Arhiva oznaka: JNA
VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima
Piše: Drago Štokić
Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.
Prije nekoliko dana napokon je podignuta optužnica protiv 29 okrivljenika zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Kako prenosi portal Dnevnik.hr, optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugookrivljeni Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu), trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik „Zvečevskog odreda“), četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.
Prema dostupnim izvorima nitko od okrivljenika se ne nalazi u Hrvatskoj pa će im se svima suditi u odsustvu. Nastavi čitati VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima
29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU
Piše: dr. sc. Peter Anthony Ercegovac
Tito. Četiri slova. Da! Tko bi ikada pomislio da četiri slova mogu simbolizirati toliko mnogo za jednu zajednicu. Da bi samo četiri slova mogla postati simbol represije i pokoravanja za jedan narod. Ova četiri slova bila su postavljena na brdu iznad grada ne bi li se narod konstantno podsjećalo tko je gazda. Uklanjanje ta četiri slova poslat će jasnu poruku onima koji su ona slova iznad grada i postavili da su njihov šef i njegovo nasljeđe mrtvi. Uklanjanje natpisa TITO na brdu Marjan u Splitu 29. studenog 1991. i to usred rata bio je znak da je situacija zauvijek promijenjena. Ova četiri slova koja su trebala predstavljati spomenik za vječnost tog su kasnojesenog mediteranskog dana uklonjena u svega 10 minuta. U tih 10 minuta pripadnici 9. bojne HOS-a su bušilicama jednostavno uklonili vijke koji su ta slova pridržavali za njihove temelje i posljednji trag Titovog fizičkog prisustva je nestao. Predvođen njihovim legendarnim zapovjednikom i predsjednikom splitske podružnice Hrvatske stranke prava (HSP) pokojnim Jozom Radanovićem taj čin demonstrirao je narodu da su Jugoslavija i komunizam stvar prošlosti. Barem je on tako mislio…
Možda bi ovaj događaj na mnogo načina postao najznačajniji čin prkosa u Splitu orkestriran od strane HSP-a ne samo u odnosu prema komunističkom diktatoru Maršalu Titu, već i poruka svima ostalim da će se prkositi i njegovoj ostavštini. Tog dana Radanović je izjavio za Slobodnu Dalmaciju da se radi „o simboličnom činu rušenja imena osobe koja je stvorila tu jugo-četničku armadu koja sada žari i pali po Hrvatskoj.“ „I današnja je vlast nastavak toga režima, pa je ovo samo simbolično obračunavanje s komunizmom i neoboljševizmom u crvenom i orjunaškom[i] gradu“, zaključio je Radanović.[ii] Nastavi čitati 29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU
JEDAN POGLED NA BITKU ZA VUKOVAR 1991.
Piše: Stipo Pilić, prof. povijesti i geografije
Autor posvećuje ovaj rad svim vukovarskim braniteljima
U ovom ću radu dati svoje viđenje bitke za Vukovar kroz dosadašnju literaturu i memoarske radove. Cilj ovog rada nije znanstveni, nego više jedna vrsta pregleda, ali ovo je poticaj za budućnost i jedan ozbiljniji i kvalitetniji rad.
Uvod
Bitku za Vukovar se od početka nastojalo relativizirati i instrumentalizirati za privatne, grupne, državne i razne političke ciljeve. To nije čudno, jer središtima „većih“ i „manjih“ moći svaka pojava sile i moći izvan njihova dosega i nadzora ugrožava, slabi i uništava njihovu moć. U tom smislu odnos prema toj bitki, kao uostalom prema svim događajima većeg značenja do danas stalno se pokušava relativizirati, instrumentalizirati, politizirati i na tim osnovama ideologizirati. Zato nije slučajno da su ti pokušaji od početka išli ne samo od političkih struktura, njihovih obavještajnih poluga i središta, nego i od znanstvenih ustanova i to hrvatskih, a na žalost i od hrvatskih povjesničara koji kotiraju visoko kao Hrvati u znanstvenim i društveno-političkim krugovima Hrvatske. To samo po sebi govori kako i koliko je povijest „službena“, a kako i koliko doista polazi od izvora, dokumenata i činjenica i na njima razvija priču i dolazi do spoznaja i zaključaka.
Nema sumnje da je bitka za Vukovar ključna i najznačajnija bitka Domovinskog oslobodilačkog rata od 1991.-1995., iako je u Hrvatskoj te 1991. bilo još značajnih i znamenitih bitki koje su imale važno i značajno mjesto kao što je bitka za Dubrovnik, Šibenik, Gospić, Karlovac, Sisak, Pakrac ili Osijek. Sve su one na svoj način vrijedne i važne, sva su ta mjesta također geopolitički važna i značajna, ali na vrhu prije i poslije svih je bitka za Vukovar. Dapače, osobno smatram da je to najvažnija i najznačajnija bitka koju je hrvatska nacija vodila u cijeloj novovjekovnoj povijesti od XVI. st. do danas. Nastavi čitati JEDAN POGLED NA BITKU ZA VUKOVAR 1991.
