Arhiva kategorije: Drugi svjetski rat

N. Banić i M. Koić: Komunistički autogol – USHMM u raljama jasenovačkog mita

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 12. listopada 2017. godine (PDF)

Ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) je u SAD-u kako se navodi na njezinim mrežnim stranicama „živući spomen na holokaust“. U sklopu mrežnih stranica USHMM-a moguće je pronaći mnoge podatke o žrtvama holokausta kao i o preživjelim logorašima. Za pretpostaviti je da bi ovakva ozbiljna ustanova trebala davati točne podatke o žrtvama i tako ostaviti neku vrstu trajne i dostojanstvene uspomene na njih, no što pomisliti kad takva ustanova počne koristiti dvojbene i očito kontradiktorne podatke o žrtvama? Kako primjerice objasniti njezino naizgled neobjašnjivo negiranje nekih od žrtava Auschwitza ili izmišljanje i umnažanje lažnih smrtno stradalih žrtava logora? Treba li se zabrinuti kad postane očito da se neki od podataka koji se navode odnosi na ljude koji uopće nikad nisu niti postojali? Ukratko: što misliti kad takva ustanova upadne u ralje jasenovačkih laži?

Da bi se objasnilo zašto ima smisla postavljati navedena pitanja, treba krenuti od početka. Na mrežnim stranicama USHMM-a je odnedavno na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/source_view.php?SourceId=45409 moguće pronaći „Popis individualnih žrtava koncentracijskog logora Jasenovac“ pri čemu se u opisu spominje kako popis sadrži 83.837 osoba. Navodi se i da je USHMM taj popis primio u srpnju 2017. godine. Kao vrsta popisa se navodi popis smrti, a dodana je i poveznica na mrežne stranice Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac. To ukratko znači da je cijeli mrežni jasenovački popis preseljen i na stranice USHMM-a te da su podaci dostupni na JUSP-ovim mrežnim stranicama sad dostupni i na mrežnim stranicama USHMM-a. Iako bi se na prvi pogled moglo protumačiti da se radi o uspješnom širenju (dez)informacija s dokazano mnogo pogrešaka koje se u mnogim svojim dijelovima mogu okarakterizirati kao masovna prevara, zapravo se radi o svojevrsnom komunističkom autogolu.

Postoji više razloga zašto je tome tako. Što se tiče mrežnog jasenovačkog popisa dostupnog na JUSP-ovim stranicama, zbog njegove je tehničke izvedbe korištenjem javnih usluga arhiviranja moguće zabilježiti samo izgled njegove prve stranice u vremenu kad je arhiviranje zatraženo. Time se jasno mogu vidjeti sve promjene vršene na prvoj stranici, a vidi se i povećanje sveukupnih stranica popisa kako je vrijeme prolazilo. Iako su već i to vrlo korisni podaci, time ipak nije moguće arhivirati pojedine mrežne stranice za svaku osobu s popisa da ostanu kao sigurni dokaz lažiranja i masovnih prevara podataka u političke svrhe. No sustav prikaza istih ovih podataka uvezenih iz JUSP-a na mrežne stranice USHMM-a je tehnički drukčije izveden pa je moguće dobiti individualne poveznice na podatke o svakoj pojedinoj osobi. To automatski znači da je sadržaj tih poveznica moguće i arhivirati . Zainteresirani čitatelji mogu popis poveznica na osobe u USHMM-u poredanih tako da odgovaraju poretku osoba u JUSP-ovu mrežnom jasenovačkom popisu kao i njihove arhivirane inačice dobiti slanjem upita na adresu elektroničke pošte jasenovacki.popis@gmail.com.

Prikladno je spomenuti nekoliko osoba za koje na USHMM-u sad postoje kontradiktorne informacije. Jednostavnosti radi ima smisla početi od više puta spominjanog Stanka Nicka, hrvatskog diplomata i znanca trenutnog predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića koji mu je bio i na sprovodu 2010. godine. Da je Stanko Nick preživio rat jasno se vidi na USHMM-ovoj stranici dostupnoj na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5003266 gdje se između ostaloga navodi i da je nakon rata s njim proveden intervju u duljini od jednog sata, petnaest minuta i pedeset sekundi. No na USHMM-ovim mrežnim stranicama je sad na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7554720 moguće pronaći i kontradiktoran podatak da je isti taj Stanko Nick ubijen kao dijete od ustaša 1941. godine. U USHMM-u moraju biti svjesni u što su se upustili i u kakvo su vrzino kolo upali.

