Svake godine 22. lipnja obilježava se stradanje hrvatskih građana koji su likvidirani kod jame Jazovka na Žumberku u svibnju i lipnju 1945. Prilikom speleoloških istraživanja u toj su jame pronađeni predmeti koji su pripadali ranjenicima i medicinskom osoblju zbog čega se pretpostavlja da su ondje likvidirani pripadnici Hrvatskih oružanih snaga odvedeni iz zagrebačkih bolnica nakon “oslobođenja”. O tim događajima ostalo je zabilježeno svjedočanstvo Branka Mulića, nekadašnjeg pripadnika KNOJ-a. U Državnom arhivu u Zagrebu također su sačuvani brojni dokumenti zagrebačkih bolnica s popisima odvedenih ranjenika. Iako ta dokumentacija nije kompletna, čak i fragmentarno sačuvano arhivsko gradivo otkriva razmjere zločina koji je počinjen nad teško ranjenim i u pojedinim slučajevima nepokretnim osobama. Ovi podaci objavljeni su u izvornom znanstvenom radu Blanke Matković koji je pod naslovom “Odvođenja i likvidacije ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz zagrebačkih bolnica u svibnju i lipnju 1945. kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Zagrebu” objavljen 2011. u Arhivskom vjesniku. Rad je dostupan na ovoj poveznici.
Na naslovnici današnjeg broja Hrvatskog tjednika objavljen je pregled lokacija grobišta Drugog svjetskog rata i poraća koji je izradio član naše udruge Miljenko Klarić. Prikaz se može pogledati na ovoj poveznici.
U nekoliko prethodnih članaka jasno je naglašavano kako su kod mnogih navodnih srpskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac navedena relativno kratka imena očeva za koja se ima razloga sumnjati da su izmišljena. Takva imena očeva u vokativu često imaju samo četiri slova pri čemu je zadnje slovo „o“, tzv. XXXO, primjerice Božo, Jovo, Lazo, Simo itd. Na temelju tih i drugih opažanja dobivenih analizom imena žrtava i njihovih očeva koja se javljaju u mrežnom jasenovačkom popisu može se pokazati postojanje određenih nepravilnosti te kako ih koristiti u otkrivanju lažnih žrtava. Da bi se promatrale neke osnovne statistike imena od 1880. do 1943. godine relevantne za temu članka, dovoljno je uzeti sam mrežni jasenovački popis koji navodi desetke tisuća takvih imena. Ako se za neku godinu od 1880. do 1943. gleda prosječna duljina muških imena za navodne jasenovačke žrtve određenih nacionalnosti rođene te godine te ako se istovremeno usporedi i prosječna duljina imena oca žrtve za slučaj kad je ime oca poznato, onda se mogu nacrtati grafovi prikazani na slikama od 1 do 6. Dodatno treba napomenuti da je za neku godinu vrijednost krivulje za očeve žrtava možda praktičnije uspoređivati s vrijednosti krivulje za žrtve za oko dvadeset i pet godina starosne razlike odnosno za onoliko raniju godinu koliko se pretpostavlja da su očevi bili prosječno stari u vrijeme rođenja promatranih žrtava. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN→
(SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, III, 22, 3 ad 2)
Pripremio: Želimir Marić
Danas je Tijelovo, katolički blagdan, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan, lijepo je vidjeti kako našim ulicama vjernici u procesijama nose Presveto, kako djevojčice posipaju ruže putem kojim treba proći svećenik noseći hostiju u pokaznici, kako vjernički puk moli i pjeva, a promet se za kratko zaustavlja da kolona mirno prođe ulicama, kako se blagoslov tiho razlijeva našim selima i gradovima, našim ulicama, poljima i morem.
Ovdje donosimo nekoliko fotografija na kojima se može vidjeti kako je izgledala tijelovska procesija koju je za vrijeme Drugog svjetskog rata predvodio blaženi Alojzije Stepinac. Slike sa originalnim tekstom su preuzete iz časopisa Blaženi Alojzije Stepinac, glasila postulature, god. 12 (2005), br. 2.
Procesija na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.Nadbiskup Alojzije Stepinac prigodom tijelovske procesije neznane godine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.Mlade križarice, članice Velikog Križarskog sestrinstva sudjeluju u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.Ministranti predvode procesiju na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.Franjevci u procesiji na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata u kojoj Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.Svećenstvo u procesiji u kojoj na Tijelovo neznane godine Drugog svjetskog rata Presveti Oltarski Sakrament gradom Zagrebom pronosi nadbiskup Stepinac. Slika iz albuma koji je nadbiskupu Stepincu posvetio bavarski franjevac o. Titus Schindele, dušobrižnik njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata.
