Arhiva kategorije: Vijesti

NOVA PREDSTAVLJANJA KNJIGE “JASENOVAC I POSLIJERATNI JASENOVAČKI LOGORI, GEOSTRATEŠKA TOČKA VELIKOSRPSKE POLITIKE I PROPAGANDNI POKRETAČ NJEZINA ŠIRENJA PREMA ZAPADU”

Između 20. prosinca 2021. i 8. siječnja 2022. održat će se dodatnih 13 predstavljanja knjige “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu” autora Stipe Pilića i dr. Blanke Matković i to prema navedenom rasporedu:

  1. SPLIT – 20.12., 19 h, Dvorana Dominikanskog samostana, Hrvojeva 2. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Uvodničar: Stjepan Lozo. Predstavljač: Blanka Matković
  2. OMIŠ – 21.12., 18 h, Centar za kulturu, Punta 1. Organizator: HVIDRA – Podružnica Omiš. Predstavljač: Blanka Matković
  3. SINJ – 22.12., 18.30, Muzej Sinjske alke, Put Petrovca 12. Organizator: Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  4. DUGOPOLJE – 23.12., 19 h, Dvorana Općine Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  5. IMOTSKI – 27.12., 19 h, Pučko otvoreno učilište, Ulica Ante Starčevića 7. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Pokrovitelj: Grad Imotski. Predstavljači: Blanka Matković i Stipo Pilić
  6. PROZOR-RAMA – 28.12., 18.30 h, Kinodvorana Doma kulture, Kralja Tomislava bb. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  7. KUPRES – 29.12., 18 h. Dvorana „Fra Filip Kunić“, Suho Polje (Kupres). Organizator: HVIDRA – Podružnica Kupres. Predstavljač: Blanka Matković
  8. POSUŠJE – 30.12., 18.30 h. Kinodvorana Posušje, Fra Grge Martića 35. Organizator: Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata i UNRO HVO Podružnica Posušje. Predstavljač: Blanka Matković
  9. VRGORAC – 3.1., 18 h, Višenamjenska dvorana Grada Vrgorca, Tina Ujevića 8. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  10. METKOVIĆ – 4.1., 19 h, Pastoralni centar oca Ante Gabrića,(Župa sv. Nikole u Metkoviću), Zagrebačka 78 (desna strana Neretve). Organizatori: Hrvatski domobran – Ogranak Metković i HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  11. DUBROVNIK – 5.1., 18 h. Dvorana Ivana Pavla II., Samostan sv. Klare, Poljana Paška Miličevića 3. Organizator: Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik. Predstavljači: Blanka Matković i Stipo Pilić
  12. TROGIR – 7.1., 19 h, Muzej grada Trogira, Gradska vrata 4. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković
  13. MAKARSKA – 8.1., 18 h, Dvorana Arte, Glazbena škola, Ulica don Mihovila Pavlinovića 1. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Predstavljač: Blanka Matković

Na predstavljanjima će se također moći kupiti naša prethodna izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, Likvidacije i progoni” i  “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” po promotivnim cijenama.

Kako smo ranije pisali, knjiga je izazvala popriličan nemir u velikosrpskim krugovima, uključujući i one u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. O tome više možete pročitati u najnovijem članku dr. Blanke Matković koji će u dva nastavka biti objavljen u narednim brojevima Hrvatskog tjednika.

RASPORED PROMOCIJA OD 13.9. DO 2.10.2021.

Kako smo prethodno najavili, danas objavljujemo raspored novih promocija knjige “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu” koje će se u razdoblju od 13.9. do 2.10. održati diljem Hrvatske, od Vukovara i Županje do Šibenika i Knina. U organizaciji ovih promocija sudjelovala je čitava vojska pojedinaca, udruga i institucija kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo na podršci koju su nam pružili i demonstraciji hrvatskog zajedništva u ključnim pitanjima i temama hrvatske povijesti i sadašnjosti. U privitku također objavljujemo razgovor s koautorom knjige Stipom Pilićem kojega je ranije ove godine objavio Hrvatski tjednik.

13.9. SL. BROD, Hotel „Central“, Ulica Petra Krešimira IV. 45, 19 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

14.9. POŽEGA, Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica, Republike Hrvatske 1c, 17 h. Organizator: Hrvatski domobran – Ogranak Požega

14.9. PLETERNICA, Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica, Vinogradska ulica 3, 19.30 h. Organizatori: Hrvatski domobran – Ogranak Požega i Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica

15.9. VINKOVCI, Dvorana Ogranka Matice hrvatske, J. Dalmatinca 22, 19 h. Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Vinkovci i HDP „Dr. Rudolf Horvat“

16.9. ČEPIN, Centar za kulturu Čepin, Ul. kralja Zvonimira 98, 17 h. Organizatori: Centar za kulturu Čepin i Udruga  dragovoljaca HOS-a Osječko-baranjske županije

16.9. OSIJEK, Pastoralni centar, Vikarijat Osijek, J.J. Strossmayera 58,  19.30 h. Organizator: Hrvatski domobran – Ogranak Osijek

17.9. VUKOVAR, Pastoralni centar sv. Bono, Samostanska ulica 5, 19 h. Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Vukovar i HDP „Dr. Rudolf Horvat“

18.9. ĐAKOVO, Dvorana Župe Svih Svetih, Strossmayerov trg 1, 11 h. Organizator: HOZ Jazovka – Ogranak Đakovo

18.9. ILOK, Kurija Brnjaković, Dvorana Matice hrvatske Ilok, 17 h. Organizator: Matica hrvatska – Ogranak Ilok

20.9. ŽUPANJA, Dvorana  Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja, Veliki kraj 47, 19 h  (nakon mise). Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Vinkovci i HDP „Dr. Rudolf Horvat“

21.9. POPOVAČA, Dom kulture, Trg Grofova Erdodyja 19, 19.30 h. Organizator: Grad Popovača

22.9. KARLOVAC, Dvorana Župe Presvetog Srca Isusova – Novi Centar, Ulica Marina Držića 2 , 19 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

23.9. ZAGREB, Dom specijalne policije, Trg žrtava fašizma 1, 19 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

24.9. PETRINJA, Osnovna škola Dragutina Tadijanovića, Trg Matice hrvatske 9/b, 17 h. Organizatori: Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Petrinja, Hrvatski domobran – Ogranak Petrinja i Župa Sv. Lovre – Petrinja

24.9. SISAK, Dvorana sv. Ivana Pavla II., Sisačka biskupija, Trg bana Josipa Jelačića 9, 19.30 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

