Arhiva oznaka: Metković

PRIOPĆENJE HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“ U VEZI STRUČNO-ZNANSTVENOG SKUPA „METKOVIĆ 600 GODINA“

Tijekom ove godine hrvatski narod obilježava 30. godišnjicu nekih od najvažnijih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti, počevši od 15. siječnja kada smo proslavili 30 godina otkako je Hrvatska međunarodno priznata država. Nakon najtežih bitaka Domovinskog rata koje su se odigrale tijekom 1991. godine, pojedini hrvatski krajevi su u proljeće 1992., dakle prije točno 30 godina, proživljavali neke od svojih najtežih trenutaka. Među njima je bilo i hrvatsko Poneretavlje. Dana 21. travnja je bombardiran grad Metković prilikom čega je nekoliko građana smrtno stradalo ili teško ozljeđeno, a nastala je i velika materijalna šteta. Metković je više puta napadnut i tijekom svibnja kada je također zabilježena materijalna šteta.  Tijekom Domovinskog rata poginulo je 18 hrvatskih branitelja s područja grada Metkovića. Za spomenuta stradanja hrvatskih građana prvenstveno su odgovorni ideološki sljedbenici Ilije Garašanina, autora velikosrpskog programa Načertanije, Vuka Stefanovića Karadžića, autora teze Srbi svi i svuda, te mnogih drugih.

30 godina kasnije u Metkoviću se održava stručno-znanstveni skup „Metković 600 godina“ povodom šestote godišnjice prvog spomena imena grada Metkovića 1422. godine u organizaciji Grada Metkovića, Sveučilišta u Dubrovniku i Sveučilišta u Zadru. S obzirom da smo u proljeće 2018. objavili zbirki arhivskih dokumenata pod naslovom Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni, rado smo se odazvali pozivu organizatora da na spomenutom skupu održimo izlaganje. Prijavili smo se s radom pod naslovom „Grad Metković u Drugom svjetskom ratu i poraću kroz elaborate Narodne milicije“ u kojemu nam je namjera bila osvrnuti se na stradanje metkovskog stanovništva neposredno nakon Drugog svjetskog rata i komunističku represiju na tom prostoru. Tema je prihvaćana, a rad je trebala predstaviti suosnivačica naše udruge dr. Blanka Matković koja je zbog prisustvovanja na ovom skupu bila prisiljena uzeti godišnji odmor, platiti avionsku kartu i prijeći 2000 km zbog izlaganja od 10 minuta. Stava smo bili da su žrtve o kojima progovaramo toga vrijedne unatoč poteškoćama za članove naše udruge. U pripremu izlaganja smo uložili svoj trud i vrijeme. S obzirom da smo u Metkoviću bili početkom siječnja 2022. kada smo predstavljali knjigu Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu te s obzirom na to da je u to vrijeme veliki broj stanovnika tog područja bio u samoizolaciji, namjera nam je bila organizirati drugo metkovsko predstavljanje spomenute knjige ne bismo li tako što bolje iskoristili vrijeme i opravdali trošak. Stupili smo u kontakt s lokalnim organizatorima prethodnog predstavljanja knjige te smo 11. svibnja dobili informaciju da se ravnateljica prostora u kojemu će se održati skup „Metković 600 godina“ složila da 10. lipnja kada je Blanka Matković trebala održati izlaganje na skupu u večernjim satima u istom prostoru predstavi i spomenutu knjigu. Organizatori skupa su nam putem emaila također potvrdili da je dvorana slobodna nakon 19 sati. Dana 16. svibnja je svim sudionicima skupa putem emaila dostavljen program. Uvidom u ovaj program ustanovili smo da će sva izlaganja doista završiti do 18 ili 18.30 nakon čega će uslijediti kratka rasprava te stoga nije bilo prepreka da se predstavljanje naše knjige održi u istom prostoru u 19.30 ili 20 sati kako je ranije dogovoreno. No, dana 17. svibnja lokalni organizatori našeg predstavljanja su nas obavijestili da su još jednom razgovarali s ravnateljicom zaduženom za prostor te organizatorima skupa koji su odgovorili da tu večer zbog programa njihovog skupa nema vremenskog prostora za održavanje našeg predstavljanja. Postavilo se pitanje što se promijenilo između 11. i 17. svibnja, odnosno zbog čega je otkazano predstavljanje naše knjige unatoč činjenici da je prostor nakon 19 sati slobodan. Znanstvenici smo koji nemaju običaj otvorena pitanja ostavljati neodgovorenima zbog čega smo bili odlučni u namjeri da doznamo zbog čega se 30 godina nakon velikosrpskog bombardiranja Metkovića u tom gradu onemogućava hrvatskim znanstvenicima govoriti o toj zločinačkoj ideologiji.

