Na jučerašnjem domjenku Srpskog narodnog vijeća Vladimir Božović, izaslanik srpskog premjera Aleksandra Vučića, zatražio je za Srbe u Hrvatskoj ostvarivanje svih prava po europskim standardima istaknuo je da Srbija ima ulogu faktora stabilnosti u regiji. “Tragičnu i strašnu prošlost ne možemo promijeniti niti je zaboraviti, ali na osnovu povijesnih činjenica, humanosti, zajedničkih europskih vrijednosti moramo i možemo mijenjati sadašnjost i budućnost”, kazao je izaslanik srbijanskog premijera.
Božović se naravno osvrnuo i na Jasenovac naglasivši da “narod s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši ne smije i neće ni pred kim pognuti glavu, već će uspravljena čela i pogleda, istinom, pravdom i ljubavlju gledati naprijed u bolju budućnost” uz poruku svim Srbima da će ih “matična država Srbija” braniti svim raspoloživim sredstvima kada budu ugroženi.
Božovićeva retorika podsjeća na onu s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, no ono što Srbi u Hrvatskoj nisu znali 1989., 1990. ili 1991. doznali su 1992. Pa pogledajmo onda na koji je način “matična država Srbija” branila “ugroženi narod” i to baš onaj s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši.
DOKUMENT KOJI JE ZAPRIMILO “MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE” 1992. (pdf) Nastavi čitati JASENOVAČKI SRBI: “RAZMIŠLJAMO O NAPUŠTANJU DOMOVA JER NAS NAŠA VOJSKA PLJAČKA”
Možda bi ovaj događaj na mnogo načina postao najznačajniji čin prkosa u Splitu orkestriran od strane HSP-a ne samo u odnosu prema komunističkom diktatoru Maršalu Titu, već i poruka svima ostalim da će se prkositi i njegovoj ostavštini. Tog dana Radanović je izjavio za Slobodnu Dalmaciju da se radi „o simboličnom činu rušenja imena osobe koja je stvorila tu jugo-četničku armadu koja sada žari i pali po Hrvatskoj.“ „I današnja je vlast nastavak toga režima, pa je ovo samo simbolično obračunavanje s komunizmom i neoboljševizmom u crvenom i orjunaškom
Nema sumnje da je bitka za Vukovar ključna i najznačajnija bitka Domovinskog oslobodilačkog rata od 1991.-1995., iako je u Hrvatskoj te 1991. bilo još značajnih i znamenitih bitki koje su imale važno i značajno mjesto kao što je bitka za Dubrovnik, Šibenik, Gospić, Karlovac, Sisak, Pakrac ili Osijek. Sve su one na svoj način vrijedne i važne, sva su ta mjesta također geopolitički važna i značajna, ali na vrhu prije i poslije svih je bitka za Vukovar. Dapače, osobno smatram da je to najvažnija i najznačajnija bitka koju je hrvatska nacija vodila u cijeloj novovjekovnoj povijesti od XVI. st. do danas.
Na današnji dan s tugom se prisjećamo svih stradalnika Vukovara, Škabrnje i Nadina (18. i 19. studeni 1991.) . No, za razliku od mnogih portala, tiskovina i udruga koje će današnji dan obilježiti spomenom na tadašnje gubitke, mi ćemo im odati počast tekstom o pobjedi, požrtvovnosti i hrabrosti. Rad je ovo o mjestu za kojeg mnogi među nama nikada ne bi čuli da ono nije postalo jednim od simbola otpora u Domovinskom ratu. Maleno naselje u slavonskoj ravnici protiv moćne armade – izgledi za pobjedu možda 1 naprema milijun. Ovo je priča o Nuštru kroz koji su mnogi hitali u obranu Vukovara. Mnogi među njima nikada se nisu vratili. Nakon pada Vukovara mnogi su pronašli spas upravo u Nuštru probivši srpski obruč. Neka ovaj tekst bude podsjetnik da je nemoguće ipak moguće.