Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 11. siječnja 2018. (PDF)
Do sada je objavljeno oko 2.000 imena osoba s mrežnog jasenovačkog popisa Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac za koje postoje podatci da nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za više od 8.000 navodnih žrtava to je pokazano pomoću demografskih podataka, statistika, računalnih simulacija itd. To znači da je prema do sada objavljenim podatcima na popisu preko 10.000 tj. oko 12% imena kojima tamo nije mjesto, a biti će toga još. Brojke su takve da prelaze svaku granicu moguće pogreške ili slučajnosti. Na popisu se nalaze i navodne dječje žrtve koje su prema napomenama sredovječni ljudi u četvrtom desetljeću života. Osim umrlih nakon Drugog svjetskog rata na jasenovačkom popisu nalaze se i stradali u drugim logorima i to ne samo u ND Hrvatskoj, već i stradali u njemačkim, talijanskim i srpskim logorima. Na popisu se nalaze i imena stradalih u transportu iz Lepoglave, a zanimljivo da ima i stradalih u tadašnjem SSSR-u. U nedostatku stvarnih žrtava na popis su se stavljali i poginuli kao pripadnici komunističke gerile tzv. partizana stotinama kilometara daleko od Jasenovca kao npr. Albert Vladislović. Zanimljiv je slučaj Ernesta Lederera koji je nakon kratkotrajne internacije pušten iz Jasenovca u studenome 1941. godine, zatim je bio u interniran u talijanskim logorima i na kraju je poginuo kao komunistički gerilac u borbama oko Siska. Na popisu su čak i žrtve partizanskog bombardiranja logora iz 1944. i 1945. godine. Kod nekoliko navodnih žrtava uopće nije naveden izvor podataka, a kod brojnih drugih navedeni su fantomski izvori kao primjerice KĆ-NAŠ za koje nema objašnjenja u kraticama. Takve neznanstvene podatke može tolerirati samo loša politika. Kakvih sve podataka ima u jasenovačkom popisu dobro ilustrira slučaj Milana Radmanovića. Naime njegov otac se prema podatcima s popisa zove Slak. Ovakva „ET“ imena naročito su česta kod navodnih romskih žrtava. Nisu samo imena iz svemira već i mjesta rođenja. Primjerice, kod Matilde Karlo se u napomenama navodi da je rođena u selu Sputnik. Ne radi se o šali, već o sasvim ozbiljnim podatcima iz popisa žrtava temeljenog na „znanstvenim“ osnovama koji pruža državna institucija. Vlast bi se trebala zapitati kakva je to znanost i u ime koje države se to radi? U nastavku ovog članka dan je opis i pregled članaka objavljenih od prethodnog preglednog članka do danas. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Pregled 2017. godine s obzirom na jasenovački popis
U protekloj godini, zahvaljujući nesebičnom zalaganju i trudu članova naše udruge, Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” postigla je zapažene rezultate u proučavanju suvremene hrvatske povijesti, naročito razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća. U posljednjih sedam mjeseci objavili smo dvije knjige – “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” – koje su predstavljene u Zagrebu te diljem Splitsko-dalmatinske županije. Osim toga, u Sjedinjenim Američkim Državama objavljena je knjiga Blanke Matković pod naslovom 
Prvo izdanje knjige “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” je rasprodano, a zbog velikog interesa u pripremi je drugo nadopunjeno izdanje. Zainteresirani se mogu predbilježiti za svoj primjerak na email 
Sinoć je u Domu kulture Zvonimir u Solinu održano šesto predstavljanje knjige “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni”, odnosno deveto predstavljanje našeg prethodnog izdanja “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” priređivačice Blanke Matković i suradnice na našem projektu “Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću” Magdalene Vuković. O Splitu i srednjoj Dalmaciji u dokumentima Ozne i Udbe s naglaskom na grad Solin opširnije je govorio gradski vijećnik, a ujedno i član naše udruge i novopečeni doktorant povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu Ivan Andabak.