Knjiga koju već godinu dana promoviramo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bavi se velikosrpskim planovima od početka 19. stoljeća do danas te jasenovačkim mitom u kontekstu velikosrpske propagande. Na našim predstavljanjima dobar dio prezentacije posvećujemo upravo korijenima te ideologije u 19. stoljeću te na temelju arhivskih izvora i literature pokazujemo kako se kroz određena povijesna razdoblja ta ideologija maskirala u jugoslavenske boje pa se tako buduća tzv. Velika Srbija povremeno nazivala budućom Velikom Jugoslavijom, a jugoslavenska misao razvijala se kao važan dio taktike prema ostvarenju velikosrpskih planova. Među onima o kojima u ovom kontekstu progovaramo je i Vuk Stefanović Karadžić koji je 1849. u Beču u almanahu Kovčežić za istoriju, jezik i običaje objavio važan programatski spis napisan još 1836. kojega je naslovio Srbi svi i svuda. Karadžić je na jezičnoj osnovi tvrdio da su Srbi jedan narod tri zakona (vjere) i narječja, a Hrvate je ograničio na ono stanovništvo koje govori čakavskim narječjem. U tom radu Karadžić potvrđuje svoj teritorijalni program srpske države, prema kojem su srpske zemlje od Bojane do Trsta, uključujući dakle Slavoniju, Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik i naravno Bosnu i Hercegovinu. Do pojave dr. Ante Starčevića nitko nije dignuo glas protiv ovakvih i sličnih velikosrpskih pretenzija. Dana 18. kolovoza 1852. godine, Starčević je u Narodnim novinama prvi put formulirao osnovne postavke svoga učenja o vrijednosti i povijesnosti hrvatstva. Bio je to odgovor na navod Srpskog dnevnika, koji je osporio hrvatsko ime i jezik. U to su vrijeme sve srpske novine promicale misli Vuka Stefanovića Karadžića iz teksta Srbi svi i svuda iz njegove knjige Kovčežić. Starčevićev odgovor bio je oštar, ustvrdio je da postoji i jezik i narod hrvatski, da su stari dubrovački pisci i Marko Marulić pisali hrvatski, premda čak i danas službena Srbija svojata ove najplodnije hrvatske pisce i utemeljitelje modernog hrvatskog jezika. Kada se Ljudevit Gaj, inače autor budnice Još Hrvatska ni propala, vratio u Zagreb i vidio ovu oštru polemiku sa Srbima, zabranio je Starčeviću objavljivanje u Narodnim novinama, ne želeći sukob s Beogradom. Ovakav oportunizam nije nepoznat u hrvatskom javnom životu zbog čega na našim predstavljanjima također upozoravamo da upravo zato hrvatski narod danas i jest u stanju potpunog beznađa u kojemu nema istinske slobode. No, svijeća koju je Starčević upalio još uvijek svijetli svima onima koji su svjesni da „narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost“.

Vuk Stefanović Karadžić je Metkovce, dakle i one koji su poginuli tijekom Domovinskog rata, smatrao Srbima, a njihov grad srpskim gradom otvoreno im oduzimajući pravo na vlastitu nacionalnu svijest i identitet. Pukim slučajem, upravo se Vuk pojavio i u kontekstu ove naše priče. Dana 26. svibnja jedan drugi sudionik skupa „Metković 600. godina“ nam je skrenuo pažnju na to da je organizator prihvatio izlaganje jedne osobe koja se bavi upravo Vukom Stefanovićem Karadžićem. Stoga smo odlučili prelistati radove dotične osobe, a u jednom od njih smo našli i ove rečenice:

Devetnaesto stoljeće bilo je presudno u njenom životu — otkrivala je zapretene slovenske korijene, uveliko i Vuku zahvaljujući. Preko 90% stanovništva Dalmacije bijahu Sloveni, a tek sredinom XIX vijeka njeni najumniji sinovi započinju odlučnu borbu za svoje iskonske, počesto zaboravljene, osnove. Zaista se treba upitati kako se desilo da su tek tokom XIX vijeka najnapredniji muževi urbane Dalmacije otpočeli s raspretavanjem svojih slovenskih korijena? 

