Arhiva oznaka: Crna legija

POGLAVNIKOV TJELESNI SDRUG (PTS) – POPIS POGINULIH

(Objavio portal Dragovoljac)

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Ustaške vojnice, u kojemu se nalazi prethodno objavljeno Izvješće o poginulim i umrlim od rana, pripadnicima oružanih snaga od uspostave Crne legije do danas, čuva se i Matica umrlih Poglavnikove tjelesne bojne i Poglavnikovog tjelesnog sdruga 1933.-1945. Ovaj popis obuhvaća 1090 umrlih i poginulih pripadnika PTS-a do kraja travnja 1945., no nemoguće je sa sigurnošću reći koliko je popis potpun. Prilikom rada na prijepisu ovog dokumenta članova naše udruge ustanovljeno je da su pojedini upisi nečitki, pa je popisu potrebno pristupiti s oprezom i uvažavajući napomenu da pogrešaka zasigurno ima. Ovim putem pozivamo sve one koji su na ovom popisu kao i na popisu poginulih pripadnika Crne legije pronašli članove obitelji da nam jave bilo kakve nadopune i ispravke te im unaprijed zahvaljujemo.

Kao i u prethodnom tekstu o Crnoj legiji, u ovom tekstu istaknut ćemo kratki pregled povijesti Poglavnikove tjelesne bojne i Poglavnikovog tjelesnog sdruga.

Ante Moškov
Ante Moškov

Nedugo nakon uspostave NDH Ustaški prodorni odjel, popunjen prvim dragovoljcima, preustrojen je u Bojnicu Glavnog ustaškog stana čija je zadaća bila obavljanje posebne službe uz Poglavnika. U prva dva mjeseca postojanja Bojnica izmijenilo se nekoliko zapovjednika i to ustaški bojnik Stjepan Tomičić, ustaški satnik Mijo Seletković, ustaški nadporučnik Ivan Devčić i ustaški satnik Jerolim Katić. 21. lipnja 1941. zapovjedništvo je preuzeo ustaški satnik Ante Moškov, a za zamjenika je imenovan ustaški poručnik Frane Šarić.

Odredbom o sastavu i djelovanju Ustaškog pokreta od 24. lipnja 1941. određuje se da Bojnica GUS-a postaje Bojna GUS-a, odnosno „Bojna pri Poglavniku“, sa zadaćom obavljanje neposrednog osiguranja dr. Ante Pavelića. Mogli su joj pristupiti neoženjeni čarkari od 18 do 24 godina starosti, a djelatna služba trajala je četiri godine. Zapovjednik Bojne izravno je bio podređen Poglavniku.

Sredinom rujna 1941. ustrojavaju se prve stajaće djelatne bojne, a postojeća Bojna pri Poglavniku preimenovana je u Poglavnikova tjelesna bojna (PTB). U njezinom sastavu nalazio se stožer, pješačka bojna s 1., 2., 3. i 4. satom te brzi odjel sa stožerom te 5., 6. i 7. „brzim“ satom. Sredinom listopada pripojena joj je i Sveučilišna satnija Ustaške vojnice koja time postaje pripremna sat PTB-a. Početkom prosinca postrojena je i 8. oklopna sat.

Tijekom travnja 1942. izvršen je novi preustroj i povećanje Bojne, pa je ona potkraj travnja iste godine imala slijedeći sastav:

  • Stožer PTB-a,
  • Stražarski sklop (stožer te 1., 2., 3. i 4. sat),
  • Brzi sklop (Brzi odjel, stožer, 5. i 6. sat, 7. samovozni sat i 8. oklopni sat),
  • Konjanički sklop sa stožerom te 9., 10. i 11. konjaničkim satom,
  • prateći sat,
  • novački sat i
  • Sveučilišni pripremni sat.

No već sredinom svibnja Glavni ustaški stan donio je „Odredbu o Poglavnikovoj tjelesnoj bojni“ kojom je Bojna ukinuta kao stvarna vojna postrojba. Istog dana, 15. svibnja, donijeta je i „Odredba o osnutku Poglavnikovog tjelesnog sdruga“, koji se osniva kao postrojba Ustaške vojnice s temeljnom zadaćom zaštite Poglavnikove osobe. Zapovjednikom je imenovan pukovnik PTB-a Ante Moškov, a za glavara stožera PTS-a ustaški satnik Slavko Gvozdić.

Na temelju navedenog ustroj PTS-a početkom lipnja 1942. bio je slijedeći:

  • Stožer PTS-a,
  • Počasna sat,
  • Stražarski sklop (stožer te 1., 2., 3. i 4. stražarska sat),
  • bojna PTS-a (stožer te 5., 6., 7., 8. i 9. sat),
  • bojna PTS-a (stožer te 10., 11., 12., 13. i 14. sat),
  • Brzi sklop (stožer te 1., 2. i 3. oklopni sat),
  • Konjanički sklop (stožer te 1., 2., 3. i 4. konjanički sat te protukolopni sat),
  • Topnički sklop,
  • Samovozni sklop (stožer i četiri samovozne sati),
  • Bitnica protuoklopnih topova,
  • Bitnica protuzrakoplovnih topova,
  • Bitnica teških bacača i
  • Stožerna sat PTS-a (motociklistički izvidnički vod, dojavni vod, opkoparski vod, zdravstveni vod, ljekarna, opskrbni vod i povoz sata).
Lovro pl. Matačić
Lovro pl. Matačić

Od 8. rujna 1942. u sastav PTS-a ulazi 1. ustaška glasba iz Ustaškog posadnog zapovjedništva Zagreb i ustrojava se kao Glasba PTS-a, odnosno Simfonijski orkestar PTS-a za čijeg je ravnatelja imenovan Lovro pl. Matačić.

