Ilija Prodanović rođen ocu Bogdanu i majci Stani u Klakaru Gornjem 1941. godine navodno je ubijen 1942. godine od ustaša kao jednogodišnja beba kako navodi mrežni jasenovački popis javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP). To je laž budući da je umro pet dana prije svojeg 69. rođendana u bolnici „Dr. Stjepan Benčević“ u Slavonskom Brodu 2010. godine. Ovo nije slučajna pogreška jer dosad je objavljeno preko tisuću poimeničnih slučajeva „slučajnih pogrešaka“ lažnih jasenovačkih žrtava s mrežnog popisa koje još uvijek nisu ispravljene. Lažne žrtve se mogu pronaći na vrlo mnogo mjesta, a spomenuti Ilija Prodanović samo je jedan primjer do kojeg se došlo na temelju osobnih dokumenata uz pomoć drugih ljudi kojima ovom prilikom hvala.
No i pregledom javno dostupnih podataka moguće je pronaći lažne žrtve. Primjerice, u jednom od prethodnih članaka već je pokazano da je mnogo podataka moguće pronaći na mrežnim tražilicama gradskih grobalja. Jedan od dosad neobjavljenih takvih primjera je Moise Danon rođen ocu Sabetaju i majci Raheli u Sarajevu 1913. godine, a umro 1969. godine. Dio ovih podataka moguće je pronaći i na mrežnoj tražilici grobova u Zagrebu, ali usprkos tome mrežni jasenovački popis navodi da je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Slične podatke uz fotografije nadgrobnih spomenika moguće je pronaći i na stranici https://billiongraves.com/grave/Moise-Danon/18476448#/. Na slici groba u kojem je pokopan Moise Danon vidi se da su u njemu pokopani još neki ljudi koji se spominju na mrežnom jasenovačkom popisu. Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU
Možda bi ovaj događaj na mnogo načina postao najznačajniji čin prkosa u Splitu orkestriran od strane HSP-a ne samo u odnosu prema komunističkom diktatoru Maršalu Titu, već i poruka svima ostalim da će se prkositi i njegovoj ostavštini. Tog dana Radanović je izjavio za Slobodnu Dalmaciju da se radi „o simboličnom činu rušenja imena osobe koja je stvorila tu jugo-četničku armadu koja sada žari i pali po Hrvatskoj.“ „I današnja je vlast nastavak toga režima, pa je ovo samo simbolično obračunavanje s komunizmom i neoboljševizmom u crvenom i orjunaškom
Nema sumnje da je bitka za Vukovar ključna i najznačajnija bitka Domovinskog oslobodilačkog rata od 1991.-1995., iako je u Hrvatskoj te 1991. bilo još značajnih i znamenitih bitki koje su imale važno i značajno mjesto kao što je bitka za Dubrovnik, Šibenik, Gospić, Karlovac, Sisak, Pakrac ili Osijek. Sve su one na svoj način vrijedne i važne, sva su ta mjesta također geopolitički važna i značajna, ali na vrhu prije i poslije svih je bitka za Vukovar. Dapače, osobno smatram da je to najvažnija i najznačajnija bitka koju je hrvatska nacija vodila u cijeloj novovjekovnoj povijesti od XVI. st. do danas. 
Na današnji dan s tugom se prisjećamo svih stradalnika Vukovara, Škabrnje i Nadina (18. i 19. studeni 1991.) . No, za razliku od mnogih portala, tiskovina i udruga koje će današnji dan obilježiti spomenom na tadašnje gubitke, mi ćemo im odati počast tekstom o pobjedi, požrtvovnosti i hrabrosti. Rad je ovo o mjestu za kojeg mnogi među nama nikada ne bi čuli da ono nije postalo jednim od simbola otpora u Domovinskom ratu. Maleno naselje u slavonskoj ravnici protiv moćne armade – izgledi za pobjedu možda 1 naprema milijun. Ovo je priča o Nuštru kroz koji su mnogi hitali u obranu Vukovara. Mnogi među njima nikada se nisu vratili. Nakon pada Vukovara mnogi su pronašli spas upravo u Nuštru probivši srpski obruč. Neka ovaj tekst bude podsjetnik da je nemoguće ipak moguće.