The Battle of Nuštar: The First and Last Line of Defence of the City of Vinkovci
By dr. Peter Anthony Ercegovac, PhD
Autor posvećuje ovaj rad svim pripadnicima HOS-a iz Vinkovaca i Nuštra koji su branili Nuštar, a time Vinkovce i Hrvatsku
Nuštar from the very beginning of the war found itself in an awkward strategic position, being a Croatian village surrounded by villages with majority ethnic Serbian populations. Already as hostilities began in July 1991 throughout Eastern Slavonia and Baranja local authorities began to reorganise civil defence along military lines. Volunteers were sought from the local community to man guard posts along major traffic routes and the periphery of the town in order to scout the activities of the JNA[1]. Most were young people in their late teens and early twenties. Though young they came from many forms of life: students, agricultural workers, labourers as well as doctors and schoolteachers. Whilst the first initial defence positions were established the population of the village slowly withered away as families and elderly people left to more secure Croatian cities behind the front lines.
With the front lines between ethnically divided villages solidifying the rebel Serbs with assistance of the JNA began 24 hour bombing of the village in July. This followed the classic tactics of the JNA based on the Ottoman-Turkish concept of Akrim or scorched earth policy. First, the JNA would surround a town, then evacuate as many members of Serbian ethnicity as possible, once it was established that all “friendlies” had left then they would proceed with grid based artillery (both heavy and light) carpet bombing of a town until it was left as rubble. All this was designed to lay waste to defensive positions of enemy combatants in order to allow for open space for a full frontal ground force attack accompanied by tanks.
Why Nuštar was of strategic importance for the JNA was that it was a strategic logistics point for the ZNG[2] to replenish supplies in manpower, food and medicines for the city of Vukovar, which was one of the more important goals of JNA strategists. Essentially, JNA strategists believed that if the ethnically mixed city of Vukovar along the Danube would quickly fall then JNA forces would have open tank land before them all the way to Osijek, the regional capital of Slavonia and eventually Zagreb the Croatian capital. Much of these plans were based upon the routes of the Srijem Front, which the Soviet Red Army followed in its conquest of the German and her allied armies whilst retreating through the former Yugoslavia from 1944 to 1945. In fact during the 1980s many war games had been played by the JNA using the very same lines of attack in case of a foreign incursion from the West by NATO forces. All aggressive defensive strategies played out during these war games were done so from east to west- from the Socialist Republic of Serbia through the SR Croatia and SR Slovenia to the Austrian and Italian borders. Nastavi čitati The Battle of Nuštar: The First and Last Line of Defence of the City of Vinkovci
15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO
Piše: mr. sc. Blanka Matković
15. studenog 1991. dočekala sam u splitskom Varošu, jednom od „odabranih ciljeva“ načičkanim starim trošnim kamenim kućama, gdje sam tada stanovala sa svojim roditeljima. Tog jutra sa ostalim susjedima potražili smo zaklon u prizemnoj sobi kuće na adresi Radmilovićeva 62 jer je do najbližeg skloništa bilo nemoguće doći. Velik dio projektila pogodio je Plinarsku i druge ulice u neposrednom susjedstvu, no najveći dio nije eksplodirao.
Ovaj tekst posvećujem poginulim pomorcima „Jadrolinije“ Dinku Marasu i Juri Klapiću koje je napad zatekao u teretnom prostoru trajekta „Vladimir Nazor“ u splitskoj luci, te svim sugrađanima i sugrađankama koji su izravno i neizravno sudjelovali u obrani Hrvatske.
„Napad na Split – Preokret u ratu na moru: Jadran više neće trpjeti blokade“, naslov je teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 16. studenog 1991., dan nakon napada na grad Split. Bile su to proročanske riječi jer bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu ( 15. i 16. studenog 1991.) predstavljali su velike pobjede tada još mlade Hrvatske ratne mornarice (HRM) nad znatno nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom (JRM). Ovim pobjedama HRM je deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika, i uspostavila normalne komunikacije na moru, a JRM je bila prisiljena povući se iz unutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja i odakle su se konačno povukli u svibnju 1992. Osjećaji ponosa i sreće koje smo tada osjetili nažalost nisu potrajali. 18. studenog pao je grad Vukovar, a istog i narednog dana (19. studenog) okupirana su ravnokotarska sela Škabrnja i Nadin gdje su srpski teroristi masakrirali velik broj mještana.
Na splitskom području JNA je raspolagala velikim vojnim snagama među kojima su bile i Zapovjedništvo JRM, Bataljun vojne policije-Dračevac, Ratna luka Lora s vojnom školom i pomorskom flotom, Vojna volnica, Vojnopomorska baza u Divuljama te niz skladišta s naoružanjem i opremom. Unatoč tome, Split je do studenog 1991. bio pošteđen žešćih napada. Do tog trenutka dalmatinski gospodarski kapaciteti uglavnom su prestali s proizvodnjom, kopnene komunikacije su bile presječene, plovni putovi pod nadzorom JRM, uvjeti života, naročito na otocima, bili su sve teži, a borbe su se već vodile na svim dalmatinskim bojištima. Nastavi čitati 15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO