Arhiva kategorije: Drugi svjetski rat

Spomen područje Jasenovac navodi četiri puta više židovskih žrtava od Yad Vashema

Pišu: M. Koić i Nikola Banić

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 15. veljače 2018.  (pdf

Do sada je u objavljenim tekstovima argumentirano pokazano da se oko 10.000 imena navodnih žrtava ne bi smjelo nalaziti na jasenovačkom popis. U ovom tekstu problematizirat će se još 10.000 jasenovačkih žrtava. Usporedbom broja žrtava iz mrežnog popisa Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i podatka o žrtvama iz digitalnog arhiva Yad Vashema moglo bi se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema. JUSP Jasenovac bolji od Yad Vashema i ostatka svijeta! To je fenomenalan uspjeh i nevjerojatan doprinos istini i stabilnosti u ovom vremenu lažnih vijesti i nekontroliranih revizionista. Nije lako postati najbolji na svijetu. Jusp über alles!

Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno 19.396. zapisa za oba logora. Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista tj. kad se uzmu u obzir samo podatci kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, tzv. Page of Testimony (PoT), krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio je 4.061 zapis tj. bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony. Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili da je bio na prisilnom radu i sl. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu tj. redundanata u digitalnom arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a za Staru Gradišku 87 tj. 1.056 oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484 zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa dobije se 3.249 potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirna brojka jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete podataka. Neki zapisi su vrlo oskudni s identifikacijiskim podatcima, a dodatni problem mogu biti pogreške u digitalnim obrascima. Primjerice zatipci nastali tijekom prijepisa obrazaca iz pisanog oblika u digitalni format te prijevodi s različitih jezika pri čemu je dodatni problem kod translacije iz različitih alfabeta. Takve se greške akumuliraju i otežavaju pretragu. Uz to jedan od manjih problema kod usporedbe podataka su alteracije imena primjerice Petar – Pinkas, Regina – Rivka,, Resa – Roza – Reizl, Tereza – Reizl, Šlomo – Mirko, Gina – Yenta – Jeanette ili prezimena Adler – Abler, a veći problem za automatiziranu pretragu su potpuno različita višestruka imena kod nekih žrtava primjerice Irena Rivka Eidel Khaia ili Elza Yehudit. Ta imena u različitim zapisima tj. prema različitim izvorima mogu biti pojedinačna ili u različitim kombinacijama. To se može riješiti pomoću imena roditelja, supružnika i tome sličnog, naravno, samo u slučajevima kada su ti podatci navedeni u obrascu. Kako je već prije navedeno, nakon što se makne višak i manjkavi podatci, u digitalnom arhivu Yad Vashema ostaje oko 3.249 potencijalnih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To još uvijek nije konačna brojka jer se još moraju verificirati svi preostali zapisi, a među njima ima i onih kojima tamo nije mjesto. Primjerice, kad se tih 3.249 zapisa usporedi s imenima židovskih žrtava u do sada publiciranim tekstovima za koje je pokazano da ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu i kad se makne podudarne, ostaje 3.146 potencijalnih žrtava. To je otprilike najveći mogući broj potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Naravno, može se ići još dalje pa ako se usporede navedeni podatci sa zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema primjerice sa žrtvama iz logora Đakovo kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, može se naći stotinjak usporedivih žrtava, a tako se može napraviti i s ostalim mjestima smrti kao što su Auschwitz pa srpski logori Sajmište, Banjica, Topovske šupe, Šabac, Crveni krst itd.

Blam ili Blum

Digitalni arhiv Yad Vashema je ogromna baza podataka u kojoj ima iskaza o pojedinačnim žrtvama, ali i raznih popisa žrtava. Izvori tih podataka su različiti, a vjerodostojnost podataka ovisi o samim izvorima tj. o autorima tih podataka. Primjerice uvjerljiviji su iskazi bliske rodbine iz 1950-ih dok su sjećanja još bila svježa, a svjedoci vremena još bili vitalni nego iskazi poznanika iz 1990-ih koji nisu iz prve ruke i mogu biti kontaminirani utjecajem dugodišnje propagande. Ekstreman primjer nepouzdanih podataka je često spominjani Spiska žrtava rata. Ustvari to je srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64) publicirana tijekom Domovinskog rata. Takav uradak može poslužiti samo kao kontrolni izvor podataka ili dokaz pomoću negacije.

Dobar primjer kako se dodatnom provjerom podataka može još smanjiti broj potencijalnih jasenovačkih žrtava u arhivu Yad Vashema je Emerik Blum. Prema jednom zapisu iz Yad Vashema u Jasenovcu je ubijen Emerik Blum, star 30 godina, rodom iz Sarajeva. Kao izvor podataka navodi se Community Yugoslavia, ali iz toga nije jasno radi li se o nekoj židovskoj općini ili o nekom udruženju preživjelih Židova s područja nekadašnje Jugoslavije. Prema navedenoj starosti od 30 godina možemo pretpostaviti da je taj Emerik Blum rođen vjerojatno između 1911. i 1915. godine, a to odgovara Emeriku Blumu iz Sarajeva rođenom 1911. godine. On je bio gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1984. godine. Blum je 1941. godine interniran u logor Jasenovac gdje je taj po struci inženjer elektrotehnike bio zadužen za održavanje logorske električne centrale sve do svog bijega iz logora 1944. godine.[1] U Yad Yashemu je još jedan zapis u kojem se spominje inženjer Emerih Blum, ali kao logoraš koji je u ožujku 1943. godine u logoru Stara Gradiška dobio paket od Židovske općine Zagreb. Važno je spomenuti i da je Blum bio osnivač i direktor sarajevskog Energoinvesta. Ta tvrtka izdala je jednu monografiju s imenima navodnih jasenovačkih žrtava. Kakva je vjerodostojnost tih podataka najbolje svjedoči to da su djelatnici JUSP Jasenovac u zadnjoj reviziji s popisa maknuli neka imena kojima je izvor podataka bila baš ta gore spomenuta tvornička monografija. O tome je opširnije već pisano u jednom od prethodnih tekstova.

Alat istine

Bez obzira na svoju nesavršenost arhiv Yad Vashema je moćan alat za istraživanje istine jer omogućuje istraživačima usporedbu i provjeru podataka, a sve ostalo ovisi samo od njihovih sposobnosti. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i osobe opisane u nastavku. Sarika Heršković rođena 1923. godine, iz Vinkovaca, otac Izidor, prema podatcima iz knjiga M. Švob i A. Miletića stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Sara Beck rođena 1922. godine, također iz Vinkovaca, očevo ime nije navedeno, prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) i knjige M. Švob i ona je stradala 1942. godine u Jasenovcu. Treća je Sara Heršković, rođena 1922., iz Debeljače u općini Kovačica u južnom Banatu, otac Izidor, a prema SZSJ64 stradala je 1942. godine u Staroj Gradiški. Kao što to obično biva u jasenovačkom popisu, slučajnosti ne postoje i vrag se uvijek krije u detalju, a tako je i u ovim slučajevima. U digitalnom arhivu Yad Vashema je prijepis iskaza ujaka prema kojem je Sara Lea Heršković, roditelji Izidor i Tereza, rođena 1922. godine u Debeljači, sa stalnim boravkom u Vinkovcima stradala u Staroj Gradiški 1942. godine. Prema drugom zapisu temeljenom na popisu Židova određenih za deportaciju Sara Beck rođ. Heršković, rođena 1922. godine, sa stalnim boravkom u Vinkovcima, roditelji Izidor i Terezija, poslana je na prinudni rad. U svim navedenim slučajevima uočljive su podudarnosti imena i prezimena ne samo žrtava već i njihovih roditelja, a isti je slučaj s godinama i mjestima rođenja tj. stalnog boravka. Znači tri navodne jasenovačke žrtve mogu se svesti na jednu, a sve ostalo spada pod kreativnost i imaginaciju autora popisa. Tri su izvora ovih podataka SZSJ64, te knjige M. Švob i A. Miletića, a to pokazuje da je blago rečeno upitna ne samo vjerodostojnost tih izvora već i autora popisa. Kada bi se s popisa maknula sva imena žrtava prema ta tri navedena izvora, od popisa bi malo toga preostalo.

