Članak je izvorno objavljen 15.5.2019. na https://velyka.wordpress.com/
Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.
Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji.
Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi. U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.
Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.
Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com Nastavi čitati Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici
Iza ove knjige nalazi se priča o kojoj su do ovog trenutka znali samo suosnivači naše udruge. Prije pet godina i nekoliko mjeseci Stipo Pilić i Blanka Matković bili su samo dvoje ljudi za čije dotadašnje radove nitko nije pretjerano mario. Gradivo o poslijeratnom logoru Jasenovac već je bilo prikupljeno, a rad je tek trebalo napisati. Njihov zaključak je bio da će napadi na njihov rad i njih osobno uslijediti nakon objave tog rada te da je jedini način da se takav rad zaštiti i Istina pusti u svijet taj da jedno od njih dvoje ode u iseljeništvo i ondje temu ove knjige pokuša obraniti kao disertaciju na poslijediplomskom studiju. Zbog obiteljskih i drugih obveza, taj netko nije mogao biti Stipo Pilić. Stoga je morala biti Blanka koja ionako nije mogla dobiti posao i nekamo je morala otići. Jednog dana davne 2012. oboje su sjedili u hodniku Hrvatskog državnog arhiva i u tajnosti dogovorili plan. Svi naši znanstveni rezultati, objavljeni radovi te ostalo što možete pročitati na našoj web stranici rodilo se toga dana. U međuvremenu je naša udruga pretrpjela brojne udare, prijetnje i pokušaje sabotaže, naročito pljuvanja i omalovažavanja Stipe Pilića i Blanke Matković. Izdržali smo ih znajući da će naš dan doći. Nove knjige već su u pripremi. Neka Istina o hrvatskoj povijesti i Domovini konačno ide u svijet. Više ništa i nitko ne stoji na tom putu.
Prvi prikaz lokacija grobišta, logora, zatvora, željezničkih postaja i transportnih puteva izradio je član naše udruge Miljenko Klarić, a obuhvaćao je logore u Austriji te logore i grobišta u Republici Sloveniji. U posljednja dva mjeseca ta verzija je nadopunjavana i proširena grobištima i putevima Križnog puta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U ovom trenutku na našoj web stranici dostupne su dvije karte – jedna za grobišta i logore u Sloveniji i druga za one u Hrvatskoj i BiH.
Prikaz lokacija grobišta, logora, zatvora, željezničkih postaja i transportnih puteva izradio je član naše udruge Miljenko Klarić. Riječ je o prvoj verziji koja će u budućnosti biti nadopunjavana i proširivana.