Arhiva oznaka: Blanka Matković

U JEDANAESTOM BROJU ČASOPISA “TUSCULUM” OBJAVLJEN RAD BLANKE MATKOVIĆ POD NASLOVOM “IZ POVIJESTI SOLINSKOGA PODRUČJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU: HRVATSKA SELJAČKA STRANKA KROZ DOSJE JOZE BULJA (1945. – 1961.)”

U posljednjem broju Časopisa za solinske teme “Tusculum” objavljen je stručni rad Blanke Matković pod naslovom “Iz povijesti solinskoga područja u Drugom svjetskom ratu i poraću: Hrvatska seljačka stranka kroz dosje Joze Bulja (1945. – 1961.)“.

Krajem listopada 1944. partizanske postrojbe zauzele su Solin, Split i čitavo srednjodalmatinsko područje. Vrlo brzo su formirane uprave u tvornicama u Solinu, Vranjicu i Kaštel Sućurcu, a tvornica cementa u Majdanu odmah je počela s radom. U nekima su radili njemački ratni zarobljenici o kojima je ostao sačuvan veći broj dokumenata. Organiziran je i veći broj zarobljeničkih logora od kojih se barem jedan nalazio u Solinu, o čemu svjedoče najamni ugovori pronađeni u fondu Općega građevnog poduzeća »Gradnja«, koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu. O stanju na širem splitskom, pa tako i solinskom području, u prvim poslijeratnim mjesecima ostao je sačuvan veći broj izvješća tadašnjih jugoslavenskih vlasti. Među tzv. reakcionarima koji su zabrinjavali novu komunističku vlast nalazili su se brojni neistomišljenici Komunističke partije, pa tako i članovi drugih političkih stranaka i organizacija. U arhivu Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) za Dalmaciju, koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu, ostao je sačuvan zapis tadašnjih jugoslavenskih vlasti, moguće Uprave državne bezbjednosti (UDB), u kojemu se navodi da »u solinskom bazenu postoji vrlo opasna grupa H.S.S.« čiji je »duhovni vođa prije rata bio Marin Kljaković«. U zapisu se također ističe da ni jedno mjesto u Dalmaciji nije imalo tako jaku i čvrstu organizaciju Hrvatske seljačke stranke na čelu s dvadesetak mladih ljudi koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata ostali dosljedni politici te stranke. Po istom dokumentu dvojica su likvidirani tijekom rata, iako se izričito ne navodi kako i od koga. Petoricu najistaknutijih iz te grupe Kljaković je povukao »u Hrvatsku« ne bi li ih tako spasio od iste sudbine. Među njima je bio i Jozo Bulj u čijemu je dosjeu sačuvano obilje podataka o radu Hrvatske seljačke stranke (HSS) u solinskom bazenu tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon toga. Buljevi iskazi pred isljednicima Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN) i kasnije UDB-e sadrže obilje podataka o radu Hrvatske seljačke stranke uoči Drugoga svjetskog rata i za vrijeme rata na solinskom području te stoga predstavljaju vrijedan izvor za proučavanje dalmatinske povijesti 20. stoljeća.

POJEDINI DOKUMENTI O REPRESIJI U LICI OBJAVLJENI U HRVATSKOM TJEDNIKU (1)

U Hrvatskom tjedniku od 21. veljače o.g. objavljena je najava promocija knjige “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koautora Blanke Matković i Ranka Topića. U istom broju objavljeno je i nekoliko dokumenata iz dosjea Željka Bedekovića, nekadašnjeg gradonačelnika Gospića koji je osuđen na sedam godina gubitka nacionalne časti i konfiskaciju jedne polovice njegove imovine. Kompletan članak možete pročitati ovdje uz najavu novih tekstova koji će biti objavljeni u narednim tjednima.

PREDSTAVLJAMO KOAUTORE NOVOG IZDANJA (2): BLANKA MATKOVIĆ

Krajem ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” objavljuje novo izdanje na oko tisuću stranica pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” priređivača Blanke Matković i Ranka Topića. Predstavljanja ove knjige održat će se prema prethodno objavljenom rasporedu.

Mr. sc. Blanka Matković  polaznica je četvrte godine doktorskog studija političkih znanosti i međunarodnih studija na University of Warwick, Velika Britanija, gdje je prethodno završila poslijediplomski studij iz povijesti (MPhil stupanj) obranivši disertaciju pod naslovom Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens at the End and After the Second World War (1944 1945), koja je objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Press pod naslovom Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944 1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime. Tema njezine doktorske disertacije je uloga hrvatskih branitelja u poslijeratnoj Hrvatskoj i njihova reintegracija u civilno društvo s fokusom na branitelje s područja istočne Slavonije, zapadne Slavonije i sjeverne Dalmacije. Također je završila program Conflict transformation and social justice na Queen’s University of Belfast, te jednogodišnji program Counselling skills na University of Warwick. U Hrvatskoj je prethodno diplomirala povijest i novinarstvo te magistrirala međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost.

Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.
Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.

Na raznim istraživačkim projektima u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu sustavno radi već 14 godina, a istraživala je u svim arhivima u Republici Hrvatskoj, većini arhiva u Republici Sloveniji, Nacionalnom arhivu u Londonu te u pojedinim muzejima u Hrvatskoj i Sloveniji.  Od 2008. do 2011., zajedno s članom udruge Stipom Pilićem, profesorom povijesti, radila je na istraživačkom projektu o ratnim zločinima počinjenim nad hrvatskim građanima u posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata i u prvom poslijeratnom razdoblju, koji je za potrebe Državnog odvjetništva RH organizirao Hrvatski državni arhiv (HDA). Rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 11 veoma opširnih elaborata, bazi podataka u Accessu, te zasebnim izvješćima za Ministarstvo kulture, PU Zagrebačku i DORH. O zločinima počinjenima na Kočevskom rogu svjedočila je na Županijskom sudu u Zagrebu u istražnom postupku protiv optuženog Sime Dubajića.

Blanka Matković na predavanju u Oakvilleu, Kanada (ožujak 2018.)

Autorica je i koautorica većeg broja znanstvenih radova i knjiga iz hrvatske povijesti Drugog svjetskog rata i poraća, s posebnim osvrtom na komunističke zločine počinjene nad Hrvatima između 1941. i 1948. godine. S temama iz novije hrvatske povijesti sudjelovala je na znanstvenim konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu, a izlagala je i hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj i Kanadi. Suosnivačica je Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u kojoj trenutno obnaša dužnost predsjednice.

Također je veoma aktivna u studentskom i akademskom životu na University of Warwick i Warwick Students Union. Trenutno obnaša dužnost glavne urednice dva Warwickova bloga – PhD Life i The Study Blog, a velika je obožavateljica Warwickovog službenog campus mačka Rolfa o kojemu redovito objavljuje na Twitteru.

PREDSTAVLJAMO KOAUTORE NOVOG IZDANJA (1): RANKO TOPIĆ

Krajem ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” objavljuje novo izdanje na oko tisuću stranica pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” priređivača Blanke Matković i Ranka Topića. Predstavljanja ove knjige održat će se prema prethodno objavljenom rasporedu.

Ranko Topić je rođen 1972. u Imotskom gdje je 1990. završio četverogodišnju srednju školu, smjer strojarski tehničar. U jesen 1991. se priključio obrani Hrvatske kao pripadnik 9. bojne “Rafael Vitez Boban” Hrvatskih oružanih snaga (HOS). Invalid je Domovinskog rata nakon stradavanja na južnom bojištu 1992. godine. Upisao je Pravni fakultet u Splitu koji uslijed spleta životnih okolnosti nije završio. Kao županijski vijećnik Splitsko-dalmatinske županije i gradski vijećnik Grada Imotskog trudio se doprinijeti poboljšanju kvalitete života stanovnika Imotske krajine. Organizirao je brojne humanitarne akcije pomažući siromašnima i potrebitima.

Intenzivno se počeo baviti povijesnim istraživanjima Drugog svjetskog rata i poraća prije tri godine kao član HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Sudjelovao je u organizaciji predstavljanja dviju zbirki dokumenata (Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni i Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1942.-1965.), Likvidacije i progoni) koja su 2017. i 2018. održana diljem Hrvatske. Koautor je knjige Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.).