Tako smo doznali da je prema pojašnjenjima jednog Vukovog obožavatelja Dalmacija kroz 19. stoljeće otkrila svoje „slovenske“ korijene i to upravo zahvaljujući jednom od najveći zlotvora toga vremena. Upada u oči da prema ovim navodima većinsko stanovništvo u Dalmaciji nije bili hrvatsko nego „slovensko“, dakle slavensko. Zanimljiva je to tvrdnja ako znamo da se, kako smo prethodno naveli, radi o vremenu kada se velikosrpska misao maskira u jugoslavenske boje ne bi li se što lakše širilo u Hrvatskoj, a upravo iz Jasenovca kao jedne od ključnih obavještajnih točaka velikosrpske politike u Hrvatskoj djeluju velikosrpski agenti na čitav prostor Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Stoga je jasno zbog čega hrvatsko ime treba biti utopljeno u općenitiji naziv. No, autor teksta na staje na ovome nego nastavlja:

Dalmacija je napokon i pobjedonosno otkrila svoje slovenske korijene — hrvatske više, dok su srpski bili još snažnije potvrđeni. Za jedan i drugi narod mož se reći da su se otada rađali kao Sloveni, ali i da su to ostajali — Hrvati ili Srbi.

Zahvaljujući Vuku Stefanoviću Karadžiću su potvrđeni navodni srpski korijeni Dalmacije? Autor je dijelom u pravu jer Karadžić i jest bio na takvoj političkoj liniji – onoj velikosrpskoj. I upravo zbog toga u samom tekstu dolazimo do vrhunca. Naime, ono što autora spomenutog teksta naročito smeta je upravo neuspio pokušaj velikosrpskih ideologa da se uspješno zamaskriraju u jugoslavenstvo i što uspješnije nas kao guske odvedu u još maglu. Pa tako on nastavlja:

Naravno da je ovako neutemeljeno mišljenje poprimilo još ekstremnije odlike proglasivši Vuka za jednog od trojice najznačajnijih predstavnika velikosrpske ideologije. Zato i ne čudi da je Vukovo ime, u novije vrijeme, u Hrvatskoj jedno od najomrženijih imena. Takođe je proglašen i za rodonačelnika velikosrpstva, koji „ničim nije zadužio hrvatski narodni jezik ni hrvatsku kulturu“.

Da. Jadan Vuk. Negirao nam je ime i identitet, našu kulturu i domovinu, a njegovim sljedbenicima nije jasno zbog čega se toj dobronamjernoj okupaciji toliko odupiremo. Autori spornog teksta smetaju oni koji smatraju da Vuk Stefanović Karadžić ničim nije zadužio hrvatski jezik. Pa čime bi i mogao kada taj jezik za njega ustvari nije ni postojao? Uostalom, ne postoji ni za autora spornog teksta koji jezik kojim se govori u Hrvatskoj u svojim radovima uporno naziva „srpskohrvatskim“.

Dana 11. lipnja u gradskoj dvorani u Metkoviću će govoriti obožavatelj Vuka Stefanovića Karadžića, odnosno čovjek koji zamjera onima koji Karadžića ispravno povezuju s velikosrpskom ideologijom. Netko će možda reći: pa nije li demokratski poticati dijalog s neistomišljenicima, pa čak i neprijateljima koji otvoreno zagovaraju genocidnu ideologiju? Ne bismo li trebali biti tolerantni? Možda, ali ako ćemo se pozivati na civilizacijske vrijednosti 21. stoljeća, tada o demokratskom dijalogu možemo govoriti isključivo onda kada je ulica dvosmjerna. U ovom slučaju to je izostalo jer dan ranije, u večernjim satima, u istoj dvorani je trebalo biti održano predstavljanje naše knjige koja progovara o toj istoj ideologiji i opasnostima koje ona još uvijek predstavlja po hrvatski narod, a dvorana nam je iznenada otkazana. Stoga smo iz poštivanja stradalnicima Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata odlučili ne izlagati na skupu „Metković 600 godina“ unatoč trudu i financijskim sredstvima koje smo uložili. Ono što na kraju želimo i imamo pravo znati jest ovo: Žele li možda domaćini izbjeći situaciju u kojoj bi im se gost osjećao uvrijeđenim ili ne daj Bože ugroženim zbog teme naše knjige? Ili je razlog negdje drugdje? Odgovor na ovo pitanje znaju samo oni dok ga mi možemo tek naslućivati na temelju predočenih podataka. U svakom slučaju, u slučajnosti ne vjerujemo.

