Arhiva oznaka: lustracija

SLAVI LI SE U SRBU POKUŠAJ ANEKTIRANJA DIJELA HRVATSKOG TERITORIJA I NJEGOVO PRIKLJUČENJE – ITALIJI?

Svake godine 27. srpnja u Srbu se obilježava tzv. Dan ustanka naroda Like i Korduna, odnosno nekadašnji Dan ustanka naroda Hrvatske, kako se isti nazivao u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatske. Dan je to kada je navodno pukla „prva ustanička puška“ u borbi protiv „mrskog okupatora“, a u novijoj hrvatskoj povijesti taj datum izaziva kontroverze i podjele u hrvatskom društvu. Stoga je potrebno istaknuti nekoliko ključnih činjenica neophodnih za razumijevanje događaja koji su se odigrali krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. U knjizi „Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.“ ukratko je navedeno da je 27. srpnja 1941. „otpočeo masovni narodni ustanak u južnoj Lici“ koji se „brzo proširio i na ostale krajeve Like“ i to tako da su „gerilski odredi i narod iz sreza D. Lapac, predvođeni komunistima, poseli komunikacije koje vode ka Srbu, napali ustaško-žandarmerijski stanicu i zauzeli Srb“.

No, mnoge druge knjige, objavljene u bivšoj Jugoslaviji, otkrivaju detalje o stvarnoj naravi ovog „narodnog ustanka“. Tako se u knjizi „Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.“ (Knjiga I, Beograd, 1957.) ističe da se krajem srpnja na ustanak digao „srpski narod Like i Kninske Krajine“ čime se jasno implicira da ovaj ustanak nije bio „narodni“, nego srpski. U istoj knjizi nadalje navedeno je i  slijedeće: „Međutim, dok su u Lici i Bosanskoj Krajini ustanak pripremili i njime rukovodili komunisti, dotle je ustanak u Kninskoj Krajini, gde je partijska organizacija bila malobrojna, uglavnom izbio spontano, tako da su predstavnici srpske buržoazije uspeli da masama nametnu svoje rukovodstvo, što će imati odraza na čitav tok i karakter ustanka u tom kraju.“ Ovi detalji otkrivaju da su, uz sudjelovanje komunista u organizaciji i pripremi tog ustanka, u njemu sudjelovali i neki drugi „elementi“. Koji su to bili razotkriva nastavak teksta u istoj knjizi kojeg ćemo zbog njegovog značaja citirati u cijelosti:

„Ovaj masovni ustanak gotovo je uništio ustašku vlast u Kninskoj Krajini (sem u samom Kninu) i u većem delu Like. Nemoćne i zaplašene ustaško-domobranske snage i organi vlasti NDH napustili su čak i Knin i povukli se za Drniš, te je komandant italijanske divizije ‘Sasari’ 1. avgusta preuzeo svu civilnu i vojnu vlast u Kninu i okolini. Sporazumno s pretstavnicima bivših građanskih partija, četnički nastrojenim ljudima iz rukovodstva ustanka, Italijani i ovde istupaju kao tobožnji zaštitnici Srba od ustaškog terora, ne napadaju ustanike, izjašnjavaju se da su, tobože, protiv svojih saveznika i satelita ustaša itd. Pročetnički elementi vešto obmanjuju narod da će im Italijani obezbediti miran život i nacionalni opstanak. Ustaničke mase, politički i kulturno dosta zaostale, pod uticajem bivših buržoaskih političara, nasedaju ovoj italijansko-četničkoj politici. One ne uočavaju činjenicu da su upravo Italijani godinama pomagali ustaše, doveli ih na vlast i tokom nekoliko meseci mirno gledali kako oni progone i fizički istrebljuju srpski narod. U takvim uslovima, ustaničke snage se pasiviziraju i ustanak počinje splašnjavati. Malo brojni komunisti nisu uspeli da spreče proces opadanja ustanka. Posle uspeha u Kninskoj Krajini, Italijani pokušavaju da na sličan način razbiju ustanak u Lici (kao i u Bosanskoj Krajini). Ustaničkim snagama na području; Like gotovo su isključivo rukovodili komunisti. Samo u nekim mestima južne Like imali su uticaja i pretstavnici srpske buržoazije. Oni su, zajedno s pročetničkim elementima iz Kninske Krajine, 11 avgusta u selu Otriću održali sastanak s italijanskim pretstavnicima iz Knina i potpisali sporazum o međusobnom nenapadanju. Rukovodstvo ustanka u južnoj Lici nije se snašlo, već je podleglo uticaju ovakvih shvatanja o nenapadanju na Italijane i poslalo svog pretstavnika na sastanak u Otriću.“