25.9. GROBNIK ČAVLE, Čitaonica Cernik, Trg antifašističkih boraca 1 (nasuprot crkve u Cerniku), 19 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

27.9. KASTAV,Gradska vijećnica, Trg Lokvina 3, 19 h.  Organizator: Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Kastav

28.9. RIJEKA, Pastoralni centar „Aula pape Ivana Pavla II“, Frankopanski trg 1 (Trsat), 19.30 h. Organizator: Matica hrvatska  –  Ogranak Rijeka

29.9. ZADAR, Dvorana Matice hrvatske – Ogranak Zadar, Don Ive Prodana 1, 19 h.  Organizator: Matica hrvatska – Ogranak Zadar

30.9. KNIN, Dvorana Crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, 19 h (nakon mise). Organizatori: Grad Knin i Časnički zbor HVO – Knin

1.10. ŠIBENIK, Multimedijalna dvorana sv. Mihovila, Interpretacijski centar katedrale sv. Jakova „Civitas Sacra“, Kralja Tomislava 10, 18.30 h. Organizatori: Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata „Jastrebovi“ – Šibenik

2.10. LOVINAC, Kulturno-informativni centar Lovinac, Ulica dr. Franje Tuđmana 15, 19 h. Organizator: HDP „Dr. Rudolf Horvat“

Veselimo se vašem dolasku!

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“ U VEZI NASTUPA JUGOSLAVENSKOG SUCA, SURADNIKA KOS-a I ČETNIČKOG „MINISTRA INFORMIRANJA“ SAVE ŠTRPCA

Savo Štrbac, čovjek koji bi zbog svoje prošlosti i progona domaćeg stanovništva u zemlji u kojoj je izgradio „karijeru“ trebao biti proglašen personom non grata, a u kojoj prema navodima saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto prima mirovinu, u posljednje se vrijeme dohvatio članova naše udruge. Pritom u svojim javnim nastupima u srpskim medijima drug kosovac Savo želi ostaviti dojam da naš rad prati tek usputno pa tako kaže „neki Pilić“ želeći nam tako poručiti da on o tom istom Stipi Piliću slučajno ne zna ništa. No, razotkrivaju ga oni dijelovi njegovih javnih lažljivih trabunjanja u kojima se dohvaća Pilićeve koautorice Blanke Matković jer kakvo bi Savo bio junačko muško kad ne bi sebi izabrao lakši zalogaj, onaj ženski?

Iziritiran skorim popisom stanovništva u Hrvatskoj na kojemu neće biti mnogih Hrvata koji za razliku od druga suca Save nikada nisu dobili priliku raditi, ostvariti svoja prava i dobiti svoju mirovinu u svojoj domovini Hrvatskoj, Savina muškost, a ponajprije lažljivost još je jednom doživjela puni sjaj. Tako je drug / četnik / kosovac Savo nastupio u jutarnjem programu nekakve Televizije Vesti u kojemu je prosuo toliko bedastoća da je doista zaslužio mjesto boga laganja u starogrčkoj mitologiji. Nećemo detaljno prepričavati što je sve Savo prevalio preko svojih lažljivih usta, no radi lakšeg razumijevanja ovog našeg odgovora preporučavamo potisnuti nagon za povraćanjem i pogledati snimku njegovog nastupa. U ovom priopćenju ćemo se nakratko osvrnuti na one Savine laži u kontekstu spomenutog nastupa pa ćemo tako reći ovako:

  1. Blanka Matković i Stipo Pilić nikada i nigdje poslijeratni jasenovački logor nisu nazvali „logorom smrti“. Štoviše, u svojim radovima redovito objavljuju sve nove podatke kako o tome logoru, tako i o ljudima koji su ondje boravili ili umrli te uporno ističu potrebu daljnjih istraživanja.
  2. Blanka Matković ne živi u Londonu. Savo možda tako misli jer se najeo ludih gljiva ili je pod utjecajem kakvih drugih supstanci.
  3. Blanka Matković nikada nije studirala na bilo kojemu američkom sveučilištu niti ondje ima ikakve mentore, prijatelje ili poznanike.
  4. Savina izjava da Blanka Matković boluje od četiri teške bolesti je očit napad kojom se osobi s invaliditetom želi oduzeti bilo kakva vjerodostojnost. Irlenov sindrom i disleksija teško se mogu smatrati „teškim bolestima“, kako to navodi lažljivi četnički informator Savo. Blankina slabovidnost očito je bila manje teška od Savine lažljivosti jer je unatoč tome znatno bolje obrazovana od Save Štrpca. Ni njezin autizam nije je spriječio da tijekom svog dosadašnjeg života odradi 5 sveučilišnih studija, napiše 20 znanstvenih radova i desetak knjiga, radi 35 različitih poslova i na Mensinom testiranju inteligencije dobije dovoljan broj bodova za članstvo u toj organizaciji. Savin vrhunski domet bio je postati „ministar“ lažljivosti i propagande u terorističkoj tvorevini.
  5. Nadalje, Savo laže i onda kad kaže da su upravo spomenute „četiri teške bolesti“ razlog zbog kojega je Blanka Matković uložila svoju životnu energiju u dokazivanje dobrotvorstva Ante Pavelića koji se navodno očituje u spašavanju kozaračke djece. Blanka Matković nikada nije napisala niti jedan jedini rad o Anti Paveliću niti djeci s Kozare. Jedina Blankina poveznica s „kozaračkom djecom“ je obiteljsko poznanstvo s jednim takvim djetetom koje je, na užas Save Štrpca, početkom 1990-ih postalo hrvatski dragovoljac koji je branio Vukovar. Osim toga, svoju životnu energiju Blanka je usmjerila na dugogodišnje podupiranje osoba s invaliditetom, naročito onih mlađe dobi s kojima je radila kao asistent u nastavi. Upravu su takve osobe 1930-ih godina prošlog stoljeća postale prvom metom nacističkog režima. Godine 1945. Savini drugovi su takve osobe odvodili iz bolnica i bacali u Jazovku. Godine 1991. Savini četnici su takve osobe odvodili na Ovčaru i ondje ih masakrirali. Stoga je dio svoje životne energije Blanka usmjerila i na razotkrivanje laži Save Štrpca i njemu sličnih koji se kruhom hrvatskog naroda hrane dok po svojim hraniteljima pljuju i ubijaju ih.
  6. Povjesničar Rudolf Horvat po kojemu je nazvana naša udruga nije bio „ustaški ideolog“, kako to laže lažljivi Savo, nego jedan od suosnivača Hrvatske seljačke stranke.
  7. Savo laže i kad kaže da je Rudolf Horvat umro u zatvoru 1947. godine. Rudolf Horvat nikada nije bio zatvoren. U ljeto 1945. je osuđen na gubitak građanskih i političkih prava. Doista je umro 1947. godine, ali ne u zatvoru.
  8. I na kraju, Savo laže kad kaže da je Blanka Matković napisala tekst kojega je potpisao David Goldman. Naime, prema našim saznanjima taj tekst je napisao čovjek koji smatra da povijest Jasenovca trebaju pisati Srbi i Židovi jer oni „imaju kredibilitet“, dakle ljudi poput Save Štrbca. Stoga se sada s pravom pitamo radi li se o osobi koja doista jest suradnik Save Štrpca. U svakom slučaju, za razliku od lažljivog Save, Blanka Matković stoji iza svake svoje riječi i svoje tekstove potpisuje isključivo vlastitim imenom kojeg ponosno nosi pa čak i onda kada istomišljenici Save Štrpca godinama zlostavljaju njezinu obitelj, prijete smrću i fizički napadaju njezinu majku dok „hrvatska“ policija slučaj gura pod tepih.

HDP „Dr. Rudolf Horvat“

DEMANTIJ HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“ U VEZI IZJAVE NEŽELJENOG AKADEMIKA HAZU IVE GOLDSTEINA

Dana 26. kolovoza, portal Index je objavio podužio intervju s nesuđenim akademikom HAZU Ivom Goldsteinom u kojemu se dotični još jednom osvrnuo na članak Jerusalem Posta koji je prije nekoliko dana uzburkao duhove i okrznuo Goldsteinovu nježnu dušu. S obzirom da je u istom članku Ivo Goldstein oklevetao članove naše udruge, u skladu sa stavkom 1. članka 40. Zakona o medijima zahtjevamo od portala Index da objavi ovaj demantij.

U svom intervju, Goldstein je tako naveo da „postoje snažne indicije da se radi o krugu koji je povezan s povjesničarkom Blankom Matković.“ Nadalje, Ivo također kaže: „Nitko nikad tog čovjeka nije vidio ni uživo niti na internetu (u ovih posljednjih godinu i pol dana, od početka pandemije). Uostalom, ta stranica s Goldmanom postoji tek od proljeća 2020. godine. Dakle, 99.9 posto je izmišljen profil. Igor Vukić i Blanka Matković su očigledno naslutili da će taj profil biti raskrinkan te su u svojim izjavama prošli tjedan sugerirali da se radi o lažnjaku.“

Oba navoda su u potpunosti netočna i stoga najobičnija kleveta. Prvo, netočno je da „tog čovjeka“ nitko nije vidio na internetu jer dotični je u prošlosti objavljivao svoje tekstove na nekim drugim stranicama, poput npr. American Thinker. Možda je to Goldsteinu prošlo ispod radara jer njegova malenkost tada nije spomenuta. Kad bi Goldstein više čitao općenito, a manje se fokusirao samo na one tekstove koje diraju njegov ego, možda bi o tim radovima ipak nešto znao. Nadalje, svojom izjavom Ivo Goldstein implicira nekakvu povezanost, pa čak i možebitnu urotu između Blanke Matković i Igora Vukića. Radi se o dvoje ljudi koji se nikada nisu upoznali, nikada se uživo nisu vidjeli, nikada se nisu zajedno našli u istoj prostoriji. Štoviše, niti jedan član Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ niti jednom jedinom rječju se nije osvrnuo na tekst Davida Goldmana sve dok se na društvenim mrežama (a mreže su doista nezahvalan medij za znanstvene rasprave) nije poveo razgovor o njegovom identitetu. Nakon stotina komentara, naš odgovor je bio da imamo saznanja o kojoj osobi iz Australije je riječ jer je „poznanik“. Goldstein bi možda trebao u rječniku provjeriti što „poznanik“ jest. Naime, radi se o riječi koja ja drastično drugačijeg značenja od riječi „prijatelj“ ili „suradnik“. Ipak, Goldstein – nesuđeni akademik preveo je to onako kako je on to htio pa ćemo stoga reći ovako.

O stručnosti i metodologiji rada Ive Goldsteina ponajviše su rekli oni koji su ga dobro poznavali. Tako je njegov mentor profesor Miroslav Brandt u svojoj knjizi „Život sa suvremenicima“ na stranicama 190 i 191 o Ivi napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.” Goldsteinov kolega s Filozofskog fakulteta profesor Neven Budak u članku O knjizi Ive Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), na tridesetak stranica govori o faktografskim pogrješkama, metodičkim grješkama pa tako ističe: “Veliki broj metodičkih grješaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.”

Ima još suvremenika Ive Goldsteina koji su se osvrnuli na kvalitetu njegovog znanstvenog rada, pardon, znanstvene fantastike. Ivo nije primljen u HAZU, no Ivo također ne bi bio primljen ni u našu udrugu jednostavno zato jer ne udovoljava visokim etičkim i znanstvenim kriterijima kojima se vodimo u svome radu. Ivo je tip koji prema navodima vlastitog mentora citira nepostojeće autore, ali Ivo je također tip koji u intervju na jednom portalu kleveće ljude ne navodeći nikakve dokaze za svoje klevete. S druge strane, članovi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ pristupaju svom poslu transparentno, koristeći sve raspoložive izvore i obilato ih citirajući. U svome radu potpisujemo se isključivo vlastitim imenima te ne surađujemo s niti jednom osobom koja se ne želi držati tog principa. Stoga David Goldman ne može biti pripadnik našeg kruga baš kao što to ne može biti ni Ivo Goldstein. Uostalom, Goldman je amater koji je u prvom dijelu svog teksta naveo čitav niz netočnih podataka pa bi se Brandt sada možda zapitao jesu li Goldman i Goldstein učili od istih. Što se naše udruge tiče, nemamo razloga zamarati se napadima amatera na dragog Ivu. Ono što mu je uradio Goldman ionako nije ništa u usporedbi s onim što što smo mu mi napisali nebrojeno puta. Goldstein je stoga old news, dépasse. No, čini se da žarko želi vjerovati da je toliko važan da će netko gubiti život baveći se potajice baš njime.