Nadalje, sad se može reći da USHMM preuzimanjem podataka od JUSP-a nesvjesno negira i neke od žrtava Auschwitza. Primjera radi vrijedi spomenuti Josipa Sterna rođenog ocu Marku 1917. godine u Orešcu. Na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4891947 se na mrežnim stranicama USHMM-a za Josipa Sterna se jasno navodi da je uhićen 13. kolovoza 1942. godine te da je doveden u Auschwitz 18. kolovoza 1942. godine. Međutim, sad je zahvaljujući podatcima iz JUSP-a na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7527187 moguće pronaći i kontradiktornu informaciju da je ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. To znači da je stigao u Auschwitz nakon što je prethodne godine ubijen od ustaša u Jasenovcu. Budući da je ova zadnja informacija dodana kasnije, to je sprdanje sa zdravim razumom.

Zbog premalog broja stvarnih žrtava koji ne bi mogao opravdati tzv. procjene, a stvarno propagandističke izmišljotine o najmanje pola milijuna pa do milijun i četiristo tisuća žrtava na jasenovački popis se stavljalo svako ime koje se na neki način moglo povezati s Jasenovcem. USHMM je preuzimajući podatke od JUSP-a nekritički preuzeo podatke komunističke propagande koja u nekim trenutcima zbog svoje pretjeranosti prelazi u apsurd i blamažu. Tako su primjerice preuzeti podatci o Pavlu Löwu bez navedene godine smrti. U ovom slučaju godina smrti nije navedena zato što je Pavle Löw u rujnu 1943. godine pobjegao iz Jasenovca i kasnije postao major tzv. JNA pod imenom Pavle Levković. Odmah nakon rata radio je u komunističkoj Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača[1]. Vjerojatno je imao čudan smisao za humor kada se njegovo ime našlo na popisu jasenovačkih žrtava i to dva puta. Drugi put zahvaljujući podatku iz knjige Melite Švob na JUSP-ovom popisu, a sada i u USHMM-u našao se kao Pavao Läw. Sličan je slučaj i sa Stojanom Ražokrakom koji se navodi kao dječja jasenovačka žrtva, premda se na mrežnoj usluzi YouTube može vidjeti razgovor s njim u kojem on već u poznim godinama priča o svom životu i kako ga je udomila jedna hrvatska obitelj. Unatoč tom nepobitnom dokazu i njegovo se ime i dalje nalazi na jasenovačkom popisu, a sada i u bazi podataka USHMM-a.

U trenutku pisanja ovog teksta krajem rujna 2017. godine u mrežnom jasenovačkom popisu kod Rose Mirić se navodi da je rođena 3968., a u USHMM su podatci u kojima je ta nevjerojatna godina rođenja promijenjena u 1913. godinu. Pri tome treba naglasiti da je izvor podataka ostao isti, a radi se o tzv. Subnoru iz Bosanske Gradiške. Kako je došlo do te fantomske promjene podataka može se vidjeti ako se pogledaju podatci kod Kose Mirić koja je prema podacima preuzetim iz JUSP-a rođena baš te 1913. godine. Iz navedenog se može zaključiti da je godina rođenja Rose Mirić jednostavno prepisana od Kose Mirić. To znači da se manipulira podatcima o žrtvama bez obzira na izvorišne podatke. Indirektno je priznato da su Rosa i Kosa dvojnice. Najvažnije od svega je saznanje da su u JUSP-u ili USHMM-u svjesni da ovakve gluposti ne mogu samo tako proći na međunarodnoj sceni i zato su mijenjali podatke jer koji bi to morao biti bjelosvjetski šarlatan ili institucija koji bi podupirali popis u kojem se nalazi žrtva koja još nije niti rođena, a i neće biti još skoro dva tisućljeća? Takve gluposti mogu proći jedino u nelustriranoj Hrvatskoj. Jasno je i zašto se takve nebuloze ne mijenjaju u mrežnom jasenovačkom popisu koji pokriva prostor „regiona“. Vjerojatno postoji strah da bi to dovelo da domino efekta jer kada bi se popis počeo raditi po znanstvenim kriterijima malo bi toga ostalo na njemu. Gubitak takve političke batine kojom se desetljećima mlate Hrvati čim malo pridignu glavu imao bi za posljedicu propast daljnje miloradizacije Hrvatske, a to stari saveznici četnici i partizani ne žele dopustiti jer bi to bio njihov kraj. Zanimljivo da drugi kraj ekstremnih godina rođenja iz jasenovačkog popisa, onaj kod Laze Kesonje, nije promijenjen, a prema napomenama rođen je 1807. godine. Nije promijenjen samo zato što je navedena druga godina rođenja 1884., a 1807. je slabo uočljiva onako skrivena među podatcima o izvorima. Zanimljivo da su za razliku od Rose Mirić dvojica navodnih jasenovačkih žrtava rođenih desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Herman Switzer (1969.) i Panto Đuričić (1975.) transferirani u USHMM u nepromijenjenom obliku. Ljudi rođeni u vrijeme letova na Mjesec ubijeni u Jasenovcu. Takvi podatci daju potpuno novi smisao povijesti i nisu jedini jer transferom podataka iz JUSP-a sada su u USHMM-u i neki s jasenovačkog popisa umrli ili ubijeni i to ne samo prije Drugog već i prije Prvog svjetskog rata kao primjerice Vida Kovačević (+1910.) i Ile Brkić (+1914) uz napomenu da je Brkić rođen 1918. znači četiri godine nakon što je ubijen. Dvostruka blamaža na antifa način sada se je zahvaljujući transferu imena žrtava iz baze podataka JUSP-a probila i na svjetsku scenu.