Dakle, ličko-kninski ustanak bio je ustvari kombinirani komunističko-četnički ustanak u kojemu su posredničku ulogu odigrale talijanske vojne postrojbe koje će u svom budućem djelovanju na prostoru Dalmacije redovito i u suradnji s četnicima poduzimati vojne operacije protiv hrvatskog stanovništva i biti odgovorne za masovne zločine koji su uslijedili 1942. godine.

Umiješanost Talijana u „narodni ustanak“ nije bila tek puka slučajnost. Već u svibnju 1941. bivši narodni poslanik Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) Niko Novaković-Longo otišao je u Rim sa zahtjevom da se Kninska krajina i susjedna područja naseljena Srbima priključe Italiji, a kontakti između srpskih političara i Talijana nastavljeni su i kasnije kada je uspostavljena zajednička suradnja. U citiranoj literaturi ističe se i to da je spomenuti talijansko-ustanički sporazum u Otriću izazvao „izvjesnu krizu, naročito u južnoj Lici“, koja je „posle upornog i dužeg rada Partije u osnovi bila preprođena, jer je veći deo ustaničkih snaga prihvatio liniju Partije da je nužna borba protiv Italijana, dok je manji deo počeo otvoreno da sarađuje s okupatorom i da se postepeno oformljuje u četničke jedinice.“  Ovaj navod potvrđuje da je ustanak „naroda“ bio ustvari kombinirani srpski komunističko-četnički ustanak protiv hrvatske države u kojemu je dio ustanika bio na „partijskoj liniji“, a dio je zagovarao aneksiju dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripojenje Italiji. O ovome svjedoče i talijanski dokumenti, objavljeni u knjizi Dokumenti jedinica i ustanova Kraljevine Italije (Knjiga 1, 1941.), pa se tako u zapovijedi Zapovjedništva 6. armijskog korpusa od 29. srpnja 1941. potčinjenim zapovjedništvima ističe slijedeće: „Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima.“  Osim toga, u izvješću guvernera Dalmacije, koje je istog dana upućeno u Rim, ističe se da su se „četničke kolone koje dostižu oko 2000 ljudi, dolazeći iz brdovitih zona Gračaca, Drvara i Vrlike, uputile prema Kninu“. Uputivši se iz Knina prema Zrmanja Vrelu, jedan talijanski satnik zaustavljen je od strane stotinjak naoružanih ljudi, koji su, vidjevši da je Talijani, „izjavili da oni uopšte nisu komunisti…i da stanovništvo Like želi da ima garnizon od italijskih trupa“. Štoviše, vođa ustanika je talijanskom satniku predao poruku sa zamolbom da je uruči talijanskom zapovjedništvom u Kninu: „Stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme celu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici.“ Uz ovaj dokument dodana je bilješka priređivača te zbirke dokumenata u kojoj je također navedeno da su „velikosrpski elementi… uspeli u prvim danima ustanka…da jednom delu ustanika nametnu svoja shvatanja… Zahvaljujući svom ranijem ugledu, kao i raznim okolnostima, ti elementi su zauzeli i izvesna rukovodeća mesta u ustanku, koja su koristili za stvaranje kontakata sa italijanskim oficirima i za pisanje proglasa u kojima se izražava lojalnost okupatoru i pozivaju ustanici da ne pružaju otpor njegovim trupama. Istovremeno, optužujući hrvatski narod i muslimansko stanovništvo kao krivce za ustaške zločine nad srpskim stanovništvom, oni nastoje da ustanak skrenu na kolosek bratoubilačke borbe. Kasnije, u toku septembra 1941, velikosrpski nacionalisti iz Kninske krajine i južne Like prelaze u otvorenu izdaju NOP-a; uz pomoć italijanskog okupatora pristupaju obrazovanju četničkih formacija, koje će za sve vreme rata sarađivati sa italijanskim i nemačkim okupatorima u borbi protiv narodnooslobodilačkog pokreta.“ No, kolika je bila stvarna opasnost potpune aneksije većeg dijela hrvatskog teritorija pokazuje i izvješće zadarske grupe Teritorijalne legije karabinjera od 31. srpnja 1941. u kojemu se ističe da je „potvrđeno da je pokret usmeren isključivo protiv ustaša i da bi naročito stanovništvo Like i Bosne sa oduševljenjem prihvatilo pripajanje Italiji.“ U izvješću zapovjednika 23. artiljerijskog puka od 9. kolovoza 1941. o situaciji u Gospiću navodi se da srpsko stanovništvo ne propušta priliku izraziti želju da talijanske postrojbe „okupiraju jednog dana zemlju“, a „u tom bi slučaju odmah predali oružje Italijanima i vratili se mirnom i plodnom radu“.

Na situaciju u Hrvatskoj osvrnuo se u svom izvješću od 2. kolovoza 1941. član Politbiroa CK KPJ Edvard Kardelj koji je istaknuo da su „naši na terenu skoro u većini slučajeva…izgubili glavu“, a „oslobodilački pokret u Hrvatskoj, (što se Hrvata tiče) još je jako slab“ zbog čega je „Hrvatska danas za nas najteži teren“. Upitno je na kakvo „gubljenje glave“ je Kardelj točno mislio, ali neupitno je da brojni dokumenti, kako komunistički, tako i talijanski, potvrđuju stvarnu narav „narodnog ustanka“ koji je prvenstveno bio uperen protiv hrvatske države i naroda koji je od tih istih ustanika bio izložen nasilju i progonima. Tako su u Drvaru pobijeni gotovo svi Hrvati i Muslimani, a istovremeno se odvijao pokolj u Bosanskom Grahovu gdje su četnici pod zapovjedništvom četničkog vojvode Branka Bogunovića župnika Jurja Gospodnetića nabili na ražanj i ispekli. U zaseoku Ivezići pobijeno je 37 osoba od kojih je najmlađi Jakov Ivezić imao svega 3 godine. Pobijeno je i 55 staraca u Boričevcu, a 2000 stanovnika natjerano u bijeg. Spaljena su sela u Krnjeuši i Vrtoči gdje je ubijeno preko 200 osoba. Ubijani su hrvatski civili – starci, žene, djeca. Nije pošteđeno niti 350 hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina, gdje su svetkovali blagdan sv. Ane, vlakom vraćali u Drvar. Četnici su ih zaustavili u Vagnju i likvidirali kod jame Golubnjače. Uostalom, „u ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela“, zaključio je Kardelj u spomenutom izvješću.

Svake godine 27. srpnja u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj javno se obilježavaju događaji u kojima se Kardeljevi i Bogunovićevi sljedbenici dokazivali da se doista ne plaše uništavanja čitavih sela. Uništavanje je bilo doslovno jer nije bila riječ samo o paleži i pljački, nego o sustavnim progonima i genocidu nad hrvatskom stanovništvom. Režimi pod kojima su se ova nasilja organizirala i odvijala – četnički, fašistički i komunistički – bili su neupitno totalitarni. Prva dva osuđeni su i odbačeni od strane demokratskog svijeta prije više desetljeća. Onaj komunistički osuđen je Rezolucijom Vijeća Europe 1481 iz 2006. godine. Iste godine Hrvatski sabor donio je vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj između 1945. i 1990. Nažalost, ne samo da ova deklaracija nije obuhvatila ratne zločine počinjene nad hrvatskim narodom od 1941. do 1945., nego uopće nije zaživjela u praksi zbog čega već godinama svjedočimo proslavama događaja koji su za posljedicu imali likvidacije, progone i masovna kršenja ljudskih prava i koji su neprihvatljivi u demokratskim društvima kojima bi trebala pripadati i današnja Republika Hrvatska.