Portal koji je Goldsteinu ustupio prostor pogazio je sva načela dobre novinarske prakse jer prozvanim i oklevetanim osobama nije pružio mogućnost da odgovore na izmišljotine Ive Goldsteina. O samim razlozima takvog intervjua koji čak i nije intervju nego sjednica prijekog suda dovoljno govori to da je prostor posvećen identitetu jedne osobe i napadima na druge pojedince. Da je bila riječ o razgovoru s ciljem znanstvenog dijaloga, tada bi Ivinu pažnju privuklo ono što je privuklo našu pažnju, a to su drugi autori koje Goldman citira u „spornom“ tekstu kao i u nekim prijašnjim tekstovima. Dobar znanstvenik potrudio bi se naći te radove i temeljito ih prostudirati. Dobar tiskovni medij  učinio bi to isto. No, klevete su ipak najlakši clickbait. Stoga ćemo na kraju ćemo reći ovako. Da ste više čitali i pitali, a manje skitali možda biste imali odgovore koje tražite. Ovako ste se uhvatili za udicu i sad vas imamo tamo gdje smo vas htjeli. Prepuštamo vašoj bogatoj mašti da sami zaključite što time želimo reći.

HDP „Dr. Rudolf Horvat“

ODGOVOR HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“ POSLJEDNJEM PREDSJEDNIKU PREDSJEDNIŠTVA TZV. SFRJ STJEPANU MESIĆU

Dana 27. srpnja ove godine hrvatskoj se javnosti iz mjesta Srb obratio bivši predsjednik Predsjedništva tzv. SFRJ Stjepan Mesić koji je, na prvi pogled ničim izazvan, udario na osnovne postulate znanosti. Ničim izazvan ili nečim izazvan je nešto o čemu je neophodna poduža znanstvena analiza, a upravo su znanstvene analize i radovi ono čime se nelustrirani bivši komunist Stjepan Mesić nikada nije bavio. Povijest ga pamti kao osobu koja je Deklaraciju o položaju i imenu hrvatskog jezika nazvao „političkom diverzijom“ usmjerenom protiv njegove domovine te pozvao na kazneni progon potpisnike iste.

Malo se toga promijenilo između 1967. i 2021. Desetljeća prolaze, no u nelustriranoj bivšoj komunističkoj državi u kojoj psihološki Berlinski zid još uvijek čvrsto stoji mentalitet se teško mijenja. „Političke diverzante“ koji potpisuju nekakve deklaracije zamijenili su, po saznanjima Stjepana Mesića, „politička strašila koja plaća hrvatska vlada da istražuju djelovanje Jasenovca i poslije Drugog svjetskog rata“. Naravno, prepoznali smo se u tom opisu jer smo upravo mi, članovi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“, usamljeni jahači Mesićeve apokalipse, ta strašila koja istražuju nemilu mu temu koja otkriva zločinstva države čije je „političke diverzante“ htio proganjati“ i čiji je posljedni predsjednik Predsjedništva upravo on bio. Naša imena nije izričito spomenuo, ali to nismo ni očekivali jer, kako smo već ranije upozoravali, „neprijatelja“ valja dehumanizirati, oduzeti mu ime i identitet, pretvoriti ga u „strašilo“ i time ga ponišiti kao ljudsko biće. No, krenimo redom bespućima Mesićevih neozbiljnosti.

U daljnjem emotivnom izlaganju Mesić navodi da je tema kojom se bavimo „jedna notorna glupost i jedna notorna laž“. Stoga ćemo ovdje podsjetiti na nekoliko sitnih detalja ključnih za razumijevanje Mesićeve klevete. Na YouTube je dostupna video snimka na kojoj se jasno vidi upravo spomenuti Mesić te podjednako jasno čuju njegove riječi kojima svojim sugovornicima tumači da je „Jasenovac radio poslije rata još dvije godine“.  Stjepan Mesić nije znanstvenik niti ima ikakve znanstvene kvalifikacije i objavljene znanstvene radove. Nepoznato je da je ikada sudjelovao u bilo kakvim ekshumacijama u Jasenovcu. Stoga je nejasan njegov sasvim uvjerljiv izraz lica dok uvjerava sugovornika o dvije godine rada poslijeratnog logora Jasenovac. No, još je nejasnije što se promijenilo u posljednjih 25-30 godina otkako je spomenuta snimka nastala jer, kako reče Stjepan Mesić u Srbu, poslijeratni logor Jasenovac je „notorna laž“. Nezgodno je kad sam Stjepan Mesić optuži tog istog Stjepana Mesića da je notorni lažljivac, no to je nešto što on sam sa sobom treba raščistiti. U ovom trenutku zanima nas ono što Stjepan Mesić treba raščistiti s nama, a to je javna i ponizna isprika. Nazivati „političkim strašilima“ i lažovima znanstvenike iza kojih stoje njihove kvalifikacije, znanstveni rezultati i recenzirani znanstveni radovi je tek za nijansu blaže od pozivanja na kazneni progon lingvističkih „diverzanata“ iz 1967. Podsjetit ćemo ovdje da je naš izvorni znanstveni rad „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima“ objavljen 2014. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru te je prošao strogi recenzentski postupak. Recenzirali su ga jedan član HAZU i jedan doktor povijesnih znanosti, dakle stručnjaci, a ne političari poput Stjepana Mesića. U normalnim demokratskim društvima tako i treba biti jer u takvim društvima nezamislivo je da političari potpisuju dogme kojima se ograničavaju znanstvena istraživanja, nezamislivo je da znanstvenike nazivaju strašilima i nezamislivo je da koriste javni prostor za demonstraciju političke moći s ciljem ušutkavanja neistomišljenika. Da, tako je to u demokratskim društvima, ali ne i u društvima koje je posjećivao Stjepan Mesić nakon završetka svog predsjedničkog mandata, poput na primjer onog u Sjevernoj Koreji. Tamo su na vlasti neki drugi i drugačiji koji čak propisuju i kakve frizure ljudi smiju imati.