10.000 pitanja

Prema gore prikazanim podatcima iz Yad Vashema prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židovskih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema trenutnom stanju krajem siječnja 2018. godine u mrežnom jasenovačkom popisu ima 13.147 židovskih žrtava u ta dva logora međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz nesuvislo objašnjenje da se radi o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000 žrtava. Ako se nije uspjelo sastaviti taj popis, ipak se je uspjelo postići da u JUSP-ovom popisu ima četiri puta više židovskih žrtava nego što se to može zaključiti na temelju referentnih podataka iz Yad Vashema. To bi se moglo tumačiti kao da su stručnjaci iz JUSP Jasenovac četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema pa im u tom slučaju sigurno neće biti problem objasniti kako to da oni imaju oko 10.000 više židovskih žrtava na popisu nego što je to moguće prema podatcima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji se mogu naći u digitalnom arhivu Yad Vashema.

BILJEŠKE: 

[1] https://bs.wikipedia.org/wiki/Emerik_Blum

Prenosimo objavu Croatian Heritage Association

Please join us as we welcome historian Blanka M. Matkovic from the HDP Dr. Rudolf Horvat Society to Canada this March.

Blanka’s work has been covered by numerous publications including Hrvatski Tjednik. She is fluent in Croatian and English so we encourage young people to attend. The events are free but donations are welcome.

Please see some of her exceptional work in destroying the #agitprop and misinformation perpetrated about Croatia’s history at: http://croatiarediviva.com/

Her latest book may be found here: https://www.amazon.com/Croatia-Slovenia-After-Second-1944-1945/dp/1627346910 

PREDSTAVLJANJA NOVIH IZDANJA DILJEM HRVATSKE – DALMACIJA, SLAVONIJA, ZAGREB, GOSPIĆ I RIJEKA

Sredinom ožujka Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ slavi svoj 10. rođendan koji ćemo provesti radno u Kanadi. Povodom ove velike obljetnice, sredinom travnja iz tiska izlaze dva naša nova izdanja i to zbirka dokumenata „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i nerevanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni„ priređivača Blanke Matković, Magdalene Vuković i Stjepana Štimca te knjiga „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“ koautora Stipe Pilića i Blanke Matković.

Predstavljanja ovih izdanja održat će se prema ovom rasporedu:

17.4., 19 hSplit, Zrinsko-frankopanska 19 (Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

18.4., 19 hZagreb, Kaptol 27 (Tribina grada Zagreba, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

19.4., 19 hRijeka, Park Nikole Hosta 2 (Državni arhiv u Rijeci, organizatori Državni arhiv u Rijeci i Matica hrvatska – ogranak Rijeka

20.4., 19 hGospić, Budačka 12 (dvorana KIC-a, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

24.4., 19 hVrgorac, Tina Ujevića 8 (Višenamjenska dvorana Grada Vrgorca, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

25.4., 19 hMakarska, Ante Starčevića 99 (suorganizatori HDP „Dr. Rudolf Horvat“ i Matica hrvatska – ogranak Makarska)

26.4., 19 hMetković, Stjepana Radića 1 (Gradsko kulturno središte Metković, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

2.5., 19 hOsijek, Trg Ante Starčevića 4  (Knjižara Nova, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

3.5., 19 hVinkovci, Jurja Dalmatinca 2 (organizator Matica hrvatska – ogranak Vinkovci)

4.5., 19 hVukovar, Ul. Josipa Jurja Strossmayera 25 (Ružičkina kuća, organizator HDP „Dr. Rudolf Horvat“)

5.5., 11 hĐakovo, Josipa Juraja Strossmayera 1 (Dvorana Župe Svih Svetih, organizator Hrvatski obredni zdrug – krilo Đakovo)

5.5., 17 hSlavonski Brod,  Stjepana Marjanovića 2 (Dom HVIDR-e, organizator HVIDR-a Sl. Brod)

8.5.Kaštela, vrijeme i lokacija naknadno (organizator Dragovoljačko-braniteljska udruga “Stina pradidova” Kaštela)

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli u organizaciji ovih promocija uz “srdačne pozdrave” onima koji su nas bezuspješno opstruirali.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 25. siječnja 2018. (pdf)

Početkom godine zabilježene su dvije promjene podataka na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Veća promjena dogodila se 4. siječnja, a manja 12. siječnja 2018. godine. U prvoj, većoj promjeni popisa upisane su četiri nove žrtve, sedam dosadašnjih je maknuto s popisa, a promjene podataka zabilježene su kod njih 220. Zanimljivo da se kod novih žrtava kao izvor navode podatci iz Yad Vashema. Na temelju toga površno bi se moglo zaključiti da se nešto pozitivno događa i da se lažnjaci brišu s popisa. To bi bila zabluda jer vuk samo dlaku mijenja. U novim podatcima ima svega: novi lažnjaci, maknuti neuvjerljivi klonovi da bi se ostavile njihove uvjerljivije inačice, mijenjana su prezimena i mjesta rođenja ili su tamo gdje ih nema upisivana, a sve to uglavnom bez novih izvora podataka. Najveći broj promjena je kod onih podataka kojima su jedini ili jedan od izvora tzv. Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini (AOISV). Radi se o uratku iz 2008. godine koji ima sva obilježja postavki novog memoranduma. Moglo bi se reći da je novim promjenama došlo do faznog pomaka pa se podatci iz proskribiranih komunističkih izvora zamjenjuju memorandumskim tj. velikosrpskim izvorima. Prostodušni bi rekli da su partizani samo zamijenili šajkače tj. „lijepe kape partizanke“ za šubare s kokardama. Vrijeme prolazi, pokrivala se mijenjaju, a glave pod njima ostale su iste. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

PREDSTAVLJANJE NOVIH IZDANJA 18.4.2018. U ZAGREBU

Sredinom travnja iz tiska izlaze dva nova izdanja u nakladi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“. Riječ je o knjizi koautora Stipe Pilića i Blanke Matković „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“ te zbirci dokumenata „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, Likvidacije i progoni“ priređivača Blanke Matković, Magdalene Vuković, Stjepana Štimca i Ivana Andabaka.

Prva knjiga prošireni je i znatno nadopunjeni izvorni znanstveni rad objavljen u „Radovima“ Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru u prosincu 2014. U drugoj knjizi na oko tisuću stranica objavljujemo elaborate o svim selima Vrgorske krajine i Makarskog primorja te neretvanskog kraja te brojne popise likvidiranih, nestalih, proganjanih, osuđenih i iseljenih stanovnika tog područja.

Na ovim promocijama posjetitelji će imati priliku kupiti knjigu „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“ po promotivnoj cijeni od 150 kuna (redovna cijena 200 kuna), a zbirku dokumenata „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, Likvidacije i progoni“ po promotivnoj cijeni od 200 kuna (redovna cijena 300 kn). Zainteresirani će također moći kupiti naše prethodno izdanje „Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“.

Svi oni koji žele rezervirati primjerak bilo koje od spomenutih knjiga mogu to učiniti putem emaila info@croatiarediviva.com.

Ostale detalje o predstavljanjima ovih izdanja objavit ćemo naknadno.

N. Banić i M. Koić: Pregled 2017. godine s obzirom na jasenovački popis

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 11. siječnja 2018. (PDF)

Do sada je objavljeno oko 2.000 imena osoba s mrežnog jasenovačkog popisa Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac za koje postoje podatci da nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za više od 8.000 navodnih žrtava to je pokazano pomoću demografskih podataka, statistika, računalnih simulacija itd. To znači da je prema do sada objavljenim podatcima na popisu preko 10.000 tj. oko 12% imena kojima tamo nije mjesto, a biti će toga još. Brojke su takve da prelaze svaku granicu moguće pogreške ili slučajnosti. Na popisu se nalaze i navodne dječje žrtve koje su prema napomenama sredovječni ljudi u četvrtom desetljeću života. Osim umrlih nakon Drugog svjetskog rata na jasenovačkom popisu nalaze se i stradali u drugim logorima i to ne samo u ND Hrvatskoj, već i stradali u njemačkim, talijanskim i srpskim logorima. Na popisu se nalaze i imena stradalih u transportu iz Lepoglave, a zanimljivo da ima i stradalih u tadašnjem SSSR-u. U nedostatku stvarnih žrtava na popis su se stavljali i poginuli kao pripadnici komunističke gerile tzv. partizana stotinama kilometara daleko od Jasenovca kao npr. Albert Vladislović. Zanimljiv je slučaj Ernesta Lederera koji je nakon kratkotrajne internacije pušten iz Jasenovca u studenome 1941. godine, zatim je bio u interniran u talijanskim logorima i na kraju je poginuo kao komunistički gerilac u borbama oko Siska. Na popisu su čak i žrtve partizanskog bombardiranja logora iz 1944. i 1945. godine. Kod nekoliko navodnih žrtava uopće nije naveden izvor podataka, a kod brojnih drugih navedeni su fantomski izvori kao primjerice KĆ-NAŠ za koje nema objašnjenja u kraticama. Takve neznanstvene podatke može tolerirati samo loša politika. Kakvih sve podataka ima u jasenovačkom popisu dobro ilustrira slučaj Milana Radmanovića. Naime njegov otac se prema podatcima s popisa zove Slak. Ovakva „ET“ imena naročito su česta kod navodnih romskih žrtava. Nisu samo imena iz svemira već i mjesta rođenja. Primjerice, kod Matilde Karlo se u napomenama navodi da je rođena u selu Sputnik. Ne radi se o šali, već o sasvim ozbiljnim podatcima iz popisa žrtava temeljenog na „znanstvenim“ osnovama koji pruža državna institucija. Vlast bi se trebala zapitati kakva je to znanost i u ime koje države se to radi? U nastavku ovog članka dan je opis i pregled članaka objavljenih od prethodnog preglednog članka do danas. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Pregled 2017. godine s obzirom na jasenovački popis

TRI GODINE VODIMO BITKU S HRVATSKIM INSTITUCIJAMA ZA ISTINU O JASENOVCU

Ovih dana navršavaju se pune tri godine otkako je upućen naš prvi dopis sa zahtjevom da se isprave, odnosno usklade sa znanstveno utvrđenim činjenicama i arhivskim dokumentima, netočne informacije koje hrvatske institucije plasiraju domaćoj i inozemnoj javnosti o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac. Uzevši u obzir da je srpska diplomacija izuzetno aktivna i da se 25. siječnja u New Yorku otvara izložba pod nazivom “Istina o Jasenovcu – pravo na nezaborav”, potrebno je još jednom upozoriti na neučinkovitost hrvatske diplomacije i predstavnika vlasti kojima smo se u protekle tri godine više puta bezuspješno obraćali.


PRILOG 1 – 15.1.2015.

 DOPIS UPUĆEN RAVNATELJICI JUSP JASENOVAC NATAŠI JOVIČIĆ NA KOJI NIKADA NIJE ODGOVORENO

KOPIJA JE POSLANA I BERISLAVU ŠIPUŠU, MINISTARSTVO KULTURE

Poštovana gđo Jovičić,

U Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru nedavno je objavljen rad “Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novima arhivskim izvorima” (dostupan ovdje http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=10616) kojeg smo napisali kolega Stipo Pilić i ja. U radu su korišteni dokumenti koji ranije nisu spominjani u historiografskim radovima vezanima uz jasenovački logor te time pridonese razotkrivanju istine o toj problematici. Tijekom istraživanja i pisanja ovog rada primijetili smo veći broj podataka na vašoj web stranici koje ne odgovaraju podacima iz dokumenata tadašnjih jugoslavenskih vlasti.

S obzirom da je JUSP Jasenovac javna ustanova koja se 100 % financira iz državnog proračuna Republike Hrvatske (preciznije Ministarstva kulture), a ne privatna udruga građana, nadamo se da će vaši podaci biti nadopunjeni najnovijim otkrićima u svrhu preciznog i istinitog informiranja domaće i inozemne javnosti.

Srdačan pozdrav,

Blanka Matković

NAPOMENA: Isti zahtjev upućen je JUSP Jasenovac i Ministarstvu kulture u  listopadu 2015., a kopija tog emaila upućena je i Uredu predsjednice RH. Odgovor nikada nije zaprimljen.


PRILOG 2 – 25.1.2016.

DOPIS UPUĆEN MINISTRU KULTURE ZLATKU HASANBEGOVIĆU NA KOJI NIKADA NIJE ODGOVORENO

Poštovani dr. Hasanbegović,

Prosljeđujem vam emailove koje već preko godinu dana uporno šaljem Ministarstvu kulture,

Uredu predsjednice RH i Spomen području Jasenovac, no odgovara do danas nema. Meni je čekanja dosta, pa se nadam da se s promjenama u Ministarstvu sada mogu očekivati određene promjene i pomaci u ovoj.

Kolega Stipo Pilić i ja proveli smo veoma temeljito istraživanje o zločinima počinjenima od strane partizanskih postrojbi i jugoslavenskih vlasti tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Između 2006. i 2012., odnosno do mog odlaska na doktorat u Englesku, istraživali smo u svim arhivima u RH i Sloveniji, a naši rezultati tiskani su u većem broju radova i knjiga. U prosincu 2014. Radovi Zavoda za povijesne znanosti u Zadru objavili su naš rad o poratnom

logoru Jasenovac. U tom radu kirurški precizni srušili smo teoriju Slavka Goldsteina o tzv. radnoj grupi Jasenovac i demantirali službena tumačenja na web stranici SP Jasenovac. Arhivskim dokumentima koje smo otkrili nedvojbeno je potvrđeno postojanje tog logora koje

se i dan danas uporno prešućuje i negira od strane Spomen područja Jasenovac. Nataša Jovičić oglušila se na naše zahtjeve da se isprave netočni navodi na web stranici čime dotična obmanjuje hrvatsku i svjetsku javnost te netočnim i lažnim podacima šteti ugledu RH.

Rezultati naših istraživanja, posebno oni vezani uz problem Jasenovca, predstavljeni su i u mojoj MPhil dizertaciji koja je pod naslovom „Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens at the end and after the Second World War (1944-1945)“ obranjena 15. listopada 2015. na University of Warwick i ocijenjena izuzetno pozitivno. U mojoj dizertaciji osvrnula sam se i na postupke Nataše Jovičić, Ministarstva kulture i Ureda predsjednice, odnosno problem hrvatske politike u odnosu na tzv. revizionističku historigrafiju, ovdje inače izuzetno cijenjenu. Danas je ta dizertacija dostupna praktički bilo kome na svijetu, a spomenute hrvatske institucije koje su zakazale izložene su ruglu koje i zaslužuju. Nadam se da će se do trenutka obrane moje PhD dizertacije stvari ipak popraviti.

Ono što mi tražimo jest da se priznaju rezultati znanstvenih istraživanja objavljeni u radu koji je prošao recenzentski postupak i objavljen od strane najuglednije znanstvene institucije u Hrvatskoj, umjesto da Jasenovac i dalje bude leno onih koji su na funkcije postavljeni po linijama Komunističke partije i s ciljem da do groba čuvaju davno skrivene tajne dok ih  upravo za to nažalost plaćaju hrvatski porezni obveznici. Uostalom, nebrojeno ste puta i sami u Hrvatskom državnom arhivu svjedočili upornom radu i zalaganju mene i kolege Stipe Pilića, te kao povjesničar zasigurno shvaćate stvarnu pozadinu ovog problema. Naravno, ukoliko ni sada ne bude odgovara i pomaka u ovoj situaciji, ja ću nastaviti pisati (uz određene

taktičke promjene) sve dok istina o događajima iz hrvatske povijesti i nacionalni interesi konačno ne budu zaštićeni.

 Ovo pismo zajedno sa svim prilozima bit će vam poslano i poštom.

S poštovanjem,

Blanka Matković


PRILOG 3 – 15.12.2016.

DOPIS MINISTRICI KULTURE NINI OBULJEN KORŽINEK

NA KOJI NIKADA NIJE ODGOVORENO

 

Broj: 01-BM/2016

Zagreb, 15.12.2016.

 

MINISTARSTVO KULTURE

n/r Nina Obuljen Koržinek, ministrica

Runjaninova 2

10 000 Zagreb

Poštovana gospođo Ministrice,

Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat, osnovana u Zagrebu 2008. godine, udruga je s naglašenom znanstveno-istraživačkom djelatnošću koja je posebice fokusirana na multidisciplinarno istraživanje hrvatske povijesti 20. stoljeća. Svi članovi udruge su znanstvenici educirani na hrvatskim, ali i inozemnim sveučilištima, a svojim dugogodišnjim radom i zalaganjem dali su ogroman doprinos razotkrivanju dosada skrivenih detalja iz suvremene hrvatske povijesti. Suosnivači udruge povjesničari Blanka Matković i Stipo Pilić također su sudjelovali na projektu „Ratni zločini počinjeni nad hrvatskim građanima potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata“ kojeg je u razdoblju između 2008. i 2011. za potrebe Državnog odvjetništva RH organizirao Hrvatski državni arhiv u Zagrebu. Istraživali smo u svim arhivima u RH i Republici Sloveniji te pojedinim arhivima u Bosni i Hercegovini i arhivu u Londonu. Rezultati naših istraživanja objavljeni su u desecima knjiga i znanstvenih časopisa. Među njima su i radovi koji su u protekle dvije godine privukli veću pažnju javnosti, a između ostalog su bili među najčitanijim temama na brojnim internetskim portalima.

Riječ je prvenstveno o izvornom znanstvenom radu Blanke Matković i Stipe Pilića koji je pod naslovom „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima“ objavljen u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru br. 56 u prosincu 2014., a prethodno je bio recenziran od strane akademika i doktora povijesti u skladu s propisima HAZU. Ovaj rad temeljio se prvenstveno na dokumentima jugoslavenske provenijencije (mjesne i kotarske vlasti, sudovi, itd.) koji su pronađeni u Hrvatskom državnom arhivu i Državnom arhivu u Sisku. Njima je nedvojbeno potvrđeno postojanje poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac te su srušena službena tumačenja na mrežnoj stranici Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac temeljena na teoriji Slavka Goldsteina o tzv. radnoj grupi Jasenovac. U siječnju 2015. godine obratili smo se JUSP Jasenovac i Ministarstvu kulture, odnosno zamjeniku ministrice kulture i kasnijem ministru kulture Berislavu Šipušu, sa zahtjevom da se netočni podaci na toj mrežnoj stranici usklade s najnovijim znanstvenim otkrićima i pronađenim arhivskim dokumentima. Naš dopis je ignoriran zbog čega smo se u svibnju 2015. obratili i Uredu predsjednice RH čija je savjetnica upravo ravnateljica JUSP Jasenovac. Ni na taj dopis nismo dobili odgovor zbog čega smo u listopadu 2015. poslali nove dopise koji su također ostali bez odgovora. U međuvremenu su rezultati ovog istraživanja predstavljeni i u dizertaciji Blanke Matković koja je pod naslovom „Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens At the End and After the Second World War (1944-1945)“ obranjena 15. listopada 2015. na University of Warwick (Velika Britanija) i ocijenjena izuzetno pozitivno od strane međunarodnih stručnjaka. U toj dizertaciji autorica se osvrnula i na ignoriranje državnih institucija koje uporno prešućuju povijesnu istinu i stradavanje hrvatskog naroda u poslijeratnom logoru Jasenovac. U siječnju 2016. uputili smo novi dopis tadašnjem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Ni na taj dopis nikada nismo dobili odgovor, a ministar, njegova tajnica i zamjenica ignorirali su čak i naše kasnije upite o broju pod kojim je dopis urudžbiran. Dvije godine nakon objave našeg izvornog znanstvenog rada na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac još su uvijek navedeni lažni podaci o poratnim događajima u Jasenovcu čime se uporno obmanjuje hrvatska i svjetska javnost te narušava ugled RH.

Umjesto reagiranja državnih institucija, tijekom 2016., a naročito nakon što je u travnju iz tiska izašla knjižica publicista Slavka Goldsteina (Jasenovac – tragika, mitomanija, istina), učestali su medijski napadi na članove naše Družbe u kojima se nastojalo bez ikakve argumentacije i rasprave o meritumu stvari diskvalificirati njihov rad, a njih osobno izvrgnuti javnom linču te im na taj način onemogućiti slobodno i javno iznošenje rezultata istraživanja do kojih su došli. Ovi napadi izlazili su iz okvira bilo kakvog znanstvenog sučeljavanja i javnog dijaloga i upućeni su ad hominem, dakle bez ikakvih pokušaja da se bilo koja iznesena tvrdnja, podatak ili činjenica pobiju konkretnim dokazima i valjanim argumentima te kao takvi predstavljaju udar na članak 38. i 69. Ustava RH kojima se jamči sloboda izražavanja i znanstvenog stvaralaštva.

Tijekom ove godine članovi naše Družbe u suradnji s vanjskim suradnicima također su objavili desetke članaka u kojima su analizirali veći broj podataka o navodnim žrtvama ratnog logora Jasenovac navedenih u bazi podataka JUSP Jasenovac. Ovim istraživanjem za preko tisuću poimeničnih osoba s jasenovačkog popisa je ustanovljeno da zapravo uopće nisu stradale u Jasenovcu, već u stranim logorima, na bojišnici, u različitim gradovima, itd. a mnoge od njih su preživjele rat. O tome svjedoče javno dostupni podaci iz digitalnog arhiva Yad Vashema, popisi logoraša njemačkih, srpskih i talijanskih logora, podaci o pokopanima na hrvatskim grobljima, smrtni listovi, videozapisi na mrežnoj usluzi YouTube. Tragikomično je da o tome svjedoče i enciklopedije jer se na popisu nalaze mnoge poznate osobe pa i kasniji suradnici u sastavljanju popisa za koje enciklopedijski članci jasno pokazuju da im nikako nije mjesto na jasenovačkom popisu. Uz to su na popisu i mnogi slučajevi umnoženih zapisa o istim osobama te izmišljene osobe. Ne samo da se time omalovažavaju stvarne žrtve Jasenovca, već su kompromitirani i drugi procesi koji se oslanjaju na ovaj popis. Primjerice, trenutno zadnjim objavljenim istraživanjem u slučaju suđenja Dinku Šakiću, zapovjedniku sabirnih logora Jasenovac i Stara Gradiška, sustavno je pokazano da ili jasenovački popis u trenutnom stanju ruši presudu Dinku Šakiću ili da hrvatsko pravosuđe ruši jasenovački popis.

Ovim dopisom još jednom tražimo od JUSP Jasenovac, dakle javne ustanove koja se 100 % financira iz državnog proračuna Republike Hrvatske te kao takva ima obvezu transparentnog javnog djelovanja, na javni podaci objavljeni na njihovoj mrežnoj stranici budu precizni i točni u svrhu istinitog informiranja domaće i strane javnosti.

Od nadležnog Ministarstva kulture i ministrice Nine Obuljen Koržinek, odnosno Vlade RH, očekujemo pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o Spomen-području Jasenovac i to s ciljem:

  1. da se u članku 1. spomenutog zakona proširi javno djelovanje Spomen-područja Jasenovac i na logoraše poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac te
  2. da se izmjenama članka 9. navedenog zakona iz rada Savjeta Spomen-područja Jasenovac isključi Savez antifašističkih boraca kao pravna osoba koja bi bila u očitom sukobu interesa te se umjesto te osobe u Savjet imenuje predstavnik (preživjelih) logoraša i stradalnika poslijeratnog logora Jasenovac, odnosno hrvatskih zarobljenika i političkih zatvorenika.

Od hrvatskih političara očekujemo da se konačno počnu ponašati u duhu najbolje prakse europske demokracije i da se rezultati najnovijih znanstvenih istraživanja počnu uvažavati bez politikanskog straha od onih kojima je cilj da Jasenovac i dalje bude leno onih koji su na funkcije postavljeni po partijskim linijama s namjerom da do groba čuvaju davno skrivene tajne. Povijesna znanost ne poznaje strančarenje već samo jedno pravilo: sine ira et studio!

Mr. sc. Blanka Matković,

Predsjednica HDP Dr. Rudolf Horvat

Dr.sc. Peter Anthony Ercegovac,

Dopredsjednik HDP Dr. Rudolf Horvat


PRILOG 4 – 6. OŽUJKA 2017.

“SMITHSONIAN” ODBIO OBJAVITI REAGIRANJE NAŠE UDRUGE NA TEKST NOVINARKE ERIN BLAKEMORE O JASENOVCU

(DOPISI UPUĆENI UREDU PREDSJEDNICE RH, MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA RH I VELEPOSLANSTVU RH U WASHINGTONU – NIKADA NIJE ODGOVORENO)

 27. siječnja ove godine online časopis američkog muzeja i istraživačkog centra Smithsonianje objavio tekst američke novinarke Erin Blakemorepod naslovom “Why Croatian Jews Boycotted This Year’s Holocaust Remembrance Day” u kojemu je iznesen čitav niz iskrivljenih i lažnih povijesnih podataka. U spomenutom tekstu autorica je također navela veći broj netočnih podataka koje je s lakoćom mogla provjeriti pretragom na Internetu, uključujući i pogrešan spol predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović koja je u navedenom tekst postala muško.

S obzirom da od strane hrvatske diplomacije, prvenstveno Ministarstva vanjskih poslova i hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu, ali i Ureda predsjednice, nitko nije reagirao, naša udruga poslala je 6. veljače uredništvu časopisa Smithsonian reagiranje sa zahtjevom da ono bude objavljeno. Uredništvo tog časopisa kontaktirao je na naš zahtjev i američki odvjetnik hrvatskog podrijetla, ujedno i član naše udruge. Uredništvo Smithsoniana objavilo je 10. veljače dva ispravka u tekstu, među kojima i onaj vezan uz spol predsjednice RH, no ignoriralo je ostale netočne podatke na koje smo ih upozorili. 23. veljače Cynthia Williams obavijestila nas je emailom da “Smithsonian podržava rad u prepravljenom obliku” implicirajući time da naše reagiranje neće biti objavljeno. S obzirom na činjenicu da hrvatska diplomacija i dalje šuti naše reagiranje na engleskom jeziku objavljujemo ovdje, a poslali smo ga emailom i Ministarstvu vanjskih poslova RH, hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu i Uredu predsjednice RH.

Poštovani,
27. siječnja 2017., vaš portal Smithsonian.com objavio je članak novinarke Erin Blakemore pod naslovom “Why Croatian Jews Boycotted This Year’s Holocaust Remembrance Day” (Zašto su hrvatski Židovi bojkotirali ovogodišnji Dan sjećanja na Holokaust). S obzirom da je spomenuti članak prepun povijesno netočnih informacija o temama kojima se članovi naše udruge profesionalno bave, zahtijevamo da vaš portal objavi naš odgovor u nastavku (također i u privitku).

S poštovanjem,

Blanka Matković i dr. Peter Anthony Ercegovac

***

Dana 27. siječnja 2017. vaš portal Smithsonian.com objavio je članak novinarke Erin Blakemore pod nazivom “Zašto su hrvatski Židovi bojkotirali ovogodišnji Dan sjećanja na Holokaust“. Pod još bombastičnijim podnaslovom “Dok u Hrvatskoj raste neonacizam, zemlja se nalazi na raskrižju između negiranja i stvarnosti” auktorica je objavila niz povijesno netočnih informacija iako je u jednoj stvari u pravu: Hrvatska uistinu leži na raskrižju između negiranja i istine, ali ne na način na koji auktorica pokušava to prikazati u svom tekstu. Već u bilješkama ispod fotografija preuzetim iz Wikipedije Blakemore ističe kako je Jasenovac (koji je, usput, naselje u nizinskom dijelu Hrvatske u kojem je tijekom Drugoga svjetskog rata uspostavljen radni logor) mjesto u kojem su ubijeni desetci tisuća Židova. To je krivotvorina koju je auktorica mogla jednostavno provjeriti pogledom na službeno web mjesto Spomen područja Jasenovac, prema kojem je (službeni broj) ubijeno  13 116 Židova [i]. Auktorica je objavila još jednu laž tvrdeći kako je u Jasenovcu ubijeno ukupno 99 000 Židova, Srba, Cigana i drugih nekatolika. Na gore navedenom web mjestu službeni je broj žrtava 83 145, među njima i 4 255 Hrvata i pripadnika drugih “katoličkih” manjina. Iz toga se može zaključiti kako je auktorica zlonamjerno pokušala prikazati Jasenovac kao mjesto u kojem su katolici ubijali nekatolike, a takav se njezin pristup, u najboljem slučaju, može opisati kao vjerski diskriminirajući.