Također je predsjednik imotskog ogranka Dragovoljačko-braniteljske udruge “Stina pradidova”  koja se bavi promicanjem temeljnih vrijednosti Domovinskog rata, zaštitom prava dragovoljaca – branitelja, kao i njihovih obitelji, zaštitom okoliša i prirode, te promicanjem održivog razvoja RH, organiziranjem i priređivanjem koncerata, izložbi i drugih oblika djelovanja i okupljanja hrvatskih državljana s ciljem obogaćivanja i unapređenja kulturno umjetničkog i zabavnog života, te njegovanjem povijesnih i tradicionalnih vrijednosti iz područja kulture i hrvatske povijesti.

IZLAGANJE GENERALA ŽELJKA GLASNOVIĆA U HRVATSKOM SABORU

Zahvaljujući izlaganju nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića, knjiga “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koju predstavljamo na 21 promociji tijekom ožujka i travnja spomenuta je u Saboru. Nažalost, doista je tužna činjenica da je točno ono što govori g.  Glasnović: “To ne zanima puno ljudi”.

RASPORED PROMOCIJA KNJIGE “ZLOČINI JUGOSLAVENSKE ARMIJE I KOMUNISTIČKA REPRESIJA U LICI I GRADU GOSPIĆU 1945. GODINE: DOKUMENTI, SVJEDOČANSTVA I GROBIŠTA (1944.-1998.)” PRIREĐIVAČA BLANKE MATKOVIĆ I RANKA TOPIĆA

Krajem ožujka iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“. Riječ je o zbirci arhivskih dokumenata pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koja na oko tisuću stranica donosi mnoštvo dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju hrvatskog stanovništva na području čitave Ličko-senjske županije te djelomično Gorskog Kotara u posljednjim tjednima i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dokumenti su prikupljeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Gospiću i Državnom arhivu u Karlovcu, a priređivači zbirke su mr.sc. Blanka Matković, predsjednica udruge i doktorandica na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, te Ranko Topić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik 9. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ i hrvatski ratni vojni invalid.

Knjiga će biti predstavljena između 26.3. i 17.4.2019. na 21 promociji diljem Hrvatske, uključujući 8 promocija na području Ličko-senjske županije. U prvom tjednu promocija, predstavljanja knjige će se održati prema sljedećem rasporedu:

26.3. GOSPIĆ, Kino “Korzo”, 19 h

27.3. UDBINA, Crkva hrvatskih mučenika, 18.30 h (nakon mise)

28.3. LOVINAC, Kulturno-informativni centar Lovinac, 17 h

28.3. LIČKI OSIK, Pastoralni centar, 19 h

29.3. KAŠTELA, Dvorac Vitturi, 19 h, organizator: Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova

Nakon toga promocije će biti održane prema sljedećem rasporedu uz napomenu da se promocije 2.4. i 11.4. još uvijek dogovaraju:

1.4. Vinkovci

3.4. Sl. Brod

4.4. Požega

5.4. Osijek

6.4. Đakovo

9.4. Sisak

10.4. Zagreb

12.4. Korenica

13.4. Otočac (17 h)

13.4. Brinje (19 h)

14.4. Slunj

15.4. Kastav

16.4. Senj

17.4. Rijeka

Redovna cijena knjige će biti 300 kn, a promotivna 200 kn (predbilježbe i predstavljanja). Svoj primjerak možete rezervirati na info@croatiarediviva.com.

Veselimo se vašem dolasku!

NAJAVA PRVIH PROMOCIJA KNJIGE “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” PRIREĐIVAČA BLANKE MATKOVIĆ I RANKA TOPIĆA

Krajem ožujka iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“. Riječ je o zbirci arhivskih dokumenata pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koja na oko tisuću stranica donosi mnoštvo dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju hrvatskog stanovništva na području čitave Ličko-senjske županije te djelomično Gorskog Kotara u posljednjim tjednima i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dokumenti su prikupljeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Gospiću i Državnom arhivu u Karlovcu, a priređivači zbirke su mr.sc. Blanka Matković, predsjednica udruge i doktorandica na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, te Ranko Topić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik 9. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ i hrvatski ratni vojni invalid.

Knjiga će biti predstavljena između 26.3. i 18.4.2019. na 18 promocija diljem Hrvatske, uključujući 7 promocija na području Ličko-senjske županije. U prvom tjednu promocija, predstavljanja knjige će se održati prema sljedećem rasporedu:

26.3. GOSPIĆ, Kino “Korzo”, 19 h

27.3. UDBINA, Crkva hrvatskih mučenika, 18.30 h (nakon mise)

28.3. LOVINAC, Kulturno-informativni centar Lovinac, 17 h

28.3. LIČKI OSIK, Pastoralni centar, 19 h

29.3. KAŠTELA, Dvorac Vitturi, 19 h, organizator: Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova

Raspored ostalih promocija s popisom suorganizatora objavit ćemo naknadno. Redovna cijena knjige će biti 300 kn, a promotivna 200 kn (predbilježbe i predstavljanja). Svoj primjerak možete rezervirati na info@croatiarediviva.com.

Veselimo se vašem dolasku!

UDRUGA SINDROM DOWN IZ SPLITA ODUSTALA OD SUDJELOVANJA U SUORGANIZACIJI PREDAVANJA U SPLITU 19. PROSINCA

Logo udruge "Stina pradidova"
Logo udruge “Stina pradidova”

S obzirom da se početkom prosinca svake godine obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, HDP „Dr. Rudolf Horvat“ u suradnji s dobrovoljačko-braniteljskom udrugom “Stina pradidova“, ogranci Kaštela i Imotski će 19. prosinca dvorani Dominikanskog samostana u Splitu (Hrvojeva 2) održati predavanje Blanke Matković tijekom kojega će zainteresirani moći kupiti primjerak našeg posljednjeg izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni”, a sav prihod će biti doniran osobama s invaliditetom i djeci s poteškoćama u razvoju. U ovom događaju trebala je sudjelovati i Udruga Sindrom Down iz Splita koja je odustala radi, kako nam je rečeno, “spornog” loga udruge “Stina pradidova” i natpisa “Bogu vjerni za domovinu spremni”.

Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ okuplja veći broj članova s različitim oblicima invaliditeta, a u nekoliko navrata smo financijski pomogli druge udruge koje pomažu osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Želja nam je da naš rad ne bude samo na korist hrvatske historiografije nego hrvatskog društva općenito, a naročito onih kojima je to najpotrebnije.

Stoga želimo pozvati naše čitatelje i podržavatelje našeg rada da financijski ili na drugi način pomognu osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u razvoju te tako barem u predbožićno vrijeme razvesele one kojima su različiti oblici invaliditeta obilježili njihove živote i živote njihovih obitelji.  Unatoč činjenici da se Udruga Sindrom Down povukla iz suorganizacije ovog događaja, od 20. prosinca svi zainteresirani mogu podržati rad te udruge kupovinom njihovih proizvoda na njihovom tradicionalnom božićnom štandu u trgovačkom centru Joker u Splitu.

Veselimo se vašem dolasku i unaprijed zahvaljujemo!

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“ UZ NAJAVU PREDAVANJA

Dana 29. listopada o.g. nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović održao je u Saboru govor u kojemu se osvrnuo na obrazovni sustav u Hrvatskoj. Tom prilikom g. Glasnović je istaknuo sljedeće:

„Zašto su neki znanstveni radovi blokirani u mainstream medijima? Ne samo na toj razini, već i u osnovnim, srednjim školama i na fakultetima. Držim knjigu mlade gospođe Blanke Matković koja je oslijepila od istraživanja 1300 stranica“, napomenuvši da je riječ o posljednjem izdanju naše udruge „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni“.

Povodom ovog istupa pojavili su se upiti pojedinih komentatora na portalima o zdravstvenom stanju predsjednice HDP „Dr. Rudolf Horvat“ Blanke Matković zbog čega u cijelosti prenosimo njezin odgovor:

„Rođena sam kao slabovidna osoba te mi je dijagnosticiran teži oblik ambliopije koja u mojoj dječjoj dobi, odnosno u bivšoj državi, nikada nije bila liječena jer su liječnici zaključili da ću za nekoliko godina ionako biti slijepa. Takve se prognoze ipak nisu ostvarile, no s obzirom da je postotak vida na mom desnom oku bio malen, od mog najranijeg djetinjstva moje lijevo oko radi sav posao zbog čega vid na tom oku konstantno slabi. Posljedica toga su drugi zdravstveni problemi, ali i poteškoće u radu koje rezultiraju brojnim tipfelerima i drugim nesvjesnim propustima zbog čega moje radove po njihovom završetku čita nekoliko ljudi i upozorava me na detalje koje treba popraviti, a koje moje oči ne mogu uočiti.

S odlaskom na studij povijesti na Filozofski fakultet u Zagrebu 1994. te zbog stalnog učenja, vid na mom lijevom oku drastično se nastavio pogoršavati, čemu je kasnije pridonio dugogodišnji istraživački rad u arhivima te općenito dugotrajni rad za računalom, koji su mi liječnici najstrože zabranili. U proljeće ove godine, upravo u vrijeme kada smo predstavljali spomenutu knjigu, liječnici su ustanovili da je došlo do naglog pogoršanja vida na mom desnom oku zbog čega je moj rad posljednjih mjeseci znatno otežan. S obzirom na kompleksnu situaciju i drugačiju dijagnozu na oba oka, u ovom trenutku više ne pomažu ni naočale s dioptrijom koju su liječnici propisali za lijevo oko te moja dijagnoza zasad ostaje neriješiv problem za trenutna medicinska dostignuća. Istovremeno se na nekoliko sveučilišta diljem svijeta provode istraživanja kojima se nastoji ustanoviti kako pomoći osobama s dijagnozom poput moje. Među takvim sveučilištima je bilo i Sveučilište u Nottinghamu na kojemu sam prije nekoliko godina sudjelovala kao ljudski pokusni kunić. Rezultati istraživanja su obećavali, ali je istraživanje prekinuto radi nedostatka financijskih sredstava. Kasnije su istraživanja nastavljena i na nekim drugim sveučilištima, poput na primjer Sveučilišta McGill u Kanadi. Dakle, u ovom trenutku ja nisam slijepa, nego jo[ uvijek slabovidna, a moj dugogodišnji rad uzeo je danak koji će za posljedicu imati sljepoću ukoliko prije toga nova istraživanja ne rezultiraju terapijom kojom će se zaustaviti propadanje vida kod osoba s mojom dijagnozom.

Ipak, moj stav je da različiti oblici invaliditeta nisu ključni za privatni i profesionalni razvoj bilo koje osobe. Ono što je daleko važnije istaknuti je stav društva, naročito vladajućih struktura i obrazovnih institucija, prema osobama s invaliditetom. Kao slabovidna i također autistična osoba završila sam osnovnu školu, gimnaziju i fakultet te stekla tri sveučilišne diplome bivajući prepuštena sama sebi i bez ikakve potpore obrazovnih institucija koje nisu imale mogućnosti ili želje da mare za osobe poput mene. U to doba, 1980-ih i 1990-ih, ovakvi poput mene veoma su često bili na marginama društva, oni kojima su se drugi – „zdravi“ – rugali i fizički zlostavljali ne razmišljajući o tome da sutra i oni mogu postati članovima naše zajednice. U mom slučaju potpora je često izostajala u najkritičnijim trenucima. Tako sam na studiju povijesti bila prisiljena diplomirati kod mentorice koju nisam sama izabrala i to zato jer je profesor kod kojega sam htjela diplomirati bio – prezauzet. Mentorica mi je zadala temu koja me nije zanimala, a kada se dotična profesorica razboljela i nije mogla obnašati svoje mentorske dužnosti, Odsjek za povijest nije učinio ništa da mi se omogući završetak studija kod drugog mentora. Tako sam još jednom, kao autistična osoba suočena s temom koja me nije zanimala i bez ključne faze u mentoriranju autističnih učenika i studenata – davanje jasnih uputa za manje i točno specificirane zadaće, bila prepuštena sama sebi, ne znajući što mi je uopće činiti te bez ikakve nade da me kao slabovidnog studenta bilo tko uputi na eventualne propuste. Ovakva nebriga sustava odrazila se na moje ocjene i cjelokupan napredak koji su kasnije utjecali na samo preživljavanje. Obrazovanje ljudi poput mene ovisilo je o rijetkim trenucima podrške pojedinaca u obrazovnom sustavu koji su ČOVJEKA stavljali ispred komoditeta te o potpori obitelji i najbližih prijatelja.

U obrazovnom sustavu po prvi put sam evidentirana kao osoba s invaliditetom sa svim svojim pravima 2012. po dolasku na Sveučilište Warwick u Velikoj Britaniji, gdje je organizirana izuzetna potpora osobama s različitim oblicima invaliditeta koje zahvaljujući takvom pristupu mogu znatno napredovati te doprinositi znanosti i društvu u kojemu žive. U knjižnici za nas postoje zasebne prostorije u kojima možemo raditi na računalima opremljenima sa softwareom koji olakšava učenje slabovidnim osobama, većim ekranima i tipkovnicama, te, ukoliko je potrebno, uz pomoć asistenata u nastavi. No, za razliku od Hrvatske u kojoj se ljudi poput nas još uvijek doživljavaju kao problem i teret, u akademskoj zajednici u kojoj ja živim posljednjih 6 godina, uključeni smo u sve oblike sveučilišnog života, od volontiranja na campusu do aktivizma u studentskim društvima. Unatoč mojoj slabovidnosti, na našem campusu ja sam jedan od asistenata u nastavi pa tako, koristeći se svojim znanjima, iskustvom i nekim autističnim karakteristikama, pomažem studente s drugačijim oblicima invaliditeta. Također aktivno surađujem s brojnim zaposlenicima na sveučilištu pomažući pritom razvoj novih inicijativa namjenjenih studentima s invaliditetom i promovirajući njihov izvanredan doprinos unatoč tzv. nedostatcima. Moje je uvjerenje da je jedini „nedostatak“ (eng. disability) pogrešan stav popraćen neznanjem i nerazumijevanjem kakav sam ja iskusila u obrazovnom sustavu i na sveučilištu u Hrvatskoj. Zaključit ću stoga s porukom koju odrasli autisti diljem svijeta redovito šalju svojim kritičarima: „Mi nismo ovdje da razmišljamo u granicama zadanog; mi smo ovdje da vas naučimo da granica nema.“

Na kraju želim istaknuti da Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ okuplja veći broj članova s različitim oblicima invaliditeta, a u nekoliko navrata smo financijski pomogli druge udruge koje pomažu osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Želja nam je da naš rad ne bude samo na korist hrvatske historiografije nego hrvatskog društva općenito, a naročito onih kojima je to najpotrebnije. S obzirom da se početkom prosinca svake godine obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, HDP „Dr. Rudolf Horvat“ će sredinom prosinca u Splitu održati predavanje tijekom kojega ćemo prodavati knjigu koju je u Saboru spomenuo nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović. Prihod od prodaje knjige bit će doniran Udruzi Sindrom Down iz Splita koja će, zajedno s udrugama „Stina pradidova“ iz Kaštela i „Stina pradidova“ iz Imotskog, biti suorganizator ovog događaja. Točan datum održavanja predavanja s ostalim detaljima ćemo objaviti naknadno.

Ovom prilikom također želim pozvati naše čitatelje i podržavatelje našeg rada da financijski pomognu slične udruge ukoliko su u mogućnosti te tako barem u predbožićno vrijeme razveselite one kojima su teži oblici invaliditeta obilježili njihove živote i živote njihovih obitelji. Unaprijed zahvaljujem!

Blanka Matković

Hoćemo li na grobištima iz Domovinskog rata uskoro gledati stand-up komedije?

Povodom dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima u kolovozu ove godine, mediji su prenijeli izjavu splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je poručio: “Tu su fašisti gušili i uništavali one koji su bili za slobodu i protiv fašizma. Nakon njih dolazi Narodno-oslobodilačka vojska i ovdje su od listopada 1944. godine krenuli krici i pucnjava i toga se sjećaju ljudi koji su živjeli ovdje. Oko 350 ljudi ovdje je noć pojela. I što mi znamo o njima – ništa“.

Na ovu izjavu splitskog gradonačelnika reagirali su priopćenjem u kojemu smo istaknuli da je netočno da o ljudima koji su bili zatvoreni u logoru Gripe i odande nestali ne znamo ništa jer upravo je Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u svibnju 2017. objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj je po prvi put objavljen nepotpuni popis zarobljenika koji su nakon listopada 1944. bili zatočeni u tom splitskom logoru. Osim toga, u knjigu je uvršen u nepotpuni popis logoraša s Gripa koji su likvidirani, a isti popis je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Također smo objavili mnoštvo drugih dokumenata o stradanju građana na širem splitskom području.

Moguće je da Andro Krstulović Opara nikada nije čuo o ovoj knjizi i spomenutim dokumentima iako je na prvom predstavljanju navedene knjige u Splitu bila nazočna njegova trenutna zamjenica Jelena Hrgović koja ga je s lakoćom mogla uputiti u ovu problemtiku. Podsjetit ćemo i na to da je naša udruga u listopadu 2017. objavila zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Imotske krajine u koju je također uvršen popis Imoćana koji su bili zatočeni u splitskom logoru knjigu, ali i popisi zatočenika u drugim logorima na području Splitsko-dalmatinske županije. U travnju ove godine objavili smo zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Vrgorske krajine, Makarskog primorja i neretvanskog kraja, također s popisima logoraša i likvidiranih. Promocije ovih izdanja organizirane su diljem Hrvatske, a naša udruga je poslala pozivnicu i uredu splitskog gradonačelnika iz kojega nikada nije stigao nikakav odgovor.

Dana 28.8. o.g. obratili smo se Marini Protić, pročelnici Ureda Grada Splita, zatraživši prijem kod gradonačelnika Andre Krstulovića Opare s ciljem da ga upoznamo s povijesnim istraživanjima stradanja stanovništva pod različitim režimima u splitskoj tvrđavi Gripe. Do ovog trenutka nismo dobili nikakav odgovor, pa se tako čini da je stav lokalnih vlastodržaca da nemaju razloga odgovarati podanicima i urednim platišama poreza od kojega ta vlast živi. Umjesto toga, Grad Split je pokrenuo anketu o revitalizaciji tvrđave Gripe. Na pitanje o sadržajima koji bi građane motivirali na češće posjete spomenutoj tvrđavi, ponuđeni su ovi odgovori:

  • Zabavni (koncerti, sajmovi, stand-up večeri, ostale manifestacije…)
  • Edukacijski (interaktivne instalacije, radionice…)
  • Kulturni (predstave, izložbe, kino-projekcije, večeri poezije…)
  • Postojeći muzejski sadržaj (Pomorski muzej) prilagođen suvremenom korisniku (interaktivan postav, proširena stvarnost i dr.)
  • Obiteljski i rekreacijJski sadržaji (piknik zona, dječje igralište, park…)
  • Ugostiteljski (caffe bar, pub…)
  • Gastro (restoran, bistro, kušaonica, wine bar…)
  • Ništa od navedenog

Mnogi redovitiji posjetitelji splitske tvrđave Gripe mogli su se u više navrata uvjeriti u nered i smeće koji su u ljetnim mjesecim redovito zatrpavali dvorište ove tvrđave nakon održanih koncerata i drugih sličnih događaja. Podsjećamo da su navodna grobišta i stratišta koja bi, prema navodima svjedoka, mogla postojati u dvorištima te tvrđave još uvijek neistražena. Umjesto da ovaj prostor postane mjesto odavanja počasti s edukativnim sadržajima uz postojeći Državnim arhiv u Splitu i Pomorski muzej, Grad Split i njegova uprava nude nam stand-up večeri, pub i poeziju na mučilištu tisuća ljudi te piknik zonu i dječje igralište na mjestu masovne grobnice.

Godine 2019. splitski vlastodršci možda će još jednom pohoditi Gripe i tom prilikom izreći: “Tu su fašisti gušili i uništavali one koji su bili za slobodu i protiv fašizma. Nakon njih dolazi Narodno-oslobodilačka vojska i ovdje su od listopada 1944. godine krenuli krici i pucnjava i toga se sjećaju ljudi koji su živjeli ovdje. Oko 350 ljudi ovdje je noć pojela. I što mi znamo o njima – ništa“. I nakon toga uživati u wine baru ne mareći doista za ništa.