U posljednjem broju Hrvatskog tjednika naš suradnik Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su dodatne podatke o manipulacijama imenima i brojevima žrtava logora Jadovno i Jasenovac.
Njihov članak možete pročitati na portalu Narod.hr.
U posljednje vrijeme, a naročito nakon što je u travnju ove godine iz tiska izašla knjiga publicista Slavka Goldsteina (Jasenovac – tragika, mitomanija, istina), učestali su medijski napadi na naše povjesničare – znanstvenike, ujedno i članove naše Družbe, u kojima se nastoji bez ikakve argumentacije i rasprave o meritumu stvari diskvalificirati njihov rad, a njih osobno izvrgnuti javnom linču te im onemogućiti slobodno i javno iznošenje rezultata istraživanja do kojih su došli.
Ti napadi izlaze iz okvira bilo kakvog znanstvenog sučeljavanja i javnog dijaloga i upućeni su ad hominem, dakle bez ikakvih pokušaja da se bilo koja iznesena tvrdnja , podatak ili činjenica pobiju konkretnim dokazima i valjanim argumentima. Nastavi čitati MEDIJSKO NASILJE U HRVATSKOJ I ŠUTNJA POLITIČKE OLIGARHIJE
U Hrvatskom vjesniku (The Croatian Herald) br. 1604 od 6. srpnja 2016. objavljen je prvi dio razgovora s Blankom Matković. Ovim je po prvi puta u medijima predstavljena naša udruga uz poziv uredništva Hrvatskog vjesnika Hrvatima u Australiji da pomognu naš rad. U naredna tri nastavka (od kojih jedan izlazi u broju Hrvatskog vjesnika od 13. srpnja) bit će objavljeni i kratki životopisi svih članova Upravnog odbora HDP “Dr. Rudolf Horvat”.
Ovim putem zahvaljujemo uredništvu Hrvatskog vjesnika na ukazanoj prilici da Hrvatima u Australiji približimo naš dosadašnji rad i ciljeve udruge. Prvi dio razgovora možete pročitati ovdje.
U posljednjem broju Hrvatskog tjednika naš suradnik Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su dodatne podatke o manipulacijama imenima i brojevima žrtava logora Jadovno i Jasenovac.
Njihov članak možete pročitati na portalu Narod.hr.
Oton Iveković najveći je i najplodniji hrvatski slikar iz razdoblja historicizma; no, on je i mnogo više od toga: svestrana i višestruko nadarena ličnost izuzetne stvaralačke i životne snage, istinski velikan Hrvatskog narodnog preporoda koji je svu svoju energiju, znanje i talente nesebično i bez ostatka darovao svome narodu. Od trenutka kad se kao golobradi 18-godišnjak zaputio pješice u Beč (1887.), kako bi se upisao na tamošnju Likovnu akademiju (gdje kao prijemni rad predaje prvu verziju svoje najpoznatije slike Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine), pa sve do smrti 1939. godine u rodnom Klanjcu, vođen je idejom nacionalnog oslobođenja, duboko svjestan da se do tog cilja dolazi samo preko narodnog jedinstva, a koje nije moguće bez samosvijesti i spoznaje da nas Hrvate osim zajedničkog životnog prostora, podrijetla, vjere, kulture, jezika, tradicije i običaja, čvrsto veže i zajednička sudbina što smo je proživljavali kroz duga stoljeća burne, krvave i patnjom ispunjene povijesti, u nastojanju da opstanemo i na vjetrometini jugoistoka Europe dosegnemo taj toliko željeni ideal slobode…
Opširnije o radu Otona Ivekovića piše naš suradnik Zlatko Pinter u rubrici Hrvatska u 19. stoljeću.
U rubrici “Jasenovac: Mitovi i propaganda” objavljujemo tekst Chrisa Birda koji je pod naslovom “Jewish fury at delay in Croat war crimes trial” objavljen u The Guardianu od 5. ožujka 1999.
