Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. prosinca 2017. (pdf)
U mrežnom jasenovačkom popisu je 2.816 židovskih žrtava iz logora Jasenovac (24%) kod kojih je godina rođenja od samih autora popisa označena kao nepouzdan podatak. Zanimljivo da se u samo 88 slučajeva kao izvor podataka navodi Yad Vashem odnosno, kako se to spominje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, „imenik žrtava holokausta izrađen prema svjedočenjima datim Yad Vashemu“. Znači samo u 3% slučajeva kao izvor se koristi vjerojatno najopsežnija baza podataka o stradalim Židovima. Izgleda kao da autori popisa zaziru od Yad Vashema kao vrag od tamjana. Međutim još je nevjerojatniji podatak da u čak 58 slučajeva (66%) citirani podatci iz Yad Vashema ne samo da ne potvrđuju već u potpunosti opovrgavaju podatke iz mrežnog jasenovačkog popisa. Tako se primjerice u napomenama jasenovačkog popisa kod 12 navodnih žrtava navode podatci iz Yad Vashema prema kojima su stradali u njemačkim logorima, pretežno u Auschwitzu i Treblinki. U 4 slučaja žrtve su stradale u srpskim logorima smrti i to tri u Beogradu te jedan slučaj iz Niša. U 13 slučajeva se kao mjesto smrti navode neki drugi logori u ND Hrvatskoj kao primjerice Đakovo, Lepoglava, Pag i Gospić, a ne Jasenovac ili Stara Gradiška. U ostalih 29 slučajeva navodi se da je mjesto smrti nepoznato ili Yugoslavia tj. Jugoslavija. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Revizionizam iz Yad Vashema
Dana 20.12. u 18.30 u Solinu (kino dvorana) će se održati sljedeća promocija naših izdanja “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“. Knjige će predstaviti autorica mr. sc. Blanka Matković i suradnica Magdalena Vuković te član udruge Ivan Andabak, mag. hist.
Nedavno je jedan (bjelo)svjetski povjesničar u razgovoru s novinskom agencijom iz dijela Bosne i Hercegovine koji se pompozno naziva Republika Srpska govorio sve i svašta o povijesti o kojoj vjerojatno zna malo ili ništa te je tom prigodom spomenut i logor za djecu u sklopu Jasenovca. I sam mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac navodi brojne navodne dječje žrtve, iako je u desetcima tekstova izravno pokazano kako su mnoge od žrtava s jasenovačkog popisa lažne, kako uključuju i poznate osobe iz javnog života moderne Hrvatske, osobe koje je kao starce moguće vidjeti na videozapisima itd. Ima jedna starozavjetna priča o sucu Gideonu i 300 ratnika u borbi protiv brojčano nadmoćnog neprijatelja. Smisao te priče je da nije potrebna velika vojska da se porazi neprijatelj, već predanost i srčanost. U Domovinskom ratu se dobro vidjelo da kao u onoj narodnoj boj ne bije svjetlo oružje, već boj bije srce u junaka. Neprijatelj je, nakon što je prestalo brektanje traktora, shvatio samo dio te narodne mudrosti i misli da im je za pobjedu u miru dovoljna predanost laži i poneki bjelosvjetski arbitar. Groteskno je vidjeti Židova Gideona kako u suradnji s tvorevinom nastalom na genocidu propovijeda o holokaustu. U ovom teatru sjena sve su uloge već podijeljene, radnja se zna, ali kraj priče uvijek ovisi o sporednim ulogama – malim ljudima. U ovom slučaju o malim Hrvatima jer veliki su već prerasli granice ove za njih premale države. 
Iza ove knjige nalazi se priča o kojoj su do ovog trenutka znali samo suosnivači naše udruge. Prije pet godina i nekoliko mjeseci Stipo Pilić i Blanka Matković bili su samo dvoje ljudi za čije dotadašnje radove nitko nije pretjerano mario. Gradivo o poslijeratnom logoru Jasenovac već je bilo prikupljeno, a rad je tek trebalo napisati. Njihov zaključak je bio da će napadi na njihov rad i njih osobno uslijediti nakon objave tog rada te da je jedini način da se takav rad zaštiti i Istina pusti u svijet taj da jedno od njih dvoje ode u iseljeništvo i ondje temu ove knjige pokuša obraniti kao disertaciju na poslijediplomskom studiju. Zbog obiteljskih i drugih obveza, taj netko nije mogao biti Stipo Pilić. Stoga je morala biti Blanka koja ionako nije mogla dobiti posao i nekamo je morala otići. Jednog dana davne 2012. oboje su sjedili u hodniku Hrvatskog državnog arhiva i u tajnosti dogovorili plan. Svi naši znanstveni rezultati, objavljeni radovi te ostalo što možete pročitati na našoj web stranici rodilo se toga dana. U međuvremenu je naša udruga pretrpjela brojne udare, prijetnje i pokušaje sabotaže, naročito pljuvanja i omalovažavanja Stipe Pilića i Blanke Matković. Izdržali smo ih znajući da će naš dan doći. Nove knjige već su u pripremi. Neka Istina o hrvatskoj povijesti i Domovini konačno ide u svijet. Više ništa i nitko ne stoji na tom putu.