U daljnjem nastupu u Srbu Mesić ponavlja tezu Slavka Goldsteina o grupi njemačkih zarobljenika koji su u Jasenovac dovedeni na radove. Ne vrijedi ovdje trošiti previše riječi jer tezu Slavka Goldsteina koja se temelji na konfuznim ispovijedima dvojice službenika bivšeg režima razmontirali smo u više navrata kako za vrijeme Slavkovog života tako i kasnije. Niti on niti njegovi sljedbenici do ovoga trenutka nisu uspjeli dokazati da su arhivski dokumenti (a takvih je obilje) koji se čuvaju u hrvatskim arhivima – „notorna laž“. Štoviše, oni to čak nisu ni pokušali jer čemu se zamarati znanstvenim radom i argumentiranim dijalogom kad na raspolaganju imaš javni prostor i pozicije moći zahvaljujući kojima neistomišljenika jednostavno možeš dehumanizirati i tako ga eliminirati. Naš prethodno spomenuti znanstveni rad iz 2014. u međuvremenu smo znatno nadopunili te ga prije nekoliko mjeseci uobličili u knjigu pod naslovom „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu“. Na nož su je dočekali tipovi poput Mesića koji knjigu nisu niti pročitali, no zašto bi je i čitali kad se u kristalnoj kugli vidi sve. No, kao veliki „antifašisti“ upravo bi je oni trebali čitati i milovati pogledom na noćnom stoliću kraj kreveta. Nisu li četnici navodno bili njihovi neprijatelji? Mislimo naravno na razdoblje nakon tzv. ustanka „naroda“ u Srbu kad su „ustanici“ ustali tako da su masakrirali hodočasnike, svećenika, čitave obitelji pa i djecu, a sve to potpomognuti talijanskim fašistima. Bratstvo među „ustanicima“ je puklo pa su tako oni o kojima zbori naša knjiga po službenoj jugoslavenskoj verziji eliminirali Mesićevog narodnog heroja Marka Oreškovića Krntiju. Ne bi li nam stoga „antifašisti“ trebali biti zahvalni kad razotkrivamo zlo te ideologije koja je dovela do ratova početkom 1990-ih, do pokolja na Ovčari, Škabrinji, Srebrenici i drugdje? Nisu li „antifašisti“ naprednjaci koji skrbe za ljudska prava? Ili ljudska prava ipak nisu za sve ljude nego postoje samo za „naše“? Na sva ova pitanja odgovor bi trebao dati Stjepan Mesić prvo kao čovjek, a zatim, želi li se uključiti u znanstvenu raspravu, otići do arhiva, grijati stolicu i gubiti vid nad dokumentima o poslijeratnom logoru Jasenovac koje nisu napisali članovi Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“, odnosno kako Mesić reče – strašila, nego njegovi nekadašnji drugovi i režim kojemu je služio. Zahvaljujući tom političkom iskustvu pečate na dokumentima će lako znati prepoznati i potvrditi autentičnost istih. Pitamo se zbog čega Mesić ne prione ovakvom korisnom radu jer, na kraju krajeva, od 2016. svoj ured financiran od strane poreznih obveznika ionako više nema, no zato ima dovoljno slobodnog vremena za neke nove aktivnosti. Ovdje preporučena aktivnost u arhivima pomogla bi mu i omogućila bolju pripremu za neki budući govor u Srbu. Tako bi, na primjer, raspolagao preciznim informacijama kad govori o spaljenim selima i odvoženju materijala iz logora Jasenovac. Da je Mesić išta pročitao (bilo iz arhivskih dokumenata ili naše knjige), tada bi doznao štošta o zabrani odvoženja materijala iz logora Jasenovac i veoma preciznim uputama za raspodjelu tog materijala od strane njegovih bivših drugova. Štoviše, doznao bi i o mitu, korupciji i orgijama, sve redom svakodnevnim aktivnostima jugoslavenskih stražara u Jasenovcu tijekom 1960-ih godina. Bio je to jedan svekoliki raspašoj na mjestu pijeteta koje je tada bilo sve osim toga. Pripisat ćemo to hippie pokretu. Krivo je more! „I to je sve“, zaključuje Stjepan Mesić taj dio govora. To je ta povijest koja nije znanost nego politička sluškinja i ropkinja, povijest koja se propisuje, a ne propituje. Povijest a la Sjeverna Koreja!

Nadalje se u svom govoru Stjepan Mesić osvrće na omiljenu političku temu financije pa tako kaže: „Ali, danas hrvatska vlast plaća isto tako još gore politička strašila koja tvrde nešto što je jednostavno laž“. Jedina laž upravo je ona Mesićeva jer Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ nema niti jednog zaposlenika, a svi njezini članovi su volonteri. Svoj istraživački rad financiramo samostalno uz pomoć prijatelja i obitelji, pa smo na takav način financirali i svoju knjigu. Jedina izdanja naše udruge koja je sufinanciralo Ministarstvo hrvatskih branitelja su bile knjige o Vrgorcu, Makarskoj i neretvanstvom području te ona o Lici, a radi se ukupno o 50 000 kn za obje knjige čiji su troškovi tiska, pripreme za tisak i promocija bili znatno viši od spomenutog iznosa pa smo ih stoga najvećim dijelom također samostalno financirali. O svemu ovome postoje dokazi, kako u godišnjim izvješćima koje naša udruga dostavlja nadležnim službama, ali i u dokumentaciji Ministarstva. Za rad na istraživanju poslijeratnog logora Jasenovac i tiska naše knjige nije izdvojena ni lipa proračunskog novca. Velika je stoga razlika između nas i brojnih antifašističkih organizacija koje primaju izdašne iznose od strane te iste hrvatske vlasti koju Mesić u svom govoru proziva. Pokušavajući objasniti nekakvu mržnju koja po Mesiću nije iskonska nego „proizvedena“ (jer znanstveni rad je po Mesiću „mržnja“), Stjepan je uspio „mrzitelje“ izjednačiti sa „zaljubljenicima u hrvatski budžet“. Zastali smo ovdje na trenutak ne bismo li provjerili tko su stvarni zaljubljenici u hrvatski proračun pa nam je tako u oči upala činjenica da je u šest godina postojanja ureda bivšeg predsjednika republike upravo Stjepan Mesić uspio potrošiti oko 5 milijuna kuna. Mediji su se stoga zapitali što je Hrvatska dobila zauzvrat osim preko 60 putovanja diljem zemaljske kugle. Važno je ovo pitanje jer javnost ima moralno pravo znati na koji način su Mesićeva putovanja pomogla hrvatskim građanima. Za promociju države? Za upostavu novih gospodarskih kontakata? Za dovođenje investitora i otvaranje novih radnih mjesta? Važno je ovo pitanje i zato jer Mesić u svom daljnjem izlaganju kaže: „Nađite te larmadžije koji se pojavljuju, nađite tko radi od njih jedan pravi ljudski posao. To je sve zaljubljenost u hrvatski budžet. Prema tome, odatle treba krenuti.“ Slažemo se s Mesićem. Od financija uvijek treba krenuti jer onaj koji se kruhom naroda hrani (a to je u ovom slučaju bio Stjepan Mesić kao dugogodišnji politički dužnosnik), taj ima narodu račune polagati. No, umjesto polaganja računa i informiranja javnosti o konkretnim rezultatima njegovog ureda, Mesić je uoči zatvaranja tog ureda jaukao da je riječ „o obračunu sa mnom, o grubom pokušaju da mi se jednostavno zatvore usta“. Vidi li itko da su Stjepanu Mesiću zatvorena usta? Ustvari, njegov govor u Srbu čini se kao pokušaj zatvaranja naših usta. Na samom kraju, mi, strašila, larmadžije i neradnici, pitamo Stjepana Mesića koji je to „pravi ljudski posao“. Stipo Pilić, jedan od koautora knjige, dugogodišnji je nastavnik povijesti i geografije u osnovnoj školi. Je li odgoj novih naraštaja „pravi ljudski posao“? Nakon dugogodišnje nezaposlenosti i povremenih poslova na kratkotrajne ugovore, koautorica knjige Blanka Matković otišla je trbuhom za kruhom u pečalbu dok je Stjepan Mesić uživao u svom uredu na teret hrvatskih poreznih obveznika, među kojima su bili Stipo Pilić te njegova i Blankina obitelj. Tijekom rada na spomenutoj knjizi Blanka je radila je brojne poslove počevši od čišćenja i konobarenja pa nadalje. Je li njezin posao asistenta u nastavi za studente s invaliditetom „pravi ljudski posao“? Ili su takvi poslovi nedostojni visokopozicioniranih tipova koji na raspolaganju imaju urede, vozače, tjelohranitelje, vile i vreću kuna? Uostalom, pitamo se ovo: ako su naši poslovi „neljudski“, što to govori o djeci koju je kroz nastavni rad odgojio Stipo Pilić i studentima s invaliditetom kojima je asistirala Blanka Matković? Jesu li i oni manji ljudi od Stjepana Mesića? Možda bi nam bolje bilo da smo poput pravih zaljubljenika u proračunski novac zaposlenje potražili u Mesićevom uredu i time radili „pravi ljudski posao“ koji bi ispunio naša srca i intelektualno nas uzdigao iz mulja u kojemu se valjaju obični smrtnici.

HDP „Dr. Rudolf Horvat“

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“ U VEZI INCIDENTA PRILIKOM PROMOCIJE U GLINI

Tijekom predstavljanja knjige „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu“ koja je dana 16. srpnja održana u Hrvatskom domu u Glini katastrofalnim propustom i neprofesionalnim nastupom lokalnih organizatora došlo je do incidenta od kojega se Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ najodlučnije ograđuje. Bez ikakve najave i konzultacija s našom udrugom koja je ujedno i nakladnik knjige koja je predstavljena, voditelj predstavljanja je dao riječ nepozvanom gostu Igoru Vukiću. Spomenuti Vukić bivši je novinar koji je tijekom 1990-ih objavio neke izuzetno protuhrvatske novinarske radove, a danas je amaterski istraživač Drugog svjetskog rata koji bez ikakvog poznavanja znanstvene metodologije i bez ikakvih kvalifikacija progovara o osjetljivim pitanjima suvremene hrvatske povijesti. Dotični je nepoznat većini članova naše udruge te u svom radu Hrvatska družba povjesničara ni na koji način ne surađuje sa spomenutom osobom. Štoviše, ograđujemo se od nekih njegovih apsurdnih amaterskih zaključaka neprihvatljivih bilo kojemu ozbiljnijem znanstveniku.

Kako smo ranije naveli, u petak 16. srpnja Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga RH izvršile su napad na našu udrugu čiji su članovi u ovom trenutku izvrgnuti prijetnjama, maltretiranjima i policijskim ispitivanjima. Kao razlogom za napad na našu udrugu, dvije spomenute organizacije poslužile su se upravo spomenutim Igorom Vukićem pokušavajući uspostaviti nepostojeću vezu između našeg rada i njegovih navoda te time spriječiti održavanje naše promocije i minirati predstavljanje knjige. Neobično je da se baš toga dana upravo spomenuta osoba pojavila na istom onom mjestu koje je postalo trn u oku Srpskom narodnom vijeću i Antifašističkoj ligi RH. Neobično je da je lokalni organizator, znajući za sve ove navode te bez našeg znanja i dopuštenja, upravo toj osobi dao riječ na našoj promociji. Neobično je da je Igor Vukić bez okolišanja uzeo mikrofon znajući da je upravo on glavno oružje kojim su se Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga poslužili u pokušaju naše eliminacije. Neobično je… Ili možda ipak nije? Svaka se istina prije ili kasnije dozna, pa će se tako doznati i to tko je i kako sudjelovao u ovoj zločinačkoj raboti protiv naše znanstvene udruge i njezinih istraživača. Vodeći se pukom logikom i zasad dostupnim spoznajama, ništa u ovom slučaju nije neobično.

Na samom kraju želimo istaknuti da ovim putem otkazujemo bilo kakvu daljnju buduću suradnju s lokalnim organizatorima u Glini, a posebno voditeljem. Također se ograđujemo od bilo kakvih istupa Igora Vukića, nepozvanog gosta koji se objeručke dohvatio mikrofona na tuđoj promociji radi trabunjanja o vlastitim dogodovštinama propustivši se pritom osvrnuti na svoje nekadašnje protuhrvatske pamflete. Ukoliko isti u budućnosti bude htio sudjelovati u kakvoj znanstvenoj raspravi, morat će se posvetiti daljnjem školovanju i mukotrpnom dugogodišnjem istraživačkom radu. Dotičnom poručujemo da je na našim promocijama nepoželjan te će u slučaju bilo kakvog pojavljivanja na bilo kojemu događaju vezanom uz naš znanstveni rad biti zamoljen da ode, a po potrebi i udaljen od strane naših zaštitara. Članovi HDP „Dr. Rudolf Horvat“ neće biti izvrgnuti progonima, suđenjima i fizičkim napadima radi, kako se čini, namjerno konstruirane laži o našim nepostojećim odnosima s nekakvim novinarom te pažljivo isplanirane komunikacije na relaciji Glina – Zagreb.

HDP „Dr. Rudolf Horvat“

OBAVIJEST

Nakon jučerašnjeg napada SNV i Antifašističke lige na našu udrugu zbog nedavno objavljene knjige o velikosrpskoj ideologiji, tijekom današnjeg dana je od strane nepoznate osobe došlo do niza napada na Blanku Matković zbog njezine nacionalnosti i znanstvenog rada. S obzirom da su napadi uslijedili s područja Ujedinjenog Kraljevstva, nasilje je prijavljeno zaštitarima i policiji na campusu Sveučilišta Warwick čiji je Blanka još uvijek student.

ODGOVOR HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“ SRPSKOM NARODNOM VIJEĆU I ANTIFAŠISTIČKOJ LIGI RH

Dana 16. srpnja 2021. Srpsko narodno vijeće (SNV) i Antifašistička liga RH objavile su priopćenje s pokušajem diskreditiranja članova naše udruge i spriječavanja predstavljanja knjige „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu“ koje se večeras, 16. srpnja, odražava u Hrvatskom domu u hrvatskom gradu Glini. Priopćenje koje potpisuju Milorad Pupovac i Zoran Pusić kao lideri spomenutih organizacija vrvi netočnostima, pa čak i klevetama.

Tako spomenuti dvojac navodi da su autori knjige Stipo Pilić i mr. sc. Blanka Matković poznati javnosti „kroz aktivnosti revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“. Spomenuti navod je obična laž jer moja malenkost nije član navedene udruge niti je u radu iste ikada sudjelovala. Štoviše, jedina hrvatska udruga čiji sam član je upravo naša udruga, dakle HDP „Dr. Rudolf Horvat“. Osim toga, članica sam nekoliko organizacija, udruga i klubova u Velikoj Britaniji u kojoj živim i to: Warwick Students Union, Krav Maga Midlands, IWKA Wing Chun Coventry i National Autistic Society, a kao podupiratelj također pomažem organizacije za školovanje pasa vodiča za slijepe, slabovidne i gluhe osobe u čemu me prvenstveno motivira vlastiti invaliditet. Stoga su navodi Milorada Pupovca i Zorana Pusića apsolutna izmišljotina čiji je cilj diskreditacija neistomišljenika uz čije se ime na ovakav način vezuju tuđi znanstveno-istraživački rezultati s kojima se spomenuti dvojac po svemu sudeći ne slaže te umjesto da odgovori znanstvenim protuargumentima, dotične osobe pribjegavaju osobnim napadima. Tako u istom odlomku svog priopćenja spomenuta dvojica nastavljaju napad na drugu udrugu koja s mojim radom i radom koautora knjige Stipe Pilića nema nikakve veze koristeći se navodima pok. Slavka Goldsteina, istog onog na čije su izmišljotine članovi naše udruge odgovorili argumentirano i s dokazima nakon kojih je pok. Slavko ostao bez teksta.

Drugi lažni navod Milorada Pupovca i Zorana Pusića je onaj o našoj navodnoj „slavi“ u javnosti kroz rad udruge s kojom nikakve veze nemam. Naime, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac osnovano je u lipnju 2014. godine. U tom trenutku HDP „Dr. Rudolf Horvat“ je postojao već punih šest godina. Štoviše, ne samo da upoznavanje javnosti s našim znanstvenim radom nema nikakve veze sa spomenutom udrugom nego činjenica jest da su naši prvi znanstveni rezultati objavljeni još 2011. godine, dakle pune četiri godine prije osnivanja tog Društva, a do trenutka osnivanja te udruge smo objavili 15-tak znanstvenih radova i sudjelovali u pripremi tri knjige. Nadalje, naš izvorni znanstveni rad koji je posebno privukao pažnju javnosti bio je onaj o poslijeratnom logoru Jasenovac, a objavljen je u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru u prosincu 2014. Riječ je o radu koji je napisan tijekom 2012. i 2013. godine kada je prošao recenzentski postupak i udovoljio strogim zahtjevima jednog znanstvenog časopisa. To znači da je spomenuti rad već bio prihvaćen za objavljivanje u trenutku kada je osnovano spomenuto Društvo. Štoviše, moja malenkost, čiji je rad navodno nepostojeći prije osnivanja neke druge udruge, u godinama prije osnivanja te udruge sam na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta pohađala poslijediplomski studij iz povijesti te o svojim znanstveno-istraživačkim rezultatima govorila na međunarodnim znanstvenim konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu. Izlagala sam o onim temama koje Milorad Pupovac i Zoran Pusić nastoje spriječiti ovakvim priopćenjima, a ustvari pritiscima na lokalne vlasti da jednoj hrvatskoj udruzi onemogući predstavljanje hrvatske znanstvene knjige hrvatskoj javnosti u hrvatskom gradu Glini. Upravo sam o toj temi, dakle poslijeratnom logoru Jasenovac, pisala i u mojoj disertaciji koju sam u listopadu 2015. obranila pred komisijom čiji je član između ostalog bio i stručnjak za holokaust. Na moj revizionizam osvrnuo se čitavim nizom pohvala, naglasio da nastavim s povijesnim istraživanjima te mi napisao preporuku za upis na doktorski studij. Na tom studiju sam se također dotakla jedne teme koja, kako se čini, boli dvojac Pupovac – Pusić, a to je velikosrpska ideologija i njezin propagandni utjecaj na hrvatsku zbilju. No, na njihovu nevolju i užas, i tu sam disertaciju uspješno obranila pa se čini da o temama o kojima pišem, a to su komunistički zločini nad hrvatskim građanima i velikosrpska propaganda mogu bez problema pisati i izlagati na ponajboljim svjetskim sveučilištima i među istaknutim znanstvenicima svjetskog glasa, ali ne i u vlastitoj domovini gdje mi to žele zabraniti dvije osobe od kojih je jedna lingvist, a druga matematičar, dakle ni u kojemu slučaju stručnjaci za teme kojima se znanstveno bavim. Stoga ne čudi da znanstvenih argumenata nemaju nego se moraju služiti podvalama i izmišljotinama pa tako u svom priopćenju navode da će „Knjižnica i čitaonica u Glini tako večeras promovirati opskurnu publikaciju autora od ranije poznatih po lažnim istraživanjima i po negiranju genocida u NDH“. U vezi ove izjave navedenom dvojcu Popovac – Pusić postavljam neka važna pitanja na koja će morati odgovoriti na sudu:

  1. Jesu li pročitali našu knjigu?
  2. Znaju li kojim izvorima se u toj knjizi služimo i koliko bilješki u kojima jasno citiramo izvore navodimo?
  3. Kada, koliko i koje fondove su istraživali u arhivima na čije se arhivsko gradivo pozivamo?
  4. Tko im je i kada dao odgovarajuće kvalifikacije da znanstvenu knjigu koja je dobila odlične recenzije istaknutih hrvatskih povjesničara i stručnjaka za 20. stoljeće (a to je ono što Pupovac i Pusić NISU) nazivaju „opskurnom“?
  5. Koje dokaze imaju kad naše znanstvene rezultate nazivaju lažnima?
  6. U kojim se to znanstvenim radovima uopće bavimo NDH?