U tekstu se autor osvrće na odgodu suđenja Dinku Šakiću radi zdravstvenih problema, a između ostalog ističe i to da je hrvatski predsjednik i povjesničar dr. Franjo Tuđman zaključio da je u Jasenovcu ubijeno između 70 000 i 80 000 ljudi. Brojka koju je Tuđman doista naveo u knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti” je ipak bila manja od one navedene u ovom tekstu.
U rubrici “Jasenovac: Mitovi i propaganda” danas objavljujemo tekst Iana Traynora koji je pod naslovom “Plan to honour Ustashe killers outrages minorities in Croatia” objavljen u The Guardianu 18. listopada 1993.
“Obitelji žrtava stradalih u Jasenovcu neće biti zadovoljne ako ustaše budu pokopani s njima”, govorio je tada Slavko Goldstein u svom osvrtu na inicijativu Franje Tuđmana o Jasenovcu kao mjestu pomirbe. Krije li se u tome razlog zbog kojeg Goldstein odbija priznati da je u Jasenovcu nakon završetka Drugog svjetskog rata postojao logor, a kasnije i Zavod za prisilni rad, u kojemu je ubijen zasad nepoznat broj hrvatskih vojnih i civilnih zarobljenika?
Danas smo zaprimili odgovor Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu kojemu smo prijavili Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu i zaposlenika Filozofskog fakulteta Tvrtka Jakovinu.
Odgovor koji nam je poslan napisan je u Monty Python stilu, a s obzirom da je riječ o ustanovi financiranoj iz državnog proračuna Republike Hrvatske odnosno novcem poreznih obveznika, ovdje ga u cijelosti objavljujemo.
Podsjetimo još jednom da u Etičkom kodeksu nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta piše:
Članak 2.
Nastavnici su dužni u javnim istupima i djelovanju promicati humanističke vrijednosti, ugled struke Fakulteta i akademske zajednice te čuvati osobno i profesionalno dostojanstvo kolega.
Članak 10.
U znanstvenim radovima, javnom djelovanju i u međusobnim kontaktima nastavnici su dužni njegovati kulturu argumentiranoga dijaloga.
Nedopustiv je laudativni pristup radovima drugih ili prešućivanje njihovih nedostataka zbog osobnih interesa, ali i kritiziranje ili ignoriranje tuđih radova zbog profesionalne ili osobne nesnošljivosti.
S obzirom da je u odgovoru Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Zagrebu istaknuto da Povjerenstvo smatra da se Kodeks odnosi na “nastavu, istraživanje i međuljudske odnose na fakultetu”, a ne na riječi “izgovorene u javnom prostoru”, obratili smo se Etičkom povjerenstvu Sveučilišta u Zagrebu i dobili odgovor kakav doista zaslužuje podsmijeh javnosti.
Raniju korespodenciju u vezi ovog slučaja možete pročitati ovdje.
U novoj rubrici “Jasenovac: Mitovi i propaganda” objavljemo novinske i druge tekstove o jasenovačkom mitu i propagandi koja se njime obilno služila u posljednjih 70 godina. Veliki dio tekstova koje će biti objavljeni pisani su 1990-ih godina, odnosno tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata.
Prvi tekst koji objavljujemo je onaj autora Eda Vulliamya koji je pod naslovom “Leaders put old hatreds back to work” objavljen u The Guardianu 26. rujna 1991.
Dr Ante Starčević – filozof, spisatelj, povjesničar, publicist, književni kritičar, prevoditelj, pjesnik, filolog, poliglot, ali i velikan hrvatske političke misli, jedinstvena je i neponovljiva pojava u našoj povijesti. Ono što je za života činio prepoznato je od naroda koji mu je u znak zahvalnosti uzvratio nazivajući ga Ocem Domovine. Glasoviti govor koji je održao u Saboru prije točno 155 godine (26. lipnja 1861.), dragulj je u bogatoj riznici hrvatske političke misli, i on po mnogo čemu nadilazi značaj i okvire uobičajenog saborskog izlaganja.
O Anti Starčeviću, hrvatskom svjetioniku u vremenima iskušenja i beznađa, čitajte u tekstu našeg suradnika Zlatka Pintera.