Još jedan dobar primjer nevjerojatnih podataka je Josip Kramer. Kod njega između ostaloga nije navedena godina smrti, ali niti izvor podataka tako da u USHMM-u kod svih tih rubrika piše NULL pa čak i kod logora. Postavlja se pitanje zašto je uopće Josip Kramer na tom popisu?! Kod još jedanaest žrtava s jasenovačkog popisa uopće nije navedeno u kojem su logoru stradali, a sada su se ti podatci našli i u USHMM-u pa tako ako se u tržilicu USHMM-a upiše Milka Borojević, Stevo Ćurguz, Josip Grossmann, Darinka ili Persa Jovanić, Ana (1912.) ili Simo Pavlović (1882.), Antonija Piha, Jovo Popović (iz Vrbovljana), Kata Rajković i Teodor Živković (iz Širinaca) kod logora (Camp) će kod prvo troje s popisa pisati NULL, a kod ostalih te rubrike neće biti. Znači navodne jasenovačke žrtve kod kojih se uopće ne navodi da su stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Evo još nekoliko ekstremnih slučajeva s mrežnog jasenovačkog popisa koji su završili u USHMM-u. To su Gustav Drle-Indorfer nastao premetaljkom imena dr. Gustava Leindorfera. Isti doktor se na popisu pojavljuje još jednom u inačici Gustav Leimdörfer. U Hrvatskom tjedniku od 21. rujna 2017. godine u rubrici Aktualno Nastazio Peša dokazuje da njegov otac Stanko Peša iz Zatona kod Zadra rođen 1913. nije ubijen u Jasenovcu. Stanko Peša je prema tim informacijama iz domobrana prebjegao u partizane, ali je kasnije zarobljen i sproveden prvo u Staru Gradišku pa zatim u Jasenovac od kuda je pobjegao 1945. godine. Prema podatcima koje je USHMM preuzeo od JUSP-a kod Stanka Peše nije navedeno ime otca, godina rođenja, nacionalnosti pa čak ni godina smrti, a jedini izvor je podataka je fotografija iz zbirke Spomen područja Jasenovac. O (ne)uvjerljivosti fotografije kao izvora već je pisano u prethodnim tekstovima, a slučaj Stanka Peše to dodatno potvrđuje. Fotografije su u mrežnom jasenovačkom popisu jedini izvor podataka o žrtvama u još 135 slučajeva (sic!). U još 170 slučajeva uz fotografije se navodi još jedan izvor, a najčešće je to Subnor.

USHMM je iz mrežnog jasenovačkog popisa u paketu preuzeo i dva Alfonsa Pollaka, koji se razlikuju samo prema mjestu rođenja. Kod jednoga to je Slavonski Brod, a kod drugog Požega. Zanimljivo da se u oba slučaja navodi isti izvor. Kod obojice je isto ime otca Vilim, ista godina rođenja 1905. i obojica su naravno ubijeni od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U oba slučaja navodi se da je „odveden iz Sl. Broda“, a kod navodne žrtve iz Slavonskog Broda dodano je „Požega“. Najzanimljivije u ovom slučaju da se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze tri zapisa na upit za Alfonsa Pollaka i sva tri se odnose istog čovjeka iz Berlina starijeg četiri desetljeća od dvojice slavonskih klonova. Znači osim što se u ovom slučaju radi o klonovima nema nikakve potvrde da se radi o stvarnoj žrtvi, a ne o komunističkoj propagandi. Sličan slučaj je Cvija Jerkić u dva izdanja. U oba slučaja ime otca je Jozo, a godina rođenja 1926. Razlikuju se po tome što se u jednom slučaju radi o ženi iz sela prigodnog naziva Blizanci kod Čitluka, Hrvatici ubijenoj od ustaša u Jasenovcu 1944. godine. U drugom slučaju radi se o ženi iz Žitomislića kod Mostara. Sela Blizanci i Žitomislić nalaze se jedno nasuprot drugom uz obale Neretve. Prema navedenim podatcima Cvija Jerkić iz Žitomislića također je ubijena od ustaša u Jasenovcu, ali godinu kasnije 1945. Iz napomena je vidljivo da se u prvobitnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine Cvija Jerkić iz Žitomislića navodi kao muškarac, a Cvija Jerkić iz Blizanaca kao Crnogorka Evija. Dvostruka blamaža na juspovski način proširena je ovako i na međunarodnu scenu kontaminiravši i USHMM. USHMM je odjednom postao i umnožitelj navodnih žrtava. Primjerice Stana Vukmanović rođena ocu Luki 1900. godine u Derezi u mrežnom jasenovačkom popisu pojavljuje se dva puta, a jedina razlika između dvije navodne žrtve su dva različita izvora podataka za ovog klona. U USHMM se na adresama https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7522270 i https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7556740 može vidjeti da se radi o potpuno istim osobnim podatcima. Od ostalih čuda tu je Rade Furtula kojeg su ubili drugi logoraši u logoru Krapje, a ne ustaše pa Dušan Keco ubijen 1942.*, a kako piše u napomenama „zadnji put se javio 23.3.1943.“ Ili netko laže o godini smrti ili se radilo o spiritističkoj seansi. Treba navesti i Miju Srnčevića i to ne samo zato što piše da je nestao pa zatim da je ubijen od ustaša 1943.* u logoru Jasenovac*, već zato što kod njega piše „1945., KRIŽNI PUT“. Znači postoje podatci da se radi o Hrvatu smaknutom nakon rata od partizanskih „osloboditelja“ i to možda baš u Jasenovcu. Ovo je samo mali isječak ekstremnih slučajeva lažnjaka s mrežnog jasenovačkog popisa koji su sada promovirani na svjetsku scenu.

