Sve objave od Zmajo

FORUM.TM ODBIO OBJAVITI NAŠE REAGIRANJE I ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA

Dana 3. rujna o. g. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” uputila je dopis udruzi Dom kulture Zagreb, nakladniku portala Forum, zatraživši objavu našeg reagiranja na tekst Gorana Hutinca, objavljen 26. kolovoza, s ispravcima netočnih navoda u skladu sa člankom 40. Zakona o medijima. S obzirom da nismo dobili odgovor, dana 14. rujna uputili smo novi dopis na koji nam je odgovorio predsjednik spomenute udruge i glavni urednik navedenog portala Goran Borković koji je odbio objaviti naše reagiranje unatoč činjenici da su u spornom tekstu navedeni netočni podaci o radu članova naše udruge, a članovi naše udruge su oklevetani. Ovakvo ponašanje nije nas pretjerano začudilo s obzirom da znamo o kakvim se ljudima u navedenoj udruzi radi. Goran Borković radio je kao novinar Feral Tribuna, Novosti, Al Jazeere Balkan i Autografa. Podjednakim novinarskim vještinama istaknula se i dopredsjednica spomenute udruge Sandra Bartolović, također novinarka Novosti, Foruma i Autografa. Uglavnom, riječ je o jurišnicima iz tabora Pupovac – Pilsel – Dežulović pred kojima odbijamo saginjati glavu u vlastitoj Domovini čiji porezni obveznici nažalost financiraju sve navedene portale (Autograf – Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, Forum – Agencija za elektroničke medije, Novosti – Savjet za nacionalne manjine Vlade RH) koji unatoč tome ne poštuju zakone Republike Hrvatske i u svom javnom djelovanju pljuju po onima koji ih hrane. Takvih se ne bojimo i stoga naše reagiranje objavljujemo u cijelosti.

Hrvatska Hrvatom!

NADOPUNA:

Glavni urednik Foruma Goran Borković upravo javio da je spreman objaviti naš ispravak uz “korekcije”. Korekcija biti neće jer u našoj zemlji ne pristajemo na ucjene onih koji nas kleveću iako se našim kruhom hrane!


Poštovani!

Dana 26. kolovoza ove godine na Vašem portalu je objavljen tekst povjesničara dr. sc. Gorana Hutinca pod naslovom: REVIZIONISTIČKI PAMFLET IGORA VUKIĆA O KOZARAČKOJ DJECI (3) Sam naslov ukazuje da tekst nema nikakve veze s nama i našim radom, no jednom ili dvije rečenice na vulgaran i nepristojan način podsjetio je čitatelje i na nas i naš rad. To je razlog zašto Vam pišemo ovo pismo i tražimo njegovu objavu na Vašem portalu.

Pozitivno je to da Hutinec upućuje Igora Vukića na naš rad u kojemu su korišteni izvorni arhivski dokumenti koji govore o ekshumacijama izvođenima na grobištima u Donjoj Gradini 1964. godine. No, to je i prilika Hutincu da „likvidira“ nas i naš rad, upravo izvješćem, radom i citiranjem drugih. Dajemo sporni dio teksta: Sam članak je, nevezano uz pitanje broja djece-žrtava jasenovačkog sustava logora, jedna od najnižih točaka do kojih se srozala suvremena hrvatska historiografija, i ne služi na čast ni uredništvu, ni recenzentima, niti instituciji pod čijim je okriljem objavljen, jer se u njemu prvo preuzimaju rasistički navodi istraživača iz 1964. po kojima “na osnovu boje kose i oblika dlake može se zaključiti da se radi o stanovništvu koje je nosilac svetle komponente, najverovatnije slovenskog porekla. Znači, tu nije bilo ni Jevreja ni Cigana”, a potom se tu dvojbenu tvrdnju koristi da se posmrtne ostatke bez ikakvih dokaza proglasi “vjerojatnije (…) Hrvatima (katolicima i muslimanima) i eventualno (…) Nijemcima.”

Bilo bi pošteno i u redu da dr. sc. G. Hutinec navede „instituciju“ koja je recenzirala i objavila članak, no on to u stilu 70-godišnjih prešućivanja njegovih učitelja i savjetnika namjerno i s razlogom ignorira. Riječ je o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU). Uostalom, što je HAZU prema Hutincu i „njegovima“ na Filozofskom fakultetu? Po svoj prilici jasno je odakle puše vjetar, ali vidjeti ćemo dokle i koga će otpuhati. Budući je slična teza već izrečena u lipnju ove godine na jednoj terevenki u dvorani Srpskog privrednog društva „Privrednik“, bilo bi u redu da Hutinec navede i citira čija je to teza umjesto da se pravi naivan i plagira. Ili se dr. Hutinec već ranije usuglasio s Milanom Radanović, sudionikom gore navedene tribine, na kojoj je upravo spomenuti Radanović to prvi rekao u drugačijem kontekstu? Kako bilo, dobro je saznati da su istraživači 1964. postavili svoju „rasističku“ metodologiju kada su na osnovi ljudskih materijalnih ostataka pokušali dati svoj prilog u traženju istine. Nisu pitali Hutinca i njegovo društvo za to! U tom kontekstu Hutinec navodi dio naše rečenice u kojem se pozivamo na literaturu istraživačice Ljubice Štefan i postavljamo pitanje zbog čega bi otkriveni ljudski ostaci automatski morali biti srpski, odnosno postoji li mogućnost da se radi o Hrvatima i Nijemcima. Sada su naše tvrdnje, odnosno citiranje drugih izvora i ranije literature, odjednom „dvojbene“, a nisu nedvojbene tvrdnje dr. Hutinca kojima on proglašava rasistima sve one istraživače, u ovom slučaju „jugoslavenske“ antropologe, koji pokušavaju na osnovu materijalnih ostataka predstaviti rezultate svojih istraživanja i to unatoč činjenici da sve žrtve o kojima je ovdje riječ pripadaju istoj rasi – bijeloj. Istraživači iz 1964. vjerojatno su trebali pitati dotičnu grupu što će istraživati i na koji će način svoje rezultate predočiti znanstvenoj i drugoj javnosti.

Iz gore navedenoga citata jasno je da Hutinec izvlači iz konteksta dijelove rečenica, što je dobro poznata metoda i stil. Naš mu je rad pretežak, pa je najlakše „likvidirati ga“ agitpropovskim parolama i konstrukcijama dogovorenim u dobro poznatim „znanstvenim krugovima“ na fakultetima na kojima se donose etički kodeksi koje nikome ne pada na pamet poštivati ih, a kamoli ih provoditi. Stoga nas je odlučio uklonuti s dnevnog reda dogovorenom sintagmom unutar toga kruga. Pri tome nije slučajno da je tu sintagmu izrekao mladi četnik ili početnik Radanović. Nepoznato je samo to na koji je način napuštao svoj dom u operaciji Bljesak  – kao traktorist ili u nekom drugom obliku. Više od dvadeset godina čekala ga je na Filozofskom fakultetu navedena ekipa da im on objasni kako i što raditi. Sada, udruženi s dobro poznatom „znanstvenom politikom“, idu prvo u likvidaciju našeg rada, potom ako zatreba i nas, a na meti je očito i HAZU, vjerojatno zato jer se više ne zove JAZU. Poslije toga sve će biti jasno i nema se tu što pitati. Sudbinu povijesne znanosti zapečatit će Hutinec i društvo i to je to.

Jasno nam je da su poslijeratni logori crna ili crvena krpa na sve one tisuće pisanija i prepisanija resavske škole koje su napisani i još se pišu po metodologiji jedine ispravne i svemoćne partije. Svi koji se usude pisati izvan te metodologije biti će likvidirani. Snaga i moć partije. Plivajući na čvrstim valovima metodologije te partije isti može reći njezinim rječnikom da je naš rad „dno hrvatske historiografije“. Takvim etiketiranjem, rasizmom istraživača iz 1964., pa prema tome i našim vlastitim, on je potvrdio da je dio visoke partijske škole koju danas u Republici Hrvatskoj vodi nezaobilazni Slavko Goldstein. Metoda i metodologija te škole je dosta jednostavna i lagana za naučiti, ali je moramo ponoviti dr. Hutincu i Vašim čitateljima: „etiketirati u javnosti (medijima), osuditi na sudovima (po mogućnosti partijskim ili što bliže partiji) i likvidirati“. Dodatna konstrukcija kako smo „dno hrvatske historiografije“ jasno upućuje da bi moglo slijediti da postanemo i „dno neke samo partiji poznate jame“ za koju nitko i nikada neće saznati jer partija, ipak je to poznato, radi do savršenstva konspiracijski.

Gospodine ili druže Hutinec, svojim istupom i pristupom Vi ste doista pokazali gdje je hrvatska historiografija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a to smo već otprije znali i mi i svi drugi slobodnomisleći ljudi. Potražite na internetu gdje se nalazi Zagrebačko sveučilište u svijetu i Europi! Za to ste prilično i podosta zaslužni i Vi i Vaši znanstveni dosezi i rad. I tako, stavljajući nas na dno hrvatske historiografije otkrili ste dno svoga rada i rada povjesničara i znanstvenika na Vašem fakultetu i Odsjeku za povijest. Za nešto više nema smisla jer da bi s Vama mogli polemizirati trebamo Vam biti ravni. Po Vašemu poimanju, mi smo na „dnu“, ali ostatak zemaljske kugle govori o tome da ste ondje Vi, Vaš fakultet i Sveučilište. Nastavite se baviti Vašim partijskim agitpropovskim metodama i metodologijama, a mi idemo prema dnima jama Vaše partije. Ako preživimo, čut ćete, jer ćemo Vam javiti što smo našli. Pa makar i to po sudu partije bilo rasističko.

Stipo Pilić, prof. povijesti

mr. sc. Blanka Matković

 

POZIV HRVATSKIM GRAĐANIMA

Dana 27. kolovoza 2017. uputili smo otvoreno pismo Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, odnosno svim njegovim članovima, zatim Vladi RH, svim klubovima zastupnika u hrvatskom Saboru (bez iznimke!) i Uredu predsjednice RH. Zasad je ovo pismo ostalo bez odgovora kao i naša prethodna reagiranja i dopisi uz napomenu da je Klub zastupnika Mosta obavijestio našu udrugu da su pismo dostavili svim zastupnicima Mosta. Također napominjemo da smo u prosincu prošle godine Ministarstvu kulture i na sve ovdje navedene adrese također uputili jedan dopis na koji niti nakon punih devet mjeseci nije odgovoreno osim što smo i tada dobili obavijest iz Kluba zastupnika Mosta da je taj dopis dostavljen njihovim zastupnicima. Što se hrvatskog parlamentarnog života tiče, izgleda da je to zasad maksimalni domet.

Pozivamo sve hrvatske građane da  pojedinačno ili organizirano daju potporu ovim našim zahtjevima i iskoriste sve demokratske načine borbe za hrvatsku slobodu i samostalnost te da na navedene institucije vrše pritisak i zajedno s nama traže odgovore na pitanja koje su nam oni kojim se našim kruhom hrane dužni dati. Također pozivamo sve one koji su bezuspješno pokušavali postići slične ciljeve da nam se jave, a to se posebno odnosi na one koji su u ime svojih obitelji slali dopise JUSP Jasenovac i zahtjevali da ta ustanova prestane manipulirati stradalim članovima njihovih obitelji.

ALAMO I FENIKS

Prije oko sat vremena uklonjena je spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu. Riječ je o velikom porazu ne samo hrvatske politike, nego i znanosti koja uporno šuti na medijska podmetanja i manipulacije hrvatskom poviješću. Gotovo pune tri godine uporno pišemo svim hrvatskim institucijama zahtjevajući znanstvena i objektivna istraživanja o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac. Odgovora još uvijek nema, a na našem putu opstruirali su nas i neki koji su sinoć gostovali u emisiji “Otvoreno”. U posljednjih 9 mjeseci u više navrata smo pisali i UDHOS grada Zagreba. Odgovora također nije bilo, pa smo u našoj borbi za povijesnu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću ostali usamljeni uz podršku pojedinaca na kojoj smo zahvalni. Uklanjanje ove spomen-ploče rezultat je ignoriranja politike, znanosti i civilnog društva na što smo nebrojeno puta upozoravali i zbog čega smo bili napadani, uglavnom od strane poltrona i uhljeba kojima su stranke i političari iznad njihove domovine.
Današnji poraz neće nas pokolebati u našim nastojanjima da iznesemo povijesnu istinu i oslobodimo hrvatski narod osjećaja kolektivne krivnje koji se sustavno nameće od strane onih koji ne žele bilo kakvu samostalno hrvatsku državu. Naša znanstvena Oluja se nastavlja, a za nekoliko tjedana javnosti će biti predstavljeno iznenađenje. Jednog dana u Jasenovcu ćemo podići ploče svim hrvatskim vojnicima i civilima koji su ondje stradali od komunističke i četničke ruke. Taj dan možda nećemo doživjeti mi, ali hoće oni koji će nakon nas doći. Mi ćemo pobijediti jer mi smo – spremni!

NA ZAHTJEV POJEDINIH GRADSKIH VIJEĆNIKA GRAD IMOTSKI PROMIJENIO ODLUKU I PRISTAO SUFINANCIRATI NAŠU KNJIGU

Tijekom kolovoza obavijestili smo javnost da je grad Imotski odbio pomoći tisak knjige o Imotskoj krajini koja će uskoro biti predstavljena javnosti. Gradu Imotskom uputili smo prvi dopis 16. srpnja 2017., no nismo dobili nikakav odgovor zbog čega smo dana 16. kolovoza uputili novi zahtjev. Iz Ureda gradonačelnika zaprimili smo odgovor 18. kolovoza kojim je naš zahtjev odbijen (vidi sliku).

Srećom, s ovakvom odlukom nisu se složili pojedini gradski vijećnici koji su o našem zahtjevu, odnosno odbijenici zatražili objašnjenje na sjednici gradskog vijeća održanoj 22. kolovoza. Dana 23. kolovoza od gradskog vijećnika, koji je podupro naš zahtjev, zaprimili smo obavijest da uputimo novi dopis gradonačelniku Ivanu Budaliću. Istog dana uputili smo i taj, treći po redu dopis. U tom trenutku Hrvatski tjednik, u kojemu je objavljen tekst s najavom knjige uz informaciju da je grad Imotski odbio pomoći tiskanje spomenute knjige, već je bio u tisku i informacija navedena u tekstu bila je TOČNA. Dana 28. kolovoza dobili smo odgovor na naš treći dopis kojim je gradonačelnik Ivan Budalić pristao pomoći tisak ove knjige s iznosom od tisuću kuna, a navedeni iznos uplaćen je na račun naše udruge jučer, 29. kolovoza.

Ove informacije objavljujemo na zahtjev Ureda gradonačelnika iz kojeg su zamolili da ispravimo navod naveden u Hrvatskom tjedniku unatoč činjenici da je u trenutku objave tog izdanja Hrvatskog tjednika “sporni” navod bio točan.

Zadovoljni smo da su gradski vijećnici prepoznali važnost ove knjige, posebno uzevši u obzir da je riječ o knjizi s podacima koji se odnose na sva sela Imotska krajine i na velik broj obitelji s tog područja. Time je demokratskim putem bila promijenjena prvobitna odluka grada Imotskog za koju u ovom trenutku još uvijek ne znamo tko ju je donio s obzirom da je email upućen 18. kolovoza bio nepotpisan, a poslan je s email adrese Ureda gradonačelnika. Ovim putem zahvaljujemo svim vijećnicima koji su podržali naš zahtjev, posebno onima s Nezavisne liste Ivice Kukavice od kojih smo dobili izuzetnu podršku.

BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 24.8.2017. (pdf)

Tijekom Drugog svjetskog rata i prvim godinama poraća stanovništvo svih hrvatskih krajeva bilo je izloženo različitim oblicima nasilja koje je doseglo svoj vrhunac između ljeta 1944. i ljeta 1945., odnosno u razdoblju kada su se masovni zločini događali diljem zemlje, a brojni hrvatski zarobljenici – vojnici i civili – mučeni i likvidirani na stotinama stratišta od Slovenije do Makedonije. Desetljećima se o ovim događajima tek povremeno i potiho govorilo u najužem krugu, a bilo kakva znanstvena istraživanja ovih događaja bila su onemogućena. Tijekom tog razdoblja bivše jugoslavenske vlasti i druge organizacije pripremile su nekoliko popisa ratnih žrtava i to: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (1946.), Savez udruženja boraca NOR-a – SUBNOR (1950.) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1964.). Podaci o rezultatima istraživanja iz 1946. i 1950. sačuvani su u hrvatskim arhivima i dostupni javnosti. Različite popise likvidiranih, uhićivanih, proganjanih i osuđenih pripremale su i druge organizacije „narodnih vlasti“ poput OZN-e, UDB-e, Komunističke partije, narodnih odbora i ostale. Nastavi čitati BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

OTVORENO PISMO VIJEĆU ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

“Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” uputila je svim članovima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, Vladi RH, svim klubovima zastupnika u hrvatskom Saboru, Uredu predsjednice RH i većem broju portala otvoreno pismo koje u cijelosti objavljujemo i na našoj web stranici. Nastavi čitati OTVORENO PISMO VIJEĆU ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

“ZA (ROD I) DOM SPREMNI (ŽIVOT DATI)” /MRIJETI (U NEKIM INAČICAMA) NIJE USTAŠKI POZDRAV – HRVATSKA DJECA RECITIRALA SU GA 1921. GODINE

Jedan naš redoviti čitatelj proslijedio nam je stranicu lista “Virovitičan” iz 1921. u kojemu je objavljena vijest o školskoj priredbi na kojoj je dijete recitiralo “Za rod i dom spremni život dati” (list Virovitičan, strana 2, datum 3. srpnja 1921.). Stranica je dostupna svima preko Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a možete je pogledati na ovoj poveznici skenirano. Vidjeti kiticu pjesmice gore desno na stranici: 

http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=56017d0e-536d-4ae1-9098-be5fc1642327 

Zahvaljujemo čitatelju koji nam je poslao ovu obavijest te pozivamo i ostale čitatelje da sami istražuju lako dostupne izvore, kritički promišljanju i slobodno pošalju ovakve vrijedne informacije.

U DESETOM BROJU ČASOPISA “TUSCULUM” OBJAVLJEN RAD BLANKE MATKOVIĆ POD NASLOVOM “Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente”

Dana 30. kolovoza u 20 sati u Javnoj ustanovi u kulturi Zvonimir Solin bit će predstavljen deseti broj časopisa za solinske teme Tusculum. Svečanost predstavljanja jubilarnoga broja održava se pod posebnim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Solina.

Jubilarni, deseti broj Tusculuma izlazi u dva sveska te objavljuje priloge sa znanstvenoga kolokvija održanoga u Solinu u mjesecu lipnju godine 2016. posvećenog Duji Rendiću Miočeviću (100. obljetnica rođenja), kao i priloge u redovitomu godišnjem svesku.

Prvi svezak desetoga broja vrijednim je prilozima obogatilo četrnaestero autora kroz deset radova. Solinske su teme tako: Ženski kasno-antoninski portret otkriven na trasi plinovoda u SolinuPjevana štenja u bogoslužnoj praksi župne crkve svetoga Martina biskupa u Vranjicu sve do vrlo aktualnih tema poput Priloga poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente autorice Blanke Matković.