Ovakvim pristupom obiteljima svih stradalnika, odnosno njihovim potomcima, poručuje se da su još uvijek građani drugog reda osuđeni na šutnju i bez prava da svoje pretke oplakuju i dostojno pokopaju. U sličnom položaju su i svi oni hrvatski građani čije su obitelji u Domovinskom ratu bile izvrgnute istim onim postupcima kakvi se slave 27. srpnja u Srbu. Štoviše, „prve ustaničke puške“ u ljeto 1990. pukle su na istim područjima na kojima je počeo „ustanak naroda“ 1941. Na tim područjima hrvatsko stanovništvo bilo je izloženo represalijama i nasilju te naposlijetku progonima i likvidacijama. „Ustanak“ iz 1990. širio se poput onog iz 1941., a u okupirani Vukovar ušle su postrojbe okićene znakovljem koje je krasilo ustanike iz 1941., dakle četničkim kokardama i partizanskim zvijezdama petokrakama.

„Dan ustanka naroda“, odnosno ratnih zločina nad hrvatskim narodom u bivšoj Jugoslaviji bio je nametnut kao državni praznik. Istraživanje komunističkih zločina u tom razdoblju nije bilo dozvoljeno, a hrvatska povijest kontaminirana je partijskom ideologijom. Već punu 31 godinu Hrvatska, uz Sloveniju jedina bivša komunistička država koja je ujedno i članica EU, čeka na donošenje Zakona o lustraciji. Prijedlog nacrta takvog Zakona, kojeg su 1998. pripremili saborski zastupnici iz redova Hrvatske stranke prava, odbačen je iako je upravo donošenje takvog zakona neophodno da bi u Hrvatskoj u potpunosti mogao zaživjeti demokratsko društvo u kojemu će biti garantirana sloboda znanstvenog istraživanja, naročito o kontroverznim povijesnim događajima poput onog u Srbu, i u kojemu će najstrože biti osuđeni svi pojedinci i organizacije koji otvoreno zagovaraju ili podržavaju zločinačke ideologije zbog kojih je hrvatski narod u svojoj domovini bio proganjan, mučen i ubijan.

Na kraju, potrebno je zapitati se što se to točno slavi u Srbu? Ustanak protiv hrvatske države, zločini nad hrvatskim stanovništvom ili pokušaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i njegovo priključenje Italiji? Kakav god odgovor na ovo pitanje bio, činjenica ostaje da su stvarni motivi koji se kriju iza „narodnog ustanka“ i obilježavanja istog bili protivni interesima hrvatskog naroda i samim tim protuustavni.

LUSTRACIJA NA PRIMJERU “DUGOPOLJSKOG ŽRTVOSLOVA”

U prvom dijelu emisije “O, tempora” dr. sc. don Josip Dukić govori o knjizi “Dugopoljski žrtvoslov” u kontekstu jednog od oblika lustracije. Knjigu je napisao zajedno s dr. Blankom Matković, a objavljena je 2011. u nakladi Općine Dugopolje. Bila je to knjiga koja je svojom metodologijom položila temelj budućim žrtvoslovima, a trenutno su u pripremi još dva žrtvoslova koja se rade po istoj metodologiji.