Razmišljajući o ovoj situaciji, prisjetili smo se rečenice iz jednog dokumenta kojega smo citirali i u radu koji je bio pripremljen za navedeni skup. Godine 1945. u metkovskom kotaru narod je bio „malo uplašen uslijed dolaska hercegovačke divizije, jer su među vojnicima poznavali neke bivše četnike iz okolnih sela“. Metkovci su se nakon završetka Drugog svjetskog rata našli pod udarom dvije ideologije – velikosrpske i komunističke koja ih je smatrala gradskom „buržoazijom“ koja je bila „previše“ naklonjena Hrvatskoj seljačkoj stranci. Nakon silnih stradavanja koje je pretrpio narod tog kraja, o njihovoj povijesti govorit će im osoba koja se može podičiti i radom sa znanstvenog skupa Spomenička baština Srba na području Republike Hrvatske koji je održan u tzv. Upravi za suradnju s dijasporom i Srbima u regionu u Beogradu u lipnju 2017. Zbornik s tog skupa je objavljen kao 13. po redu knjiga iz edicije Građanski rat u Hrvatskoj 1991.-1995. u izdanju Udruženja Srba iz Hrvatske i Srpskog kulturnog društva Zora. Građanski rat u Hrvatskoj? Prije 30 godina Metković je napadnut s teritorija Bosne i Hercegovine i to u trenutku kada je Hrvatska bila međunarodno priznata država. Metkovci, jesu li vaši susjedi i članovi obitelji stradali u građanskom ratu? Čini se da gost koji će u Metkoviću boraviti na vaš trošak vjeruje da je bilo tako. A to nije jedino sporno i problematično u što on vjeruje…

PORTAL NOVOSTI OBJAVIO NETOČNE NAVODE O RADU NAŠE UDRUGE

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ u kojemu je iznio netočne navode o radu naše udruge. Stoga je uredništvu spomenutog portala upućeno reagiranje sljedećeg sadržaja:


Poštovani,

U skladu sa člankom 40. Zakona o medijima, molimo Vas da u Vašemu glasilu objavite ispravak netočne informacije.

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ (https://www.portalnovosti.com/ministarstvo-branitelja-ndh) u kojemu navodi sljedeće: „Zahvaljujući financijskoj potpori Medvedova ministarstva, Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat izdala je knjigu i pokrila troškove promocije na kojoj je u travnju ove godine član udruge i suautor knjige Stjepan Štimac ustvrdio da su ‘sve jame koje su pune Hrvata i dalje pune, dok niti jedna koje su Hrvati navodno napunili Srbima ni najmanje ne svjedoči u korist službene priče, odnosno nema kostura’.“

Nije nam poznato odakle spomenutom autoru ovakvi podaci, no ono što nam jest poznato je to da se autor Hrvoje Šimičević nikada nije obratio Hrvatskoj družbi povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i zatražio točne informacije, kako mu nalaže novinarska etika. Za razliku od pojedinih udruga i glasila, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ ne financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Troškove naših aktivnosti snosimo samostalno, iz vlastitog džepa ili prodajom naših izdanja. Naši članovi, pa tako i ovdje prozvani Stjepan Štimac, su volonteri.

U ljeto 2017. godine naša udruga se prijavila na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja o stradalnicima Drugoga svjetskog rata. Naš projekt dobio je potporu spomenutog Ministarstva koje je sufinanciralo tisak knjige „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i Neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije“ u iznosu od 30.000 kn. S obzirom da je ukupan trošak tiska iznosio gotovo 50.000 kn, ostatak iznosa smo podmirili samostalno. Osim toga, naša udruga financirala je troškove naših promocija zbog čega je navod autora Hrvoja Šimičevića da je HDP „Dr. Rudolf Horvat“ pokrila troškove promocije spomenute knjige zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva hrvatskih branitelja, notorna laž koja se veoma lako može demantirati brojnim dokazima.