Između originalnih JUSP-ovih podataka i onih koje prikazuje USHMM postoje još dvije značajne razlike. Prva da su za nekoliko osoba napomene u USHMM-u kraće u odnosu na one za iste osobe u JUSP-u. Sve te kraće napomene duge su točno 255 znakova. Upućeniji računalni stručnjaci među čitateljima će vjerojatno prepoznati o kojem potencijalno ozbiljnom problemu se ovdje radi. Druga razlika je u navedenim nacionalnostima žrtava. Primjerice u JUSP-u se navode Rusini i Ukrajinci, a u USHMM-u se ne navode Ukrainians već samo Rusyns i Ruthenian. Moglo bi se raspravljati jesu li Rusini i Ruteni isto, ali primjerice Ruteni nisu nužno i Ukrajinci jer se taj pojam odnosi na stanovništvo iz nekoliko država.

Treba vidjeti kako će se stvari sad dalje odvijati. Navedeni i još tisuće drugih nevjerojatnih u prethodnim tekstovima opisanih slučajeva kao i onih još neobjavljenih sad su u svjetskom izlogu. Ovaj potez JUSP-a se može opisati kao znanstveni autogol, a na USHMM-u je da se odluči jesu li „živući spomen na holokaust“ ili JUSP-ova propagandna platforma. Ovakav popis na svjetskoj sceni može neko vrijeme opstati samo u zaštićenom političkom okolišu, ali tada će i najsporijima postati jasno o čemu se tu radi.

[1] http://jadovno.com/arhiva/testimony-of-zlatko-vajler.html

Zlatko Begonja: ‘Izloženi smo histeriji i agresiji onih koji nemaju argumenata i isključivo vrijeđaju’

Tijekom nadolazeća dva tjedna u Imotskom, Podstrani i Zagrebu bit će predstavljena knjiga autorice Blanke Matković, „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“.

Tim povodom razgovarali smo s jednim od predstavljača knjige, doktorom Zlatkom Begonjom.
Dr. sc. Zlatko Begonja zaposlenik je Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, a njegova znanstveno-istraživačka djelatnost prioritetno je vezana uz problematiku nacionalne povijesti 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata.

Velika vrijednost knjige autorice Matković

„Knjiga, koju je s iznimnim trudom pripredila magistrica Matković sa svojim suradnicima ima posebnu vrijednost jer podastire niz vjerodostojnih dokumenata koji iznose istinu o cijelom nizu događaja.“

Dr. sc. Begonja ističe kako je, s obzirom da prostor Imotske Krajine tijekom rata nije bio posebno sklon narodnooslobodilačkom pokretu, novouspostavljena komunistička vlast bila posebno surova prema stanovništvu tog kraja. Također ističe kako je ta vlast, zajedno sa svojom doktrinalnom strašću, vješto koristila ljudsku razjarenost izazvanu ratnim okolnostima, uzrokujući tako krvave zločine.

Znanstveni interes dr. sc. Begonje: Zadarsko područje u vrijeme komunističke vlasti

Za Narod.hr dr. sc. Begonja govorio je i o svojim trenutnim znanstvenim preokupacijama.