Pomoći ću im ovdje s pripremom za sudski proces na kojemu će se morati očitovati o ovim detaljima pa ću tako reći da se u knjizi na koju su se obrušili koautori uopće ne bave ratnim logorom Jasenovac te samo daju kraći faktografski pregled istog. Naglasak knjige je na poslijeratnom logoru Jasenovac, dakle onom komunističkom u kojemu su stradavali neistomišljenici komunističkog režima te na ulozi jasenovačkog prostora u velikosrpskim planovima i propagandi. Milorade Pupovac, zašto te smeta knjiga o velikosrpskoj ideologiji? Zar nisi rekao prije koji dan da nema veze u kojoj je vojsci tvoj brat bio jer on je ipak navodno dobra duša? Dok tražiš suosjećanje javnosti tvoga brata koji je kao mila duša bio u onoj vojsci koja je bombardirala moj dom, moj grad i moju školu, tko ti je i kada dao za pravo da donosiš prosudbe i odluke o mojoj duši? Nitko nije i nikad neće, a isto vrijedi za moj znanstveni rad o kojemu ćeš imati pravo govoriti tek onda kada iza tebe budu kvalifikacije i znanstveno-istraživačko iskustvo koje imam ja. Dotle imaš izbor pametno šutjeti ili drobiti klevete koje na sudu nikad ničim nećeš moći dokazati. Tvog pajdu u ovaj opačini Zorana Pusića, sina ustaškog dužnosnika Eugena Pusića i velikog antifašistu, pitam ovako: Zoki 2, zašto i tebi smeta knjiga o velikosrpskoj ideologiji? Nisu li se tvoji antifašisti borili protiv četnika? Pa zaboga, baš bi tebi ovakva knjiga morala biti osnovna literatura. Trebao bi je držati kraj kreveta kao neprocjenjivo blago, milovati pogledom i svake večeri čitati pred uranjanje u san pravednika. No, iz nekog samo tebi znanog razloga tebi se takva ideja čini odbojnom.

Na daljnje drobljenje u priopćenju SNV i nekakve lige ne vrijedi se uopće osvrtati jer dobar dio kmečanja odnosi se na činjenicu da se Hrvatski dom u Glini zove „hrvatski“. Zoki i Mile, u hrvatskoj domovini u svakom hrvatskom gradu sve će se zvati hrvatskim dokle god ijedan Hrvat na nogama bude stajao i to neće spriječiti ni milijuni vaših priopćenja. Možete tuliti dok se financirate mrskim ustaškim kunama, ali naše promocije će se održavati pa makar to bilo po hrvatskim ulicama, hrvatskim livadama i hrvatskim štalama i vi tu ne možete apsolutno ništa osim gušiti vlastitu dušu u vlastitoj mržnji i neznanju. Neobično je da se upravo vi koji napadom na ovu knjigu negirate poslijeratni jasenovački logor i time se svrstavate ne u revizioniste jer revizionizam je dobra znanstvena praksa nego u negacioniste ustvari pozivate u svom priopćenju na članak 325. Kaznenog zakona RH. U pravu ste. Republika Hrvatska bi se doista trebala baviti vama koji uporno i sustavno negirate zločine komunističkog sustava te koji svojim priopćenjima huškate lokalne vlasti na ono lokalno stanovništvo koje se usudi doći na predstavljanje naših knjiga i to, ponovit ću, U HRVATSKOM DOMU. Taj dom je NAŠ, a u našemu domu vi ste ti koji nas vrijeđate, napadate i prijetite. Tko je onda onaj koji potiče na nasilje i mržnju? I na kraju, slobodno proslijedite slučaj Državnom odvjetništvu RH. To bi bilo ono isto odvjetništvo za čije potrebe smo od 2008. do 2011. Stipo Pilić i ja radili na projektu Hrvatskog državnog arhiva i upravo smo u kontekstu tog rada pronašli dokumente u knjizi koju nazivate „opskurnom“, a pojedina izvješća o tom radu također su u to vrijede dostavljana Ministarstvu kulture kojemu nas također želite tužakati i Ministarstvu pravosuđa čiji su me izvršni organi 2009. godine pozvali kao stručnog svjedoka da dam izjavu na Županijskom sudu u Zagrebu. Nije li to smiješno? Tužite nas, tužibabe, DORH-u za koji je posao bio odrađen i s kojim imamo potpisane ugovore da sve što smo tijekom tog razdoblja pronašli u arhivima slobodno možemo koristiti u svom budućem znanstvenom radu. Tužite nas i učiteljicama iz osnovne jer smo zalijepili par žvaka ispod klupe, a možete me slobodno tužiti i mami jer danas nisam pojela juhu.

Na kraju vam se zahvaljujemo na odličnoj reklami. Sad čitava Hrvatska i iseljeništvo znaju koliko je ova knjiga važna i potrebna radi našeg vlastitog opstanka.

mr. sc. Blanka Matković

Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

PREDSTAVLJANJE KNJIGE U VELIKOJ GORICI 6.7.2021.

Sutra u 19 sati u dvorani Pastoralnog središta “Nazaret” župe Navještenja Blažene Djevice Marije (Velika Gorica) održat će se predstavljanje knjige “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema zapadu”. Knjigu će predstaviti koautor Stipo Pilić.

PREDSTAVLJANJA KNJIGE

23.6. KRIŽEVCI, prostorije Koordinacije udruga Domovinskog rata grada Križevci, Ulica Franje Tuđmana 25, 18 sati (Predstavljač: Stipo Pilić)
26.6. BRINJE, Društveno-kulturni centar, 20 sati (Predstavljač: Stipo Pilić)
29.6. ČAKOVEC, Dvorana Rudolfa Kropeka, Park Rudolfa Kropeka 2, 19 sati (Predstavljač: Stipo Pilić, Moderator: Franjo Talan)
30.6. ZAPREŠIĆ, Društveni dom Šibice, 19 sati (Predstavljači: Ivan Vukelić i Stipo Pilić)
7.7. VARAŽDIN, Dvorana Varaždinske biskupije, Zagrebačka 3, 19 sati (Predstavljači: Damir Hrelja i Stipo Pilić). U kulturno- umjetničkom programu sudjeluje ženski zbor Stellarium pod vodstvom prof. Gordane Kos Kolar.
9.7. NOVA GRADIŠKA, Gradska vijećnica, 18 sati. (Predstavljači: Ante Vukpić, prof. i koautor Stipo Pilić)