Arhiva oznaka: Andrej Plenković

IZVJESNI MATKO MARUŠIĆ ISKORISTIO RAD ČLANOVA NAŠE UDRUGE U SVOM HDZ-SDSS PAMFLETU

Dana 11. kolovoza o.g. portal Narod je objavio tekst pod naslovom „Izjava srpske premijerke Ane Brnabić otkrila dvostruku paniku u Srbiji“ kojeg potpisuje izvjesni Matko Marušić, nekadašnji član vladajuće stranke (https://slobodnadalmacija.hr/split/prof-matko-marusic-napustio-hdz-u-pismu-pojasnio-zasto-odlazi-iz-stranke-postoje-hrvatske-svetinje-koje-se-ne-smije-dirati-537953). Uvidom u životopis spomenute osobe (http://neuron.mefst.hr/docs/znanost/ured%20za%20znanost/Istra%C5%BEiva%C4%8Dke%20grupe/Okru%C5%BEje%20za%20znanost/M%20Marusic_hrv.pdf), jasno je da dotični nije ni povjesničar ni stručnjak iz područja političkih znanosti, no to ga ne priječi da se upravo po tim temama redovito javlja povezujući ih s dnevno-političkim događanjima. Tako je uradio i u gore spomenutom tekstu u kojemu je izvjesni Matko naveo: „Dogovor g. Plenkovića i g. Miloševića potencijalno je prekretnica u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ona je nužna, poželjna i moguća i dogodit će se prije ili poslije, bilo da joj Miloševićeva nazočnost u Kninu 2020. bude prvi korak ili ne.“

Ovakvim uvodom Matko se direktno stavio u službu sramotne politike novoizabrane Vlade bacivši Hrvatima pod noge još jedan klip o izmišljenoj „prekretnici“ u odnosima hrvatskih Srba prema Hrvatskoj te stavljajući štoviše u taj kontekst nedavni boravak Borisa Miloševića u Kninu za kojega je izvjesni Boris „imao želudac“ (https://www.novilist.hr/uncategorized/milosevic-ako-je-moj-dolazak-u-knin-za-obljetnicu-oluje-gesta-imam-zeludac-za-svaku-vrstu-geste/). Od proslave „Oluje“ prošlo je svega nekoliko dana što je nedovoljno da Hrvati zaborave da je boravak Matkovih uzvanika u tom hrvatskom gradu hrvatski narod platio segregacijom od strane odabrane svite koja je taj dan odlučila provesti ne zamarajući se nezadovoljstvom svojih „kmetova“. Matko je naravno propustio reći i to da je „prekretnica“ plaćena čitavim nizom „ustupaka“ kojima je hrvatski identitet izravno napadnut još 2017. uklanjanjem HOS-ove spomen-ploče u Jasenovcu pa sve do izravnog proglašavanja hrvatskih branitelja nepoželjnima na kninskoj proslavi (https://www.24sata.hr/news/pogledajte-galeriju-hos-ovce-u-kninu-zaustavila-vojna-policija-709560). Događa se ovo u trenucima kad Miloševićev stranački kolega Milorad Pupovac najavljuje mogući dolazak u Škabrnju, a četničko-komunistički pokolj nad Hrvatima tog mjesta naziva nekakvim „stradanjem“ (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nacelnik-skabrnje-treba-ispuniti-uvjete-za-dolazak-pupovca-ratni-zapovjednik-ja-sam-protiv-15012952). Ljudi stradavaju u prometnoj nesreći. One u Škabrnji su masakrirali četnički banditi i komunistički zločinci. Pukim slučajem u tim je paravojnim postrojbama prema navodima medija bilo i rodbine pojedinih članova SDSS-a (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s-bracom-vojislavom-mladenom-milorad-se-s-puskom-u-ruci-borio-protiv-hrvatske-899689/). Matkov pamflet događa se u trenucima kad bi hrvatski narod „nužnu, poželjnu i moguću“ prekretnicu mogao skupo platiti novim represalijama kojima mu prijeti upravo Matkova nekadašnja stranka čiji se koalicijski partner SDSS uvelike razmahao novim zahtjevima, odnosno ucjenama prema hrvatskom narodu kao svome domaćinu, počevši od najave o potpunoj zabrani hrvatskog pozdrava „Za dom spremni“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-za-dom-spremni-treba-maknuti-iz-javnog-i-legalnog-prostora-to-je-originalno-ustaski-pozdrav-20200809). Izvjesni Matko o tome ne navodi ništa pa se može zaključiti da mu nije niti važno. Njegov fokus je isključivo na pokušaju dokazivanja zajedničkog i prijateljskog nastupa HDZ-SDSS koalicije bez obzira na posljedice. Stoga se Matko u svom stranačkom pamfletu osvrće isključivo na politiku Srbije nastojeći istovremeno zaštititi politiku koalicijskog partnera svoje nekadašnje stranke pa tako kaže: „Međutim, golem problem s tim pomirenjem ima Srbija, koja ne odustaje od svoje protuhrvatske a zapravo velikosrpske politike. A srbijanska politika nema ni tehničko niti moralno pravo tražiti od hrvatskih Srba da se ne mire s Hrvatima! Nastala je panika.“ Ovim Matko implicira da je politika SDSS u suprotnosti sa stavovima Republike Srbije te time doslovno abolira politiku SDSS-a unatoč činjenici da je čelnik te stranke izjavio da je „Beograd glavni grad matične države Srba u Hrvatskoj“ (https://www.braniteljski-portal.com/video-sokantna-izjava-pupovca-beograd-je-glavni-grad-srba-u-hrvatskoj-sto-ce-na-ovu-izjavu-pupovca-reci-predsjednica-i-predsjednik-vlade) iz čega proizlazi da Srbi u Hrvatskoj, odnosno oni predstavlja SDSS, ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju matičnu državu, a kamoli domovinu. Izvjesni Matko se niti na to ne osvrće nego nastavlja prodavati priču kako su odnosi hrvatskih Srba prema Hrvatskoj naizgled samostalni i slobodni od vanjskih utjecaja pa poručuje kako „Srbija tu ne može ništa“. Da to tako nije dokazuju bezbrojni pritisci kojima se hrvatski narod nalazi u posljednjih nekoliko godina te retorika koja sve više podsjeća na onu iz 1990. „U Hrvatskoj se živi dobro i mirno i takav su život zaslužili i građani srpske nacionalnosti“ pa je „glupo je da ga sami sebi oduzimaju – da bi ugodili srbijanskim snovima o Srbiji do Virovitice, Karlovca i Karlobaga“, nastavlja Matko. Nejasno je gdje je on to u Hrvatskoj našao dobar i miran život uz tisuće iseljenih, tisuće gladnih i tisuće nezaposlenih Hrvata koji nisu te sreće da zbog svojih krvnih zrnaca sjede u Saboru ili budu nagrađeni kakvom drugom političkom foteljom. Možda je takav život Matko našao u vlastitom domu u kojemu živi daleko od svakodnevnice brojnih građana čiji su životi uništeni privatizacijom, pretvorbom, pljačkom i nelustriranjem komunističkih kadrova, a sve to pod štafetnom palicom Matkove bivše stranke. Nadalje, želi li nam Matko možda reći da život Srba u Hrvatskoj 1990. nije bio „dobar“ jer ako jest, na temelju Matkovog zaključka se postavlja pitanje zašto su ga sebi oduzeli te godine. Nije li o takvome životu govorio upravo dr. Ivan Šreter koji je za svoje pozive na mir i normalan život „nagrađen“ otmicom, prebijanjem, zlostavljanjem i likvidacijom? Matko se obraća javnosti pokušavajući stranački pamflet prodati kao poziv na pomirbu i mir iako uopće ne spominje da se Hrvati nikada s nikim nisu niti svadili nego su bili napadanuti u vlastitom domu te također ne spominje da je taj hrvatski dom zajedno s Hrvatima branio i određeni postotak hrvatskih Srba kao i pripadnika drugih nacionalnih manjina. Matko priča o povijesnoj istini, no ime dr. Šretera – najpoznatijeg hrvatskog mirotvorca – ne spominje dok drobi o pomirbi. Dok zbori o istini, Matko bježi u neku udaljeniju povijest koja se zbila prije više od 70 godina. U toj povijesti nema HDZ-a. U toj povijesti nema pitanja o tome gdje su posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera. U toj povijesti nema upita njegovoj bivšoj stranci o nekažnjenom ubojici Gordana Lederera, nekažnjenim zločincima koji su ubili Martinu Štefančić i njezinu baku te o nekažnjenim ubojicama 402 djece. U toj povijesti nema pitanja o ubijenima, mučenima i silovanima, nema pitanja o ratnoj odšteti. Izvjesni Matko o tome ne pita. On se drži onoga što naizgled nema veze s njegovom nekadašnjom strankom. No, samo naizgled. Jer, dok izvjesni Matko nastoji iskoristiti jasenovačku problematiku kao smokvin list pa tako i znanstvene radove članova naše udruge Blanke Matković i Stipe Pilića, propušta reći još jednu tragičnu istinu, a ta je da je za stanje u kojemu se Hrvatska nalazi i u kojemu gubi rat u miru odgovorna ponajviše politika Matkove bivše stranke. Dok naša imena i rad koristi u propagandne svrhe s ciljem promoviranja lažne „pomirbe“, a ono što se u Hrvatskoj događa s pomirbom kao konceptom izgradnje mira nikakve veze nema, izvjesni Matko propušta reći da je upravo aktualni hrvatski premijer, dakle predsjednik Matkove bivše stranke, nedavno poručio ovo: „Nulta tolerancija na revizionizam “(https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/jasenovac-milanovic-hosovu-plocu-treba-baciti-na-komemoraciji-za-bleiburg-nikad-nisam-bio-i-necu-plenkovic-nulta-tolerancija-za-revizionizam). Čini se da je HDZ-ovim vojnicima naš revizionizam „prihvatljiv“ samo onda kada je u službi opravdavanja štetne politike koju ta stranka provodi na račun hrvatskog naroda s ciljem da taj isti narod uvjeri da je velikosrpska politika na koljenima i u panici. Narod koji se opusti neće biti spreman, a ponajmanje će biti za dom spreman. Uostalom, nije li upravo to ono što nam Matkova bivša partija želi oduzeti? (https://net.hr/danas/hrvatska/plenkovic-se-izjasnio-oko-pozdrava-zds-ja-sam-osobno-protiv-tog-pozdrava-sdp-ga-je-legalizirao/)

Na kraju, od izvjesnog Matka očekujemo da ubuduće u svojim pamfletima preskoči naša imena i radove jer svoje ime nismo slučajno pronašli u močvari brojnih krimena poput privatizacije, pljačke, miniranja lustracije, četničke abolicije i pomilovanja ubojica Ante Paradžika. Naša imena dali su nam naši roditelji i nosimo ih časno dok naš znanstveni rad na kojemu već 15 godina radimo volonterski dajemo na znanje hrvatskome narodu i stavljamo u službu jata hrvatskih sokolova koji su unatoč svim nedaćama i podmetanjima bivših i sadašnjih partija bili i ostali za dom spremni!

INTERVJU NIKOLE BANIĆA U POLITIČKOM TJEDNIKU 7DNEVNO

Na web stranici Dnevno.hr objavljen je intervju s članom Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikolom Banićem u kojemu on govori o svom radu na istraživanju manipulacija brojevima i imenima jasenovačkih žrtava. Iz intervjua izdvajamo Nikolin odgovor na pitanje o zlouporabi Jasenovca u političke svrhe:

“Jasenovac se koristio i još se uvijek koristi u političke svrhe. Jedan od zgodnih primjera je svjedočanstvo Ljerke Perišin, supruge hrvatskog ratnog pilota Rudolfa Perišina. Naime, 1991. godine, u vojarni „27. jul“ gdje je radila, bila je pozvana s ostalim zaposlenicima na „stručno usavršavanje“, na kojem se prikazivao dvosatni film o Jasenovcu, pri čemu su, kako svjedoči, neki gledatelji počeli psovati Hrvate i ustaše. I danas u Srbiji postoje službena glasila pojedinih ministarstava koja i dalje propagiraju ideju o 700.000 žrtava Jasenovca. Time se možda želi amnestirati Srbe kao agresore u Domovinskom ratu, možda se želi raspirivati mržnja, skupljati politički bodovi, odvraćati od stvarnih problema, itd. Našim člancima možemo doprijeti do određenih slojeva društva, pa čak i do nekih političara, ali kako se čini, kod većine političara ne postoji želja ili volja da se problem Jasenovca riješi na pravilan i znanstven način. Primjerice, iz pouzdanih izvora znamo da je predsjednik Vlade, Andrej Plenković, bio izravno obaviješten da je 2011. godine bio na pogrebu čovjeka kojeg se danas još uvijek navodi kao dječju jasenovačku žrtvu. Riječ je o Stanku Nicku, poznatom hrvatskom diplomatu. Ipak, izgleda da je od uklanjanja takvih sramotnih izjava, možda važnije da se broj navodnih žrtava Jasenovca ne smanjuje, baš naprotiv.”

Nikola Banić i M. Koić: Plenković na pogrebu dječje jasenovačke žrtve

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 23.2.2017. (pdf)

Objavili portali DragovoljacNarod i Sloboda

Nema dugo kako je srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić rekao da se nedavno poklonio žrtvama holokausta u Yad Vashemu gdje stoji i ime koncentracijskog logora Jasenovac te je dodao: „Bio bi red da se Plenković pokloni ubijenima u Jasenovcu, samo što putem mora proći pokraj table s ustaškim pozdravom Za dom spremni. Uz to je u bizantinskom stilu rekao i ovo: „Nadam se da nije bezobrazno od mene što ću kao podsjetnik poslati hrvatskom premijeru Plenkoviću knjigu s popisom imena i prezimena ubijene djece u Jasenovcu, s jedinom željom da se zločini više nikad ne ponove“. Knjiga na koju bi Dačić mogao misliti je „Bili su samo deca : Jasenovac : grobnica 19.432 devojčice i dečaka“ čiji je autor Dragoje Lukić. U tom slučaju premijeru Andreju Plenkoviću to ne bi nužno bilo nešto novo jer je bio na pogrebu barem jednoj od dječjih žrtava navedenih u toj knjizi, ali također i na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac. No krenimo redom.

Stanko Nick
Stanko Nick

U Hrvatskom tjedniku objavljenom na Badnjak 2015. godine u članku „Židovsko pomaganje Hrvatskoj“ objavljeno je da je na mrežnim stranicama Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu u bazi preživjelih moguće pronaći i podatke o Stanku Nicku rođenom 31. kolovoza 1935. godine u Zagrebu. Kako se navodi, bio je u partizanima, a ove informacije su dobivene na temelju razgovora koji je proveden s njim i koji je trajao kako piše nešto više od jednog sata. U tiskanom kao i u mrežnom jasenovačkom popisu se također navodi Stanko Nick rođen 1935. godine u Visokom koji je navodno ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. Ime oca se ne navodi, ali se u napomenama mrežne inačice navode dva izvora podataka. Prvi je spomenuta knjiga Dragoja Lukića, a drugi je Arhiv Bosne i Hercegovine, Fond SUBNOR BiH, Popisne liste za žrtve Drugog svjetskog rata sa područja općine Visoko. Upravo ovaj drugi izvor za žrtve općine Visoko navodi da je Stanko Nick zapravo rođen u Zagrebu. Ovaj podatak moguće je i javno provjeriti na mrežnoj stranici https://e-uprava.apis-it.hr/igrast/servlet/GradjaniUpit gdje su dostupni podaci iz matičnih knjiga rođenih, umrlih i vjenčanih za grad Zagreb. Na temelju toga već se može zaključiti da je Stanko Nick zapravo preživio rat i da nije stradao u Jasenovcu, no za šire potrebe članka kao i za one koji imaju problema s istinom ovo vrijedi potkrijepiti još jače. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: Plenković na pogrebu dječje jasenovačke žrtve