„Ja se bavim problematikom događanja koja su nastupila nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zadru. Ono što je trenutno predmet mog užeg interesa je razdoblje rijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća u Zadru i na zadarskom području“, razdoblje procvata i gušenja Hrvatskog proljeća kroz koje dolazi do određenog buđenja nacionalne svijesti.
Dr. sc. Begonja ističe nit-poveznicu između događanja neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata te događanja 60-ih i 70-ih godina s „obzirom da su mnogi od aktera tih događanja proistjecali iz nomenklature koja je nastala nakon završetka rata“, a ta se nit nastavlja i do 90-ih godina.
“Želio bih tu nit-poveznicu pokušati maksimalno istražiti i prezentirati kad za to dođe vrijeme.“

“Glasni su protivnici našeg rada i istraživanja”

Dr. sc. Begonja posebno je istaknuo kako društveno ozračje otežava rad znanstvenicima koji se pokušavaju baviti ovim temama.

„Bez obzira na demokratičnost u kojoj mi danas živimo, glasni su protivnici ovakvog tipa rada i istraživanja”.
„Ima nas koji pokušavamo doći do mogućnosti da prezentiramo činjenice i sve ono čime se bavimo da javnost bude s tim upoznata i da vidi drugu sliku, osim one koja je bila prezentirana od 1945. do početka 90-ih godina.“ Ističe kako su izloženi posebnoj „histeriji i agresiji“ onih koji se takvim istraživanjima protive, te pojašnjava razloge tih pojava.

„Razlozi su jer su neki od takvih sljedbenici bivše komunističke nomenklature koju su zahvaljujući svojim pređima stekli određene pozicije i povlastice u društvu“ te koji, kako navodi, priječe pristup istini kojom bi se mogao srušiti „taj svijet prošlosti“.

Drugi pak, „na krajnje neprilličan i neciviliziran način pokušavaju ispirati dijelove prošlosti ili aktivnsti članova vlastitih obitelji“ opisuje dr. sc. Begonja te zaključuje kako i jedni i drugi imaju zajednički cilj: onemogućiti pristup činjenicama i prodor tih činjenica u javnost.

Izvor: Narod.hr

PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO DRUGI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

PRVI DIO INTERVJUA

Donosimo drugi dio razgovora s Blankom Matković, a uoči skorašnje promocije knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću.

IN: Otkud je potekla ideja za knjigu “Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Nar. milicije 1944.-57., Likvidacije i progoni”? Koja je  posebnost ove knjige?

Riječ je o knjizi od oko tisuću stranica dokumenata o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 1950-ih godina. Dokumenti koje objavljujemo u ovoj knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. uglavnom u Državnom arhivu u Splitu, a jedan manji dio u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U toj kolekciji prikupljenih dokumenata naročitu vrijednosti imaju oni iz fonda Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH. Dakle riječ je o dokumentima Ozne i Udbe, a većina nikada ranije nije objavljena. Među njima se nalaze razni popisi likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Upravo zbog toga smo došli na ideju da objedinimo sve te ključne dokumente na jednom mjestu i u tom kontekstu smo pokrenuli naš mini-projekt pod naslovom Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću na kojemu zajednički radimo ja i studentica povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu Magdalena Vuković koja je rodom iz Studenaca. Rad na ovom projektu rezultirat će sa tri obimnije knjige. Prva je upravo ova knjiga o Imotskoj krajini za koju su podaci najpotpuniji. Ustvari, za to područje prikupljeno je toliko mnogo dokumenata da smo u ovoj zbirci prisiljeni objaviti najuži izbor najvažnijih dokumenata za razumijevanje povijesti Imotske krajine u spomenutom razdoblju. Zato ova zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj Ozni i Udbi.

Druga knjiga će se odnositi na Vrgorsku krajinu, Makarsko primorje i neretvanski kraj, a treća, koja je u planu za 2019. godinu, bit će veliki žrtvoslov za sva 4 područja. Žrtvoslov za imotski kraj već postoji, no našim istraživanjima ustanovili smo da su podaci u ranijoj literaturi nepotpuni, a u pojedinim slučajevima i netočni. Dokumenti kojima mi raspolažemo otkrivaju nove podatke o ubijenima, nestalima i proganjanima. Zato je naš cilj novim žrtvoslovom prezentirati te podatke i nadopuniti ranije žrtvoslove.

IN: Jeste li dobili kakvu potporu za tisak ove knjige, i od koga?

Ova knjiga bit će tiskana na 1025 stranica s tvrdim uvezom, pa su troškovi tiska izuzetno visoki. Stoga smo se na više adresa obratili za pomoć. Financijsku potporu tražili smo od Splitsko-dalmatinske županije, svih imotskih općina, grada Imotskog, Imotskog dekanata i svih imotskih župa, Splitsko-makarske nadbiskupije, a dopis smo uputili i Gradu Splitu na email adrese Andre Krstulovića Opare i Jelene Hrgović. Dopisi upućeni Splitsko-dalmatinskoj županiji, odnosno dožupanu Anti Šošiću i pročelniku Tomislavu Đonliću ostali su bez njihovog odgovora, kao i oni upućeni dužnosnicima grada Splita.

Iz ureda gradonačelnika Ivana Budalića zaprimili smo email dana 18. kolovoza kojim je odbijena naša zamolba. No, dana 22. kolovoza održana je sjednica Gradskog vijeća na kojoj su svi vijećnici podržali naš zahtjev, a najveću potporu nam je pružio g. Nediljko Škeva, imotski vijećnik iz redova Hrvatske stranke prava. Stoga se ovom prilikom zahvaljujemo njemu, g. Ivici Kukavici i g. Ranku Topiću na podršci. Nakon spomenute sjednice, grad Imotski nam je uplatio tisuću kuna za tisak ove knjige. Osim toga, donacije su nam uplatili Franjevački samostan Imotski, Župa Presvetog Srca Isusova (Krstatice), Župa sv. Petra ap. (Cista Provo), Splitsko-makarska nadbiskupija, Općina Zmijavci i Općina Šestanovac. Zahvaljujući spomenutim institucijama i Katoličkoj crkvi, uspjeli smo prikupiti ukupno 10 000 kn, a ostatak iznosa donirali su privatni donatori bez čije financijske pomoći ne bismo bili u mogućnosti tiskati ovu vrijednu knjigu. Također zahvaljujemo HSP-u Podbablje čiji su nam članovi pružili potporu na području te općine.

IN: Gdje će knjiga biti predstavljena? Gdje će se moći nabaviti i po kojoj cijeni?

Knjigu ćemo predstaviti na promociji u Imotskom (kino dvorana) 11. listopada u 19 sati. Druga promocija će se održati 12. listopada u Podstrani (Trg dr. Franje Tuđmana 1, zgrada Općine), također u 19 sati. Posljednja jesenska promocija održat će u Zagrebu (Tribina grada Zagreba, Kaptol 27) 17. listopada u 18.30. Promociju u Podstrani organizira Hrvatska stranka prava, a organizator one u Imotskom je naša udruga uz potporu HSP Imotski. U travnju ćemo promovirati našu knjigu o Vrgorskoj krajini, Makarskom primorju i neretvanskom prostoru u dokumentima Ozne i Udbe i to u Makarskoj, Metkoviću i Vrgorcu. U svibnju ćemo naša izdanja predstaviti u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru.

Knjigu „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ koja na 630 stranica donosi brojne dokumente o zarobljenima, nestalima i ubijenima na području od Muća pa sve do Vrgorca uz naglasak na prostor od Splita do Sinja, moguće je nabaviti u našoj udruzi po cijeni od 150 kuna iako je redovna cijena te knjige 200 kuna. Knjigu o Imotskoj krajini, koja je znatno veća od prethodne knjige, moguće je rezervirati već sada ili kupiti na promocijama po cijeni od 200 kuna, a redovna cijena će biti 300 kuna. Zbog ograničenih financijskih sredstava kojima raspolažemo, naša izdanja tiskamo u nakladi od 500 primjeraka. Nije nam cilj u teškoj gospodarskoj situaciji ljudima naplaćivati knjige po nekakvim astronomskim cijenama i doista nastojimo da ove cijene budu što niže i dovoljno za pokrivanje troškova koje naša udruga ima. Kupnjom jedne knjige također se financira tisak one sljedeće.

IN: Vaše veze s Imotskom krajinom nisu samo “arhivske” prirode?!

Moj otac je rođeni Imoćanin, a prema sačuvanim povijesnim izvorima, moji Matkovići bili bi oni s područja Medovog Doca. Moja baka je djevojački bila Gudelj „Ćurdo“ i rođena je u Zmijavcima, a njezina majka prezivala se Ćapin. U kući njezinog oca Petra Ćapina, dakle mog šukundjeda, u zaseoku Znaori u Hršćevanima osnovana je krajem 19. stoljeća prva škola u Podbablju. Sestra moje bake bila je udana za Stjepana Ujevića, domobrana koji je u svibnju 1944. zarobljen kod Aržana, ubijen i bačen u Markovića jamu kod sela Podi. O tom zločinu odličnu knjigu je napisao mr. sc. Ivan Kozlica, jedan od recenzenata moje knjige. Jedan brat moje bake bio je oružnik u NDH i njegovo ime nalazi se na popisu „antinarodnih elemenata“ u ovoj knjizi. Drugi njezin brat je bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog sdruga i nalazi se na popisu ustaša iz Zmijavaca. On je navodno posljednji put viđen živ u Dravogradu u svibnju 1945., no prema podacima u dokumentima koje predstavljamo u ovoj knjizi, moguće je da je zarobljen i odveden u logor u Mariboru odakle mu se gubi trag. Grobišta na tom području mogla bi biti posljednja počivališta većeg broja Imoćana čije podatke objavljujemo u ovoj knjizi. Nažalost, u Hrvatskoj i Sloveniji posmrtni ostatci iz masovnih grobnica godinama stoje u vrećama i zatim se pokapaju u zajedničke grobnice, a DNK analiza se ne provodi čime se obiteljima uskraćuje mogućnost da svoje mrtve dostojno pokopaju. Naša udruga već je javno upozorila da je prema odluci Europskog suda za ljudska prava iz 2011. pravo na grob sastavni dio prava na privatni život koje je definirano člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. No, malo to vrijedi kad političke volje nema.

IN: Knjiga Vam je važna i iz osobnih razloga?!

Ova knjiga važna je meni i mom ocu iz osobnih razloga, a put koji smo morali prijeći da bi knjiga nastala bio je doista težak i na njemu je postojala velika cijena koju smo morali platiti. No, meni je to nevažno jer bilo kakva naša muka ne može se usporediti s onim s čime su se u svojim posljednjim trenucima morali suočiti naši rođaci i njihovi suborci i supatnici i to zato jer su u svojoj vlastitoj domovini bili za dom spremni. Poruka koju naša udruga želi poslati svim obiteljima stradalnika je ta da još uvijek nije kasno da doznamo istinu o našim najmilijima. Moja druga baka bila je dijete kada joj je 1944. majka odvedena u njemački logor. Nije bila nizašto kriva, a njezin muž, moj pradjed, nije podržavao partizane, smatrao se Hrvatom i katolikom te je odbijao bilo kakvo približavanje komunizmu. No, unatoč tome ona je odvedena od strane njemačkih vojnika, vjerojatno radi odmazde. Nakon rata on je tražio, ali nikada nije pronašao bilo kakav trag. Umro je ne znajući istinu. Nakon puno traganja, mi, njegovi potomci, pronašli smo jedan trag i na temelju te sitne nade, tragali smo dalje sve dok upis o njenoj smrti nismo pronašli u matičnoj knjizi. Bilo je to u kolovozu 2014., točno 70 godina nakon njezine smrti. U jugoslavenskim povijesnim dokumentima postoji zapis o njenom odvođenju u logoru, ali ne i bilješka da se odande nije vratila živa. Nikada nigdje nije evidentirana kao ratna žrtva. Režim je znao gdje je i kada umrla, ali mom pradjedu i njegovoj djeci to nitko nikada nije rekao. Možda je i to bila kazna jer nije bio politički podoban, no naš rad dokazuje da čak ni u takvim okolnostima za istinu nikada nije kasno. Stoga ovim putem pozivamo sve Imoćane da u što većem broju prisustvuju promociji ove knjige jer ona je pisana za njih i njihove obitelji. Unaprijed se zahvaljujemo svima koji će nazočiti promociji, a poseban pozdrav upućujemo onima bez čije pomoći tiskanje ove knjige ne bi bio moguć.

IN: Hvala Vam lijepa na razgovoru za IN i puno uspjeha Vama i Udruzi u daljnjem radu. (zg)

Izvor: Imotske novine

M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. rujna 2017. godine (PDF)

U napomenama jasenovačkog popisa mogu se naći podatci koji negiraju navode iz samog popisa i ukazuju na lažne žrtve. Zbog brojnosti takvih podataka u ovom slučaju uzeti su u obzir samo oni podatci kod kojih se u napomenama kao jedan od izvora navodi projekt Dotršćina i s time povezane ekstenzije. Podatci iz projekta Dotršćina nisu u svim primjerima suprotni podatcima iz jasenovačkog popisa jer se može primijetiti da se pri sastavljanju jasenovačkog popisa pazilo da se ne uzimaju u obzir primjeri koji bi kvarili komunističku dogmu o Jasenovcu. Čini se da se već i na projektu Dotršćina iz sredine 1980-ih dobro pazilo da se ne odstupa od prevladavajuće crvene niti komunističke povijesti. Međutim prema zakonu velikih brojeva i najbudnijim čuvarima tekovina revolucije u njezinoj zadnjoj fazi prije konačnog kraha promakli su neki potpuno različiti podatci koji diskreditiraju podatke iz jasenovačkog popisa. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

U pripremi je knjiga o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću, autorice Blanke Matković. Ova dugo očekivana i pomno pripremana knjiga uskoro će imati i svoju imotsku promociju, a da biste joj što upućeniji svjedočili ovdje vam donosimo razgovor s autoricom Blankom Matković. Intervju smo, zbog važnosti teme i iscrpnih autoričinih odgovora, odlučili objaviti u dva dijela. Prvi pročitajte sada, a drugi za nekoliko dana, pred samu promociju knjige u Imotskom. Nastavi čitati PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

PREDSTAVLJANJE KNJIGE “IMOTSKA KRAJINA U DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE (1944.-1957.), LIKVIDACIJE I PROGONI”

Dana 11. listopada u Imotskom će se održat prvo predstavljanje našeg novog izdanja “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni”. Druga promocija bit će održana 12. listopada u Podstrani, a treća 17. listopada u Zagrebu.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.  U prvom dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani. U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj miliciji, Ozni i Udbi.