KAKO SIJEŠ TAKO ĆEŠ I ŽETI

Prije 5 godina i 3 mjeseca uputili smo hrvatskim institucijama prvi dopis u vezi netočnih navoda na web stranici JUSP Jasenovac i statusa poslijeratnog logora Jasenovac. U tom razdoblju obratili smo se bivšem ministru (ne)kulture Berislavu Šipušu, bivšem ministru (ne)kulture Zlatku Hasanbegoviću, aktualnoj ministrici (ne)kulture Nini Obuljen Koržinek, veleposlanstvu RH u Washingtonu i bivšoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović. Sadržaj tih obraćanja nalazi se ovdje: http://croatiarediviva.com/2018/01/13/tri-godine-vodimo-bitku-s-hrvatskim-institucijama-istinu-jasenovcu/. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Umjesto toga, dobili smo pljuvanje i  baniranje na desnim portalima jer smo Istinu stavili ispred svetih političkih krava. Nikad nam se nije obratili niti jedna hrvatska udruga, počevši od onih razvikanijih poput Matice hrvatske i HU Benedikt koja je bila voljna podržati naše zahtjeve. Hrvati su izabrali šutnju!

Istraživali smo i povijest pozdrava “Za dom spremni” o čemu više ovdje http://croatiarediviva.com/2017/10/01/domovinu-spremni-pobijediti-umrijeti-pisalo-americkom-odlikovanju-iz-1814-godine/ , http://croatiarediviva.com/2017/08/27/rod-dom-spremni-zivot-dati-mrijeti-nekim-inacicama-nije-ustaski-pozdrav-hrvatska-djeca-recitirala-ga-1921-godine/http://croatiarediviva.com/2017/08/13/starohrvatski-pozdrav-dom/. Obraćali smo se i tzv. Vijeću za suočavanje s prošlošću o čemu više ovdje: http://croatiarediviva.com/2017/08/27/otvoreno-pismo-vijecu-suocavanje-s-prosloscu/. Uputili smo i dopise svim saborskim klubovima zastupnika. Slali smo emailove na brojne adrese udruga tražeći podršku, među njima i udrugama HOS-a. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Hrvati su izabrali šutnju!

Pripremili smo i nekoliko radova o lustraciji: http://croatiarediviva.com/lustracija/. U vezi te teme smo uputili dopis na preko 50 adresa hrvatskih organizacija diljem svijeta. Nitko nam nikada nije odgovorio. Pojedini Hrvati iz Australije naknadno su nam poručili da ih ne zanima što mi imamo za reći jer smo, za razliku od g. Leljka i g. Vukića, mi Hrvati pa stoga “nemate kredibilitet”. Hrvati su još jednom izabrali šutnju!

Udruge od braniteljskih pa do navodno super-hrvatskih su nas uredno ignorirale. U međuvremenu su nas “desni” mediji marginalizirali, a naše radove pripisivali onim istraživačima koji su im bili poželjniji jer nisu previše “talasali”. Na Facebook stranicama Hrvatske stranke prava smo banirani jer smo se drznuli reći da je predsjednik HSP Split 1991. bio Jozo Radanović: http://croatiarediviva.com/2020/03/01/priopcenje-hdp-dr-rudolf-horvat/. U posljednjih pet godina ljudi su nas nazivali marginalcima koji nisu pravi povjesničari i koje predvodi “koza s autizmom”.

Osim pojedinaca koji su nas podupirali i pojedinih manjih lokalnih udruga koje su nam pomogle u pripremi pojedinih promocija, niti jedna hrvatska udruga ili institucija nije javno stala uz naša priopćenja i zahtjeve osim nezavisnog saborskog zastupnika general Željka Glasnovića.

Jučer su Hrvati doznali da se o Jasenovcu nema više što raspravljati te da bi spomen-ploča poginulim hosovcima trebala završiti na smetlištu. Čitav dan Hrvati su kukali na Facebooku i portalima zbog okrutne sudbine koja ih je zatekla. No, je li vas doista zateklo? Nije da niste znali. Nije da nije bilo “marginalaca i koze s autizmom” koji se za vas nisu borili 15 godina otkako su počeli sa svojim radom i proveli zadnji 5 godina upozoravajući vas.  Birali ste gurati glavu u pijesak jer je bilo jednostavnije praviti se da se ništa bitno ne događa ili je eventualno bilo lagodnije voditi bojeve na Facebooku. Sami birate sebi vlast. Sami birate koje ćete udruge podržati. Sami birate koje ćete portale čitati i donirati. Rođeni ste sa slobodno voljom i prokletstvom izbora. Birali ste krivo. Zašto onda sada plačete?

PRIOPĆENJE HDP “DR. RUDOLF HORVAT”

Dana 1. ožujka 2020. Hrvatska stranka prava (HSP) je na svojoj web stranici objavila priopćenje s izvanrednog sabora stranke koji je održan dana 29. veljače 2020. u Gospiću. U tom priopćenju se navode pozdravi gostima i uzvanicima koji su „uveličali“ spomenuti skup, a među njima i ime dopredsjednika naše udruge Stipe Pilića. Ovim putem demantiramo ove navode jer gospodin Pilić nije prisustvovao spomenutom skupu iako je na njega bio pozvan kao gost.

Također ističemo da je na navedenom skupu predsjednik HSP Split i član predsjedništva stranke Hrvoje Marušić naveo netočnu tvrdnju da je 1991. godine bio predsjednik stranke na razini Grada Splita. Uvidom u novinske tekstove iz tog razdoblja, kopije stranačkih dokumenata i neobjavljeni rukopis tadašnjeg predsjednika HSP Split Joze Radanovića poznato je otkada je Radanović bio predsjednik podružnice i kada je to prestao biti. Dana 15. siječnja 1992. u hotelu „Marjan“ u Splitu održana je politička tribina stranke i u tom trenutku Radanović je još uvijek bio predsjednik HSP Split. Osim brojnih pisanih dokaza, građani Splita i okolice su svjedoci tog vremena te se s velikom vjerojatnošću mnogi među njima mogu sjetiti tih dana. Na spomenutom skupu HSP-a u siječnju 1992. bio je nazočan i jedan član naše udruge koji je stoga također svjedok tih događanja. Bilo kakva iskrivljavanja hrvatske povijesti su neprihvatljiva i na njih ćemo uvijek reagirati bez obzira na bilo kakve pritiske s bilo čije strane. Stoga ovim putem želimo reći i to da je u večernjim satima dana 29. veljače 2020. prva reagirala predsjednica naše udruge Blanka Matković koja je na Facebook stranici HSP Splitsko-dalmatinske ostavila komentar ispod objavljene video snimke s izjavom Hrvoja Marušića. Komentar je glasio: „Predsjednik HSP Split 1991. je bio Jozo Radanović!“ Nedugo nakon toga, ovaj komentar je izbrisan, a Blanka Matković blokirana čime joj je na spomenutoj Facebook stranici onemogućeno daljnje komentiranje. Pitamo se kakva je namjera onih koji na silu žele zatrti nečije ime i time ga izbrisati iz povijesti. Ovakvih primjera je u povijesti bilo mnogo, no na kraju je povijest uvijek pamtila imena onih koje se pokušalo izbrisati, a ne imena počinitelja takvih nedjela.

Na kraju ćemo reći i to da Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ najsnažnije podupire zahtjeve brojnih pojedinaca i organizacija u Hrvatskoj koji se zalažu za provođenje lustracije. Ovdje je riječ o lustraciji na svim razinama, pa tako i onoj u redovima političkih stranaka, posebno onih koje načelno propagiraju lustraciju. Dakako, to se odnosi i na stranku o kojoj je ovdje riječ, pa ćemo stoga reći ovako: bili smo u arhivima i provjerili. Istinu znamo i ne bojimo vas se! Našu povijest pisat ćemo mi!

IZLAGANJE BLANKE MATKOVIĆ NA PREDSTAVLJANJIMA NAŠIH IZDANJA

Između 17. travnja i 9. svibnja o.g. u 11 hrvatskih gradova i općina je održano predstavljanje naših izdanja “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” i “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni”. Na ovim promocijama predsjednica udruge i supriređivačica izdanja Blanka Matković je održala opširnije izlaganje o komunističkim zločinima i velikosrpskim mitovima od 1941. do danas koje je u dva dijela objavljeno u Hrvatskom tjedniku. Prvi dio izlaganja možete pročitati na ovoj poveznici, a drugi dio ovdje. Treći dio izlaganja, koji nije objavljen u Hrvatskom tjedniku, odnosio se na izdanja koja su na ovim događajima predstavljena.

PREDAVANJA ČLANOVA NAŠE UDRUGE U SLAVONIJI – OSIJEK 4.5. I SLAVONSKI BROD 5.5.

U petak 4. svibnja članovi naše udruge Blanka Matković i Stjepan Štimac, supriređivači knjige “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni“, će održati predavanje i predstavljanje naših izdanja u Osijeku (Knjižara Nova, Trg Ante Starčevića 4, 19 h). Domaćin i voditelj će biti vlasnik Knjižare Nova g. Ivica Vuletić, a očekujemo i jednog posebnog gosta, hrvatskog ratnog vojnog invalida čije je ime dobro poznato javnosti.

U subotu 5. svibnja održat će se promocija u Slavonskom Brodu (Dom Hvidre, Stjepana Marjanovića 2, 17 h), a Blanki i Stjepanu će se pridružiti najmlađi član naše udruge i magistar povijesti David Magdić koji će u svom rodnom gradu održati kraće predavanje o stradanju hrvatskih vojnika i civila u Sloveniji u proljeće i ljeto 1945. Domaćin i organizator predavanja je Hvidra u Slavonskom Brodu kojoj se ovim putem zahvaljujemo na suradnji.

Pozivamo sve hrvatske branitelje koji su sudjelovali ili na druge načine pomagali istraživačke projekte članova naše udruge u istočnoj Slavoniji na nazoče ovim promocijama. Veselimo se vašem dolasku!

ODRŽANO PREDSTAVLJANJE KNJIGE U MAKARSKOJ

Sinoć je u dvorani Arte u Makarskoj pred 60-tak posjetitelja održano predstavljanje naših izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“. O ovim knjigama opširnije je govorila Blanka Matković, a voditelj je bio g. Ante Škrabić, predsjednik Matice hrvatske – podružnica Makarska.

Sljedeće predstavljanje ovih izdanja održat će se  26.4. u Metkoviću (Gradsko kulturno središte, 19 h). Veselimo se vašem dolasku!

PREDSTAVLJANJE NAŠIH IZDANJA U VRGORCU

Sinoć je u Višenamjenskoj dvorani grada Vrgorca pred 50-tak posjetitelja održano predstavljanje naših izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“. O ovim knjigama opširnije je govorila Blanka Matković, a po završetku predavanja Vrgorčani su postavljali brojna pitanja i komentirali još uvijek nerazjašnjene povijesne događaja. Predstavljanju nije bio nazočan niti jedan predstavnik lokalnih vlasti iako su bili pozvani.

Sljedeća predstavljanja ovih izdanja održat će se 25.4. u Makarskoj (dvorana Arte, početak oko 20.15) i 26.4. u Metkoviću (Gradsko kulturno središte, 19 h). Veselimo se vašem dolasku!

NA YOUTUBE OBJAVLJEN VIDEO ZAPIS PROMOCIJE U RIJECI

Na Youtube je dostupan video zapis promocije i predavanja Blanke Matković i Stjepana Štimca koje je održano 19. travnja o.g. u Rijeci.

 

Predavanje je organizirala Matica hrvatska – podružnica Rijeka u suradnji s braniteljskim udrugama, a domaćin je bio ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci i predsjednik podružnice MH g. Goran Crnković. Ovim putem zahvaljujemo organizatorima i svim posjetiteljima koji su došli podržati naš rad te se veselimo nekom budućem susretu.

PORTAL HRVATSKOG KULTURNOG VIJEĆA OBJAVIO INTERVJU S BLANKOM MATKOVIĆ

Povodom izlaska iz tiska knjige “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” te predstojećih predavanja i promocija, portal Hrvatskog kulturnog vijeća je objavio opširni intervju s predsjednicom HDP “Dr. Rudolf Horvat” Blankom Matković. Intervju možete pročitati na ovoj poveznici.