Tijekom nadolazeća dva tjedna u Imotskom, Podstrani i Zagrebu bit će predstavljena knjiga autorice Blanke Matković, „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“.
Tim povodom razgovarali smo s jednim od predstavljača knjige, doktorom Zlatkom Begonjom.
Dr. sc. Zlatko Begonja zaposlenik je Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, a njegova znanstveno-istraživačka djelatnost prioritetno je vezana uz problematiku nacionalne povijesti 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata.
Velika vrijednost knjige autorice Matković
„Knjiga, koju je s iznimnim trudom pripredila magistrica Matković sa svojim suradnicima ima posebnu vrijednost jer podastire niz vjerodostojnih dokumenata koji iznose istinu o cijelom nizu događaja.“
Dr. sc. Begonja ističe kako je, s obzirom da prostor Imotske Krajine tijekom rata nije bio posebno sklon narodnooslobodilačkom pokretu, novouspostavljena komunistička vlast bila posebno surova prema stanovništvu tog kraja. Također ističe kako je ta vlast, zajedno sa svojom doktrinalnom strašću, vješto koristila ljudsku razjarenost izazvanu ratnim okolnostima, uzrokujući tako krvave zločine. Nastavi čitati Zlatko Begonja: ‘Izloženi smo histeriji i agresiji onih koji nemaju argumenata i isključivo vrijeđaju’





Tijekom Drugog svjetskog rata i prvim godinama poraća stanovništvo svih hrvatskih krajeva bilo je izloženo različitim oblicima nasilja koje je doseglo svoj vrhunac između ljeta 1944. i ljeta 1945., odnosno u razdoblju kada su se masovni zločini događali diljem zemlje, a brojni hrvatski zarobljenici – vojnici i civili – mučeni i likvidirani na stotinama stratišta od Slovenije do Makedonije. Desetljećima se o ovim događajima tek povremeno i potiho govorilo u najužem krugu, a bilo kakva znanstvena istraživanja ovih događaja bila su onemogućena. Tijekom tog razdoblja bivše jugoslavenske vlasti i druge organizacije pripremile su nekoliko popisa ratnih žrtava i to: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (1946.), Savez udruženja boraca NOR-a – SUBNOR (1950.) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1964.). Podaci o rezultatima istraživanja iz 1946. i 1950. sačuvani su u hrvatskim arhivima i dostupni javnosti. Različite popise likvidiranih, uhićivanih, proganjanih i osuđenih pripremale su i druge organizacije „narodnih vlasti“ poput OZN-e, UDB-e, Komunističke partije, narodnih odbora i ostale. 