Manipulacija brojem jasenovačkih žrtava počela je odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata a služila je kao najvažnije sredstvo preuveličavanja broja ratnih žrtava u cjelini. Dana 26. svibnja 1945. Tito je sugerirao kako je  tijekom Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji poginulo 1 685 000 ljudi [ii] Međutim, nije jasno na kojim se statistikama temelji ta procjena jer nije bilo popisa stanovništva nakon 1931. godine, a posljednja bitka tijekom Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji dogodila se 27. ili 28. svibnja 1945. godine u bosanskom gradu Odžaku. [iii]. Međutim, Tito je ponovio taj broj u srpnju 1945. godine, kada je izjavio: Tijekom četiriju godina izgubili smo milijun i sedam stotina tisuća naših građana[iv].

Titovoj je izjavi trebala znanstvena potvrda, ali su istaknuti demograf profesor Dolfe Vogelnik i njegov pomoćnik Alojz Debevec odbili učiniti takvo što jer nije bilo nikakvih novih podataka na kojima su mogli temeljiti svoje izračune. Umjesto toga, odlučili su prebaciti taj zadatak na Vladetu Vučkovića, u to vrijeme studenta matematike, koji je radio u Statističkom zavodu u Beogradu. Dobio je dva tjedna kako bi izračunao ukupan broj svih žrtava, s uputom da taj broj “mora biti impresivan, ali znanstveno-statistički utemeljen.” [v] Nadalje, kao što je Vučković naglasio: “Zbog neznanja ili zapovijedi za prijevarom, režimski su ljudi pretvorili demografske gubitke u stvarne žrtve, kojih je prema svim znanstvenim istraživanjima bilo malo više od milijun.” [vi]

Broj od milijun ljudi trebao je uključiti i one koje su ubile komunističke snage. [vii] Međutim, jugoslavenski predstavnik na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine Edvard Kardelj nije predstavio taj broj, nego je tvrdio kako je bilo više od  1 700 000 ratnih žrtava.  Te iste 1946. godine Povjerenstvo za ratnu odštetu pripremalo je službeni popis žrtava pa je to ostao i službeni broj  ratnih žrtava sve do raspada Jugoslavije 1990-ih.

Međutim, Njemačka je odbila platiti odštetu za 1 700 000 žrtava, temeljeći svoju odluku na podatcima, dobivenim od SAD-a 1954. godine, kako je u Jugoslaviji bili milijun ratnih žrtava. [viii] Stoga su jugoslavenske vlasti bile prisiljene provesti nova istraživanja kako bi dobile preciznije podatke. Popis žrtava konačno je dovršen 1964. godine, ali je rezultat bio razočaravajući jer je ukupan broj  stvarno bio približno milijun, uključujući i 597 323 žrtava tzv. “fašističkog terora”. Prema istom popisu, u hrvatskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška zajedno, ukupno je umrlo ili ubijeno oko 60.000 ljudi, iako su jugoslavenske vlasti ranije tvrdile kako je u njima ubijeno najmanje 700 000 ljudi. [ix]

Prva, ali neslužbena iskapanja u području Jasenovca obavio je općinski odbor bivših pripadnika Jugoslavenske armije iz Bosanske Dubice 1961. godine na Gradini u blizini Jasenovca. Našli su tri masovne grobnice i identificirali 17 ljudskih lubanja u jednoj od njih, ali nisu odredili točan broj kostiju pronađenih u drugim dvjema. Izbrojili su još 120 neotkrivenih grobnica i na temelju tog nalaza zaključili kako bi samo u Gradini trebalo biti 350 800 žrtava. [x]

Službene forenzičke istrage, provedene 1964. godine u Jasenovcu trebale su dokazati golem broj žrtava u Jasenovcu i žrtava jugoslavenskog rata u cjelini, ali su prekinute. Nakon ispitivanja 130 lokacija pronađeno je samo sedam masovnih grobnica, u kojima je bilo ukupno 284 ljudskih ostataka. Međutim, važno je naglasiti da se u izvješću, koje je potpisao dr. Alojz Šercelj, tvrdilo kako “velika količina predmeta pokazuje da su žrtve dovedene izravno do mosta gdje su pogubljene a da prethodno nisu boravile u logoru. Tu je dr. Štercelj posebno želio ukazati na prisutnost noževa, prstenja, novca, itd. ” [xi]

Dakle, pronađeni predmeti nisu pripadali zarobljenicima iz Jasenovačog logora, nego, vjerojatno, izbjeglicama, možda hrvatskim vojnicima i civilima koji su, u strahu za svoj život, bježali iz zemlje u svibnju 1945. godine, ali su ih saveznici predali Jugoslavenskoj armiji. Dostupni podatci i svjedočanstva potaknuli su stalne rasprave među hrvatskim povjesničarima kako je taj logor nastavio s radom nakon završetka Drugoga svjetskog rata a on bi mogao biti mjesto  komunističkih pogubljenja hrvatskih ratnih zarobljenika tijekom1945. godine i kasnije. Dokumenti pronađeni u Državnom arhivu u Sisku koji su se prvi put koristili u momu objavljenom radu “Poslijeratni Sabirni logor Jasenovac: Iskazi svjedoka i noviji arhivski izvori” dokazali su kako je taj logor stvarno postojao između 1945. i 1948. godine, a možda i dulje.  [xii]

Broj ratnih žrtava, posebno onih koji su umrli u Jasenovcu, nastavio je služiti kao važan dio protuhrvatske promidžbe nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. Približan broj jasenovačkih žrtava, posebno onih koji su na tom mjestu ubijeni nakon svibnja 1945. godine, ostaje nepoznat. Nisu obavljena nova iskapanja koja bi mogla otkriti više pojedinosti u svezi s prirodom žrtava a jedini su antropološki podatci oni iz 1964. godine.

Tijekom zadnjih dviju godina istraživači Nikola Banić i M. Koić uspoređivali su podatke o jasenovačkim žrtvama s popisa Spomen područja Jasenovac s onima iz drugih baza podataka, uključujući i one u Yad Vashemu. Rezultati njihovih istraživanja ukazuju na to da brojni pojedinci među 83 145 ljudi koji su navodno izgubili svoje živote u Jasenovcu u stvari nisu ubijeni u Jasenovcu, nego na drugim lokacijama unutar ili izvan područja bivše Jugoslavije. Osim toga, dokazali su kako mnogi pojedinci uopće nisu umrli tijekom Drugoga svjetskog rata, nego su živjeli dugo nakon tih događaja a njihova svjedočanstva o svojim iskustvima tijekom Drugoga svjetskog rata mogu se naći na YouTubeu. Taj skup istraživanja koje su obavili neovisni stručnjaci pokazao je ne samo da je broj žrtava koje spominje   Blakemore netočan, nego da je netočan i službeni broj naveden na portalu Spomen područja Jasenovac.

Unatoč činjenicama da su gore navedeni auktori objavili oko 40 radova s mnoštvom znanstvenih zapisa koji podržavaju njihove tvrdnje, bivša ravnateljica Spomen područja Jasenovac Nataša Jovičić, kao i sadašnji privremeni ravnatelj Ivo Pejaković, nisu dali nikakvu razumnu objasnidbu za to neslaganje. Oni su također ignorirali rezultate prikazane u radu “Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac: Iskazi svjedoka i noviji arhivski izvori” (objavljen u prosincu 2014.) unatoč tomu što su zamoljeni da ažuriraju svoje podatke. Prema njima, ne postoje dokumenti ili svjedoci koji mogu potvrditi kako su ratni zarobljenici doista držani Jasenovačkom logoru. Zgrade bivše ustaškog logora bile su u ruševinama, čineći ih potpuno neuporabljivim za smještaj zatvorenika. Skupina od oko 600 zatvorenika, poznata kao “Zavod za prisilni rad Sisak – Radna grupa Jasenovac”, dovedena je iz “Zavoda za prisilni rad Sisak” u Jasenovac i tamo zadržana od jeseni 1945. do jeseni 1947. godine.