Na kraju, nejasno nam je što to ponajviše muči autora Hrvoja Šimičevića: činjenica da je Ministarstvo hrvatskih branitelja sufinanciralo tiskanje knjige čiji je koautor Stjepan Štimac hrvatski branitelj i ratni vojni invalid ili činjenica da su u spomenutoj knjizi objavljeni autentični arhivski dokumenti jugoslavenske provenijencije s popisima SVIH ŽRTAVA Drugoga svjetskog rata na spomenutom području bez obzira na ideološku ili drugu opredijeljenost, uključujući osobe ubijene od strane svih zaraćenih strana u tom sukobu, one koji su skončali u logorima kao i one ubijene ili proganjane nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moguće da je Vašim autorima takav pristup nepoznat, moguće da žrtve dijelite prema „zaslužnima“ i „bezvrijednima“, ovisno o njihovoj nacionalnost, vjeri ili političkim uvjerenjima, no takav pristup nema mjesta u civiliziranom svijetu kojemu pripada Republika Hrvatska niti svjetskoj historiografiji u kojoj su svoje mjesto pronašli pojedini radovi članova naše udruge.

Od Vas očekujemo objavu ovog reagiranja uz ispriku radi lažnog navoda. U suprotnom ćete biti prijavljeni nadležnim državnim institucijama koje su vas u prošlosti velikodušno financirale.

mr.sc. Blanka Matković

predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“

SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE DOBILA NASTAVAK – OPARA POZIVA POVJESNIČARE DA ISTRAŽUJU, A ISTOVREMENO IGNORIRA POZIVE NA PROMOCIJE NJIHOVIH KNJIGA

Jučer smo objavili reagiranje naše udruga na sramotan istup splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je naveo da o stradalnicima logora Gripe u Splitu ne znamo – ništa. Izjava Andre Krstulovića Opare je notorna neistina. U proljeće prošle godine naša udruga je objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj su po prvi put objavljeni nepotpuni popisi logoraša splitskih logora, kao i brojni drugi dokumenti o stradanju Hrvata na splitskom području. Također je objavljen i nepotpuni popis likvidiranih logoraša s Gripa koji je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Predstavljanju tog izdanja u Splitu 3. svibnja 2017. bila je nazočna današnja zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović, pa se stoga može zaključiti da među osobama bliskima gradonačelniku postoji barem jedna koja o ovoj problematici zna daleko više, a to svakako nije ništa.

Gradonačelnikovu sramotnu izjavu prenio je i portal Dalmacija Danas, no iz tog detaljnijeg teksta doznajemo da je Opara pozvao znanstvene djelatnike i povjesničare “da osvijetle prošlost, bez čega nećemo doći do prave istine”. Podsjetit ćemo stoga da smo u proteklu godinu dana uredu splitskog gradonačelnika poslali pozivnica za dva nova izdanja koja smo u međuvremenu objavili, a odgovor nikada nismo dobili.

Svojim istupom Opara želi uvjeriti birače da se o stradanju Hrvata u splitskim logorima ne zna ništa, a krivnju za to naravno svaljuje na povjesničare, dakle iste one koji objavljuju knjige o temi o kojoj on ne zna ništa i iste one čije pozivnice na predstavljanja uporno ignoriraju on i njegovi zamjenici. Svojim sramotnim istupom Opara je uvrijedio sve stradalnike diljem Hrvatske čiji su članovi obitelji nakon listopada 1944. bili zatočeni na splitskim Gripama, kao i sve vrijedne ljude koji posljednjih desetljeća marljivo istražuju te događaje. I to bez ikakve plaće, za razliku od njega i njegovih zamjenika.

SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE

Povodom dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, mediji su prenijeli izjavu splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je poručio: “Tu su fašisti gušili i uništavali one koji su bili za slobodu i protiv fašizma. Nakon njih dolazi Narodno-oslobodilačka vojska i ovdje su od listopada 1944. godine krenuli krici i pucnjava i toga se sjećaju ljudi koji su živjeli ovdje. Oko 350 ljudi ovdje je noć pojela. I što mi znamo o njima – ništa“.

Netočno je da o ljudima koji su bili zatvoreni u logoru Gripe i odande nestali ne znamo ništa jer upravo je Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u svibnju 2017. objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj je po prvi put objavljen nepotpuni popis zarobljenika koji su nakon listopada 1944. bili zatočeni u tom splitskom logoru. Osim toga, u knjigu je uvršen u nepotpuni popis logoraša s Gripa koji su likvidirani, a isti popis je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Također smo objavili mnoštvo drugih dokumenata o stradanju građana na širem splitskom području.

Moguće je da Andro Krstulović Opara nikada nije čuo o ovoj knjizi i spomenutim dokumentima iako je na prvom predstavljanju navedene knjige u Splitu bila nazočna njegova trenutna zamjenica Jelena Hrgović koja ga je s lakoćom mogla uputiti u ovu problemtiku. Podsjetit ćemo i na to da je naša udruga u listopadu 2017. objavila zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Imotske krajine u koju je također uvršen popis Imoćana koji su bili zatočeni u splitskom logoru knjigu, ali i popisi zatočenika u drugim logorima na području Splitsko-dalmatinske županije. U travnju ove godine objavili smo zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Vrgorske krajine, Makarskog primorja i neretvanskog kraja, također s popisima logoraša i likvidiranih. Promocije ovih izdanja organizirane su diljem Hrvatske, a naša udruga je poslala pozivnicu i uredu splitskog gradonačelnika iz kojega nikada nije stigao nikakav odgovor.

Uzevši u obzir dugogodišnji rad istraživača koji su objavili brojne tekstove i knjige o stradanju Hrvata na području srednje Dalmacije, posebno Splita, uključujući i rad članova naše udruge koji su u Državnom arhivu u Splitu pregledali kompletno gradivo iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća, izjava Andre Krstulovića Opare odražava elementarno neznanje osobe koja bi po definiciji trebala zastupati interese svih građana Splita, ali i svih obitelji čiji su bližnji stradali u splitskim logorima i drugim lokacijama.

OBAVIJEST ZA HRVATE U ŠVICARSKOJ

Dana 16. i 17. lipnja održana su dva predavanja Blanke Matković u Švicarskoj i to u Zurichu, odnosno Luzernu. Na predavanjima su u prodaji bile knjige “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni”, “Dugopoljski žrtvoslov” te posljednji primjerci knjige “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni”.

Prve dvije knjige zainteresirani mogu naručiti na e-mail Hrvatske kulturne zajednice koja je u suradnji sa NK “Croatia” i HKSD “Zrinski” organizirala ova predavanja: hkzkkv@hkz-kkv.ch.

Jedini preostali primjerci knjige “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” dostupni su u redakciji Hrvatskog tjednika pa molim zainteresirane da se obrate na e-mail hrvatski.list@hi.t-com.hr.

U SPOMEN NA VRGORAČKE “LIPANJSKE ŽRTVE

Dana 15. lipnja navršilo se 76 godina otkako su partizanske postrojbe zauzele grad Vrgorac i na mjesnom groblju počinile masovnu likvidacije vrgoračkih civila. Povodom ove obljetnice u Slobodnoj Dalmaciji je objavljen prilog Mate Primorca u kojemu se autor osvrnuo i na nedavno objavljeno izdanje HDP “Dr. Rudolf Horvat” koje je pod naslovom “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” u proljeće ove godine predstavljeno diljem Hrvatske, pa tako i u Vrgorcu u kojemu se 24. travnja nisu pojavili predstavnici gradskih vlasti. U uvodnom dijelu ove knjige objavljen je duži prilog o masovnim likvidacijama u Vrgorcu u lipnju 1942. godine s dokumentima vlasti NDH i Komunističke partije o spomenutom događaju. Knjigu možete naručiti na naš e-mail info@croatiarediviva.com.

 

IZLAGANJE BLANKE MATKOVIĆ NA PREDSTAVLJANJIMA NAŠIH IZDANJA

Između 17. travnja i 9. svibnja o.g. u 11 hrvatskih gradova i općina je održano predstavljanje naših izdanja “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” i “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni”. Na ovim promocijama predsjednica udruge i supriređivačica izdanja Blanka Matković je održala opširnije izlaganje o komunističkim zločinima i velikosrpskim mitovima od 1941. do danas koje je u dva dijela objavljeno u Hrvatskom tjedniku. Prvi dio izlaganja možete pročitati na ovoj poveznici, a drugi dio ovdje. Treći dio izlaganja, koji nije objavljen u Hrvatskom tjedniku, odnosio se na izdanja koja su na ovim događajima predstavljena.

OBAVIJEST ZA HRVATE U ISELJENIŠTVU

Zbirka dokumenata koju je pod naslovom “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” nedavno objavila naša udruga dostupna je na web stranici AbeBooks.com te na web stranici Knjižare Dominović.

Podsjećamo da su prva izdanja zbirki dokumenata “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” rasprodana. Molimo sve zainteresirane da se jave na e-mail info@croatiarediviva.com radi predbilježbe za drugo izdanje.

Hrvati u Kanadi svoj primjerak knjige “Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime” autorice Blanke Matković mogu naručiti putem e-maila info@croatianheritage.org po cijeni od 20 kanadskih  dolara za studente i 40 kanadskih dolara za ostale. Knjiga će također biti u prodaji 19. svibnja prilikom obilježavanja sjećanja na bleiburške žrtve u Župi hrvatskih mučenika u Mississaugi.

ODRŽANE PROMOCIJE NAŠIH IZDANJA U KAŠTEL LUKŠIĆU I DUGOPOLJU

Dana 8. svibnja održano je predstavljanje naših izdanja u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću. Promociju je organizirala dobrovoljačko-braniteljska udruga “Stina pradidova” iz Kaštela, a nazočnima se trebao obratiti počasni član spomenute udruge i nezavisni saborski zastupnik general Željko Glasnović. S obzirom da g. Glasnović zbog neodgodivih obveza nije uspio stići na predstavljanje, njegovo obraćanje javnosti je pročitala voditeljica Žana Topić.

IZJAVA GENERALA ŽELJKA GLASNOVIĆA

“Hrvatska danas likuje nad čovjekom koji se probudi svako jutro s ponovljenim napadom amnezije. U tom kulturnom mraku Blanka Matković je najsvjetlija točka, ona je glogov kolac za današnje agitpropovce i kriptokomuniste koji još drže Hrvatski narod u povijesnom mraku. Danas žrtve komunističkog terora ne samo da se prešućuju nego se kriminaliziraju. Ministarstvo kulture velikodušno pomaže falsifikatorima naše povijesti i tako surađuje s velikosrpskim imperijalistima i jugo nacionalistima. Srbija do dan danas ne poštuje niti jedan međunarodni dogovor o povratu arhive iz Beograda.

Nije dovoljno kupiti Blankinu knjigu, moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu. Komunistički sustav ubijao je temeljne, etičke i moralne norme na prostorima gdje je vladao. Dostojevski je usporedio ljudsku dušu s Arenom u kojoj se vodi vječna borba između Boga i sotone za prevlast. Sotona je slatkorječiv ali najveća mana mu je ta da ne može izgovoriti istinu. Istina se ne nalazi samo u knjizi Blanke Matković nego i na stranicama njezine udruge CROATIA REDIVIVA. Suprotstavite se daljnjoj falsifikaciji našoj povijesti. Ja vas pozdravljam s hrvatskim pozdravima Bog i Hrvati, ZDS i svi uz Krista protiv komunista.

 S poštovanjem,

 ŽELJKO GLASNOVIĆ”

Dana 9. svibnja održana je promocija u Dugopolju u organizaciji g. Stanka Balića, bivšeg ravnatelja knjižnice i nekadašnjeg općinskog načelnika. Voditelj predstavljanja je bio poznati hrvatski književnik i skladatelj Ante Nadomir Tadić Šutra, koji je doputovao iz Knina. Promociji su bili nazočni g. Perica Bosančić, aktualni načelnik Općine Dugopolje, g. Zlatko Ževrnja, bivši načelnik Općine Dugopolje i bivši župan Splitsko-dalmatinske županije, istaknuti hrvatski novinar Joško Čelan te drugi gosti.

Ovim putem još jednom zahvaljujemo dobrovoljačko-braniteljskoj udruzi “Stina pradidova”, napose predsjedniku udruge g. Anti Komljenu, generalu Željko Glasnoviću, g. Stanku Baliću, g. Perici Bosančiću i ostalima koji su omogućili održavanje ovih predstavljanja.

PREDAVANJA ČLANOVA NAŠE UDRUGE U SLAVONIJI I POSJETI LOKACIJAMA STRADANJA HRVATSKOG NARODA KROZ 20. STOLJEĆE

Tijekom prošlog tjedna članovi naše udruge su boravili u Slavoniji gdje su održali dva predavanja –  u Osijeku 4. svibnja i u Slavonskom Brodu 5. svibnja.

Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.
Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.

Na proputovanju prema Osijeku, zaustavili smo se u Zagrebu gdje smo bili pozvani  u Sabor od strane nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića kojemu se ovim putem zahvaljujemo na velikoj podršci koju nam je pružao do sada i koju će nam pružati u budućnosti. Podsjećamo da je 25. travnja g. Glasnović održao govor u kojemu je u sabornici po prvi put bilo riječi o radu naše udruge i dosadašnjim znanstvenim rezultatima naših članova.

https://www.youtube.com/watch?v=qHJ8kAfQbEc

Dana 4. svibnja posjetili smo Nuštar gdje nas je ugostio g. Mirko Adžaga, nuštarski branitelj i autor knjige “Vatrene ulice – četiri dana”. G. Adžaga nas je upoznao s radom udruge ljubitelja i sakupljača starina Banovac i pokazao nam impresivnu zbirku srednjovjekovnog prstenja.

Istog dana smo posjetili i Vukovar gdje smo se susreli s nagrađivanom hrvatskom književnicom Tanjom Belobrajdić te obišli Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Spomen dom Ovčara.

Blanka Matković i Borislav Barišić, predsjednik SUDHOS-a
Blanka Matković i Borislav Barišić, predsjednik SUDHOS-a

Prilikom posjeta Čepinu susreli smo se s predsjednikom SUDHOS-a Borislavom Barišićem koji nas je velikodušno dočekao i podržao naš rad. Između ostalog, razgovarali smo i o pozdravu “Za dom spremni” oko kojega smo se u potpunosti složili. Prilikom razgovora o tzv. Vijeću za suočavanju s prošlošću došli smo do spoznaje da su pojedini članovi Vijeća uvjeravali g. Barišića da je pozdrav “Za dom spremni” postojao isključivo za vrijeme NDH. Bilo je to prilično razočaravajuće s obzirom na činjenicu da je u kolovozu 2017. naša udruga uputila Vijeću otvoreno pismo te smo svim članovima Vijeća e-mailom dostavili dokaze da je taj pozdrav zabilježen i 1921. kada su na školskoj priredbi hrvatska djeca recitirala “Za rod i dom spremni život dati…”. Osim toga, u Hrvatskom tjedniku smo objavili opširan tekst o latinskom prijevodu istog pozdrava kojim se već stotinama godina služe različite vojske, a zabilježen je i na američkom odlikovanju iz 1814. godine.

U večernjim satima 4. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković održali su predavanja u Knjižari Nova u Osijeku i tom prilikom pred 30-tak posjetitelja predstavili naša dosadašnja izdanja. Naš domaćin bio je g. Ivica Vuletić kojemu se ovim putem zahvaljujemo na organizaciji ovog događaja i ustupanju prostorija knjižare. “Glas Slavonije” popratio je ovu promociju novinskim tekstom, a Blanka Matković je dala izjavu za Slavonsku TV.

U subotu 5. svibnja posjetili smo rodnu kuću Antuna Gustava Matoša u Tovarniku gdje nas je ugostio g. Željko Anić, predsjednik Društva A. G. Matoša.

U popodnevnim satima 5. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković su pred 50-tak posjetitelja održali  predavanje u Domu HVIDR-e u Slavonskom Brodu, a pridružio im se i magistar povijesti David Magdić, također član HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Zahvaljujemo se našem domaćinu g. Mati Pudiću i brodskoj HVIDR-i koja je organizirala ovaj događaj te pozvala novinarku s lokalne radio postaje kojoj je Blanka Matković dala kraći intervju.

U nedjelju 6. svibnja članovi udruge su posjetili spomenik žrtvama komunističkog i četničkog terora u Bilaju nedaleko Gospića.

Također smo obišli nedavno otkriveni spomenik Vila Velebita u Svetom Roku.

Na samom kraju našeg putovanja posjetili smo crkvu svetog Mihovila u Lovincu ispred koje se nalaze zvona s nekadašnje rimokatoličke crkve koja je srušena u Domovinskom ratu.

Ovim putem također zahvaljujemo svim hrvatskim braniteljima koji su podržali naš dosadašnji rad i nazočili ovim predstavljanjima te svima koji su nam na ovome putovanju ugostili.