4. lipnja o. g. započeli smo s prikupljanjem financijskih sredstava za troškove tiskanja knjige o Imotskoj krajini koje je planirano za kraj rujna. Do ovog trenutka prikupljeno je nekoliko donacija, odnosno 27 % potrebnih sredstava s napomenom da će se taj iznos povećati na oko dvije trećine iznosa po primitku donacije koja je također dogovorena. Do ovog trenutka također smo se obratili pojedinim udrugama i medijima s područja Imotske krajine sa zamolbom da na svojim Facebook stranicama podijele našu objavu s letkom, no ove zamolbe su odbijene ili ignorirane. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje svim pojedincima koji su spomenutu objavu podijelili i time nam pomogli da je pročita što veći broj ljudi. Naročito zahvaljujemo našim donatorima među kojima ima o onih koji nisu iz Imotske krajine, no prate naš rade i žele pomoći ovakva istraživanja na svim hrvatskim prostorima.
Na tribini u dvorani Srpskog privrednog društva “Privrednik” Saša Kosanović,Nataša Mataušić, Tihomir Ponoš i Milan Radanović izrekli su niz netočnih podataka o Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata, a demantiraju ih brojni arhivski dokumenti dostupni u hrvatskim arhivima. Osim toga, srpski “istoričar” Milan Radanović pripisao je Stipi Piliću i Blanki Matković zaključak istraživačice Ljubice Štefan kojeg oni spominju u osvrtu na raniju literaturu o poslijeratnom logoru Jasenovac i to uredno navodeći bilješku prema kojoj je jasno da je riječ o zaključku te autorice. Na temelju takvog “razmišljanja” Radanović zaključuje da su Pilić i Matković – rasisti! Argumentiran odgovor sa svim izvorima dotičnim osobama slijedi… No, ne očekujemo i argumentiranu raspravu sa spomenutim osobama jer jedino što znaju je pljuvati iza leđa kada oni koje pljuju nisu nazočni te izmišljati, falsificirati i negirati zločine nad hrvatskim narodom.
7. lipnja 2017. portal Novosti objavio je tekst pod naslovom “Istina u 758 slika” u kojemu se navodi izjava srpskog “istoričara” Milana Radanovića koji je istaknuto da je “zadarski ogranak Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavio članak Stipe Pilića i Blanke Matković, članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koji su posthumne ostatke žrtava iz Donje Gradine pripisali sudionicima Križnog puta”.
Netočna je tvrdnja da je Blanka Matković član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac jer niti ona to jest niti je ikada bila. Istraživanje poslijeratnog logora Jasenovac Blanka Matković i Stipo Pilić proveli su samostalno i to kao suosnivači Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”. Sva dosadašnja istraživanja provedena su u sklopu rada naše udruge te nikakve veze nemaju s radom Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Važnije pitanje je to zbog čega srpskom “istoričaru” znanstveni rad naše udruge smeta čak toliko da će naše postojanje radije prešutjeti i izvrgnuti se javnom sramoćenju te potencijalo i zakonskim sankcijama. U svom “osvrtu” spomenuti “istoričar” također netočno navodi da u našem znanstvenom radu pripisujemo ekshumirane posmrtne ostatke žrtava Križnog puta. Nije nam poznato tko je točno dotični niti kakve kvalifikacije ima, no jasno je da se muči s elementarnim poznavanje izvora i metodologije povijesne znanosti, pa čak i naziva institucije koja je objavila naš znanstvenik rad.
U skladu sa Zakonom o medijima danas, 10. lipnja 2017., redakciji Novosti upućen je zahtjev za objavom demantija lažnih navoda neupućenog ili nepismenog srpskog “istoričara” Milana Radanovića. Očekujemo li od spomenutog portala da poštuje hrvatske zakone? Teško.
Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje dobročinitelju iz Imotske krajine koji je danas uplatio prvu donaciju za troškove tiska knjige o Imotskoj krajini koju planiramo tiskati u jesen ove godine. Zahvaljujući ovoj donaciji prikupljeno je 20 % potrebnog iznosa. Nadamo se da će se našem pozivu odazvati i druge osobe koje mogu pomoći tiskanje ove vrijedne knjige u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o komunističkoj represiji u Imotskoj krajini.
Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3]Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova→
Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat
U 