Nije bilo ubijanja u Jasenovcu a kolone ratnih zarobljenika koje su se vraćale iz Bleiburga nisu prolazile kroz Jasenovac niti su ostajale u njemu. [xiii]  Međutim, svi dokumenti pronađeni u Državnom arhivu u Sisku, zajedno s dokumentima iz Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, potvrđuju upravo suprotno – da je logor za ratne zarobljenike u Jasenovcu stvarno postojao u bivšoj Jugoslaviji, najmanje do 1948. godine, a možda i dulje. [xiv]  Ovdje je važno spomenuti problem žrtava poslijeratnog logora. Jasenovac. Prema dokumentima Državne komisije za utvrđivanje zločina počinjenih od strane okupatora i njihovih pomagača, negdje između 6. svibnja 1945. i 31. svibnja 1946., dva policijska službenika bivše NDH – Josip Batarelo i Marko Radić – ubijeni su u Jasenovcu. [xv] Obje se osobe vode kao “žrtve fašističkog terora”. Izvor za prvoga knjiga je  objavljena u Jugoslaviji 1974. godine i za drugoga popis žrtava iz 1964. godine. [xvi]  Ne samo da su arhivski izvori ne koriste kao dokaz, nego ih portal Spomen doma Jasenovac ignorira i nakon što su dokumenti objavljeni. Ako se žrtve poslijeratnog logora Jasenovac i dalje dodaju popisu ubijenih u tom logoru prije svibnja 1945. godine, nije moguće reći koliko ih je zapravo umrlo u Jasenovcu tijekom Drugoga svjetskog rata.

Ovaj primjer pokazuje koliko je hrvatsko društvo, uključujući i službenu politiku, udaljeno od suočavanja s prošlošću, posebno u svezi sa zločinima koje je  počinio komunistički režim. Šutnja institucija odgovornih za istraživanje ovakvih tema otvara sve više prostora za daljnje manipulacije. Hrvatska je uistinu na raskrižju, ali ne na onomu na koji ju auktorica Erin Blakemore pokušava staviti. Raskrižje na kojem se Hrvatska nalazi vezano je uz dopustnicu da je njezino postojanje povezano s komunističkom prošlosti koju je službeno pisala Komunistička partija Jugoslavije s namjerom manipuliranja osnovnim podatcima, uništavajući izvornu dokumentaciju i izmišljajući motive za svoja izvješća, odnosno političke ciljeve.

Erin Blakemore je na svoj način nastavila s takvom praksom staroga komunističkog diktatorskog režima, napravivši niz nevjerojatnih početničkih pogrješaka:

  1. Kao prvo, auktorica nije ni pokušala provjeriti podatke, čak ni na najjednostavniji mogući način, s pomoću Wikipedije, jer da jest, brzo bi morala shvatiti kako je vojnički pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski vojnički pozdrav prvi put zabilježen u 17. stoljeću. Umjesto toga, Blakemore žurno i bez argumenta proglašava Hrvate neofašistima i, još gore od toga, negatorima Holokausta, unatoč bogatoj povijesnoj dokumentaciji koja pokazuje kako su brojni Hrvati spasili živote Židova uz riskiranje vlastitih života.
  2. U jednom dijelu svoga teksta auktorica je istaknula sljedeće: “Dok Kolinda Grabar-Kitarović, četvrti predsjednik Zemlje, izdaje priopćenje u kojem  ustaše označuje kao zločinački režim, u studenom se on fotografirao kako drži zastavu toga režima”, sugerirajući kako je povijesna hrvatska zastava na kojoj heraldički simbol šahovskog polja počinje bijelim kvadratom fašistički simbol. Osim toga, svaka osoba koja i malo poznaje suvremenu hrvatsku politiku zna kako Kolinda Grabar Kitarović nije ON nego ONA. Uz to, svatko tko je barem jednom pogledao razglednice Zagreba zamijetio je takav heraldički simbol na krovu povijesni katoličke crkve svetoga Marka u Starom Gradu glavnoga grada Hrvatske. Taj je simbol s prvim bijelim tzv. “fašističkim” kvadratom tamo postavljen 1878. godine, više od četrdeset godina prije pojave fašizma i nacizma u Europi. Ono što tu vidimo  hrvatski je grb, koji je hrvatskom narodu već stoljećima prirastao srcu i toliko mu je drag. Da, stoljećima prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Sve ove činjenice lako se mogu naći na međumrežju, rabeći najobičnije tražilice.
  3. U završnom dijelu teksta auktorica ukazuje na činjenicu kako u Hrvatskoj živi oko 2 000 Židova. Ponovno naglašavamo kako se veći dio teksta Erin Blakemore bavi neutemeljenim i nepotvrđenim procjenama a ova zadnja procjena broja Židova još je sramotnija jer prema hrvatskom popisu iz 2011. godine u Hrvatskoj živi točno 509 Židova. Čak je i ova informacija dostupna na Wikipediji. [xvii]

S obzirom na nedostatak bilo kakvih akademskih argumenata i očiti nedostatak osnovnog znanja o povijesnim činjenicama, Blakemore zaključuje kako je “revizionizam prigoda za pronalaženje velikih junaka i trijumfalne prošlosti za narod koji je često bio pod udarom rata, geopolitike i društvenih nemira, ali on također pere povijest.” Umjesto da odgovori na pitanje, auktorica je u  ozbiljne probleme dovela istinitost svoga teksta, stoga zaključujemo naš odgovor riječima poznatoga američkog povjesničara Jamesa McPhersona, koji je rekao: “Revizija je žila kucavica povijesne znanosti. Povijest je nastavak dijaloga između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti podložne su promjenama u skladu s novim dokazima, novim pitanjima koja proistječu iz dokaza, novim perspektivama koje dolaze s vremenom. Nema jedne, vječne i nepromjenjive ‘istine’ o prošlim događajima i njihovim značenjima. Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, to jest, “revizionizam” – ono je što čini povijest bitnom i smislenom. (…) Bez revizionističkih povjesničara koji su istraživali nova vrela i postavljali nova i osjetljiva pitanja,  zapeli bismo u blatu jednoga ili drugoga stereotipa.” [xviii]  Da, zapeli bismo u blatu jednoga ili drugoga stereotipa, upravo kako je i Erin Blakemore zapela u blatu svojih stereotipova. Pitamo se kojoj i čijoj svrsi takva kaljuža tako dobro služi?

Blanka Matković i dr. Peter Anthony Ercegovac

BILJEŠKE:

[i] http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6711

[ii] Barry M. Lituchy, Jasenovac and the Holocaust in Yugoslavia (New York, 2006), p. 3.

[iii] Stipo Pilić and Blanka Matković, ‘Bitka za Odžak: Rat je završio dvadeset dana kasnije’, Bosna Franciscana, No. 37 (2012), pp. 109-138.

[iv] Josip Broz Tito, Govori i članci, Knjiga 1 (Zagreb, 1959), pp. 362-3.

[v] Bogoljub Kočović, Sahrana jednog mita. Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji (Beograd, 2005), pp. xxi-xxiv. Vladeta Vučković, ‘Sahrana jednog mita’, Naša Reč, No. 368 (1985).

[vi] Ibid.

[vii] Ibid.

[viii] Paul Mayers and Arthur Campbell, The Population of Yugoslavia (Washington D.C., 1954), p. 23.

[ix] Entire list was published in: Meho Visočak and Bejdo Sobica, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije (Zurich – Sarajevo, 1998).

[x] Željko Krušelj, ‘Kako je Živanović 284 kostura pretvorio u 700.000 žrtava’, Vjesnik, 23 April 2005.

[xi] Croatian State Archives, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske, kut.174, Izvještaj antropologa.

[xii] Stipo Pilić and Blanka Matković, ‘Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima’, Radovi, No. 56 (2014), pp. 323-408.

[xiii] Memorial Site Jasenovac – FAQ.

Available at http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7619(15 May 2015).

[xiv] Pilić and Matković, ‘Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac’, pp. 323-408.

[xv] Croatian State Archives, f. 306, ZKRZ, kut. 379, series Zh 28326 and 28327.

[xvi] Marinko Perić, Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu (Sinj, 1974), p. 136. Jelka Smreka and Đorđe Mihovilović, Poimenični popis žrtava koncentracijskoga logora Jasenovac 1941 – 1945 (Jasenovac, 2007), pp. 175, 1361.

[xvii]https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_Jews_in_Croatia

[xviii] https://www.historians.org/publications-and-directories/perspectives-on-history/september-2003/revisionist-historians


PRILOG 5 – 1.5.2017.

STIPO PILIĆ:

IZJAVA ZA JAVNOST U SVEZI POSLIJERATNOGA LOGORA JASENOVAC

(JASENOVAC, 1.5.2017.)

Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ na čelu s predsjednicom mr. sc. Blankom Matković i svim članovima i podupirateljima udruge radi i zalaže se za što potpunije i točnije iznošenje svih činjenica o logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu i poraću. Logor Jasenovac bio je tijekom Drugog svjetskog rata sabirni i radni logor, te tranzitni logor iz kojeg su se pojedinci i skupine slali u logore Trećeg Reicha. U našem radu ne isključujemo istraživanje likvidacija u ovom logoru, ali je potrebno naglasiti da „službene“ brojke, osobito one koje kao nameće JUSP Jasenovac, uspješno demantiraju arhivski dokumenti, iskazi svjedoka i arheološko-antropološko istraživanja. Član Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikola Banić i njegov suradnik dr. sc. M. Koić nedvojbeno su utvrdili da JUSP Jasenovac na svoje popise stavlja kao stradalnike već potvrđene žrtve logora Auschwitz i drugih logora izvan NDH-a čime ih lažno predstavlja kao žrtve stradale u logor Jasenovac. Spomenuta hrvatska institucija time osporava žrtve logora Trećeg Reicha, a samim time i holokaust, netočno pripisujući izvršenje likvidacija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i hrvatskom narodu. G. Banić i g. Koić također su dokazali kako JUSP Jasenovac ne prihvaća ni rezultate istraživanja izraelskog memorijalnog centra Yad Vashem te ignorira rezultate njihovih istraživanja i popisa, postavljajući se tako značajnijom ustanovom od Yad Vashema. Osim toga, g. Banić i g. Koić dokazali su da JUSP Jasenovac izmišlja žrtve, potencijalno falsificira izvore, vrijeđa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i hrvatsku znanstvenu zajednicu, a u nekim slučajevima i predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Potrebno je istaknuti i to da JUSP Jasenovac osporava postojanje poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac, iako do sada otkriveni dokumenti jugoslavenske provenijencije otkrivaju podatke o nekoliko logora koji su činili sustav logora u i oko Jasenovca, povezanim s logorom odnosno zatvorom Stara Gradiška kao središnjim i zapovjednim logorom najmanje do 1948., a moguće i kasnije. Ovim činom JUSP Jasenovac, odnosno institucija financirana od strane poreznih obveznika RH, sustavno negira komunističke zločine počinjene nad hrvatskim zarobljenicima i uhićenicima u prvim poslijeratnim godinama te se već dvije i po godine oglušuje na sve naše zahtjeve da podatke na svojoj službenoj web stranici uskladi s najnovijim znanstvenim otkrićima čime nastavlja obmanjivati domaću i inozemnu javnost. Naša udruga nastavit će se zalagati za sustavno istraživanje ratnog i poslijeratnog logora Jasenovac kao i slobodu znanstvenog istraživanja i povijesne revizije na temelju novih pisanih i materijalnih dokaza.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Revizionizam iz Yad Vashema

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. prosinca 2017. (pdf)

U mrežnom jasenovačkom popisu je 2.816 židovskih žrtava iz logora Jasenovac (24%) kod kojih je godina rođenja od samih autora popisa označena kao nepouzdan podatak. Zanimljivo da se u samo 88 slučajeva kao izvor podataka navodi Yad Vashem odnosno, kako se to spominje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, „imenik žrtava holokausta izrađen prema svjedočenjima datim Yad Vashemu“. Znači samo u 3% slučajeva kao izvor se koristi vjerojatno najopsežnija baza podataka o stradalim Židovima. Izgleda kao da autori popisa zaziru od Yad Vashema kao vrag od tamjana. Međutim još je nevjerojatniji podatak da u čak 58 slučajeva (66%) citirani podatci iz Yad Vashema ne samo da ne potvrđuju već u potpunosti opovrgavaju podatke iz mrežnog jasenovačkog popisa. Tako se primjerice u napomenama jasenovačkog popisa kod 12 navodnih žrtava navode podatci iz Yad Vashema prema kojima su stradali u njemačkim logorima, pretežno u Auschwitzu i Treblinki. U 4 slučaja žrtve su stradale u srpskim logorima smrti i to tri u Beogradu te jedan slučaj iz Niša. U 13 slučajeva se kao mjesto smrti navode neki drugi logori u ND Hrvatskoj kao primjerice Đakovo, Lepoglava, Pag i Gospić, a ne Jasenovac ili Stara Gradiška. U ostalih 29 slučajeva navodi se da je mjesto smrti nepoznato ili Yugoslavia tj. Jugoslavija. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Revizionizam iz Yad Vashema

M. Koić i N. Banić: Jasenovački photoshop

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14. prosinca 2017. (PDF)

Mrežni jasenovački popis je nepresušni izvor čuda. U tom popisu je oko 140 navodnih žrtava kod kojih se kao jedini izvor podataka navodi zbirka fotografija Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac.[1] Sveukupno kod preko 1100 navodnih žrtava kao izvor ili jedan od izvora navodi se zbirka fotografija. Već je u prethodnim tekstovima pisano o znanstvenoj utemeljenosti fotografije kao izvoru za jasenovački popis. Ukratko, fotografije snimljene prije Drugog svjetskog rata ne mogu biti dokaz o stradanju i/ili o mjestu stradanja. Uz fotografije bi morali biti priloženi podatci o identitetu i o ratnoj sudbini s navedenim izvorom tih podataka. Bez takvih podataka fotografija ne može biti izvor za popis žrtava. U ovom tekstu prikazat će se brojni primjeri koji pokazuju da se u ovom slučaju radilo po raznim principima, a najmanje po znanstvenim. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovački photoshop

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Mala doza istine o Jasenovcu

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 16. studenog 2017. (pdf)

Budući da je mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac masovna prevara s tisućama lažnih žrtava, navođenje tek nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava, iako važno jer širi istinu o prevari, može se kvantitativno smatrati opisom tek malog dijela te velike prevare. U tom je smislu i ovaj članak koji navodi nekoliko novih lažnih žrtava samo mali djelić istine o jasenovačkom mitu. Istina boli lažljivce pa makar bila i u malim dozama. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Mala doza istine o Jasenovcu