Zakonskom odredbom od 21. siječnja 1943. ugašena je Ustaška nadzorna služba (UNS), a njezin IV. ured koji se bavio poslovima osiguranja Poglavnika postao je dio Stožera PTS-a. Na čelu tog ureda nalazio se ustaški dopukovnik Viktor Tomić, kojega je u svibnju 1943. zamijenio ustaški pukovnik Ivan (Ico) Kirin.

U drugoj polovici kolovoza 1943. izvršen je kompletni preustroj PTS-a, a na njegovom čelu je i dalje ostao Ante Moškov.  Potkraj 1943. od jedne bojne PTS-a i nekih drugih postrojbi počela se postrojavati 1. pukovnija PTS-a. Krajem 1944. Ustaška vojnica i Domobranstvo ustrojavaju se u Hrvatske oružane snage, a postrojena je i 2. pukovnija PTS te PTS konačno prerasta u diviziju.

LITERATURA:

Obhođaš, Amir, Werhas, Mario, Dimitrijević, Bojan i Despot, Zvonimir, Ustaška vojnica I, Zagreb, 2013.

I. STAJAĆI DJELATNI ZDRUG (CRNA LEGIJA) – POPIS POGINULIH

(Objavio i portal Dragovoljac)

Piše: Blanka Matković

Napomena: Prijepis poginulih pripadnika Crne legije pripremila Magdalena Vuković

Delko Bogdanić
Delko Bogdanić

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Ustaške vojnice, kutija 1, nalazi se dokument Izvješće o poginulim i umrlim od rana, pripadnicima oružanih snaga od uspostave Crne legije do danas, sačinjen od strane Općeg odjela Stožera I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga, a koji je potpisao tadašnji zapovjednik pukovnik Delko Bogdanić. Treba napomenuti da je riječ o višestruko nepotpunom popisu pripadnika Crne legije – I. ustaškog zdruga. Naime, popis obuhvaća 507 umrlih i poginulih pripadnika Zdruga do 18. prosinca 1944., i to samo onih kršćanske vjeroispovijedi, a ne, na žalost, i islamske, a za neke osobe s popisa podaci nisu cjeloviti. Prije objave samog popisa, korisno je reći nekoliko riječi o Ustaškoj vojnici i Crnoj legiji. Nastavi čitati I. STAJAĆI DJELATNI ZDRUG (CRNA LEGIJA) – POPIS POGINULIH

NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?

Piše: Blanka Matković

(Kamenjar.com, MaxPortal)

Jure Francetić
Jure Francetić

Jure Francetić rodio se 3. srpnja 1912. u Prozoru kod Otočca. Pučku školu završio je u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu te je završava u Križevcima 1931. Iste godine upisuje studij prava u Zagrebu, gdje djeluje u krugu pravaške mladeži. Zbog političke djelatnosti uhićivan je i zatvaran. U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje u logoru Borgotaro dana 24. travnja 1933. polaže ustašku prisegu i zatim dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka Pusta u Mađarskoj, Francetić postaje njegovim pobočnikom. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji, a 1936. godine vraća se u Italiju gdje je interniran na otok Giglio.  Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji u studenom 1937. vraća se u Hrvatsku, no  po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak, 1938. uspijeva doći u Zagreb gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je pozvan na odsluženje vojnog roka u Niš gdje je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Kasnije se vraća u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, a u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta, Zbog te je djelatnosti opet uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku, a nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu.

Potkraj travnja 1941. poglavnik dr. Ante Pavelić imenuje ga ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uspostavi nove vlasti i osniva prve postrojbe Ustaške vojnice za borbu protiv ustanika u istočnoj Bosni ustaških postrojbi. Iz čina ustaškog dovodnika promaknut je 20. lipnja 1941. u čin satnika PTB-a. U rujnu 1941., nakon pogibije Bećira Lokmića u četničkoj zasjedi, preuzima zapovjedništvo nad postrojbama Sarajevskog ustaškog logora koje prerastaju u Crnu legiju[1]. Tijekom zime 1941./1942. zapovijeda postrojbom u borbama oko Sarajeva te u pothvatima na Ozrenu, Romaniji i kod Han Pijeska. Čin bojnika PTB-a dobio je 15. studenog 1941. Poslije uspješnih akcija Crne legije u istočnoj Bosni, promaknut je u ožujku 1942. u ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10. travnja 1942. šalje Anti Paveliću brzojavku slijedećeg sadržaja:

Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danas čuvaju našu poviestnu granicu. Potresni su prizori našeg ulazka u Srebrenicu, kada su se sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova.“

Tim činom mnogima je postao nacionalni junak, a 24. travnja 1942. odlikovan je Vojničkim redom željeznog trolista III. stupnja s hrastovim grančicama.  U literaturi se mnogo manje pisalo o Francetićevom boravku u Makarskoj i Vrgorcu potkraj svibnja 1942. zbog čega ćemo u ovom tekstu malo opširnije reći upravo o toj epizodi Crne legije. Nastavi čitati NALAZI LI SE GROB JURE FRANCETIĆA U OKOLICI KAMENICE SKRADNIČKE?