M. Koić i N. Banić: Ni na istina

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14. rujna 2017. godine (PDF)

U odgovoru iz Ministarstva kulture na upit iz Hrvatskog tjednika o djelovanju Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac objavljenom u Hrvatskom tjedniku broj 767 od 7. rujna 2017. godine kao integralni dio odgovora iz ministarstva koristi se nekoliko rečenica teksta s mrežne stranice JUSP Jasenovac http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284.

Poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka.” Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Ni na istina

ALAMO I FENIKS

Prije oko sat vremena uklonjena je spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu. Riječ je o velikom porazu ne samo hrvatske politike, nego i znanosti koja uporno šuti na medijska podmetanja i manipulacije hrvatskom poviješću. Gotovo pune tri godine uporno pišemo svim hrvatskim institucijama zahtjevajući znanstvena i objektivna istraživanja o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac. Odgovora još uvijek nema, a na našem putu opstruirali su nas i neki koji su sinoć gostovali u emisiji “Otvoreno”. U posljednjih 9 mjeseci u više navrata smo pisali i UDHOS grada Zagreba. Odgovora također nije bilo, pa smo u našoj borbi za povijesnu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću ostali usamljeni uz podršku pojedinaca na kojoj smo zahvalni. Uklanjanje ove spomen-ploče rezultat je ignoriranja politike, znanosti i civilnog društva na što smo nebrojeno puta upozoravali i zbog čega smo bili napadani, uglavnom od strane poltrona i uhljeba kojima su stranke i političari iznad njihove domovine.
Današnji poraz neće nas pokolebati u našim nastojanjima da iznesemo povijesnu istinu i oslobodimo hrvatski narod osjećaja kolektivne krivnje koji se sustavno nameće od strane onih koji ne žele bilo kakvu samostalno hrvatsku državu. Naša znanstvena Oluja se nastavlja, a za nekoliko tjedana javnosti će biti predstavljeno iznenađenje. Jednog dana u Jasenovcu ćemo podići ploče svim hrvatskim vojnicima i civilima koji su ondje stradali od komunističke i četničke ruke. Taj dan možda nećemo doživjeti mi, ali hoće oni koji će nakon nas doći. Mi ćemo pobijediti jer mi smo – spremni!

N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 31. kolovoza 2017. godine (PDF)

U ovom članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina koja je započeta i nastavljena u nekoliko prethodnih članaka. Na mrežnom popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se mnogo osoba za koje se tvrdi da su stradale u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za koje komunistički projekt Dotršćina, koji je nastao kasnije od glavnog dijela jasenovačkog popisa, istovremeno navodi suprotno, odnosno da nisu stradali u Jasenovcu, već negdje drugdje. To je samo još jedan od pokazatelja da čak i komunistički izvori sami ruše jasenovački mit. U mnogim dokumentima projekta Dotršćina se za mnoge osobe ne navodi uvijek precizno godinu, već se to navodi okvirno oko neke godine. Jednako tako već je u mnogo navrata pokazano da niti mrežni jasenovački popis ne drži previše do točnih godina rođenja, već štoviše sadrži i mnogo očito namještenih godina rođenja što jasno pokazuju statistički testovi. Cilj ovog članka spomenuti neka podudaranja u mrežnom jasenovačkom popisu i dokumentima projekta Dotršćina koji uključuju blago razilaženje godina ili mjesta rođenja bez obzira o tome radi li se o slučajnim pogreškama ili o namjernom crvenom zamućivanju podataka kako bi se prikrila istina. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 24.8.2017. (pdf)

Tijekom Drugog svjetskog rata i prvim godinama poraća stanovništvo svih hrvatskih krajeva bilo je izloženo različitim oblicima nasilja koje je doseglo svoj vrhunac između ljeta 1944. i ljeta 1945., odnosno u razdoblju kada su se masovni zločini događali diljem zemlje, a brojni hrvatski zarobljenici – vojnici i civili – mučeni i likvidirani na stotinama stratišta od Slovenije do Makedonije. Desetljećima se o ovim događajima tek povremeno i potiho govorilo u najužem krugu, a bilo kakva znanstvena istraživanja ovih događaja bila su onemogućena. Tijekom tog razdoblja bivše jugoslavenske vlasti i druge organizacije pripremile su nekoliko popisa ratnih žrtava i to: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (1946.), Savez udruženja boraca NOR-a – SUBNOR (1950.) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1964.). Podaci o rezultatima istraživanja iz 1946. i 1950. sačuvani su u hrvatskim arhivima i dostupni javnosti. Različite popise likvidiranih, uhićivanih, proganjanih i osuđenih pripremale su i druge organizacije „narodnih vlasti“ poput OZN-e, UDB-e, Komunističke partije, narodnih odbora i ostale. Nastavi čitati BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU