest i zemljopis te uči njemački jezik. 1681. godine postaje delegat rodnog Senja na saboru u Špornju i na bečkom dvoru, a za vrijeme Velikog bečkog rata 1683.-1699. sudjeluje u borbama protiv Turaka.

Godine 1694. postaje upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, a nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. bio je predstavnik Hrvatske na bečkom dvoru u komisiji za razgraničenje između Hrvatske, mletačke Dalmacije i turske Bosne, zadužen za dokazivanje pripadnosti novopripojenih krajeva kraljevini Hrvatskoj.

U Zagreb se vraća 1701. godine bez ikakve službe, a jedinu utjehu pronalazi u pisanju svojih djela. 1706. izbija požar koji mu je uništio kuću, a uskoro su mu zbog dugova oduzeti posjed i tiskara te je prisiljen otići iz Hrvatske. Kraj života dočekao je u velikoj oskudici i  siromaštvu 20. siječnja 1713. u Beču, daleko od svoje voljene Domovine.

  1. CROATIA REDIVIVA

Nebo je naklonjeno pobožnim nastojanjima za domovinu…

Naslovnica historiografskog djela Croatia Rediviva
Naslovnica historiografskog djela Croatia Rediviva

Vitezović je ostavio iza sebe bogat opus djela, no njegovo najznačajnije djelo zasigurno jest spomenica Croatia rediviva, napisana 1700. godine latinskim jezikom.

Djelo započinje posvetom božanskomu Leopoldu velikomu, caru rimskom navijek uzvišenu i njegovu sinu Josipu II. Vitezović je inače promicao pisanje na narodnom jeziku te je nerijetko znao kritizirati druge hrvatske pisce kada bi pisali latinskim, ali uočivši kako razjedinjenoj Hrvatskoj pomoći može jedino moćni habsburški car, odlučuje se iz pragmatičnih razloga svoju spomenicu napisati latinskim jezikom.[2] Potom autor pozdravlja sveukupno hrvatsko plemstvo i sve hrvatske odličnike od kojih također očekuje pomoć, prije svega materijalnu. Vitezovićeva spomenica sadrži samo 32 stranice te je zapravo trebala biti preteča djelu koje bi uslijedilo i koje bi bilo mnogo opsežnije, a na taj se pothvat odlučio s plemenitom namjerom da iz krvava pepela uskrisi nadaleko rasprostranjeno ime Hrvatske.

U ovoj svojoj oživjeloj Hrvatskoj opisao je podrijetlo hrvatskoga imena, odredio granice hrvatskog kraljevstva i iznio teoriju o dolasku Hrvata na ova područja.

Objašnjavajući podrijetlo imena Hrvatske, Vitezović koristi brojne izvore, prije svega Porfirogenetovo djelo De administrando imperio te djelo Splićanina Tome Arhiđakona koji u svojoj Historiji Salonitani spominje narod Kurete ili Koribante čiji naziv izjednačava s imenom Hrvata:

Koribanti se, zapravo, tek neznatnom izmjenom slova razlikuju od imena Krovati. Ovi, kako rekosmo, sami sebe zovu Hrvati, za druge su opet Horvati, dok ih Grci nazivaju Hrobatima, Germani Korbatima, a latinski svijet Kroate, Krovati i Hrobati.[3]

Za dolazak Hrvata Vitezović veže legendu o trojici braće Čehu, Lehu i Rusu koji su svojim podrijetlom zapravo Iliri odnosno Hrvati. Njih trojica su napustili Međuriječnu Hrvatsku te osnovali svoja tri kraljevstva Češku, Poljsku i Rusiju:

Hrvati, ilirsko pleme, otišli su pod braćom Čehom, Lehom i Rusom iz Međuriječne Hrvatske i svoga sjedišta, utvrde Krapina, te u predjelima sjeverno od Dunava osnovali tri vrlo napredna kraljevstva, nadjenuvši im svoja imena: to jest, Česi ili Bohemi, Lehi ili Poloni i Rusi.[4]

 Ova legenda služi mu prije svega za “proglašavanje Hrvatske pradomovinom zapadnih i istočnih Slavena”[5] te njome dokazuje kako su svi Slaveni ilirskog tj. hrvatskog podrijetla što navodi do zaključka da je Ilir=Slaven=Hrvat.

Slijedi iscrpna kritika Lučićevih teza koji dvoji o pripadnosti Dalmacije Hrvatskoj, pa i svoj rodni Trogir, Split, Zadar i ostale gradove pripaja Dalmaciji oduzimajući ih matici zemlji. Vitezović odlučno pobija njegove teze, sve to potkrepljuje brojnim izvorima pa čak i Lučićevim vlastitim citatima. Zaključuje kako su i Bosnu, Hercegovinu, Srbiju, Albaniju i druge provincije mnogo udaljenije od Dalmacije nastanjivali Hrvati što se vidi po njihovu jeziku koji je slavenski ili hrvatski te da i ta područja pripadaju Hrvatskoj, a kako onda ne bi Dalmacija. Usput donosi i citate mnogih dalmatinskih pjesnika koji svoje krajeve smatraju ilirskima, a svoj jezik zovu hrvatskim. Ipak, Vitezović Lučića, čija mu konstantacija nikako nije jasna i kojoj se ne prestaje čuditi, nastoji opravdati govoreći kako je lako moguće da do Lučića nisu došli određeni izvori jer nisu sačuvani, a kako bi i ostali sačuvani, pita se Vitezović, kada je u izmučenoj mu domovini nakon tolikih pogubnih navala ostao jedva kamen na kamenu nerazvaljen.

Vitezović svoje djelo završava zaključnom podjelom svoje cjelovite Hrvatske. Ta tzv. tota Croatia obuhvaćala bi sav prostor od Baltičkog do Crnog mora:

Ovu HRVATSKU, dosad različito dijeljenu od tuđinaca i nevježa, dijelimo najprije po Dunavu, njenoj rijeci, na dva dijela, to jest na Sjevernu i Južnu; potonju opet na Bijelu i Crvenu, kako je nalazimo već prije razdijeljenu (preuzeta podjela od popa Dukljanina), s time da ćemo joj ispraviti međudjelnicu; Bijelu potom na Primorsku, Međuzemnu i Međuriječnu, kako su se dosad nazivale, te na Alpsku – ili, drugim imenima, na Dalmaciju, današnju Hrvatsku, pravu Slavoniju, te Norik ili staru Japidiju; Crvenu, nadalje, na Srbiju, Makedoniju, Bugarsku i Odriziju; Sjevernu, naposljetku, na Venetsku, Sarmatsku i Ugarsku.[6]

  1. ZAKLJUČAK
Grb Pavla Rittera Vitezovića
Grb Pavla Rittera Vitezovića

Spomenicom Croatia rediviva Vitezović panslavističku ideju mijenja u pankroatističku te tako postavlja temelje za izgradnju moderne hrvatske nacije koja će se konačno i formirati u 19. stoljeću pod idejom hrvatskog nacionalizma dr. Ante Starčevića.

Unatoč brojnim životnim nedaćama te razočarenjima od strane vlastitog naroda, Vitezović do kraja života nije prestao ljubiti svoju Domovinu. U trenutcima njezina rasapa, dok drugi u njoj vide samo ostatke ostataka, on kroz svoja djela mašta o njenoj cjelovitosti i jedinstvu. Kroz ovo je djelo Vitezović prikazao uskrsnuće hrvatskog kraljevstva, obnovu njegove nekadašnje slave i povratak prijašnje moći. Iako napisano na početku 18. stoljeća, djelo je za hrvatski narod bezvremensko te sam autor ostavlja budućim čitateljima poruku vjerujući da će njegovo djelo ostaviti dubok trag među brojnim naraštajima njegove Domovine, ali i svijeta:

Ovo će djelo, bremenito marom, troškom i mukom,

zahvalno čitati svijet sve dok mu potraje vijek.

 Sa srećom putuj, poštuj one što vrijedni su toga,

nemaj od nevrijednih strah. Ostaj mi zanavijek zdrav.

Učiti nam se od ovog hrvatskoga velikana nacionalizmu i ljubavi prema domovini. Ljubav prema njegovoj “naciji” nije ga odvela u mržnju ostalih “nacija”.[7] Takav nacionalizam potreban je i danas hrvatskom narodu, nacionalizam novoga tipa, prožet ljubavlju, onaj koji ne pozna mržnju ni podjele. Nacionalizam koji će ujediniti hrvatski narod i dovesti do konačnog uskrsnuća ovih razvalina i ostataka izmučene nam hrvatske domovine. Tada će ona konačno postati Croatia rediviva – oživljena Hrvatska!

  1. BIBLIOGRAFIJA

Ritter Vitezović, Pavao. Oživjela Hrvatska. Zagreb: Golden marketing – Narodne novine, 1997. (Gl. urednik: Sanader, Ivo. Urednik: Cipek, Tihomir. Izvršni urednik: Šišak, Marinko.)

Blažević, Zrinka. Vitezovićeva Hrvatska između stvarnosti i utopije. Zagreb: Barbat, 2002.

Grdešić, Marko. “Pavao Ritter Vitezović, nacionalni identitet i politička znanost.” Politička misao, Zagreb, vol. XL, br. 4 (2003): 145-162.

Jembrih, Alojz. “Tragom turopoljske povijesti”. Velika Gorica: Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2014.

BILJEŠKE:

[1] Jembrih 2014., str. 92.

[2] Grdešić 2003., str. 150.

[3] Vitezović 1997., str. 87.

[4] Isto str. 97.

[5] Blažević, 2002, str. 153.

[6] Vitezović 1997., str. 141.

[7] U Vitezovićevo vrijeme ne može se još govoriti o naciji u smislu u kojem nam je danas poznata. Suvremeni pojam nacije formira se tek u 19. stoljeću.

PRIKAZ LOKACIJA MASOVNIH ZLOČINA U DOMOVINSKOM RATU U GOOGLE MAPS

U prikazu koji objavljujemo na stranici Masovni zločini dostupni su osnovni podaci o pojedinim masovnim zločinima počinjenima nad hrvatskim građanima tijekom Domovinskog rata. Popis, koji je izradio naš član Miljenko Klarić, također zaslužan za prikaz grobišta i puteva Križnog puta,  je nepotpun pa stoga pozivamo sve one koji raspolažu podacima o tim i drugim zločinima da nam se jave putem emaila na info@croatiarediviva.com.

LETAK S OSNOVNIM INFORMACIJAMA O RADU NAŠE UDRUGE

Na našoj web stranici možete preuzeti letak s osnovnim informacijama o našoj udruzi, ciljevima, dosadašnjim rezultatima i planovima za nadolazeće razdoblje. Hrvatska verzija letka dostupna je na ovoj poveznici, a engleska ovdje. Molimo sve koji žele poduprijeti rad naše udruge da ovaj letak pošalju svojim kontaktima i potencijalnim donatorima. U ovom trenutku u pripremi su dvije knjige čije tiskanje je planirano za jesen ove godine i za koje u ovom trenutku tražimo donacije.